Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-Us-50/2024-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja mr.sc. Ljiljane Stipišić, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i Snježane Hrupek – Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nevene Popović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NE i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11.,144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi okrivljenog SE i okrivljenog ŠE podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-iz-52/2024. (Kov-Us-128/2022.) od 27. svibnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 4. srpnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog SE i okrivljenog ŠE kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Us-iz-52/2024. (Kov-Us-128/2022.) od 27. svibnja 2024., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog NE i drugih, zbog kaznenih djela poticanja na teško ubojstvo u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 111. točke 2. i 4. u vezi članka 37. stavka 1. i članka 329. stavka 1. točke 6. KZ/11. i drugih, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog SE iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1., 3. i 4. ZKP/08. te protiv okrivljenog ŠE iz zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 3. i 4. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenom SE je uračunato vrijeme lišenja slobode od 22. prosinca 2021. pa nadalje, a okrivljenom ŠE je uračunato vrijeme lišenja slobode od 8. travnja 2023. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni SE osobno zbog "apsolutno bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede članka 5.1.c, 5.3., 5.4., članka 6.1., 6.2. i 6.3. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, članka 22., 24., 28. i 29. stavka 1. i 2. Ustava RH", s prijedlogom da se "ukine osporeno rješenje, ukine istražni zatvor protiv okrivljenika te istoga odmah pusti na slobodu, podredno da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza, odnosno istražnim zatvorom u domu".

2.1. Protiv pobijanog rješenja žalbu je podnio i okrivljeni ŠE osobno bez navođenja zakonske osnove, s prijedlogom da se ukine istražni zatvor ili da se isti zamijeni istražnim zatvorom u domu uz primjenu elektroničkog nadzora. Okrivljenik je podnio žalbu i po branitelju, odvjetniku Borisu Vinčiću, bez navođenja zakonske osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine istražni zatvor protiv okrivljenika te istog pusti da se brani sa slobode. Kako se žalbe sadržajno nadopunjuju iste se razmatraju kao jedna žalba.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na uvid.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog SE iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1., 3. i 4. ZKP/08. i okrivljenog ŠE iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točkama 3. i 4. ZKP/08. Također je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge i to, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora protiv imenovanih okrivljenika te neprikladnosti njegove zamjene blažim mjerama, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire okrivljeni SE.

6. U odnosu na navode okrivljenog SE kako predsjednica optužnog vijeća ne bi smjela postupati u predmetu, a budući da je stavljen zahtjev za njezino izuzeće, valja odgovoriti kako su razlozi za izuzeće suca od obavljanja sudačke dužnosti navedeni u članku 32. stavku 1. ZKP/08., dok navodi okrivljenika u žalbi kako je predsjednica optužnog vijeća "u sukobu interesa i pristrana", ne predstavljaju niti jedan od taksativno navedenih razloga u citiranoj odredbi, već eventualno razloge za otklon. Stoga se prvostupanjski sud pravilno u točki 7. obrazloženja pobijanog rješenja pozvao na odredbu članka 36. ZKP/08. po kojoj je sudac, do donošenja rješenja o zahtjevu, dužan poduzimati radnje za koje postoji opasnost od odgode, a što je svakako odluka o tome da su zakonski uvjeti za daljnju primjenu istražnog zatvora u sukladno s člankom 131. stavkom 3. ZKP/08. Sud čini svaka dva mjeseca računajući od pravomoćnosti posljednjeg rješenja o istražnom zatvoru.

7. Nadalje, okrivljeni SE tvrdi kako je uslijed trećeg uzastopnog izostanka državnog odvjetnika sa ročišta prvostupanjskog suda radi odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, a unatoč uredno iskazanoj dostavi poziva, "povrijeđeno načelo jednakosti oružja, načelo kontradiktornosti i pravo na neovisan i nepristran sud". Ovaj je žalbeni navod promašen, budući da je sud prilikom odluke o istražnom zatvoru obvezan, u ovom stadiju postupka, utvrditi postoji li dostatan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena mu kaznena djela te, u konkretnom slučaju, jesu li ostvarene okolnosti propisane odredbom članka 123. stavka 1. točkama 1., 3. i 4. ZKP/08.

8. U odnosu na postojanje osnovane sumnje kao temeljnog preduvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora, za istaknuti je da je prvostupanjski sud detaljno i jasno u razlozima pobijanog rješenja nabrojao dokaze iz kojih, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na razini osnovane sumnje proizlazi da su okrivljenici počinili kaznena djela koja im se podignutom optužnicom stavljaju na teret i takav zaključak nije s uspjehom doveden u pitanje niti isticanjem žalbenog navoda okrivljenog SE kako je podnio prijedlog za izdvajanje kao nezakonitih svih onih dokaza do kojih se došlo presretanjem Sky ECC komunikacije. Jednako tako, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, kao i utvrđivanje pravne oznake kaznenog djela prilikom donošenja prvostupanjske presude, a nakon provedene rasprave, ovlast i zadatak raspravnog suda, u slučaju da optužnica bude potvrđena. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelji tumače i ocjenjuju vjerodostojnost pojedinih dokaza nisu od značaja.

