REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-575/2023-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja G. H. d.o.o., Z., A.V.H…., zastupanog po opunomoćeniku T. B., odvjetniku u Odvjetničkom društvu S. i p. d.o.o., Z., D. T. G. …, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreznog nadzora, 29. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/20- 01/464, URBROJ: 513-04-21-2 od 29. studenog 2021. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-02/20-01/26, URBROJ: 513-07-01-20-14 od 28. listopada 2020.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-02/20-01/26, URBROJ: 513-07-01-20-14 od 28. listopada 2020., kojim je tužitelju utvrđen manji obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. svibnja do 30. lipnja 2018.

2. Citirano prvostupanjsko rješenje temelji se na rezultatima inspekcijskog nadzora koji je nad tužiteljem proveden u svrhu ispitivanja pravilnosti obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost, o čemu je sastavljen Zapisnik, KLASA: UP/I-471-02/20-01/26, URBROJ: 513-07-01-20-11 od 21. rujna 2020. (dalje: Zapisnik), u kojem je utvrđeno da je tužitelj nezakonito iskazao (iskoristio) pravo na odbitak pretporeza po računu trgovačkog društva T. t. d.o.o. od 29. svibnja 2018. na kojem je zaračunata isporuka strojeva i opreme.

3. Protiv odluke tuženika tužitelj je pravodobno podnio tužbu u kojoj, u bitnom, ponavlja prigovore koje je iznosio u ranijoj fazi upravnog postupka (Prigovor, Žalba). Smatra da je porezno tijelo pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje u odnosu na odbitak pretporeza po računu dobavljača T. t. d.o.o.. Ističe da se radi o strojevima i opremi koje je odmah nakon kupnje dao u najam obrtu "D.", o čemu je istog dana 29. svibnja 2018. zaključen Ugovor o najmu broj. 164-002581. te dodaje kako je predmet najma preuzeo najmoprimac i to direktno od dobavljača a što da je razvidno iz Otpremnice br. 105., koja je sastavni dio Ugovora o najmu, u kojoj se navodi da obrt "D." preuzimatelj robe te da istu preuzima kao najmoprimac. Osim te dvije isprave, urednost isporuke dokazuju i slike predmeta s lokacije isporuke te Zapisnik izvanredne inventure od 5. veljače 2020. u kojem je konstatirano da se predmeti nalaze na lokaciji na kojoj su isporučeni. Slijedom prethodno iznijetog, smatra pogrešnim zaključak poreznih tijela da ne postoji uredna i vjerodostojna dokumentacija koja svjedoči da je mu je, po računu T. t. d.o.o., izvršena isporuka zaračunate opreme i strojeva. Tužitelj navodi da nije imao saznanja o činjenicama koje se tiču odnosa E-E. d.o.o. i obrta „D.“ niti je imao saznanja da roba koju je kupio od T. t. d.o.o. ne bi bila u vlasništvu prodavatelja. Nastavno na prethodno, dodaje kako porezno tijelo nije provjeravalo navode gore spomenutih društava i obrta već je iste bezrezervno prihvatilo kao istinite. Tvrdi da E- E. d.o.o. nije bio vlasnik robe, kako to pogrešno utvrđuju porezna tijela, te navodi da je iz dostavljene dokumentacije u tijeku postupku, posebice e-mail korespondencije i slika strojeva i opreme razvidno da je društvo T. t. d.o.o. bilo u posjedu istih. U prilog tome da E-E. d.o.o. nije vlasnik govori i činjenica da mu se krajem 2021. to društvo obratilo s upitom da pored dužnika – najmoprimca obrta „D.“ pristupi dugu temeljem Ugovora o najmu broj 164-002581, kao i da mu se izda ponudu za kupnju opreme koja je predmet najma po tom istom Ugovoru o najmu. Dana 20. prosinca 2021. godine sklopljen je Ugovor o pristupanju dugu, temeljem kojeg je E-E. d.o.o. izvršilo plaćanje, a slijedećeg dana mu je izdao račun za kupnju opreme koja je bila predmet najma.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporavanog rješenja te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano drugostupanjsko rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovog upravnog spora.

7. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Među strankama ovog upravnog spora nije sporno da je tužitelj iskoristio pravo na odbitak pretporeza po računu dobavljača T. t. d.o.o. od 29. svibnja 2018. a na kojem računu je zaračunata isporuka strojeva i opreme. Konkretno, strojeva za pranje, sušenje i glačanje rublja, radnog stola s vaccumom, elektro-parnog generatora te postolja elektro-parnog generatora

9. Sporno je da li su ispunjene pretpostavke za odbitak pretporeza propisane odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednosti (NN br. 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16; dalje: Zakon) te Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (NN br. 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 157/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17, 128/17; dalje: Pravilnik).

10. Iz Zapisnika proizlazi da je, nakon što je tužitelj na upit na da dostavi dokaz koji svjedoči o tome da je primio fakturiranu robu/strojeve, odnosno tko je i kojim prijevoznim sredstvom dopremio/prevezao robu dostavio, naveo da je sve to organizirao dobavljač, porezno tijelo zatražilo dodatna očitovanja o predmetnom poslovnom događaju od D.G., vlasnika obrat "D." i trgovačkog društva E-E. d.o.o. Osim toga, korišteni su i podaci prikupljeni u tijeku poreznog nadzoru koji je obavljen na tužiteljevim dobavljačem T.t. d.o.o.

