Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-298/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i dr.sc. Leona Kovačića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog JM i drugih zbog kaznenog djela iz članka 122. stavka Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 53/91., 39/92., 91/92., 31/93. – pročišćeni tekst, 35/93. – ispravak, 108/95., 16/96. – pročišćeni tekst i 28/96., dalje: OKZRH), odlučujući o žalbama optuženog JM i optuženog AM, podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku, broj Kv-Rz-9/2024-6 (K-Rz-2/2024-6) od 2. srpnja 2024., o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 16. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe optuženog JM i optuženog AM kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog JM i optuženog AM zbog kaznenog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava - ratnog zločina protiv ratnih zarobljenika iz članka 122. OKZ RH, protiv tih optuženika je na temelju članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor u koji im je uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 28. lipnja 2023. nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi JM po braniteljici, odvjetnici Željki Radoš Radičević, bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom da mu se ukine istražni zatvor uz eventualnu primjenu neke od propisanih mjera opreza.
2.1. Žali se i optuženi AM po branitelju, odvjetniku Domagoju Rešetaru bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu optuženika, preinači pobijano rješenje na način da ukine istražni zatvor protiv tog optuženika, te odredi jamstvo na nekretninama i istog odmah pusti na slobodu.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje kako opće tako i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog JM i optuženog AM iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama, pa tako ni jamstvom u vidu hipoteke na nekretnini koje je predložio optuženi AM. Žalitelja se pritom upućuje na ovosudnu odluku broj II Kž- 115/2024. od 20. ožujka 2024. kojom je prihvaćena žalba državnog odvjetnika, preinačeno pobijano rješenje na način da je u odnosu na okrivljenog JM i okrivljenog AM ukinuta odluka o zamjerni istražnog zatvora jamstvom i mjerama opreza, imajući u vidu da se okolnosti od tada nisu izmijenile.
5.1. Za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da su optuženici počinili kaznena djela koja im se stavljaju na teret, a koja proizlazi iz potvrđene optužnice i svih dokaza na kojima se ista temelji, dok će odluku o njihovoj kaznenoj odgovornosti, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.
5.2. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi obojice optuženika kojima se polemizira s činjeničnim utvrđenjima iz potvrđene optužnice te vjerodostojnošću iskaza svjedoka jer niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza.
6. U odnosu na postojanje opasnosti od bijega kod obojice optuženika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio kako se ta opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao krajnjom mjerom, neovisno o njihovim životnim i obiteljskim vezama s Republikom Hrvatskom čiji su državljani (vidi spomenuto rješenje Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj II Kž-115/2024. od 20. ožujka 2024.)
6.1. Naime, kada se s težinom inkriminiranog kaznenog djela i zapriječenom kaznom dovede u vezu činjenica da obojica optuženika učestalo prelaze granicu prema [adresa] (JM) i [adresa] (AM) gdje im žive članovi obitelji te da su uhićeni tek 2023. godine zbog kaznenog djela iz 1991., i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako u konkretnom slučaju postoji stvarna i predvidiva opasnost da će puštanjem na slobodu isti pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.
6.2. Imajući u vidu navedeno, predloženo jamstvo optuženog AM u obliku hipoteke na nekretnini u vlasništvu sina tog optuženika u kojoj živi s obitelji s procijenjenom tržišnom vrijednosti od 76.100,00 eura nije dovoljna garancija za otklanjanje opasnosti od bijega ovog intenziteta u konkretnom slučaju jer se isključivo istražnim zatvorom kao najstrožom mjerom može prevenirati opasnost od bijega kod ovog optuženika. Jednako tako bez značaja je okolnost da optuženi JM nema državljanstvo Republike Srbije, jer isto ne umanjuje opasnost da napusti Republiku Hrvatsku i time omete vođenje kaznenog postupka.
7. Nadalje, imajući u vidu intenzitet opasnosti od bijega i sve izložene okolnosti u konkretnom slučaju nije osnovan niti žalbeni prijedlog optuženog JM za određivanjem istražnog zatvora u domu uz primjenu elektroničkog nadzora neovisno o njegovoj životnoj dobi, jer i po ocjeni drugostupanjskog suda, konkretni slučaj ne predstavlja iznimku iz članka 119. stavka 1. ZKP/08.
8. U svezi pozivanja istog žalitelja na odluku suca istrage Županijskog suda u Vukovaru kojom je odbijen prijedlog za određivanje istražnog zatvora protiv okrivljenika uz određivanje mjera opreza, napominje se kako isto nije prihvatljivo jer se radi o odluci nižeg suda čija stajališta ovaj viši sud ne obvezuju.
9. Slijedom svega navedenog, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.
10. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 16. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
