Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: II Kž-Us-39/2024-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Maje Štampar Stipić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AČ i drugih zbog kaznenog djela iz članka 329. stavka 1. točka 4. u vezi članka 190. stavka 1. i 2. i članka 52. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog AČ, okrivljenog RČ i okrivljene DČ podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-iz-42/2024., (Kov-Us-84/2023.) od 3. svibnja 2024. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 18. lipnja 2024.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog AČ, okrivljenog RČ i okrivljene DČ, kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute optužnice protiv okrivljenog AČ zbog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. u stavku 1. točki 4. u vezi članka 190. stavka 1. i 2. i članka 52. KZ/11. na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. i člankom 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. -Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog AČ i okrivljenog RČ, a na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 131. stavkom 3. i člankom 123. stavak 1. točka 1. i 3. ZKP/08. protiv okrivljene DČ. Okrivljenom VČ u istražni zatvor uračunato je vrijeme lišenja slobode od 2. studenog 2022. pa nadalje, okrivljenom RČ od 25. srpnja 2023. pa nadalje, a okrivljenoj DČ od 28. srpnja 2023. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je okrivljeni EČ po branitelju, odvjetniku Anti Blažaninu bez posebnog navođenja žalbene osnove s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine istražni zatvor okrivljeniku i zamijeni ga mjerama opreza.

3. Protiv navedenog rješenja žali se i okrivljeni RČ po braniteljima, odvjetniku Matiji Milošu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da "Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati ovu žalbu te pobijano rješenje preinači na način da se u odnosu na žalitelja ukida istražni zatvor uz supsidijarnu mogućnost određivanja mjera opreza'', a podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovni postupak i odluku te odvjetniku Gordanu Pregleju zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom "drugostupanjskom vijeću prihvatiti ovu žalbu i preinačiti pobijano rješenje na način da se ukine istražni zatvor protiv okrivljenog RČ, a podredno prihvatiti žalbu i pobijano rješenje ukinuti, a predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje". Žalbe se sadržajno nadopunjuju pa će biti razmatrane kao jedinstvena žalba.

4. Žalbu protiv navedenog rješenja podnijela je okrivljena DČ putem branitelja, odvjetnika Dražena Letice zbog "bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava", s prijedlogom Viskom kaznenom sudu da ukine prvostupanjsko rešenje.

5. Spis je u skladu sa člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje kako opće tako i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog AČ i okrivljenog RČ na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a protiv okrivljene DČ na temelju zakonskih osnova iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08., i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama.

7.1. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. na koju upire okrivljeni RČ kada u žalbi navodi da su u pobijanom rješenju izostali individualizirani razlozi o postojanju osnovane sumnje i opasnosti od ponavljanja kaznenih djela na strani ovog okrivljenika te da se dokazi na kojima se temelji osnovana sumnja samo sumarno nabrajaju.

7.2. Naime, prvostupanjski sud pravilno je utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su svi žalitelji počinili kaznena djela koja im se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, pri čemu je takvo utvrđenje, odgovarajuće obrazložio pobrojavši materijalne i personalne dokaze na kojima se temelji optužnica, a posebno rezultate posebnih dokaznih radnji. Ovakvo obrazlaganje osnovane sumnje, ukazuje se dostatnim i ne utječe na pravilnost pobijanog rješenja, budući da su upravo u podignutoj optužnici (s čijim sadržajem su žalitelji upoznati) opisani svi dokazi iz kojih proizlazi osnovana sumnja da su okrivljenici počinili inkriminirana kaznena djela te se nepotrebnim ukazuje opterećivati odluku o produljenju istražnog zatvora iznošenjem sadržaja svakog pojedinog dokaza.

7.3. U svezi pozivanja žalitelja RČ na drugostupanjsku odluku Županijskog suda u Zagrebu napominje se kako je isto promašeno jer se radi o odluci nižeg suda čija stajališta ovaj viši sud ne obvezuju. Također, u žalbi citirana odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske nije primjenjiva na konkretan slučaj jer se ne radi o pravno i činjenično istovjetnoj pravnoj situaciji. Naime, u tom predmetu koji je bio predmet ispitivanja pred Ustavnim sudom Republike Hrvatske bilo je okrivljeno više osoba za počinjenje kaznenog djela u supočiniteljstvu te je bilo nejasno je li podnositelj ustavne tužbe uopće sudjelovao u počinjenju tog djela budući da se radilo o fazi istrage, odnosno postojanju osnova sumnja kao nižeg stupnja vjerojatnosti od osnovane sumnje da je kazneno djelo počinjeno. U ovoj fazi postupka kada županijski sud ispituje osnovanost optužnice nakon provedene istrage Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta i po treći put preispituje osnovanost odluke o istražnom zatvoru nema mjesta nejasnoći što se kojem od okrivljenika stavlja na teret i postoji li doista osnovana sumnja da su sudjelovali u počinjenju inkriminiranih kaznenih djela.

7.4. Pri tome se žaliteljima napominje kako će odluku o kaznenoj odgovornosti okrivljenika, stupnju njihove krivnje i pravnoj kvalifikaciji kaznenih djela, kao i o doprinosu u počinjenju kaznenih djela svakog od njih, u slučaju potvrđivanja optužnice, ocjenjujući sve izvedene dokaze pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, donijeti raspravno vijeće tek na završetku dokaznog postupka.

