Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-442/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Vladimira Šestaka kao predsjednika vijeća, suca Vladimira Ferenčevića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Sonje Celovec Trivanović kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. J. iz Z., OIB: …, zastupan po punomoćnici B. J., odvjetnici iz Z., protiv tuženika P. m. d.o.o., Z., OIB: …, zastupan po punomoćniku J. S., odvjetniku iz Z., radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4233/18-42 od 27. veljače 2023., ispravljeni rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-4233/18-44 od 27. veljače 2023., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 28. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

Žalba tužitelja se odbija a žalba tuženika se djelomično uvažava, pa se pobijana presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4233/18-42 od 27. veljače 2023., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Povrv-4233/18-44 od 27. veljače 2023.:

- potvrđuje u dijelu kojim je platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika R. K. K. poslovni broj Ovrv-7/2018 od 22. rujna 2018. održan na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 14.513,90 eura / 109.355,00 kuna[1] sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. travnja 2017. do isplate (dio točke I izreke), te u dijelu u kojem je isti platni nalog djelomično ukinut (točka II izreke),

- preinačava u preostalom dosuđujućem dijelu, kojim je isti platni nalog održan na snazi u dijelu kojim je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 11.387,79 eura / 85.801,25 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (dio točke I izreke), tako da se u navedenom dijelu platni nalog iz citiranog rješenja o ovrsi stavlja izvan snage,

kao i u odluci o parničnom trošku, tako da se sudi:

Svaka stranka snosi svoj parnični trošak,

dok se potvrđuje pobijano rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4233/18-42 od 27. veljače 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom i rješenjem je odlučeno tako da glase:

"p r e s u d i o j e

I Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u točci I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika R. K. K. iz Z. poslovni broj Ovrv-7/2018 od 22.03.2018 godine kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 25.901,69 eura / 195.156,25 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.04.2017. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a sve u roku od 15 dana.

II Djelomično se ukida platni nalog sadržan u točci I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika R. K. K. iz Z. poslovni broj Ovrv-7/2018 od 22.03.2018 godine kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 21.331,04 eura / 160.718,75 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27.04.2017. godine do isplate.

III Nalaže se tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 6.282,529 eura / 47.355,65 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. veljače 2023. godine pa do isplate, a koje kamate su određene po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

1. Odbija se miješanje J. g. d.o.o. na strani tuženika u ovoj pravnoj stvari."

2. Protiv istih žalbu podnosi tuženik, pobijajući presudu u dosuđujućem dijelu te u odluci o parničnom trošku, iz svih žalbenih razloga, te rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te tužitelj, pobijajući presudu u odbijajućem dijelu, zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana u odnosu na presudu.

5. Predmet spora je tražbina na ime nagrade za zastupanje u parničnom predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-4895/11, u kojem je tužitelj kao odvjetnik zastupao tuženika.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je u navedenom parničnom postupku ovdje tuženik podnio tužbu od 8. srpnja 2011. protiv trgovačkog društva K. d.d. Z., potražujući na ime naknade štete pretrpljene u obavljanju hotelijerske djelatnosti iznos od 4.374,200,00 kuna,

- da je prema tvrdnji ovdje tuženika u navedenom postupku on štetu pretrpio uslijed zaraze njegovih gostiju salmonelom iz jaja isporučenih mu od strane tuženika iz navedenog postupka,

- da je tuženik, kao tužitelj u navedenom parničnom postupku, bio zastupan po punomoćnicima odvjetnicima, i to po ovdje tužitelju, D. J., te po ZOU T. T. i I. U.,

- da je Ugovorom o odvjetničkoj nagradi od 5. srpnja 2011. sklopljenim između ovdje tuženika kao nalogodavca i navedenih punomoćnika u bitnome ugovoreno pravo punomoćnika na nagradu za zastupanje razmjerno uspjehu u parničnom postupku i to 10% od dosuđenog iznosa glavnice uvećanog za pripadajuće zakonske zatezne kamate i PDV, od čega ovdje tužitelju ima pripasti polovina navedenog iznosa, odnosno 5%, da ugovorena nagrada dospijeva na naplatu u trenutku pravomoćnog okončanja postupka odnosno u trenutku zaključenja nagodbe, ali se njezina naplata odgađa do naplate tražbine iz navedenog postupka, kao i da u slučaju raskida ugovora od strane nalogodavca (tuženika) ugovorena nagrada dospijeva na naplatu s danom obavijesti o raskidu ugovora,

- da je dopisom od 7. travnja 2011. tuženik otkazao tužitelju punomoć za zastupanje u navedenom parničnom postupku, obrazloživši otkaz u bitnome konstatacijom da tužitelj već duže vrijeme ne odgovara na telefonske pozive i e-mailove tuženika, da je faktički napustio predmet, te da je potpuni prekid komunikacije razlog otkazivanja punomoći.