Obzirom da se na predmetnom računu dobavljača kao primatelj strojeva navodi obrt "D." od vlasnika obrta zatraženo je da dostavi dokumentaciju kojom dokazuje je primio strojeve i prema po tom računu. Postupajući po traženju poreznog tijela vlasnika obrta dostavio je: Ponudu/račun broj 58 od 9. svibnja 2018. izdan od strane društva E-E. d.o.o., na kojem je zaračunata isporuka iste opreme (strojeva) kao i na računu T. t. d.o.o., zatim, Ugovor o isporuci i montaži strojeva od 18 svibnja 2018. zaključen s društvom E-E. d.o.o. te Otpremnicu broj 58/18 od 30.svibnja 2018, koja je ovjerena od obrta. Glede Ugovora o najmu strojeva zaključenog s tužiteljem, vlasnik obrat naveo je da je isti zaključen radi kreditiranja opreme.

Trgovačko društvo E-E. u svojoj pisanoj izjavi potvrdilo je da je s obrtom "D." zaključio Ugovor o isporuci i montaži strojeva od 18. svibnja 2018. te da je temeljem istoga isporučio predmetnu robu obrtu. U istoj izjavi pojasnio je i porijeklo stjecanja robe navodeći da je radni stroj s vaccumom, elektro-parni generator i postolje elektro- parnog generatora kupio od talijanskog trgovačkog društva S. F. s.r.l. Navedeno potkrjepljuje ulaznim računom br. 82/S od 08. ožujka 2018., uvoznom kalkulacijom po primci broj: PRlNC 14 od 22. ožujka 2018. te knjigom ulaznih računa i dokazom o plaćanju robe. Ostali dio robe (industrijski strojevi za pranje, sušenje i glačanje rublja) nabavljen je od društva Vučković d.o.o. a kao prilog toj činjenici dostavlja ulazni račun broj 90/ZS71 od 26. ožujka 2018. prijemni list broj PRIN-16 od 27. ožujka 2018., knjigu ulaznih računa te dokaz o plaćanju u vidu kompenzacija.

Poreznim nadzorom provedenim nad društvom T.t. d.o.o. utvrđeno je da račun br. 105/1/1 od 29. svibnja 2018. kojim je tužitelju zaračunao isporuku predmetnih strojeva i opreme, nije iskazan u Prijavama PDV-a. Također, utvrđeno je da u porezni obveznik u razdoblju od svibnja – prosinca 2018. predavao PDV prijave s 0,00 kn. Osim toga, isti nije u poreznom nadzoru za razdoblje 01. siječnja – 31. prosinca 2018. dostavio svu dokumentaciju, knjigu izlaznih računa, knjigu ulaznih računa, bruto bilancu, ulazne račune, ni ostalu knjigovodstvenu dokumentaciju potrebnu za odbitak pretporeza, dok uz izlazne račune za razdoblje nadzora (2018. godina) nisu predočeni dokazi tko je i kako zaračunate isporuke robe prevezao i gdje je bilo mjesto isporuke robe kupcima, zatim dokazi o porijeklu robe, te tko je, gdje i na koji način obavio zaračunate usluge,

11. Odredbom čl. 89. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20; dalje: OPZ) propisano je da se oporezivanje temelji na podacima iz knjigovodstva i na evidencijama poreznog obveznika koje se vode u skladu s odredbama čl. 62.-67. OPZ-a ako okolnosti pojedinog slučaja ne upućuju na njihovu netočnost. Temeljem čl. 62. st. 1. OPZ-a porezni obveznik dužan je voditi svoje knjigovodstvo u skladu sa Zakonom o računovodstvu, posebnim poreznim propisima (Zakon o PDV-u, Zakon o porezu na dobit, Zakon o porezu na dohodak) te drugim propisima koji uređuju pojedine poduzetničke djelatnosti. Temeljem čl. 66. st. 1, 2. i 3. OPZ-a knjiženja i druga evidentiranja treba obavljati potpuno, točno, pravodobno i uredno.

12. Nadalje, čl. 8. st. 1. i 2. Zakona o računovodstvu (NN br. 78/15, 134/15, 120/16; dalje: ZR) propisano je da je knjigovodstvena isprava svaki interno ili eksterno sastavljen pisani dokument ili elektronički zapis o poslovnom događaju, te isti čini osnovu za unos podataka o poslovnom događaju u poslovne knjige. Knjigovodstvena isprava mora nedvojbeno i istinito sadržavati sve podatke o poslovnom događaju.

13. Sukladno odredbi čl. 9. ZR-a knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor (st. 1.). Vjerodostojna knjigovodstvena isprava pisana je isprava ili elektronički zapis čiji sadržaj samostalno ili povezan sa sadržajem drugih vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava navedenih u toj ispravi, točno, jasno i potpuno odražava činjenično stanje relevantno za određeni poslovni događaj koji ima za posljedicu knjigovodstvene promjene, te ako je potpisana od osobe koja jamči za njezinu vjerodostojnost (st. 2.). Knjigovodstvena isprava mora biti takva da stručna osoba može iz nje nedvojbeno spoznati poslovni događaj (st. 4.).

