Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Savska cesta 62
Poslovni broj: II Kž-Us-35/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Tomislava Juriše, predsjednika vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog ČĆ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbama okrivljenog ĐĆ, okrivljenog ZĆ, okrivljenog PĆ i okrivljenog VĆ podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kov-Us-iz-35/2024. (Kov-Us-36/2023.) od 19. travnja 2024. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 14. svibnja 2024.,
r i j e š i o j e
Odbijaju se žalbe okrivljenog ĐĆ, okrivljenog ZĆ, okrivljenog PĆ i okrivljenog VĆ kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog ČĆ i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 328. stavka 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,126/19., 80/22. i 36/24. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog ĐĆ po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1.,3. i 4. ZKP/08., okrivljenog ZĆ po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08., okrivljenog PĆ i okrivljenog VĆ na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Svim okrivljenicima je u istražni zatvor uračunato vrijeme oduzimanja slobode, i to okrivljenom ĐĆ od 16. svibnja 2023. pa nadalje, a okrivljenom ZĆ, okrivljenom PĆ i okrivljenom VĆ od 13. travnja 2022. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni ĐĆ po branitelju, odvjetniku Toniju Ivandiću, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da "ukinuti rješenje Suda prvog stupnja i vratiti predmet na ponovno odlučivanje".
2.1. Žali se i okrivljeni ZĆ osobno i po branitelju, odvjetniku Gordanu Pregleju, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom "drugostupanjskom vijeću prihvatiti ovu žalbu i preinačiti pobijano rješenje na način da se ukine istražni zatvor protiv okrivljenika, a podredno prihvatiti žalbu i pobijano rješenje ukinuti, a predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje". Žalbe se sadržajno nadopunjuju pa će biti razmatrane kao jedinstvena žalba.
2.2. Žalbu je podnio i okrivljeni PĆ po braniteljicama, odvjetnicama Ana- Mariji Gospočić i Mireli Alerić, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom "da Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ovu žalbu ocijeni osnovanom te da pobijano rješenje preinači na način da odbije prijedlog USKOK-a za produljenjem istražnog zatvora okrivljenom PĆ, odnosno, ako vijeće smatra potrebnim, da mu istražni zatvor zamijeni bilo kojom adekvatnom mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. ZKP/08. te podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu".
2.3. Protiv pobijanog rješenja žali se i okrivljeni VĆ po braniteljici, odvjetnici dr.sc. Lauri Valković zbog "pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba kaznenog postupka" s prijedlogom "vijeću Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da navode ove žalbe ocijeni osnovanima i da u skladu s njima pobijano rješenje ukine, podredno, da pobijano rješenje preinači na način da odbije prijedlog USKOK-a za produljenjem istražnog zatvora V-okrivljeniku, odnosno ako vijeće smatra potrebnim da istražni zatvor zamijeni mjerom opreza iz članka 98. stavka 2. točke 1. i 3. ZKP-a".
3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalbe nisu osnovane.
5. Ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je prvostupanjski ispravno utvrdio postojanje kako opće tako i posebnih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog ĐĆ po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1., 3. i 4. ZKP/08., okrivljenog ZĆ po zakonskim osnovama iz članka 123. stavka 1. točke 1. i 3. ZKP/08. te okrivljenog PĆ i okrivljenog VĆ na temelju zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha te je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, dovoljno individualizirane za svakog pojedinog okrivljenika, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora blažim mjerama. Tako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio kako osnovana sumnja da su imenovani okrivljenici u sastavu zločinačkog udruženja počinili kaznena djela koja im se podignutom optužnicom stavljaju na teret u ovom kaznenom postupku, proizlazi iz dokaza na kojima se ista temelji, čime je i prema ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjena opća zakonska pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora.
5.1. Stoga nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. kako ističe okrivljeni ĐĆ problematizirajući obrazlaganje osnovane sumnje jer prvostupanjski sud samo nabraja dokaze na kojima se temelji optužnica bez da reproducira sadržaj istih. Naime, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako je prvostupanjski sud ispravno utvrdio postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog ĐĆ te za svoju odluku dao jasne, dostatne i neproturječne razloge koje prihvaća i ovaj sud. Suprotno žalbenom navodu ocjena je drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i valjano obrazložio postojanje temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog ĐĆ, koja proizlazi iz grupno pobrojanih materijalnih i personalnih dokaza prikupljenih tijekom istrage (točka 4.1. pobijanog rješenja), a koje izložene dokaze je prvostupanjski sud naveo u pobijanom rješenju, bez navođenja sadržaja tih dokaza, a čiji sadržaj se nalazi u obrazloženju optužnice, iz kojeg proizlazi postojanje osnovane sumnje, pri čemu je ponovno navođenje konkretnog sadržaja u ovoj odluci rizično. To stoga što ni prvostupanjski ni drugostupanjski sud nisu ovlašteni ocjenjivati vjerodostojnost dokaza pri odlučivanju o istražnom zatvoru.
