Republika Hrvatska

Poslovni broj: 6 P-261/2023-6

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu Nevenki Marunica, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza TRANŠPED d.d., međunarodna špedicija i transport, u stečaju, OIB 08752713413, Split, Dubrovačka 31, kojeg zastupa Marija Jerončić Mandić, odvjetnica u Splitu, Lička 23, protiv tuženika ŽELJKO LUBINA, OIB 14674292768, Split, Ulica kralja Tomislava 1, kojeg zastupa Matko Ćelić, odvjetnik u Splitu, Gorička 12, radi utvrđenja i isplate (v.p.s. 35.000,00 EUR ili 245.000,00 kn), po objavi 28. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je nepostojeći i ne proizvodi pravne učinke Ugovor zaključen dana 3. listopada 1994. u Splitu između tuženika i poduzeća Tranšped, ovjeren kod javnog bilježnika Tome Matkovića br. OV-747/95 od 2. svibnja 1995.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 34.500,00 EUR / 259.940,25 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 31. svibnja 2005. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

3. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 11.627,35 EUR EUR / 87.606,25 kn uvećane za zakonske zatezne kamate koje teku od presuđenja pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

II. Odbija se zahtjev tužitelja za više traženi trošak parničnog postupka u iznosu od 6.587,58 EUR / 49.634,14 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Postupak je pokrenut tužbom tužitelja Tranšped d.d. u stečaju od 14. siječnja 2010. protiv tuženika Željko Lubina, odvjetnika u Splitu u kojoj je tužitelj naveo da je tužitelj bio vlasnik poslovnog prostora u Pločama u ulici Neretvanskih gusara br. 5, koji poslovni prostor je unesen kao procijenjena nekretnina u vrijednost društvenog kapitala tužitelja od strane Hrvatskog fonda za privatizaciju sukladno rješenju HFP Klasa UP/I-943-01/08-02/1 Ur.br. 563-03-0202/01-2008-5 i Potvrde broj 365/92 Fonda u stambeno komunalnom gospodarstvu, Općina Ploče. Tužitelj je istakao da je tuženik neosnovano stekao vlasništvo predmetnog poslovnog prostora i isti prostor bez znanja i odobrenja tužitelja prodao trećoj osobi za iznos od 34.500,00 EUR protuvrijednosti u kunama sukladno Ugovoru o prodaji nekretnina zaključenog između tuženika i Milana Dominikovića od 31. svibnja 2005. te ugovora između tuženika i Tranšped d.d. od 3. listopada 1994. stoga je predložio sudu donošenje presude da je ništav i bez pravnog učinka ugovor zaključen između tuženika i tužitelja od 3. listopada 1994. i da je dužan tuženik u roku od 8 dana isplatiti tužitelju iznos od 35.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama na dan isplate sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom uz naknadu tužitelju troškova parničnog postupka.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik se protivio tužbi, predloživši sudu odbaciti tužbu, podredno odbiti tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju plaćanje parničnih troškova. Tuženik je istakao kako je tužitelj uz tužbu priklopio ugovor od 3. listopada 1994. i kako je tvrdnja tužitelja da je tuženik neosnovano stekao vlasništvo tog poslovnog prostora, izmišljotina jer da se radi o stanu. Tužitelj da nije obrazložio niti ponudio dokaze na tužbeni zahtjev pod 1., a niti na tužbeni zahtjev pod 2. tužbe pa da sud u tom dijelu mora odbaciti tužbu.

