Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-Us-53/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆK i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog ĆK podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-iz-59/2024. (Kov-Us-128/2022.) od 12. lipnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog GK kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-iz-59/2024. (Kov-Us-128/2022.) od 12. lipnja 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ĆK i drugih, zbog kaznenih djela poticanja na teško ubojstvo u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 111. točke 2. i 4. u vezi članka 37. stavka 1. i članka 329. stavka 1. točke 6. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog GK iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točaka 3. i 4. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 21. rujna 2022. pa nadalje.
2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni GK po braniteljici, odvjetnici Kristini Malinarić, ne navodeći žalbenu osnovu, s prijedlogom da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu i ukine istražni zatvor protiv okrivljenog GK.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.
4. Žalba nije osnovana.
5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog GK iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv tog okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.
6. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i dostatno obrazložio (točka 4.1. obrazloženja pobijanog rješenja) da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz podignute optužnice te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajuće konkretizirani. Samim time, a protivno žalbenim navodima žalitelja, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga su neosnovani žalbeni prigovori okrivljenika da se "…u inkriminiranom razdoblju nalazio u istražnom zatvoru, a potom i na izdržavanju kazne pa je upitna njegova umiješanost u organizaciju ili poduzimanje bilo kakvih radnji…". Naime, za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora dovoljan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren.
7. Suprotno mišljenju okrivljenika, ostvarene su zakonske pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točaka 3. i 4. ZKP/08. zbog kojih je i dalje nužno prema okrivljeniku primijeniti istražni zatvor.
7.1. Naime, i ovaj drugostupanjski sud smatra da postoji takva opasnost od ponavljanja kaznenog djela da jedino istražni zatvor predstavlja prikladnu mjeru sa ciljem onemogućavanja okrivljenika u tome. Pobijano rješenje se pri tome pravilno poziva na činjenicu da se okrivljeniku u ovom postupku stavlja na teret počinjenje kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. KZ/11. i tri kaznena djela poticanja na teško ubojstvo iz članka 111. točke 2. i 4. i drugih KZ/11., da je isti ranije činio kaznena djela zbog čega je višestruko osuđivan, među kojima su i kaznena djela s elementima nasilja, i da je, prema opisu iz optužnog akta, iskazao iznimnu ustrajnost i odlučnost u inkriminiranom postupanju, a stoga i izražen visok stupanj kriminalne volje. Ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP708.
8. Suprotno žalbenom navodu, činjenica osuđivanosti okrivljenika predstavlja jedan od odlučujućih argumenata u prilog potrebe primjene istražnog zatvora s obzirom da se okrivljenik u ovom predmetu pojavljuje kao osnovano sumnjiv da je počinio teža kaznena djela od onih za koje je ranije osuđivan što upućuje da njegovo kršenje zakona napreduje prema sve težim oblicima.
9. Nadalje, istražni zatvor je nužan radi neometanog odvijanja postupka u odnosu na kaznena djela poticanjem na teška ubojstva u sastavu zločinačkog udruženja za koja je propisana kazna dugotrajnog zatvora i kod kojih su okolnosti počinjenja kaznenog djela posebno teške. To stoga jer su, prema činjeničnom opisu, okrivljeni ĆK, okrivljeni TK i okrivljeni GK organizirali zločinačko udruženje koje da je imalo za cilj lišiti života veći broj osoba iz bezobzirne osvete, među kojima i malodobne djece, odnosno da je iz bezobzirne osvete naručio ubojstvo članova obitelji ČK i PK, sa kojima se okrivljeni GK sukobio u istražnom zatvoru, pri čemu da su okrivljenici bili svjesni kako VK ima suprugu i troje malodobne djece, a PK suprugu i dvoje malodobne djece, te da su imali za cilj usmrtiti navedene osobe i to u njihovom domu, te da su u svrhu realizacije navedenog putem drugih osoba postavili i aktivirali eksplozivnu napravu s 500 grama TNT-a, a što uvelike nadilazi ionako teške okolnosti svojstvene kaznenom djelu poticanja teškog ubojstva. Taj događaj je izazvao veliku pozornost, uznemirenost i intenzivne reakcije javnosti. Zbog potrebe neometanog odvijanja kaznenog postupka i jačanja povjerenja u državna tijela koja su dužna štititi društvo od sličnih događaja i na njih reagirati zakonskim posljedicama, nužno je i dalje okrivljenika zadržati u istražnom zatvoru po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. Stoga je bez utjecaja na pravilnost pobijane odluke žalbeni navod kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz izričaja pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela.
10. Žalbom se nadalje tvrdi da razlozi produljenja istražnog zatvora moraju biti kvalitativno jači, no što su bili kod prvobitnog određenja. Protivno tom žalbenom navodu, a imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.
11. S tim u vezi valja napomenuti, kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova najduljeg trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.
12. Pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, nije dovedena u sumnju mišljenjem žalitelja da je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru utjecalo na njega da shvati ozbiljnost ovog kaznenog postupka jer ta okolnost ne umanjuje opasnost od ponavljanja kaznenih djela imajući u vidu brojnost kaznenih djela koja mu se stavljaju na teret i njihovu težinu.
13. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je iz gore navedenih razloga protiv okrivljenika nužna daljnja primjena mjere istražnog zatvora i iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08.
14. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 9. srpnja 2023.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