7. Prvostupanjski sud pobijanu presudu u bitnome obrazlaže shvaćanjem da tužitelj pravo na nagradu ostvaruje temeljem članka 779. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje: ZOO), kao i ocjenom da u navedenom slučaju tužitelj ostvaruje pravo u skladu sa mišljenjem Hrvatske odvjetničke komore da u slučaju opozivanja punomoći, odvjetnik sa kojim je sklopljen ugovor o zastupanju temeljem Tbr. 39. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. – dalje: Tarifa), ostvaruje pravo obračunati nagradu i trošak prema odredbama Tarife, te potraživati štetu do namirenja uglavljene nagrade. Stoga tužitelju dosuđuje 50% nagrade prema Tarifi za svaku poduzetu radnju u zastupanju, uz obrazloženje da štetu koja bi bila veća od toga tužitelj nije niti potraživao.

8. U pravu je prvostupanjski sud da se na predmetno potraživanje ima prije svega primijeniti članak 779. stavak 2. ZOO-a, koji glasi:

„ U slučaju odustanka od ugovora u kojem nalogoprimcu pripada naknada za njegov trud, nalogodavac je dužan isplatiti nalogoprimcu odgovarajući dio naknade i naknaditi mu štetu koju je pretrpio odustankom od ugovora, ako za odustanak nije bilo osnovanih razloga.“

9. Neosnovana je žalbena tvrdnja tuženika da je navedenom odredbom pravo nalogoprimca na odgovarajuću naknadu propisano samo za slučaj ako za odustanak nalogodavca od ugovora nije bilo osnovanih razloga. Naime, navedenu odredbu treba tumačiti na način da je neopravdanost odustanka nalogodavca pretpostavka prava nalogoprimca na naknadu štete, ali ne i prava na odgovarajuću naknadu za ono što je poduzeo izvršavajući svoje obveze iz ugovora.

10. Međutim, suprotno ocjeni prvostupanjskog suda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pravilna primjena navedene odredbe pri odmjeravanju odgovarajuće naknade (nagrade) odvjetniku koji je nagradu ugovorio temeljem Tbr. 39. Tarife, ne podrazumijeva primjenu Tarife kao pravilo, kako je to iskazano u Mišljenju Upravnog odbora Hrvatske odvjetničke komore od 10. veljače 2007. Naime, pojam „odgovarajuće naknade“ iz navedene odredbe predstavlja pravni standard koji sudu ima omogućiti da u svakom pojedinom slučaju odredi pravičnu naknadu nalogoprimcu, cijeneći sve okolnosti slučaja. Stoga se primjena Tarife u navedenom slučaju ukazuje opravdanom samo ako bi na to ukazivao razmjer ugovorene nagrade i očekujućeg obima i složenosti poslova za tako ugovorenu nagradu s jedne strane, te obima i složenosti poslova koje je odvjetnik obavio do opozivanja punomoći s druge strane.

11. Prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju primjenom Tarife se ne ostvaruje takav razmjer, s tim da njezina primjena ide na štetu tuženika. Naime, prema Ugovoru o odvjetničkoj nagradi tužitelju je imalo pripasti 5% od dosuđenog i naplaćenog iznosa, uvećano za PDV. Dakle, maksimalno 218.710,00 kuna, kao 5% od 4.374.200,00 kuna, uvećano za zakonsku zateznu kamatu i PDV. 12. Za ocjenu odgovarajuće naknade koja bi bila primjerena navedenom razmjeru, odlučno je koji dio od ugovorenih poslova u zastupanju je obavljen do opoziva punomoći, kao i za koji dio tražbine utužene u navedenom postupku je tužitelj učinio vjerojatnim njegovu osnovanost i naplativost. Ovo stoga što je upravo navedeni dio tražbine ugovoren kao osnovica za izračun visine nagrade tužitelju.