14. Odredbom čl. 57. st. 2. Zakona propisano je da porezni obveznik može odbiti pretporez u skladu s odredbama čl. 58., 59., 60., 61. i 62. toga Zakona.

15. Sukladno odredbi čl. 58. st. 1. Zakona porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija.

16. Prema odredbi čl. 60. st. 1. tč. a) i b) Zakona porezni obveznik može odbiti pretporez za isporuku dobara ili usluga ako odbitak pretporeza nije isključen prema čl. 58. st. 4. i 8., čl. 61. st. 1. te čl. 62. st. 1. Zakona te ako ima račun u vezi s isporukom dobara i usluga, izdan u skladu s odredbama čl. 78., 79., 80. i 81. Zakona.

17. Sukladno odredbi čl. 133. st. 1. Pravilnika porezni obveznik ima pravo na odbitak pretporeza u razdoblju oporezivanja u kojem je primio dobro ili su mu obavljene usluge za što ima račun sa podacima iz članka 79. Zakona.

18. Analizirajući ukupnost činjenica koje proizlaze iz sadržaja dokumentacije koja prileži spisu te podvodeći iste pod kontekst gore citiranih zakonskih normi Sud nalazi da su osporavana rješenja poreznih tijela utemeljena na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava.

19. Naime, odbitak pretporeza nije pogodnost koja se poreznim obveznicima priznaje automatizmom već se radi o danoj mogućnosti uz uvjet da su ispunjene sve pretpostavke propisane u odredbama Zakona te Pravilnika. Obzirom da se radi o poreznoj povlastici to teret dokazivanja činjenica o kojim ovisi priznavanja ovog prava leži na poreznom obvezniku (čl. 88. tč. 2. OPZ-a), pa je stoga nužno da porezni obveznik u svojoj poslovnoj dokumentaciji raspolaže ispravama kojima može dokazati ispunjenje propisanih uvjeta. Sukladno prethodnom, budući da se dokumentiranje podataka u poslovnim knjigama mora temeljiti na vjerodostojnim i urednim knjigovodstvenim ispravama to je, posljedično tome, priznavanje prava na odbitak pretporeza zavisno o vjerodostojnosti isprave na temelju koje se ti podaci evidentiraju. U tom smislu, račun kao i sva druga „popratna“ dokumentacija moraju biti sastavljeni tako da omogućuju pregled svih relevantnih podataka o nekom poslovnom događaju. Samo tako sastavljene isprave mogu se ocijeniti vjerodostojnima prilikom dokazivanja da je usluga/isporuka koje je na ispostavljenim računima zaračunata doista i obavljena.

Nadalje, sukladno prethodno citiranim odredbama OPZ-a i ZR-a vjerodostojnost dokumenta – isprave – postoji ako je poslovni događaj koji se dokumentira doista stvarno i nastao, i to po vrsti, obujmu, količini, kvaliteti i vrijednosti.

Stoga, kako je iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj iskoristio pravo na odbitak pretporeza po računu za isporuku robe za koju je, na razini koja isključuje svaku razumnu sumnju, utvrđeno da nije bila u vlasništvu dobavljača T.t.d.o.o. već drugog trgovačkog društva E-E. d.o.o., a koje nije bilo u poslovnom odnosu niti s tužiteljem niti s njegovim dobavljačem, to Sud zaključuje da činjenično stanje utvrđeno u tijeku postupka nadzora upućuje na osnovanost zaključka poreznih tijela da je tužitelj neosnovano iskazao pretporez po spornom računu.

Prigovorima iznijetim u tužbi tužitelj nije doveo u sumnju utemeljenost ovog zaključka osobito stoga jer se, u bitnom, radi o istim prigovorima koje je tužitelj isticao i u tijeku upravnog (poreznog) postupka i na koje (prigovore) su tuženik i prvostupanjsko tijelo odgovorili u obrazloženjima pobijanih akata iznoseći pritom jasne, precizne i na zakonu utemeljene razloge zbog kojih su te prigovore ocijenili neosnovanima, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

20. Zaključno, što se tiče navoda tužitelja kojima osporava da je E-E. d.o.o. bio vlasnik predmetni strojeva i opreme, a koji navod potkupljuje dostavom Ugovora o pristupanju dugu, računom od 21. prosinca 2021. te potvrdom o plaćanju istog, Sud nalazi da ovaj navod nije od utjecaja na drugačiji zaključak o odlučnim činjenicama obzirom da je predmetni ugovor zaključen naknadno, nakon dovršetak poreznog nadzora i donošenja prvostupanjskog poreznog rješenja, te kao takav ne može vjerodostojan dokaz o vlasništvu predmetne robe.

20. Slijedom svega gore izloženog, Sud utvrđuje da pobijanim rješenjima nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja posljedično čemu je, temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u izreci.

21. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a.

U Rijeci 29. prosinca 2023.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).