3. Tijekom postupka u predmetu ovog suda P-43/2010, tužitelj je u podnesku od 26. ožujka 2012. istakao kako je tužitelj pravni slijednik poduzeća Tranšped s.p.o. Split čija pretvorba u dioničko društvo je izvršena 30. lipnja 1993. što je vidljivo iz rješenja ovog suda broj Fi-2405/93, a u postupku pretvorbe predmetna nekretnina da je procijenjena u vrijednost društvenog kapitala sukladno rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju od 31. ožujka 2008. te kako je stečajni upravitelj naknadno saznao za postojanje ugovora od 3. listopada 1994. koji je ništetan pravni posao iz razloga što je predmetni ugovor sklopljen sa nepostojećom pravnom osobom jer je kao ugovorna strana naznačeno poduzeće Tranšped iz Splita, odnosno društveno poduzeće Tranšped s.p.o. Split koje je prestalo postojati 30.06.1993. te da se radi o ugovoru gdje jedna strana nije imala poslovnu ni pravnu sposobnost za zaključenje takvog ugovora. Isto tako, da je pobuda za sklapanje ugovora nedopuštena jer da su tuženik s jedne strane i direktor tužitelja s druge strane imali namjeru predmetni stan izlučiti iz imovine tužitelja nad kojim je rješenjem ovog suda poslovni broj X St - 15/94 od 8. listopada 1994. otvoren stečajni postupak te da je strankama iz tog ugovora bilo poznato kako tužitelj ne može vratiti dug u iznosu od 1.272.566,00 kn mimo stečajnog postupka, sve pod uvjetom da je takav dug postojao i da je ugovor doista i sklopljen 3. listopada 1994. Nadalje, tužitelj je istakao kako je ugovor datiran 3.10.1994., ali da je popis direktora ovjeren tek 2. svibnja 1995., u vrijeme kada je tužitelj bio u stečaju i stečajni upravitelj je bio Ante Grubišić te da Vladimir Budimir više nije mogao biti direktor i zastupnik tužitelja s tim da je za sklapanje ugovora od 3. listopada 1994. bila potrebna suglasnost upravnog odbora u smislu članka 46. Statuta tužitelja jer se radi o otuđenju nekretnine, koje ograničenje je bilo upisano i u sudskom registru. Odluka o suglasnosti upravnog odbora tužitelja za navedene ugovore ne postoji u dokumentaciji tužitelja, a iz ugovora nije jasno tko je dao suglasnost u ime upravnog odbora.

Budući da u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj strani sve što je primila po osnovu takvog ugovora, pa kako je predmetna nekretnina prodana trećoj osobi to tužitelj potražuje odgovarajuću naknadu u novcu u iznosu za koji je tuženik otuđio nekretninu te je tužitelj uredio tužbeni zahtjev na način da je zahtijevao da sud u točki I. izreke utvrdi da je ništetan ugovor zaključen u Splitu od 3. listopada 1994. između tuženika i poduzeća Tranšped d.d., ovjeren kod JB Tome Matkovića broj 747/95 od 02.05.1995., a u točki II. da je tuženik dužan isplatiti tužitelju iznos od 35.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama po srednjem tečaju HNB na dan isplate sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate uz naknadu tužitelju troškova parničnog postupka.

4. Nakon što je sud izveo dokaze pregledom spisu priloženih isprava kao i dokaz saslušanjem svjedoka Vladimira Budimira te zastupnika po zakonu tužitelja Vedrana Šeparovića, stečajnog upravitelj tužitelja i tuženika Željka Lubine, odvjetnika u Splitu, kao stranke u postupku, donio je presudu poslovni broj P-43/10 od 27. lipnja 2013. kojom je odbio zahtjev za utvrđenjem ništetnim Ugovor zaključen u Splitu 3. listopada 1994. između tuženika i poduzeća Tranšped d.d. ovjeren kod javnog bilježnika Tome Matkovića broj 747/95 od 02.05.1995. te je odbio zahtjev za plaćanjem iznosa od 35.000,00 EUR protuvrijednosti u kunama sa pripadajućom zateznom kamatom i odbio je zahtjev za naknadu tužitelju parničnih troškova te obvezao tužitelja na naknadu parničnog troška u iznosu od 13.850,00 kn, a za više traženi trošak u iznosu od 61.150,00 kn je odbio zahtjev tuženika.

