REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: Us I-1156/2023-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu Vedranu Juričiću, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužiteljica V. S. iz O., A. R. …, zastupanog po opunomoćeniku M. F., odvjetniku u R., J. …, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja poreznog jamca, 29. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-415-03/22- 01/1, URBROJ: 513-04-23-4 od 16. ožujka 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/2020-01/739, URBROJ: 513-007-08/2021-58 od 6. prosinca 2021.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/2020-01/739, URBROJ: 513-007-08/2021-58 od 6. prosinca 2021. kojim je tužitelj utvrđen odgovornim kao porezni jamac za neplaćene porezne obveze trgovačkog društva S. d.o.o. utvrđene poreznim rješenjem od 6. svibnja 2019., KLASA: UP/I-471-02/16-01/446, URBROJ: 513-07-08-19-41 (dalje: I° rješenje od 6. svibnja 2019.).

2. Prvostupanjsko rješenje temelji se na utvrđenju poreznog tijela da je tužitelj, kao zakonski zastupnik trgovačkog društva S. d.o.o., odgovoran za bespravno smanjenje poreza za zastupanu osobu slijedom čega se temeljem odredbe čl. 28. Općeg poreznog zakona (NN br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20; dalje: OPZ) ima smatrati poreznim jamcem za manje plaćeni porez i kamate.

3. Tužitelj osporava zakonitost gore citiranih upravnih akata zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjena materijalnog prava te povrede pravila postupka. U tužbi, ponavlja navode iz žalbe te, u bitnom, izlaže kako slijedi. Prije svega ističe da je osporavani prvostupanjski akti donesen u ponovljenom postupku nakon što je tuženik, po žalbi, poništio rješenje prvostupanjskog tijela, KLASA: UP/I-415-02/2020-01/739, URBROJ: 513-007-08/2021-6 od 5. svibnja 2021. uz obrazloženje da na koji je način prvostupanjsko tijelo utvrdilo odgovornost žalitelja, u smislu odredbe čl. 28. OPZ-a. Smatra da prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku nije otklonilo nedostatke na koje je ukazao tuženik prethodno vođenom postupku, štoviše iz pobijanog prvostupanjskog rješenja proizlazi da je njegov jedini crimen okolnost da zastupana pravna osoba nije u mogućnosti podmiriti poreznu obvezu, koja je uzgred rečena naknadno otpala, te dodaje kako nemogućnost ispunjenja nije ni u kakvoj uzročno – posljedičnoj vezi s njegovim postupanjem. Smatra da iz osporenog poreznog akta nije moguće utvrditi koje je ovlasti, u svojstvu zastupnika po zakonu, ostvario protupravno (bespravno), odnosno koje je ovlasti zloupotrijebio. Nastavno na prethodno tužitelj navodi da nije protupravno ostvario smanjenje porezne obveze trgovačkog društva S. d.o.o., niti je na bilo koji način zloupotrijebio svoje ovlasti, odnosno nije poduzeo niti jednu od radnji opisanih u čl. 29. OPZ-a. Nadalje, tužitelj prigovora da u ovoj upravnoj stvari nad njime nije proveden postupak utvrđivanja zlouporabe prava, a koji je reguliran odredbama čl. 172. – 177. OPZ-a.

Tužitelj u tužbi iznosi prigovore kojima osporava poreznu obvezu utvrđenu I° rješenjem od 6. svibnja 2019. Navodi da se predmetna porezna obveza temelji na utvrđenju da je Ugovorom o kupoprodaji nekretnine od 13. listopada 2015., sklopljenim s zaposlenicom društva T. S., otuđio nekretnine ispod njihove tržišne vrijednosti. Posljedično tome utvrđenju porezno tijelo je razliku iznosa između procijenjene tržišne vrijednosti i kupoprodajna cijene (4.621.303,68 kn - 3.260.614,75 kn) od 1.360.688,93 kn utvrdilo kao primitak od nesamostalnog rada, odnosno plaću u naravi T.S.. Vezano uz prethodno navedeno, tužitelj prije svega naglašava da je prodajna cijena predmetnih nekretnina utvrđena temeljem nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje, a što isključuje sumnju u bilo kakvu zlouporabu prava i/ili bespravno postupanje u svojstvu zastupnika po zakonu trgovačkog društva S. d.o.o. Osim toga, ističe da su, nakon što je pravomoćno okončan postupak razreza porez na promet nekretnina, ugovorne stranke 30. travnja 2020. sklopile Aneks ugovora o kupoprodaji kojim su uskladile kupoprodajnu cijenu nekretnina s procjenom Porezne uprave te je nakon toga stjecateljica podmirila razliku cijene u iznosu od 1.360.688,93 kn. Posljedično tome, više ne postoji navodni prikriveni primitak od nesamostalnog rada pa je time otpala i pravna osnova za utvrđenu poreznu obvezu.

4. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da ostaje kod svih navoda iz osporavane odluke te je predložio odbijanje tužbenog zahtjeva.

5. U sporu je održana rasprava te je strankama, u skladu s odredbom čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (NN br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

6. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje te u spisu ovoga upravnog spora.

7. Sud je odbio dokazne prijedloge tužitelja ocijenivši iste suvišnim za rješavanje ovoga spora kraj ostalih činjenica koje su u sporu utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnoga postupka i ovoga upravnog spora.

8. Na temelju provedenog dokaznog postupka te razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Među strankama je nesporno da je I° rješenjem od 6. svibnja 2019. trgovačkom društvu S. d.o.o. utvrđena obveza plaćanja poreza na dohodak od nesamostalnog rada zajedno s pripadajućim doprinosima; da se navedeno porezno rješenje temelji na rezultatima provedenog poreznog nadzora u kojem je utvrđeno da je porezni obveznik (trgovačko društvo S. d.o.o.) temeljem Ugovora o kupoprodaji od 13. listopada 2015. prodao nekretnine svojoj zaposlenici T.S.(ujedno član uprave i suosnivač društva) ispod njihove tržišne vrijednosti a slijedom čega razlika iznosa između procijenjene tržišne vrijednosti i ugovorene kupoprodajna cijene (4.621.303,68 kn - 3.260.614,75 kn) od 1.360.688,93 kn predstavlja primitak od nesamostalnog rada, odnosno plaću u naravi T. S.; da je u razdoblju za koji je utvrđena porezna obveza tužitelj bio član uprave i zakonski zastupnik trgovačkog društva S.d.o.o.; da je rješenjem o ovrsi od 14. srpnja 2020., KLASA: UP/I-415-02/2020-01/739, URBROJ: 513-007-08/20-01-01, određena ovrha na novčanim sredstvima trgovačkog društva S. d.o.o.; da porezni dug nije naplaćen u ovršnom postupku; da je račun društva u neprekidnoj blokadi od 18. srpnja 2020. te da društvo ne raspolaže pokretninama, nekretninama niti drugom imovinom iz koje bi se porezni dug mogao naplatiti.

10. Sporno je da li su ispunjene pretpostavke propisane čl. 28. OPZ-a da bi se tužitelj mogao smatrati poreznim jamcem za porezne obveze trgovačkog društva S. d.o.o. utvrđene I° rješenjem od 6. svibnja 2019.

11. Odredba čl. 18. OPZ-a propisuje da zakonski zastupnici fizičkih i pravnih osoba i zastupnici ili upravitelji udruženih osoba radi ostvarivanja prihoda i imovinskih masa bez pravne osobnosti moraju ispunjavati porezne obveze osoba koje zastupaju.

12. Ako su zakonski zastupnici fizičkih i pravnih osoba i zastupnici ili upravitelji udruženih osoba i imovinskih masa bez pravne osobnosti u obavljanju poslova počinili kazneno djelo utaje poreza ili sudjelovali u utaji poreza ili bespravno ostvarili smanjenje poreza ili druge porezne povlastice za zastupane osobe, tada se zastupnik ili upravitelj smatra poreznim jamcem za manje plaćeni porez i kamate (čl. 28. OPZ-a).

13. Pretpostavke iz čl. 28. OPZ-a postavljene su alternativno (ili-ili) stoga je dovoljno postojanje samo jedne od navedenih za utvrđivanje odgovorne osobe poreznim jamcem.

14. Sukladno čl. 36. st. 1. OPZ-a porezni jamac odgovara za porezni dug ako ga u roku nije platio porezni obveznik. Porezno tijelo pozvat će poreznog jamca na plaćanje poreznog duga.