9. Nadalje, opasnost da će okrivljeni SE eventualnim puštanjem na slobodu pobjeći i tako postati nedostupan sudu s ciljem izbjegavanja kaznenopravne odgovornosti, kako to pravilno utvrđuje i valjano obrazlaže prvostupanjski sud, proizlazi iz podataka u spisu predmeta, odnosno činjenice da se radi o okrivljeniku koji pored hrvatskog državljanstva, ima i državljanstvo Republike Srbije, u koju je tijekom istrage odlazio i boravio više dana, a kada se navedenom pridoda težina kaznenog djela za koje se tereti okrivljeni SE, s pravom je prvostupanjski sud zaključio da okrivljenik ima značajan motiv za bijeg u cilju izbjegavanja kaznenog progona. Sve navedene okolnosti dovedene u međusobnu vezu, upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive opasnosti da će okrivljeni SE u slučaju puštanja na slobodu, pobjeći i tako postati nedostupan državnim tijelima Republike Hrvatske, zbog čega je i prema ocjeni drugostupanjskog suda protiv okrivljenika i nadalje nužna primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., u cilju otklanjanja postojeće opasnosti od bijega koja je takvog intenziteta da se ne može uspješno prevenirati određivanjem blažih mjera, tako niti određivanjem mjere opreza oduzimanja putne i druge isprave za prijelaz državne granice, konkretno osobne iskaznice, kako to u žalbi predlaže okrivljeni SE.

9.1. Stoga su neosnovane žalbene tvrdnje okrivljenog SE kako je isticanje dvojnog državljanstva protivno članku 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu ("Narodne novine" br. 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94., 130/11., 110/15., 102/19., 138/21.). Naime, činjenica dvojnog državljanstva okrivljenika, a pritom i neovisno o tome o kojoj je državi riječ u smislu drugog državljanstva, samo je jedna od okolnosti koje upućuju na opravdanu vjerojatnost od bijega i nedostupnosti okrivljenika, kako to proizlazi i iz razloga navedenih u pobijanom rješenju.

10. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda kako na strani okrivljenog SE i okrivljenog ŠE i nadalje egzistira opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja se očituje u njihovoj ranijoj osuđivanosti te iskazanom visokom stupnju ustrajnosti i bezobzirnosti u protupravnom postupanju s obzirom na način i okolnosti počinjenja kaznenih djela kako se imenovanim okrivljenicima stavlja na teret prema činjeničnom opisu optužnice. Osim toga, kaznena djela koja se okrivljenom ŠE stavljaju na teret u ovom postupku, počinjena su za vrijeme trajanja roka provjeravanja iz prijašnje osude. Stoga, i po ocjeni drugostupanjskog suda, težina okolnosti na kojima se temelji postojanje istražnozatvorske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. ne opravdava zamjenu istražnog zatvora blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08., pa niti istražnim zatvorom u domu uz primjenu elektroničkog nadzora, kako to predlaže okrivljeni ŠE.

11. Nadalje, nedvojbeno je da je za kaznena djela za koja su okrivljeni SE i okrivljeni ŠE osnovano sumnjivi, propisana kazna dugotrajnog zatvora, te da su terećena kaznena djela počinjena pod posebno teškim okolnostima, koje su za posljedicu imale da su inkriminirani događaji izazvali veliku pozornost i uznemirenost javnosti kako u sredini u kojoj žive oštećenici, tako i u široj zajednici. Budući da su navedene okolnosti i dalje prisutne nakon proteka vremena od inkriminiranih događaja te se radi o okolnostima koje prelaze one koje se redovno viđaju kod kaznenih djela za koja su okrivljenici osnovano sumnjivi, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je istražni zatvor potrebno produljiti protiv ovih okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. radi neometanog odvijanja ovog kaznenog postupka. Jednako tako, s obzirom na težinu kaznenih djela i posljedica za širu javnost, s pravom zaključuje prvostupanjski sud da se istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. ne može zamijeniti blažim mjerama, jer je svrha istražnog zatvora po ovoj osnovi da se okrivljenici ne zadržavaju na slobodi.

12. Protivno daljnjim žalbenim navodima okrivljenika, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava ovih okrivljenika, niti je osnovan žalbeni navod okrivljenog ŠE kojim se ističe da je došlo do povrede pretpostavke nedužnosti jer iz izričaja pobijanog rješenja jasno slijedi da je prvostupanjski sud o daljnjoj potrebi produljenja istražnog zatvora odlučio na temelju osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećena kaznena djela. Naime, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.

13. Žalbom okrivljenog ŠE nadalje se tvrdi da razlozi produljenja istražnog zatvora moraju biti kvalitativno i kvantitativno jači, no što su bili kod prvobitnog određenja. Protivno tom žalbenom navodu, a imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud napominje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora, kao ni zbog činjenice da optužnica još nije potvrđena jer ta okolnost ne utječe na opstojnost istražnozatvorske osnove. Po ocjeni drugostupanjskog suda u pobijanom rješenju sagledane su i konkretno obrazložene sve okolnosti koje upućuju na nužnost i opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv ovih okrivljenika. Stoga, nije od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja pozivanje okrivljenog SE na odluku Županijskog suda u Zagrebu, potvrđenu rješenjem ovoga suda, jer se svaka odluka o primjeni mjere istražnog zatvora procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima u vrijeme donošenja odluke pa razlozi izneseni u nekoj drugoj odluci ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

14. S tim u vezi valja napomenuti, kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti. Naime, prvostupanjski sud prilikom ocjenjivanja eventualne povrede tog načela, u skladu s odredbom članka 122. stavka 2. ZKP/08., ispravno je vodio računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju potvrđivanja optužnice i utvrđenja krivnje, i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu ne prijeti iscrpljivanje rokova trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

15. Slijedom svega navedenog, a budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 4. srpnja 2023.

Predsjednica vijeća:

mr.sc. Ljiljana Stipišić