5. U povodu tužiteljeve i tuženikove žalbe, drugostupanjski sud je ocijenio tužiteljevu žalbu djelomično osnovanom, a tuženikovu žalbu osnovanom te je presudom i rješenjem poslovni broj 75 Pž-7644/2013-3 od 19. listopada 2016. odbio tužiteljevu žalbu i potvrdio prvostupanjsku presudu u točki I.I. izreke kojom je odbijen zahtjev za utvrđenjem ništetnim Ugovor zaključen u Splitu 3. listopada 1994. između tuženika i poduzeća Tranšped d.d., a u ostalom dijelu je ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

6. Kako je nad tužiteljem rješenjem ovog suda poslovni broj St-106/02 od 7. listopada 2016. obustavljen i zaključen stečajni postupak, a rješenjem od 20. listopada 2016. je određen upis stečajne mase iza dužnika Tranšped d.d. u stečaju, to je sud, budući je tužitelj brisan iz sudskog registra rješenjem ovog suda poslovni broj Tt-16/10465-3 od 2. studenog 2016., sukladno odredbama članka 212. stavak 1. točka 4. ZPP-a, rješenjem poslovni broj P-820/2016 od 15. veljače 2017. utvrdio prekid postupka, a rješenjem poslovni broj P-820/2016-12 od 28. veljače 2023. je nastavljen postupak i tužiteljem je označena Stečajna masa iza TRANŠPED d.d., međunarodna špedicija i transport, u stečaju, OIB 08752713413, Split, Dubrovačka 31 te je pozvan stečajni upravitelj tužitelja na preuzimanje ovog parničnog postupka.

7. Sukladno uputi drugostupanjskog suda iz rješenja od 19. listopada 2016., u ovom ponovljenom postupku je izveden dokaz pregleda spisa i spisu priložene dokumentacije te čitanjem iste, budući da stranke nisu imale druge prijedloge za izvođenje dokaza, a tuženik iako uredno pozivan nije pristupio ročištima od 2. listopada 2023. i od 13. studenog 2023., niti se očitovao na podneske tužitelja od 14. veljače 2017. i od 29. rujna 2023.

8. U nastavljenom ponovljenom postupku, tužitelj je podnescima od 14. veljače 2017. i od 29. rujna 2023. uredio tužbeni zahtjev na način da sud utvrdi da je nepostojeći i ne proizvodi pravne učinke Ugovor zaključen 3. listopada 1994. u Splitu između tuženika i poduzeća Tranšped, ovjeren kod javnog bilježnika Tome Matkovića br. OV-747/95 od 2. svibnja 1995. te da naloži tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 34.500,00 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 31. svibnja 2005. do isplate uz naknadu troškova postupka.

9. Predmet ovog ponovljenog postupka je utvrđenje da je nepostojeći i da ne proizvodi pravne učinke ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. listopada 1994. koji je sklopljen između poduzeća Tranšped s.p.o. iz Splita kojeg je zastupao direktor Vladimir Budimir kao prodavatelj i Željko Lubina kao kupac, predmet kojeg ugovora je bio stan u Pločama, Neretvanskih gusara 5/I, površine 59 metara četvornih i posljedično tome, zahtjev tužitelja da tuženik isplati tužitelju iznos od 34.500,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 31. svibnja 2005. do isplate, koji iznos je tuženik neosnovano stekao prodajom tužiteljeve nekretnine trećoj osobi.

10. Tijekom postupka je utvrđeno slijedeće:

- da je sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine od 3. listopada 1994. između poduzeća Tranšped s.p.o. iz Splita kojeg je zastupao direktor Vladimir Budimir kao prodavatelj i Željko Lubina kao kupac, predmet kojeg ugovora je bio stan u Pločama, Neretvanskih gusara 5/I, površine 59 metara četvornih (stranica 8 spisa i stranice 59 spisa);

- da je u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora Vladimir Budimir bio v.d. direktora koji je mogao zastupati poduzeće Tranšped bez ograničenja, osim u slučajevima otuđenja nekretnina društva u kojem slučaju ugovor o prodaji nekretnina može zaključiti uz suglasnost upravnog odbora poduzeća i da je to ograničenje upisano u sudski registar ovog suda (stranice 29-34 spisa);

- da upravni odbor poduzeća Tranšped d.d., nije dao suglasnost na predmetni ugovor od 3. listopada 1994.;

- da je predmetni ugovor Vladimir Budimir ovjerio kod javnog bilježnika Tome Matkovića 2. svibnja 1995., u vrijeme kada je nad tužiteljem već bio otvoren stečajni postupak, koji stečajni postupak je otvoren rješenjem ovog suda poslovni broj St- 15/94 od 8. listopada 1994.;