15. Odgovornost članova uprave za bespravno smanjenje poreznih obveza proizlazi i iz odredbe čl. 252. u vezi čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima (NN br. 111/93, 34/99, 121/99, 52/2000, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19; dalje: ZTD) kojom je propisano da članovi uprave moraju voditi poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika te odredbe čl. 428. ZTD-a prema kojoj uprava društva odgovara za uredno vođenje poslovnih knjiga.

16. Prema odredbama OPZ-a porezni obveznici dužni su: (1) voditi poslovne knjige i evidencije prema propisima kojim se uređuje pojedina vrsta poreza (čl. 62.); (2) voditi knjigovodstvo u skladu s Zakonom o računovodstvu i drugim posebnim poreznim propisima (čl. 65.); (3) prijaviti sve činjenice bitne za utvrđivanje njihove porezne obveze (čl. 68. st. 1.); (4) podnijeti poreznu prijavu nadležnom poreznom tijelu i u njoj navesti točne i istinite podatke (čl. 73. st. 1. te čl. 74. st. 2).

17. Osim toga, prava i dužnosti poreznih obveznika regulirana su zakonima i podzakonskim aktima kojima se uređuje pojedina vrsta poreza (Zakon o porezu na dohodak, itd.).

18. Temeljna dužnost uprave društva jest da poslove društva vodi s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika pa sukladno tome članovi uprave moraju pokazivati viši stupanj odgovornosti i pozornosti nego što je uobičajeno za obične - prosječne ljude. Slijedom iznijetog, a imajući u vidu da član uprave/zakonski zastupnik odgovara za uredno vođenje poslovnih knjiga to se ima smatrati da su mu poznati podaci koji su u istima iskazani, odnosno da su mu poznate činjenice koje dovode do nastanka određene porezne obveze, pa stoga upravo na tome počiva pretpostavka njegove odgovornosti.

19. Sukladno prethodnom, kako bespravno smanjenje porezne obveze podrazumijeva ono postupanje unutar porezno-pravnog odnosa koje posljedično dovodi do manje obračunatog, iskazanog ili plaćenog poreza odnosno do umanjenja poreznih davanja koje nije u skladu s općim i posebnim poreznim propisima, s jedne strane, te stupanj odgovornosti članova uprave, s druge strane, to Sud utvrđuje da je pravilno postupilo prvostupanjsko tijelo kada je tužitelja utvrdilo poreznim jamcem za porezni dug trgovačkog društva S. d.o.o. koji je utvrđen I° rješenjem od 6. svibnja 2019.

20. Prvostupanjsko tijelo i tuženik su u obrazloženjima svojih odluka iznijeli razloge na temelju kojih su utvrdili odgovornost tužitelja kao poreznog jamca po čl. 28. OPZ-a, slijedom čega se prigovori tužitelja u tom dijelu ocjenjuju neosnovanim.

21. Glede navoda tužitelja da porezno tijelo nad njime nije provelo postupak utvrđivanja zlouporabe prava propisano odredbama poglavlja V. OPZ-a, valja navesti da se postupak utvrđivanja zlouporabe prava iz porezno-dužničkog prema odredbama iz poglavlja V. OPZ-a provodi nad osobama iz čl. 29., 30., 31. 46., 47. i 49. OPZ-a, a ne i nad osobama iz čl. 28. OPZ-a, a što jasno slijedi iz čl. 172. st. 1. u vezi čl. 32. OPZ-a.

22. Na prigovore istaknute u tužbi kojima se osporava zakonitost I° rješenja od 6. svibnja 2019., Sud se neće posebno očitovati budući se u postupcima utvrđivanje odgovornosti poreznih jamaca za porezni dug zastupanog društva ne osporavati zakonitost poreznih akata kojim je taj dug utvrđen. Vezano uz to, valja istaknuti da je predmetni porezni akt bio predmet ocjene zakonitosti u sporu koji se pred ovim Sudom vodio pod posl. br. Us I-530/2020, a koji spor je okončan presudom 5. studenog 2021. kojom je odbijen tužbeni zahtjev (potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Usž-912/2020 od 23. ožujka 2022.),

23. Slijedom svega gore navedenog, Sud utvrđuje da pobijanim aktima tuženika i prvostupanjskog tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja te je stoga, temeljem odredbe čl. 57. st. 1. ZUS-a, odlučeno kao u tč. I. izreke.

24. Odluka o troškovima spora (tč. II. izreke) temelji se na odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a.

U Rijeci 29. prosinca 2023.

Sudac

Vedran Juričić, dipl. iur., v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.