1                        Poslovni broj: Usž-3502/23-2

                                                                                                Poslovni broj: Usž-3502/23-2

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Mire Kovačić, predsjednice vijeća, dr. sc. Sanje Otočan i Snježane Horvat - Paliska, članica vijeća, te višeg sudskog savjetnika Filipa Mihaljevića, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja A. R. iz M., zastupanog po opunomoćenici S. A., odvjetnici u M., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Z., radi prava iz mirovinskog osiguranja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI-480/23-8 od 2. lipnja 2023., na sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2024.

p r e s u d i o   j e

              Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 18 UsI-480/23-8 od 2. lipnja 2023.

Obrazloženje

1.              Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/22-01/03140849717, URBROJ: 341-99-05/3-22-005822 od 25. siječnja 2023.

2.              Osporavanim rješenjem tuženika od 25. siječnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., KLASA: UP/I-141-02/22-01/03140849717, URBROJ: 341-18-05/3-22-024484 od 23. kolovoza 2022., kojim je tužitelju, dosadašnjem korisniku invalidske mirovine, priznato i dalje zbog profesionalne nesposobnosti za rad pravo na invalidsku mirovinu.

3.              Tužitelj žalbom pobija zakonitost prvostupanjske presude iz svih zakonom predviđenih razloga. Smatra da je sud trebao utvrditi koji su vještaci vršili procjenu njegove radne sposobnosti te je li pozvan radi osobnog pregleda i izjašnjenja. Navodi da iz podataka u spisu proizlazi da nikada nije dobio pisani nalaz i mišljenje vijeća vještaka na koji bi se mogao očitovati, eventualno predložiti drugo vještačenje i sl. Nadalje navodi da tijekom postupka nije utvrđeno na koji način je bio pregledan te da i dalje ostaje upitna razlika navoda prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja koja se odnosi na utvrđenje je li osobno pregledan. Navodi i da je nesporno vijeće vještaka imenovao i odredio tuženik i da na njihov izbor nije imao nikakvog utjecaja, na koji način je doveden u nepovoljan položaj. Tužitelj se u žalbi poziva na navod iz tužbe o pravu stranke na „načelo jednakosti oružja”, ističući da je isto u skladu i s odlukama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava te Ustavnog suda Republike Hrvatske koji prihvaća načelo jednakosti oružja kao konstitutivni element prava na pošteno suđenje (članak 19. stavak 2. Ustava), a koje omogućava pravičnu ravnotežu među stranka u procesnom smislu, dajući stranci (u odnosu na državnu instituciju) mogućnost dokazivanja činjenica na način koji je ne stavlja u bitno lošiji procesni položaj. Poziva se na presudu Europskog suda za ljudska prava, broj: 77212/12 od 8. listopada 2015. Tužitelj navodi da su u predmetnom upravnom postupku mišljenja vijeća vještaka koje imenuje tuženik bila odlučujuća. Na temelju takvog vještačenja, tužiteljeva pozicija nije istovjetna s pozicijom tuženika. Tužitelj smatra da je u ovom slučaju trebalo provesti vještačenje po vještaku medicinske (odgovarajuće) struke s popisa Županijskog suda u Splitu, što bi bilo jedino prihvatljivo radi utvrđenja njegovog zdravstvenog stanja. Zbog svega navedenog predlaže da ovaj Sud poništi presudu, drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje, a podredno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

4.     Tuženik u odgovoru na žalbu ističe da navode tužitelja smatra neosnovanim iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, odgovora na tužbu i  obrazloženja presude. Predlaže odbiti žalbu.

5.       Žalba nije osnovana.

6.              Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 73. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 29/17. i 110/21.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija.

7.                  Prema podacima spisa, tužitelj je od 23. travnja 2007. korisnik prava na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uzrokovane 70% bolešću i 30% ozljedom izvan rada na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., broj spisa. 106984 od 2. travnja 2008.

8.                 Upravni postupak koji je prethodio osporenom rješenju vođen je u povodu zahtjeva tužitelja od 5. lipnja 2020. za ponovno ocjenjivanje radne sposobnosti.