7.5. S obzirom da je za svoju odluku dao jasne i valjane razloge, bez proturječja, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi okrivljenog AČ kako ne postoje čvrsti dokazi koji bi upućivali na zaključak da je okrivljenik doista počinio kaznena djela koja mu se podignutom optužnicom stavljaju na teret kao i okrivljene DČ kako ovlašteni tužitelj nije konkretizirao bilo koju radnju kojom bi ostvarila biće inkriminiranog kaznenog djela kojim se navodima polemizira s činjeničnim utvrđenjima iz podignute optužnice te vjerodostojnošću dokaza na kojima se zasniva optužnica o čemu će, kao što je prethodno spomenuto, odluku donijeti raspravno vijeće, u slučaju da optužnica bude potvrđena.

8. U odnosu na postojanje opasnosti od bijega kod okrivljene DČ valja istaknuti kako je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je okrivljenica bila nedostupna policiji na adresama prebivališta i boravišta te da je uhićena tek po izdavanju tuzemne tjeralice, a osim toga ista osim državljanstva Republike Hrvatske ima i državljanstvo Republike Srbije te za teritorij Republike Hrvatske nije trajnije vezana. Stoga sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti, imajući pri tom u vidu težinu kaznenog djela koje joj se stavlja na teret i zapriječenu kaznu, i po ocjeni ovog suda u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će okrivljenica u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti, a blaže mjere u konkretnom slučaju u ovom trenutku nisu dostatna garancija kojom bi se prevenirala konkretna i neposredna opasnost od bijega okrivljene DČ.

8.1. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi okrivljene DČ kako kod iste ne postoji opasnost od bijega ističući da su je nepoznate osobe, koje su se predstavile kao policijski službenici, ''pokušali oteti'' godinu dana ranije kao i da je u njezin dom provaljivano te da je policija radila pretrage u njenom domu, jer te okolnosti ni na koji način ne utječu na postojanje opasnosti od bijega.

9. Nadalje, kada se analizira težina, okolnosti i način počinjenja kaznenih djela u sastavu ovog zločinačkog udruženja, koje se bavilo trgovinom drogom, s prekograničnim karakterom koje karakterizira izrazita organiziranost, umreženost i podjela uloga kao i visoki stupanj upornosti i kriminalne volje, a čije djelovanje je daleko nadilazilo državne granice Republike Hrvatske, pa je tako osim na području Republike Hrvatske, djelovalo i na područjima Kraljevine Belgije, Dominikanske Republike, Kolumbije i Ekvadora pri čemu je od ukupno prokrijumčarene droge pronađeno i zaplijenjeno 105,44 kilograma droge kokain čime je ostvarena nepripadna imovinska korist u iznosu preko 7.000.000,00 eura, ocjena je i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je ispravno prvostupanjski sud zaključio da kod svih okrivljenika postoji stvarna i konkretna opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja je takvog intenziteta da se svrha istražnog zatvora može ostvariti isključivo istražnim zatvorom kao najstrožom mjerom jer mjere opreza, u konkretnom slučaju, ne bi bile dostatna garancija za otklanjanje opasnosti od ponavljanja kaznenih djela koja nedvojbeno postoji. Kraj takvog stanja stvari, činjenica dosadašnje neosuđivanosti ovih okrivljenika ne umanjuje značaj i intenzitet postojeće opasnosti od ponavljanja djela.

10. Stoga, imajući u vidu ulogu okrivljenog AČ kao vođe i organizatora ovog zločinačkog udruženja koje mu se, osim kaznenog djela zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 1. KZ/11. te kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 329. stavka 1. točke 4. u vezi članka 190. stavka 1. i 2. KZ/11., stavlja na teret i kazneno djelo nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11., nisu osnovani žalbeni navodi tog okrivljenika kako se blažim mjerama može postići svrha istražnog zatvora. Pri tome se žalitelju napominje kako jamstvo kao blaža mjera po zakonu ni nije primjenjivo kod istražnozatvorskog razloga iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

11. Nisu osnovane niti žalbene tvrdnje okrivljenog ĆČ kako se navodeći okolnosti počinjenja kaznenog djela "na mala vrata'" uvodi istražnozatvorska osnova iz članka 123. stavka 1. točke 4. ZKP/08. jer okolnosti počinjenja kaznenog djela uz druge izložene okolnosti u točki 9. ovoga rješenja doista upućuju na postojanje opasnosti od ponavljanja kaznenog djela pogotovo kada se ima u vidu da je okrivljeni RČ nastavio s daljnjim protupravnim aktivnostima nakon što su pojedini okrivljenici već završili u istražnom zatvoru, a ne na postojanje posebno teških okolnosti djela koje utječu na neometano odvijanje kaznenog postupka.

12. Nadalje, slijedom svega izloženog, neosnovan je i žalbeni navod okrivljene DČ kojim umanjuje važnost svoje uloge u sastavu ovog zločinačkog udruženja, u odnosu na ostale okrivljenike, jer se postojanje istražnozatvorskih osnova ocjenjuje zasebno za svakog okrivljenika sa svojim osobitostima, pri čemu sud pazi da se ne postupa nejednako u odnosu na razlike okrivljenike, ako je riječ o istim okolnostima, na koje žalitelj ni ne ukazuje.

13. Također, ovaj sud ocjenjuje kako pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. imajući na umu razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku u slučaju osuđujuće presude kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

14. Kako, dakle, ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 18. lipnja 2024.

Predsjednik vijeća:

Željko Horvatović