13. Upravo iz prethodno navedenih razloga, tj. stoga što u konkretnom slučaju nema osnove za obračun nagrade tužitelju primjenom odvjetničke tarife, nisu od odlučne važnosti žalbeni navodi tuženika o tome da tužitelj nije sastavljač podnesaka koje je tuženik dostavljao sudu u navedenom parničnom postupku. Pri tome treba reći da ovaj drugostupanjski sud prihvaća ocjenu prvostupanjskog suda da je tužitelj pri sastavljanju navedenih podnesaka sudjelovao u mjeri u kojoj su to ugovorne strane iz Ugovora o odvjetničkoj nagradi i imale u vidu pri sklapanju navedenog ugovora. Iz istog razloga u potpunosti su neodlučni žalbeni navodi stranaka o pogrešnoj primjeni Tarife pri obračunu nagrade tužitelju.

14. Tužitelj ne navodi u kojoj je fazi bio navedeni parnični postupak u vrijeme opoziva punomoći. Imajući u vidu da je u postupku održano ukupno 6 ročišta, da je pored tužbe ovdje tuženik sačinio ukupno 6 podnesaka, u većini kojih su opširno iznošene činjenice na kojima se zasniva tužbeni zahtjev, te da je u postupku provedeno financijsko vještačenje, može se zaključiti da je proveden znatan dio prvostupanjskog parničnog postupka, s tim da treba imati u vidu da ugovorena naknada za zastupanje podrazumijeva i moguće vođenje postupka prisilne naplate tražbine.

15. U odnosu na vjerojatnost uspjeha ovdje tuženika u navedenom parničnom postupku, tužitelj nije iznio nikakve činjenične tvrdnje. Po svoj prilici stoga što navedenu okolnost nije smatrao odlučnom za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva. Pri tome treba primijetiti kako iz sadržaja tužbe podnesene u navedenom parničnom postupku proizlazi da se najveći dio tražbine na ime naknade štete odnosi na izgubljenu zaradu, o čemu u tužbi nisu izneseni konkretni podaci, niti bi se iz sadržaja priloženih zapisnika i podnesaka moglo zaključiti da je to učinjeno kasnije.

16. Imajući u vidu prije svega da nije moguće ocijeniti kolika nagrada bi pripala tužitelju da mu tuženik nije opozvao punomoć, budući da nije moguće niti približno ocijeniti u kojoj mjeri bi ovdje tuženik trebao uspjeti u navedenom parničnom postupku, visinu naknade je potrebno utvrditi prema slobodnoj ocjeni, tj. temeljem članka 223. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. - dalje: ZPP). Ovaj drugostupanjski sud primjerenom naknadom cijeni 1/3 iznosa koji bi tužitelju bio isplaćen da je nastavio zastupati tuženika te da je uspjeh u postupku bio potpun. Imajući u vidu da tuženik u navedenom parničnom postupku zakonsku zateznu kamatu na najveći dio glavnice potražuje od kolovoza 2008. godine, ocjena je da navedeni iznos od 218.710,00 kuna, uvećan za zakonsku zateznu kamatu i PDV iznosi oko od 340.000,00 kuna, te da 1/3 od toga odgovara iznosu od 50% iznosa od 218.710,00 kuna.

17. Slijedom navedenog žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana, dok je žalba tuženika protiv presude djelomično uvažena te je dosuđujući dio pobijane presude potvrđen u dijelu kojim je platni nalog iz rješenja javnog bilježnika održan na snazi u odnosu na 50% novčanog iznosa od 218.710,00 kuna / 29.027,00 eura.

18. Tuženik u žalbi ne iznosi konkretnih žalbenih navoda u odnosu na pobijano rješenje kojim je odbijeno sudjelovanje umješača, a ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi isto imalo nedostataka na koje se pazi po službenoj dužnosti. Stoga je žalba tuženika u odnosu na navedeno rješenje odbijena.

19. Budući da je tužitelj uspio sa osnovom potraživanja, a u manjem dijelu u odnosu na visinu zahtjeva, temeljem članka 154. stavka 4. u vezi sa člankom 166. stavkom 2. ZPP-a je odlučeno da svaka stranka snosi svoj parnični trošak.

Bjelovar, 28. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća

Vladimir Šestak v. r.