9.                    Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-1652/21-4 od 15. prosinca 2021. poništeno je ranije rješenje tuženika od 24. veljače 2021. jer je utvrđeno da su nalazi i mišljenja tijela vještačenja u suprotnosti s odredbom članka 14. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, 67/17. i 56/18.), odnosno da su isti doneseni bez osobnog pregleda tužitelja. Nakon toga tuženik je rješenjem od 21. ožujka 2022. poništio prvostupanjsko rješenje od 23. rujna 2020. i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak uz uputu da se provede novo vještačenje na temelju pregleda tužitelja. Postupajući u izvršenju spomenutog rješenja prvostupanjsko tijelo je pribavilo nalaz i mišljenje vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, Područne službe u S. od 1. srpnja 2022., koji je donesen na temelju osobnog pregleda tužitelja i priložene medicinske dokumentacije, dok je u žalbenom postupku pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda od 27. prosinca 2022. Iz istih proizlazi da kod tužitelja i dalje postoji profesionalna nesposobnost za rad, odnosno da nije nastupilo takvo pogoršanje zdravstvenog stanja koje bi uvjetovalo nastup potpunog gubitka sposobnosti za rad.

10.               Prvostupanjski sud je nakon izvršenog uvida u spis tuženika i dokumentaciju priloženu uz tužbu te nakon održane usmene rasprave, razmotrio sva činjenična i pravna pitanja u predmetnoj stvari te ocijenio da su činjenice koje su u smislu odredbe članka 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO) odlučne za utvrđenje stupnja invalidnosti pravilno utvrđene na temelju nalaza i mišljenja tijela vještačenja.

11.               Razmatrajući navode žalbe, ovaj Sud nalazi da provođenjem vještačenja po vještacima Zavoda za vještačenje tužitelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje jer tužitelj nije naveo konkretne razloge koji bi ukazivali na pristranost Vijeća vještaka, a koji bi doveli u sumnju pravilnost stručne ocjene. Napominje se da Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom nije tijelo tuženika, već je jedinstveno tijelo vještačenja ustrojeno Zakonom o jedinstvenom tijelu vještačenja ("Narodne novine", 85/14. i 95/15.) radi ujednačenosti postupanja u svim postupcima utvrđivanja oštećenja organizma, invaliditeta, funkcionalne i radne sposobnosti, koje obavljaju vijeća vještaka i vijeća viših vještaka sastavljena od visokoobrazovanih stručnjaka, koje sam zakon obvezuje da svoje nalaze daju nepristrano.

12.                 Navode žalbe u kojima tužitelj ističe povrede pravila upravnog postupka ovaj Sud ne nalazi osnovanima. Tužitelj je mogao tijekom upravnog postupka od javnopravnog tijela tražiti uvid u spis na koji je način mogao biti upoznat s utvrđenim činjeničnim stanjem.

13.                Pored toga valja reći da je nalaz i mišljenje drugostupanjskog tijela vještačenja (koje nije tijelo tuženika) u cijelosti citiran u osporenom rješenju te je tužitelj, osim što je imao mogućnost izvršiti uvid u spis predmeta tuženika, pa time i u priloženi nalaz i mišljenje, imao mogućnost na isti se očitovati i u upravnom sporu te iznijeti svoje primjedbe na danu ocjenu i izjasniti se o svim činjenicama i okolnostima koje su odlučne za rješavanje ove upravne stvari. Stoga time što mu nalaz i mišljenje nije dostavljen uz osporeno rješenje, prema ocjeni ovoga Suda, nisu povrijeđena pravila postupka koja bi utjecala na pravilnost i zakonitost rješenja tuženika.

14.                 Ovaj Sud u konkretnom slučaju nalazi da je prvostupanjski sud pravilno i dostatno ocijenio dokaze izvedene u upravnom postupku. Okolnost što je činjenično stanje utvrđeno na temelju nalaza i mišljenja vještaka Zavoda, a koji su sačinjeni na temelju relevantne priložene medicinske dokumentacije, kao i neposrednog pregleda tužitelja od strane Vijeća vještaka, sukladno zakonskim i podzakonskim aktima mjerodavnim u postupku radi priznavanja prava iz mirovinskog osiguranja, ne ukazuje na to da je tužitelj bio stavljen u bitno nepovoljniji položaj od suprotne strane u ovom upravnom sporu.

15.               Tužitelj u predmetnoj tužbi kojom je pokrenuo upravni spor kao ni na raspravi pred prvostupanjskim sudom nije predložio sudsko vještačenje. Prema tome, u konkretnoj stvari prvostupanjski sud nije zanemario dokazni prijedlog tužitelja niti je postupio protivno načelu jednakosti oružja kao jednom od načela pravičnog suđenja.

16.                 Tužitelj razlozima navedenim u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede pravila postupka ovaj Sud nije našao.

17.                 Slijedom navedenog, na temelju članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu 7. veljače 2024.

Predsjednica vijeća:

Mira Kovačić, v.r.