- da se tuženik upisao vlasnikom navedene nekretnine 24. prosinca 2004. na temelju predmetnog ugovora ovjerenog po javnom bilježniku Tomi Matkoviću br. OV- 747/95 od 2. svibnja 1995. i potvrde Ureda državne uprave Urbroj: 2117-11/3-04-2 od 24. prosinca 2004. (Vlasnički list – stranica 23 spisa);

- da je nakon tog upisa, vlasnikom predmetnog stana u zemljišnoj knjizi upisan Milan Dominiković iz Otrića, koji nije stranka u ovom postupku, a na temelju Ugovora o prodaji nekretnina od 31. svibnja 2005. zaključenim sa tuženikom – (stranice 6 i 7 spisa te Vlasnički list – stranica 23 spisa);

11. Ugovor, čije se utvrđenje nepostojećim i da ne proizvodi pravne učinke, traži od ovog suda, zaključen je između prednika tužitelja i tuženika 3. listopada 1994. pa se u konkretnom slučaju imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, 88/01, dalje ZOO/91, koji Zakon se u ovom slučaju primjenjuje u smislu članka 1163. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima objavljenog u Narodnim novinama broj 35/05 i 41/08 dalje ZOO/05).

12. Iz obrazloženja prvostupanjske presude poslovni broj P-43/2010 od 27. lipnja 2013. proizlazi slijedeće:

"Između stranaka nije prijeporno da su raniji direktor prednika tužitelja, Vladimir Budimir i tuženik dana 3. listopada 1994. god. sklopili ugovor o prodaji stana u Pločama, Neretvanskih gusara 5.

Isto tako nije sporno između stranaka da je tuženik, kao prodavatelj sa trećom osobom Milanom Dominikovićem, dana 31. svibnja 2005. god. zaključio ugovor o prodaji nekretnina i to dvosobnog stana u zgradi u Ulici Neretvanskih gusara 10/I za ugovorenu kupoprodajnu cijenu protuvrijednosti u kunama 34.500,00 EUR. Sporno je između stranaka radi li se o istom poslovnom prostoru – stanu koji je naveden u Rješenju Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa UP/I-943-01/08-02/1 Ur.br. 563-03-0202/01-2008-5 od 31. ožujka 2008.god. kao poslovni prostor u Pločama, Neretvanskih gusara 5. (list 3 i 4 spisa te list 25 spisa) i u ugovora od 3. listopada 1994.god. (listovi 8 i 59 spisa) te ugovora od 31.05.2005.god. (listovi 6 i 7 spisa).

Pregledom naprijed navedenih isprava, usporedbom istih sa sadržajima upisa sukladno Izvadku iz Zemljišne knjige kat. općine Ploče – broj poduloška 1433 (listovi 22 do 24 spisa) razvidno je kako se radi o istom stanu i kako je na navedenom upisano pravo vlasništva u korist najprije tuženika, a potom sadašnjeg vlasnika Milana Dominikovića iz Otrića.

Iz izvatka iz sudskog registra ovog suda, odnosno iz registarskog uloška I-9372 u kojem se vodi društvo Tranšped d.d. razvidno je kako je društvo Tranšped d.d. izvršilo pretvorbu društvenog poduzeća Tranšped u dioničko društvo te da je rješenjem ovog suda broj Fi-2405/93 od 30. lipnja 1993. god. upisan prestanak poduzeća Tranšped s.p.o. Split zbog pretvorbe u dioničko društvo Tranšped d.d. Split te da je kao ovlaštena osoba upisan Vladimir Budimir v.d. direktora poduzeća, koji zastupa poduzeće bez ograničenja osim u slučajevima otuđenja nekretnina društva i uzimanja kredita u iznosu čija je protuvrijednost veća od 100.000 DEM u kojem slučaju mu je potrebna suglasnost upravnog odbora poduzeća. Iz navedenog izvatka razvidno je kako tužitelj nije usklađen sa Zakonom o trgovačkim društvima (listovi 29- 34 spisa).

Između stranaka je sporno je li tadašnji v.d. direktora poduzeća Vladimir Budimir imao ovlaštenje zaključiti sa tuženikom predmetni ugovor od 3. listopada 1993.god. te je li isti imao suglasnost upravnog odbora za sklapanje predmetnog ugovora.

