Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-Us-46/2024-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Leona Kovačića, predsjednika vijeća te Slavena Vidmara i dr.sc. Lane Petö Kujundžić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog BF i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog AF podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kv I-Us-27/2024-6 (K-Us-9/2023.) od 31. svibnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 25. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog AF kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog BF i drugih, zbog kaznenog djela protiv zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženog AF iz osnove u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08., te mu je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. svibnja 2022. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi MF po branitelju, odvjetniku Goranu Marjanoviću, ne navodeći izričito zakonske osnove pobijanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da ukine istražni zatvor određen protiv optuženika, odnosno da se rješenje ukine i vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski ispravno utvrdio postojanje kako opće tako i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv žalitelja na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točki 1. i 3. ZKP/08., i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koje mu se stavljaju na teret, a koje proizlazi iz potvrđene optužnice i svih dokaza na kojima se ista temelji, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.
5.1. U pogledu postojanja osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret, ispravno se prvostupanjski sud pozvao na potvrđenu optužnicu jer je optužno vijeće prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice utvrdilo da iz dokaza (a koje je prvostupanjski sud naveo u točki 6. pobijanog rješenja) na kojima se optužnica temelji, takva sumnja i proizlazi. Tako je dakle utvrđeno postojanje opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv ovog optuženika.
5.2. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi optuženika kojima se polemizira s činjeničnim utvrđenjima iz potvrđene optužnice te vjerodostojnošću dokaza jer niti prvostupanjski sud niti drugostupanjski sud prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru nisu ovlašteni analizirati i ocjenjivati vjerodostojnost pribavljenih dokaza.
6. Nadalje, u odnosu na postojanje opasnosti od bijega kod optuženog AF ispravno je prvostupanjski sud zaključio kako kod tog optuženika postoji realna i predvidiva opasnost od bijega koja se može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom. Naime, optuženik je državljanin Bosne i Hercegovine (koja nije članica Europske unije), s prebivalištem u toj državi gdje mu živi i obitelj, a u ovom kaznenom postupku postao je dostupan tek po izručenju iz Bosne i Hercegovine. Stoga nije vezan osobnim, obiteljskim, poslovnim ili imovinskim vezama uz Republiku Hrvatsku.
6.1. U tom smislu, na postojanje opasnosti od bijega nije od utjecaja žalbena tvrdnja optuženika da se sam prijavio u policijsku postaju u [adresa] i dobrovoljno pristupio tijelima kaznenog progona u Bosni i Hercegovini jer imajući u vidu težinu inkriminiranih kaznenih djela i zapriječene kazne, ocjena je i drugostupanjskog suda kako sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne opasnosti da će imenovani optuženik u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti, a koja opasnost je takvog intenziteta da se ne može uspješno prevenirati blažim mjerama.
7. U odnosu na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela kod optuženika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako u konkretnom slučaju postoji stvarna i predvidiva bojazan od ponavljanja kaznenih djela koja se, protivno žalbenim prijedlozima, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom. Naime, i drugostupanjski sud je jednako kao i prvostupanjski sud u prvom redu osim težine terećenih kaznenih djela i zapriječene kazne sagledao značajan udio ovog optuženika u kriminalnoj organizaciji s prekograničnim elementima koju karakterizira visoki stupanj organiziranosti, umreženosti i međusobne povezanosti pripadnika u činjenju inkriminiranih kaznenih djela izrazite društvene opasnosti, kao i iskazane velike upornosti i kriminalne volje s ciljem ostvarenja nepripadne imovinske koristi.
7.1. Kraj takvog stanja stvari, činjenica dosadašnje neosuđivanosti optuženog AF ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela koja se, može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom jer mjere opreza, protivno žalbenim prijedlozima, u konkretnom slučaju, ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela koja nedvojbeno postoji.
7.2. Osim toga, valja istaknuti da prilikom ocjenjivanja postojanja opasnosti od ponavljanja djela, sud sagledava značaj svake pojedine okolnosti koja govori u smjeru postojanja takve bojazni, ujedno imajući u vidu i njihovu brojnost, a tako i kakvoću u cjelini, pri čemu je prethodna (ne)osuđivanost samo jedna od okolnosti koju će sud uzeti u razmatranje prilikom donošenja odluke i u konkretnom slučaju nije presudna.
8. Slijedom svega navedenog, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu. U konkretnom slučaju nije povrijeđen niti tzv. dinamički pristup jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora.
9. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, a u ovom trenutku ne prijeti niti iscrpljivanje maksimalnih rokova istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08. pri čemu žalitelj pogrešno u duljinu istražnog zatvora uračunava boravak u ekstradicijskom pritvoru. Stoga na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja polemiziranje u žalbi sa zapriječenim kaznama zatvora, institutom produljenog djela i zastarnim rokovima.
10. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 25. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća
dr.sc. Leon Kovačić
