Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-307/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća, te Marije Balenović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog EM i drugih, zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 1. točke 5. u vezi sa članka 153. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbama optuženog EM i optuženog TM podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kv I-15/2024-6 (K- 15/2024-5) od 28. lipnja 2024., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog EM i optuženog TM kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog EM i optuženog TM zbog dva teška kaznena djela iz članka 154. stavka 1. točke 5. u svezi sa člankom 153. stavkom 1. KZ/11. i jednog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode u pokušaju, iz članka 154. stavka 1. točke 5. u svezi s člankom 153. stavkom 1. i člankom 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog EM i optuženog TM iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u koji im je uračunato vrijeme oduzimanja slobode i to u odnosu na EM od 5. prosinca 2023., te u odnosu na TM od 6. prosinca 2023. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi EM po branitelju, odvjetniku Slavenu Mijoču zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "žalbu usvoji i ukine istražni zatvor optuženiku, a podredno ukoliko drugostupanjski sud ocijeni da su ispunjeni uvjeti za produljenje istražnog zatvora, predlaže da se istražni zatvor zamijeni mjerama opreza iz članka 98. stavak 2. točka 1., 2., 3., 4., 5. i 9. ZKP/08".
2.1. Žalbu protiv navedenog rješenja podnio je i optuženi TM po branitelju odvjetniku Atili Šilješu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske "da ukine pobijano rješenje, podredno da predmetno rješenje preinači sukladno navodima u žalbi, te odredi mjere opreza u najširem mogućem spektru koje će optuženik poštovati."
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv obojice optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
5.1. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su optuženici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, a koja proizlazi iz potvrđene optužnice i svih dokaza na kojima se ista temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti optuženika i stupnju njihove krivnje ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.
5.2. U pogledu postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, ispravno se prvostupanjski sud pozvao na potvrđenu optužnicu jer je optužno vijeće prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice utvrdilo da iz dokaza na kojima se optužnica temelji, takva sumnja i proizlazi. Tako je dakle utvrđeno postojanje opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovih optuženika.
5.3. Stoga nisu osnovani iscrpni žalbeni navodi obojice optuženika kojima se polemizira s činjeničnim utvrđenjima iz potvrđene optužnice te vjerodostojnošću iskaza svjedoka dokaza jer niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza.
6. Nadalje, kada se analizira kriminalna količina, težina i način počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, iskazana kriminalna volja, upornost i bezobzirnost prema oštećenoj NM, evidentno je da kod ovih optuženika egzistiraju one osobite okolnosti koje u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i stvarno predvidive opasnosti od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela, koja se, za sada, može uspješno prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom. Kraj takvog stanja, činjenica njihove dosadašnje neosuđivanosti, mlađe životne dobi i svojstvo djelatne vojne osobe kod optuženog TM ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela koja se, može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom jer mjere opreza, za sada, ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela koja nedvojbeno postoji.
6.1. S tim u vezi, žalitelju TM se napominje kako obrazlaganjem opasnosti od ponavljanja djela kao istražnozatvorskog razloga i spominjanjem njegovog svojstva djelatne vojne osobe nije povrijeđena presumpcija nedužnosti niti to znači da se optuženik apriori smatra krivim za počinjenje kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret, kako implicira taj žalitelj, budući da se kaznena odgovornost optuženika, utvrđuje u raspravi nakon zakonito provedenog dokaznog postupka, već ta okolnost ukazuje na postojanje pojačane upornosti u protupravnom postupanju jer se od djelatne vojne osobe očekuje da naprotiv štite građane, što pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.
7. Osim toga, protivno žalbenim navodima optuženog EM kako se dvojica neosuđivanih mladića nalaze u istražnom zatvoru sedam mjeseci, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora. Stoga nije osnovan navod tog žalitelja da se dosadašnji boravak u istražnom zatvoru pretvorio u izdržavanje kazne.
8. Slijedom svega navedenog, protivno žalbenim navodima, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
9. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 23. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić
