1                        Poslovni broj: Usž-2188/23-2

 

                            

                                                                                                         Poslovni broj: Usž-2188/2023-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Mire Kovačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice-specijalistice Blaženke Drdić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja I. B. iz P., zastupanog po opunomoćeniku H. V., odvjetniku u Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbama tuženika i tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-1158/2022-10 od 26. travnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

 

              Žalbe se odbijaju i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: 32 UsI-1158/2022-10 od 26. travnja 2023.                 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom prvostupanjskog suda poništena je točka II. izreke rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 141-06/22-01/03486839885, URBROJ: 341-99-05/3-22-621 od 24 ožujka 2022. (točka I. izreke) i tužitelju je utvrđeno tjelesno oštećenje od 90% trajno, počevši od 25. studenog 2020., kojem je uzrok bolest (točka II. izreke), dok je u preostalom dijelu odbijen tužbeni zahtjev (točka III. izreke).

2.              Osporenim rješenjem tuženika od 24. ožujka 2022. uvažena je žalba tužitelja i poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u S., KLASA: UP/I 141-06/21-01/03486839885, URBROJ: 341-15-05/3-21-13737 od 19. siječnja 2022. (točka I. izreke), te je tužitelju utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 80% uzrokovano bolešću (točka II. izreke) i odbijen zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (točka III. izreke).

3.              Tuženik žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude u točkama I. i II. izreke zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je kod tužitelja utvrđeno trajno smanjenje funkcije pluća teškog stupnja te je pravilno utvrđeno tjelesno oštećenje od 80% prema Listi oštećenja organizma iz  Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 67/2017. i 56/2018. - dalje: Uredba), prema poglavlju VI A., točki 1.c - trajno smanjenje funkcije pluća. Ističe da, iako se pluća sastoje od dva dijela, tj. dva plućna krila, ne smatraju se parnim organom s obzirom na njihovu funkciju jer se njihovo funkcioniranje dokazuje dijagnostičkim postupcima u kojima se ispituje funkcija pluća u cijelosti, tj. oba plućna krila odjednom (npr. spirometrija kojom se mjeri brzina i volumen zraka koja se udiše i izdiše). Navodi da je u upravnom sporu u predmetu UsI-3775/2021 proveden dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku specijalisti medicine rada prim. dr. sc. M. Z., koja je u nalazu i mišljenju od 13. veljače 2023. dala mišljenje da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje (pluća i respiratorne funkcije) u omjeru od 90% i to 80% zbog teškog oštećenja plućne funkcije (FEVI 38%) i dodatnih 10% jer se radi o parnom organu. Ocijenila je da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od 90% od 25. studenoga 2020. zbog bolesti. Ističe da se u sporu pozvao na pribavljeno očitovanje višeg vještaka specijalista Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, od 23. veljače 2023., u kojem se navodi da se prema Uredbi pluća ne smatraju parnim organom, te ostaje pri ocjeni Vijeća viših vještaka da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od 80% radi teškog oštećenja plućne funkcije, prema poglavlju VI točki 1.c Liste I, počevši od 25. studenoga 2020., a uzrok je bolest. Ujedno, prema očitovanju višeg vještaka specijalista Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, 9. svibnja 2023. tužitelj ima trajno smanjenje plućne funkcije teškog stupnja, koja je ocijenjena prema navedenoj Listi I s 80%, te viši vještak iznosi i mišljenje da se ne može govoriti o dodatku od 10%, kao da se radi o parnom organu, jer to Listom I nije predviđeno. Navodi i da se parni organ ocjenjuje samo kod donjih i gornjih udova, a da se svi ostali unutarnji organi (jajnici, pluća, srce, jetra ne ocjenjuju s dodatnih 10%), jer je to već uključeno u propisani postotak. Mišljenja je da se u očitovanjima višeg vještaka Zavoda za vještačenje od 23. veljače 2023. i 9. svibnja 2023., jasno i argumentirano navodi zbog čega ne nalazi osnove da se promjeni ocjena, odnosno zbog čega kod tužitelja ne postoji tjelesno oštećenje od 90%, te da stoga nije bilo osnove da Sud pokloni vjeru isključivo nalazu i mišljenju sudske vještakinje kao potpunom i uvjerljivom i da na temelju istoga tužitelju utvrdi postojanje tjelesnog oštećenja od 90%. Smatra da je Sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u pogledu postojanja tjelesnog oštećenja od 90% isključivo na temelju nalaza i mišljenja sudske vještakinje, te da je na isto pogrešno primijenio materijalno pravo (članak 61. Zakona o mirovinskom osiguranju i Listu I Uredbe). Predlaže da ovaj Sud poništi točke I. i II. prvostupanjske presude i odbije tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika od 24. ožujka 2022.

4.              Tužitelj podnosi žalbu protiv pobijane presude te smatra da nije uzeta u obzir sva medicinska dokumentacija. Ističe da kod njega postoji psihička bolest (dijagnoza F48) kao posljedica HV-a pa da se radi o ozljedi na radu, radi čega smatra da mu je trebalo priznati pravo na naknadu. Poziva se na raniju presudu ovoga Suda, poslovni broj: Usž-2859/22, u kojoj je izraženo shvaćanje da je odbijanjem dokaznih prijedloga izostala adekvatna sudska kontrola odluka donesenih u upravnom postupku. Mišljenja je da je trebalo utvrditi stupanj oštećenja funkcionalnih sposobnosti prema članku 20. točki 11. Uredbe. Smatra da mu na osnovu navedenog treba utvrditi dodatnih 10% na utvrđenih 90%, tako da njegovo tjelesno oštećenje iznosi 100%. 

5.       Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja predlaže da se žalba odbije.

