Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-Us-47/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ĆŠ i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi s člankom 190. stavcima 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog ĆŠ i okrivljenog OŠ podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci, broj Kov-Us-18/2024-8 (Kov-Us-10/2023.) od 27. svibnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 19. lipnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenog ĆŠ i okrivljenog OŠ kao neosnovane.
Obrazloženje
1.Uvodno označenim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ĆŠ i drugih zbog kaznenih djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 190. stavaka 1. i 2. u vezi s člankom 329. stavkom 1. točkom 4. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog ĆŠ i okrivljenog OŠ iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te je ovim okrivljenicima na temelju članka 124. stavka 2. točke 4. ZKP/08. u istražni zatvor uračunato vrijeme uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 10. ožujka 2022. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ĆŠ po branitelju, odvjetniku Marku Ferriju, bez navođenja zakonske osnove, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "ukine pobijano rješenje u cijelosti".
2.1. Žali se i okrivljeni OŠ po braniteljici, odvjetnici Sineli Štakić s prijedlogom žalbu usvojiti, ukinuti istražni zatvor i okrivljenika pustiti na slobodu.
3. Spis je sa žalbom u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski ispravno utvrdio postojanje kako opće tako i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv imenovanih okrivljenika na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama.
5.1. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su imenovani okrivljenici u sastavu zločinačkog udruženja počinili kaznena djela koja im se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, čime je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.
5.2. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. koju ističe okrivljeni ĆŠ tvrdeći da ne postoji osnovana sumnja da je okrivljenik počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret. Naime, za odlučivanje o postojanju temeljne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora dostatan je odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, a koja proizlazi iz dokaza na kojima se optužnica temelji koje je detaljno naveo prvostupanjski sud, dok će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka. Prema tome, ovaj sud napominje kako je promašen žalbeni navod okrivljenog OŠ da je upitno postojanje osnovane sumnje iz razloga jer optužnica još nije potvrđena.
5.3. U tom smislu valja istaknuti kako niti žalbeni navodi okrivljenog ĆŠ u pogledu osporavanja osnovane sumnje, pri čemu se polemizira s vjerodostojnošću pojedinih dokaza na kojima se zasniva optužnica, predstavljaju iznošenje obrane te ih niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud nisu ovlašteni razmatrati prilikom ispitivanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora.
5.4. Nije u pravu niti okrivljeni OŠ kada navodi da je Visoki kazneni sud Republike Hrvatske dokaze čije izdvajanje obrana predlaže proglasio nezakonitima jer je ovaj sud svojim rješenjem broj I Kž-Us-81/2024. od 22. svibnja 2024. prihvatio žalbe okrivljenika, ukinuo prvostupanjsko rješenje o prijedlozima za izdvajanje nezakonitih dokaza te predmet uputio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Međutim, to ne znači da su dokazi čiju zakonitost ispituje optužno vijeće apriori pravomoćno proglašeni nezakonitima i izdvojeni iz spisa predmeta jer takva odluka nije donesena.
6. Nadalje, u odnosu na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela kod ovih okrivljenika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio kako u konkretnom slučaju kod oba okrivljenika postoji stvarna i predvidiva bojazan od ponavljanja kaznenih djela koja se, protivno žalbenim prijedlozima, može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom. Naime, i drugostupanjski sud je jednako kao i prvostupanjski sud u prvom redu osim težine kaznenih djela i zapriječene kazne sagledao značajan udio ovih okrivljenika u kriminalnoj organizaciji s prekograničnim elementima koju karakterizira visoki stupanj organiziranosti, umreženosti i međusobne povezanosti pripadnika u činjenju inkriminiranih kaznenih djela izrazite društvene opasnosti, kao i iskazane velike upornosti i kriminalne volje s ciljem ostvarenja nepripadne imovinske koristi. Stoga sve utvrđene okolnosti po kakvoći, brojnosti i značenju, u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje konkretne i predvidive opasnosti da bi boravkom na slobodi ovi okrivljenici mogli ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo, s čime se u potpunosti slaže i drugostupanjski sud.
6.1. Kraj takvog stanja stvari, činjenica njihove dosadašnje neosuđivanosti ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela koja se, može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora kao nužnom i jedinom prikladnom mjerom jer mjere opreza, za sada, ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela koja nedvojbeno postoji.
7. Nadalje, protivno žalbenim prigovorima okrivljenog ĆŠ kako nije izvršena stvarna sudska kontrola postojanja opće i posebne pretpostavke za produljenje istražnog zatvora ovaj sud ocjenjuje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen niti tzv. dinamički princip, jer sve prednje opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora.
8. Osim toga, protivno žalbenim navodima okrivljenog ĆŠ, drugostupanjski sud nije našao niti da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražnozatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika jer pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
9. Također, protivno navodima oba žalitelja Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvaća zaključak prvostupanjskog suda kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer težina počinjenih kaznenih djela, kazna koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potreba određivanja i trajanja istražnog zatvora.
9.1. Stoga nije osnovano polemiziranje okrivljenog OŠ s ovakvom konstatacijom prvostupanjskog suda koji i sam navodi da u konkretnom slučaju istražni zatvor do donošenja nepravomoćne presude može maksimalno trajati dvije godine i šest mjeseci (s obzirom da je rješenjem o provođenju istrage ravnateljice USKOK-a broj A-2/2022 od 7. rujna 2022. istraga u predmetu produljena za 6 mjeseci) jer se radi o složenim kaznenim djelima iz uskočke nadležnosti s više radnji počinjenja, a za koje je zapriječena kazna zatvora od tri do petnaest godina, dakle više nego što iznosi maksimalno trajanje istražnog zatvora u ovom postupku.
10. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 19. lipnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović
