Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-288/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog FČ, zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kovm-iz-8/2024. (Kovm-12/2024.) od 20. lipnja 2024., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 9. srpnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba okrivljenog FČ kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kovm-iz-8/2024. (Kovm-12/2024.) od 20. lipnja 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog FČ, zbog 3 teška kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 1. i 5. KZ/11., te jedno kazneno djelo bludnih radnji iz članka 155. stavak 1. u vezi članka 153. stavak 1. KZ/11. pod točkom I. izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.
- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. pod točkom II. izreke okrivljeniku je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 22. ožujka 2024. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni FČ po braniteljici, odvjetnici Maruški Ujević zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu da ukine pobijano rješenje.
3. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pravilno je i na zakonu osnovano prvostupanjski sud ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene opća i posebna pretpostavka za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog FČ iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., te je za svoju ocjenu dao valjane, dostatne i neproturječne razloge koje u cijelosti prihvaća i Visoki kazneni sud Republike Hrvatske. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.
6. Nije u pravu žalitelj kada navodi da ne postoji osnovna sumnja da bi okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se u ovom postupku stavljaju na teret. Naime, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio da postoji osnovana sumnja da bi okrivljenik počinio inkriminirana mu kaznena djela, koja proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, navedenih pod točkom 7. pobijanog rješenja. Stoga, nije od značaja žalbeni navod okrivljenika da se cijela optužba temelji isključivo na iskazu djeteta TČ, ispitane u svojstvu svjedoka, koja se inkriminiranih događaja ne sjeća detaljno pa ih opisuje šturo i nelogično, a navodi da je i spavala. Ovakav žalbeni navod predstavlja upuštanje u ocjenu vjerodostojnosti dokaza od strane okrivljenika, a to nije predmet razmatranja niti prvostupanjskog suda, niti drugostupanjskog suda prilikom odluke o žalbi na rješenje o produljenju istražnog zatvora. Pritom se napominje žalitelju da je podizanjem optužnice utvrđen dostatan stupanj osnovane sumnje, pa stoga bez uspjeha tvrdi žalitelj da u konkretnom slučaju ne postoji osnovana sumnja.
7. Vezano uz postojanje posebne zakonske pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, neosnovano ističe žalitelj da ne postoje one osobite, konkretne i individualizirane okolnosti koje bi doista opravdale bojazan da bi okrivljenik boravkom na slobodi mogao ponoviti kazneno djelo, pa samim time nije opravdana primjena odredbe članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. Suprotno navedenom, u pravu je prvostupanjski sud kada ocjenjuje da u konkretnom slučaju postoji realna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela, koja se, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom. Naime, s obzirom da su razlozi izneseni u pobijanom rješenju jasni i dostatni, to drugostupanjski sud nalazi da nije ostvarena bitna postupovna povreda na koju se upire u žalbi.
7.1. Kada se analizira znatna kriminalna količina, težina i okolnosti počinjenja kaznenih djela koja se optuženiku stavljaju na teret te iskazani stupanj upornosti, okrutnosti, bezobzirnosti i kriminalne volje tempore criminis na štetu kćeri TČ i navedenom pridoda da dijete žrtva niti ne živi s okrivljenikom od 2013., te mu je povjerena na susrete i druženja tijekom školskih praznika, tijekom kojih su počinjenje neke od inkriminiranih radnji koje se okrivljeniku stavljaju na teret, to i drugostupanjski sud nalazi da je istražni zatvor jedina prikladna mjera za prevenirane opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika.
7.2. Nastavno na navedeno, tvrdnja da je ostvarena bitna povreda i u dijelu rješenja kojim prvostupanjski sud iznosi ocjenu da nema mjesta zamjeni istražnog zatvora blažim mjerama, jer da u pogledu te ocjene nema razloga o odlučnim činjenicama, nije osnovana. Suprotno istaknutom, drugostupanjski sud nalazi valjanim obrazloženje prvostupanjskog suda u točki 9. obrazloženja pobijanog rješenja, iz kojeg je jasno razvidno da se s obzirom na već opisane okolnosti počinjenja kaznenih djela, mjere opreza ne ukazuju dostatnom garancijom za preveniranje nedvojbeno utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela na strani okrivljenika, pa u ovom dijelu pobijanog rješenja bitna postupna povreda nije ostvarena, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena neka druga bitna povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti
7.3 Kraj takvog stanja stvari, činjenica dosadašnje neosuđivanosti okrivljenika ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela, koja zahtjeva nužnost primjene mjere istražnog zatvora, protivno žalbenim prijedlozima.
8. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske otklanja žalbene prigovore kojima se ističe kako razlozi za zbog kojih je je određen istražni zatvor protekom tri mjeseca nisu više dostatni, odnosno da bi razlozi temeljem kojih je produljen istražni zatvor trebali biti kvalitativno jači. Ovime se upire na povredu tzv. dinamičkog principa no, protivno ovom žalbenom navodu, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika FČ, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju, temeljem svih ranije izloženih osobitih okolnosti, zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
9. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 9. srpnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
