Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-304/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te Marije Balenović i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog CK, zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i 2. i člankom 154. stavkom 1. točkom 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. i 114/23., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj Kovm-2/2024-6 od 26. lipnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 23. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog CK kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Sisku broj Kovm-2/2024-6 od 26. lipnja 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog CK zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i 2. i člankom 154. stavkom 1. točkom 1. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni CK po braniteljima, odvjetnicima Ružici Piličić Šinko i Eugenu Duku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakon i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor okrivljeniku i pusti ga na slobodu, odnosno da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza. Obzirom da se obje žalbe međusobno nadopunjuju razmatrat će se kao jedinstvena žalba okrivljenika.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog CK, iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire žalitelj.
6. Osnovana sumnja da je okrivljeni CK počinio kaznena djela iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i 2. i člankom 154. stavkom 1. točkom 1. KZ/11. i drugih, proizlazi iz dokaza na kojima se podignuta optužnica temelji i to, kako materijalnih, tako i personalnih dokaza čiji sadržaj je ukratko naveden u obrazloženju pobijanog rješenja. Time je, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora. Pritom valja imati na umu da ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud pri odlučivanju o istražnom zatvoru nisu ovlašteni ocijenjivati vrijednost iskaza svjedoka, već je isto zadatak i ovlast raspravnog vijća u slučaju optužnica bude potvrđena.
7. Nadalje i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja okrivljenika u tome. Prvostupanjski sud se pri tome pravilno poziva na činjenicu da se okrivljeniku u ovom postupku stavlja na teret počinjenje više kaznenih djela od kojih je jedno i teško kazneno djelo protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 153. stavkom 1. i 2. i člankom 154. stavkom 1. točkom 1. KZ/11., počinjeno na štetu njegove izvanbračne supruge ČK, da je okrivljeniku ranije izrečena uvjetna osuda te da je kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku počinio za vrijeme provjeravanja iz prijašnje osude, i da je, prema opisu iz optužnice, iskazao upornost i bezobzirnost u inkriminiranom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Povrh navedenog, iz rezultata psihijatrijsko- psihologijskog vještačenja proizlazi da je kod okrivljenika prisutna narcisoidnost, dok je empatičnost prema drugim osobama slaba, iz kaznenih, odgojnih postupaka ne može ili može slabo učiti i korigirati ponašanje te da je okrivljeniku rizično ponašanje stil ponašanja koji se ponavlja. Ove okolnosti, u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o iteracijskoj opasnosti, na koju je nužno reagirati istražnim zatvorom protiv okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.
8. Razmatrajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena opasnost od ponavljanja djela na strani okrivljenika, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Ista svrha, protivno žalbenim navodima okrivljenika, ne bi se mogla ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom od mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08.
9. Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda nisu od utjecaja žalbeni navodi da bi okrivljenik na slobodi mogao stanovati kod majke, kao i da je otac troje maloljetne djece o kojima je dužan skrbiti jer sve nabrojane okolnosti, ne umanjuju opasnost od ponavljanja kaznenih djela.
10. Protivno žalbenim navodima okrivljenika, koje potkrepljuje praksom Ustavnog suda Republike Hrvatske nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika, niti je osnovan žalbeni navod kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz izričaja pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
11. S tim u vezi valja napomenuti, kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora u ovom kaznenom postupku, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
12. Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 23. srpnja 2024.
Predsjednica vijeća:
mr.sc. Ljiljana Stipišić