6.                     Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika navodi da se protivi tvrdnji tuženika da je Uredbom propisana mogućnost povećanja tjelesnog oštećenja od 10% samo za donje i gornje udove, te se poziva i na sadržaj nalaza i mišljenja sudske vještakinje. Ujedno je istaknuo da je općepoznato da srce i jetra nisu parni organi, dok su bubrezi i pluća parni organi. Predlaže odbiti žalbu tuženika.

7.        Žalbe nisu osnovane.

8.              Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama žalbenih razloga, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

9.              Predmetni postupak vođen je po zahtjevu tužitelja radi priznavanja prava na naknadu za tjelesno oštećenje.

10.              Postupajući po predmetnom zahtjevu, u upravnom postupku je provedeno medicinsko vještačenje radi utvrđivanja odlučnih činjenica u smislu članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine", 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21. - dalje: ZOMO), u vezi s Uredbom o metodologijama vještačenja koja, pored ostalog, sadrži Listu I i odredbe o načinu na koji se utvrđuje tjelesno oštećenje i njegov stupanj.

11.              U poglavlju VI. A. Oštećenje respiratornog sustava, točki 1.c Liste I, propisano je da se zbog trajnog smanjenja funkcije pluća teškog stupnja priznaje tjelesno oštećenje od 80%. Prema točki 1. Napomene uz Listu I postotak tjelesnog oštećenja parnih organa može se povećati za 10%, ako Listom nije predviđen drugi način.

12.              Iz podataka spisa proizlazi da se Vijeće viših vještaka Zavoda nije suglasilo s nalazom i mišljenjem vijeća vještaka Zavoda od 4. siječnja  2022., prema kojem kod tužitelja i dalje postoji tjelesno oštećenje od 60% prema poglavlju D potpoglavlju II Liste I, koje je nastalo 21. rujna 2015., zbog oštećenja pluća srednjeg stupnja. Vijeće viših vještaka u nalazu i mišljenju od 2. ožujka 2022. ocijenilo je da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje od 80% radi teškog oštećenja plućne funkcije, prema poglavlju VI točki 1.c Liste I, počevši od 25. studenog 2020., nastalo zbog bolesti. Zbog navedenog prema članku 61. stavku 2. ZOMO-a odbijen je zahtjev tužitelja za priznanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja.

13.              U upravnom sporu, UsI-3775/2021 proveden je dokaz sudsko-medicinskim vještačenjem po stalnoj sudskoj vještakinji M. Z., dr. med., specijalisti medicine rada, za koji su se stranke na raspravi održanoj 18. travnja 2023. usuglasile da se može koristiti kao dokaz u predmetnom sporu. Nakon analize medicinske dokumentacije sudska vještakinja je zaključila da kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje (pluća i respiratorne funkcije) od ukupno 90% u smislu članka 61. ZOMO-a i Liste I Uredbe. U odnosu na tjelesno oštećenje plućne funkcije u bitnom je navela da je tužitelj od TBC pluća liječen od svibnja do listopada 2005., nakon čega su mu pluća niz godina bila na razini srednje teškog oštećenja i oštećenje nije bilo trajno. Daljnjim praćenjem utvrđeno je da su 25. studenog 2020. vrijednosti bile FVC 40% i FEV1 38%, te vrijednost FEV1 predstavlja teško oštećenje plućne funkcije. Sudska vještakinja je obrazložila da je tužitelju i po vještacima Zavoda priznat postotak tjelesnog oštećenja plućne funkcije teškog stupnja u omjeru od 80%, ali smatra da tužitelju treba biti priznato dodatnih 10% tjelesnog oštećenja, jer se radi o parnom organu. Na usmenoj raspravi održanoj 12. travnja 2023. (predmet UsI-3775/21) sudska vještakinja, usmeno saslušana, otklonila je prigovor tuženika koji je tvrdio da pluća nisu parni organ, tako što je konstatirala da u Uredbi nigdje izrijekom nije navedeno da pluća ne bi bila parni organ te je istaknula da se u morfološkom i anatomskom smislu pluća smatraju parnim organom. U odnosu na psihičke bolesti (emocionalna nezrelost i shizoidni poremećaj ličnosti) sudska vještakinja je navela da je prema poglavlju V. Liste 1, koja je sastavni dio Uredbe, potrebno da uz kliničku dijagnozu postoje i podaci o višegodišnjem psihijatrijskom ili psihoterapijskom liječenju, što kod tužitelja nije slučaj.

14.              Prvostupanjski sud je svoju odluku utemeljio na nalazu i mišljenju sudske vještakinje, ocijenivši da je isti detaljno i jasno obrazložen, vjerodostojan i izrađen u skladu s pravilima struke.

15.              U prosuđivanju dokaza izvedenih u sudskom sporu, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju činjeničnu i pravnu osnovu od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, nalaz i mišljenje sudske vještakinje je, prema ocjeni ovoga Suda, potpun i uvjerljiv te je dan u skladu sa zadaćom vještačenja, pravilima znanosti i vještine te odredbama propisa na temelju kojih je riješena predmetna upravna stvar. Sudska vještakinja je jasno i potpuno iznijela činjenice koje su relevantne za rješavanje ove upravne stvari.

16.              Tuženiku se pri tome napominje da u skladu s člankom 33. ZUS-a sud slobodno ocjenjuje dokaze i utvrđuje činjenice, uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan i činjenice koje je sam utvrdio. Dakle, s obzirom na to da je sud postupio sukladno ovlaštenju iz članka 33. stavka 1. i stavka 2. ZUS-a, te imajući u vidu sve naprijed izneseno, suprotno prigovorima tuženika pobijana presuda mogla se utemeljiti na nalazu i mišljenju sudske vještakinje.             

17.              Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu 7. veljače 2024.

 

Predsjednica vijeća:

Snježana Horvat-Paliska, v.r.