6. U odnosu na postojanje posebne pretpostavke, odnosno opasnosti od bijega kod okrivljenog ZĆ, a protivno žalbenim navodima, ispravan je zaključak prvostupanjskog suda kako kod ovog okrivljenika postoji stvarna i konkretna opasnost od bijega koja se može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom. Naime, ovaj okrivljenik, iako hrvatski državljanin, nije vezan uz teritorij Republike Hrvatske, dok osim državljanstva Republike Hrvatske ima i državljanstvo Bolivarske Republike Venezuele i prebivalište u [adresa], a zbog prirode svoje uloge u zločinačkom udruženju, često je boravio u inozemstvu, kako državama Europe tako i na drugim kontinentima u cilju poduzimanja protupravnih aktivnosti vezanih uz trgovinu drogom. Slijedom navedenog, kada se ima u vidu težina kaznenih djela koja se okrivljeniku stavljaju na teret i zapriječena kazna, ocjena je i ovog suda kako, protivno žalbenim prigovorima okrivljenika o njegovoj obiteljskoj povezanosti uz teritorij Republike Hrvatske, sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje neposredne i razborito predvidive opasnosti da će isti u slučaju puštanja na slobodu pobjeći u cilju izbjegavanja svoje kaznenopravne odgovornosti.
7. Žalitelji ZĆ, PĆ i VĆ osporavaju postojanje opasnosti od ponavljanja djela kao posebnog istražnozatvorskog razloga. Kada se analizira udio tih okrivljenika u sastavu ovog zločinačkog udruženja s izrazitim međunarodnim karakterom koje karakterizira visoki stupanj organiziranosti, umreženosti i međusobne povezanosti pripadnika zločinačkog udruženja, kao i iskazane upornosti i natprosječne kriminalne volje radi činjenja inkriminiranih kaznenih djela izrazite društvene opasnosti (trgovina drogom u produljenom trajanju na područjima različitih država i kontinenata u razdoblju od skoro tri godine i nedozvoljeno posjedovanje veće količine vatrenog oružja i streljiva kod okrivljenog ZĆ), a za koje postoji osnovana sumnja da su poduzimana radi stjecanja nepripadne imovinske koristi čija se vrijednost procjenjuje na ukupno 3.361.000,00 eura, ocjena je i Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da kod ovih okrivljenika postoji konkretna i neposredno predvidiva opasnost od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela koja se, za sada, može prevenirati isključivo istražnim zatvorom kao najstrožom mjerom.
7.1. Pored navedenog, u prilog postojanju iteracijske opasnosti govori i činjenica da su sva trojica okrivljenika ranije dolazila u sukob sa zakonom. Tako je okrivljeni ZĆ. osuđen zbog prijevare u gospodarskom poslovanju na uvjetnu osudu, a inkriminirana kaznena djela počinjena su za vrijeme roka provjeravanja iz iste, iz čega proizlazi da svoje ponašanje očigledno nije uskladio sa zakonom s obzirom da mu se u ovom kaznenom postupku na teret stavlja veća kriminalna količina. Nadalje, okrivljeni PĆ osuđen je 2016. zbog istog kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavka 2. KZ/11. kao i kaznenog djela krivotvorenja isprave na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, dok je okrivljeni ZĆ. u Talijanskoj Republici osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i osam mjeseci zbog kaznenog djela poticanja i pomaganja u krađi iz članka 624. talijanskog Kaznenog zakona također uz primjenu uvjetne osude, pri čemu postoji osnovana sumnja da je u tom roku provjeravanja počinio predmetno kazneno djelo koje mu se ovdje stavlja na teret optužnicom u ovom predmetu. Stoga na evidentnu neusklađenost ponašanja svih okrivljenika sa zakonom nisu odlučni njihovi žalbeni prigovori kojima se ranija pravomoćna osuđivanost za navedena kaznena djela pokušava relativizirati i minorizirati.
7.2. S tim u vezi, nije povrijeđena niti presumpcija nedužnosti kako to ističu u žalbama okrivljeni PĆ i okrivljeni VĆ jer je u prvostupanjskom rješenju jasno i izričito navedeno da vođenje ovog kaznenog postupka podrazumijeva postojanje osnovane sumnje, a ne krivnje okrivljenika.
8. Nadalje, protivno žalbenim tvrdnjama okrivljenog PĆ kako sud nije primijenio dinamički princip, a imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, ovaj sud ocjenjuje kako u konkretnom slučaju nije povrijeđen niti dinamički princip, jer sve gore opisane okolnosti u svojoj ukupnosti za sada nisu izgubile na svojem značaju i relevantnosti zbog proteka vremena od određivanja istražnog zatvora, a niti je utvrđeno da bi prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora, postupio na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika.
9. Također, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske otklanja žalbene prigovore svih žalitelja u pogledu povrede načela razmjernosti te napominje kako je prvostupanjski sud s pravom zaključio da pobijanom odlukom nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08. kada se uzme u obzir razmjer između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.
10. Naime, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika, pritom imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor te je njegovo produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu.
11. Kako, dakle, ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 14. svibnja 2024.
Predsjednik vijeća:
Tomislav Juriša