U svom iskazu, raniji direktor prednika tužitelja Vladimir Budimir je istakao kako je predmetni ugovor potpisao mjesec dana nakon otvaranja stečajnog postupka nad društvom Tranšped iz Splita, koji ugovor je u svojstvu predsjednika upravnog odbora i kupca potpisao Željko Lubina. Svjedok je istakao kako je tvrtka L.5 d.o.o. iz Splita na čelu koje je bio Željko Lubina imala zaključen ugovor o poslovnoj suradnji sa prednikom tužitelja te da se poslovna suradnja odvijala i preko Dalmatinske štedionice na čijem čelu je bio odvjetnik Željko Lubina. Svjedok je istakao da prema njegovim saznanjima odvjetnik Lubina, sva potraživanja koje je društvo L.5 imalo prema tužitelju prenio na vlastito ime i nakon toga ista podmirio zaključivanjem tri ugovora sa tužiteljem o prijenosu tužiteljevih nekretnina , a istovremeno da je svoja potraživanja prijavio u stečajnom postupku. Svjedok je istakao da je navedeni ugovor vezan i uz kancelariju javnog bilježnika Tome Matkovića koji je naknadno ovjerio predmetni ugovor koji je antidatiran. Svjedok je naveo kako nije imao ovlaštenje potpisati ugovor u ime tužitelja sukladno Statutu tužitelja ali je istakao kako je predmetni ugovor potpisao u dobroj vjeri te da je imao usmeni dogovor sa odvjetnikom Željkom Lubina, koji je u vrijeme potpisivanja tog ugovora bio predsjednik upravnog odbora tužitelja, da se predmetni ugovor neće realizirati.

Saslušan u svojstvu zastupnika po zakonu tužitelja, stečajni upravitelj tužitelja Vedran Šeparović je potvrdio navode istaknute u tužbi i podnescima tužitelja, dodatno ističući kako je raniji direktor tužitelja mogao sklapati poslove bez pristanka upravnog odbora u vrijednosti do 100.000,00 DEM, a da je za otuđenje nekretnine trebao imati suglasnost upravnog odbora tužitelja dok kod tužitelja da ne postoji dokumentacija iz koje bi bilo razvidno da je za predmetni pravni posao – sporni ugovor, postojala suglasnost upravnog odbora tužitelja. Stečajni upravitelj tužitelja je nadalje istakao kako u stečajnom postupku tuženik nije prijavio nikakvo potraživanje prema tužitelju, kako stečajnom upravitelju od strane ranijeg direktora tužitelja Vladimira Budimira nije predana nikakva dokumentacija koja se odnosi na poslovanje između Tranšpeda prije otvaranja stečaja i tuženika, ali da mu je Vladimir Budimir u razgovoru dao naslutiti da predmetna kupoprodaja ne bi bila valjana. U odnosu na rješenje Hrvatskog fonda za privatizaciju u kojem je navedeno da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora i stana koji je naveden u spornom ugovoru stečajni upravitelj tužitelja je istakao da je poslovni prostor u stvari stan i da se radi o istom prostoru.

Iz iskaza tuženika Željka Lubine, proizlazi da je on u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora bio član i predsjednik upravnog odbora prednika tužitelja, kao i da je bio većinski vlasnik Tranšpeda te da je prema istom društvu imao ogromna potraživanja, kao i da je dao suglasnost tadašnjem v.d. direktoru Vladimiru Budimiru za sklapanje spornog ugovora koji je sklopljen prije otvaranja stečajnog postupka nad prednikom tužitelja.

Primjenom pravila o teretu dokazivanja u ovom postupku tuženik je trebao dokazati da je upravni odbor tužitelja dao suglasnost Vladimiru Budimiru za prodaju predmetnog stana.

Osim što je u svom iskazu tuženik potvrdio da je bio predsjednik upravnog odbora prednika tužitelja i da je dao suglasnost tadašnjem direktoru za sklapanje tog ugovora, tuženik nije dostavio nikakav drugi dokaz, poglavito nije dostavio pisanu suglasnost upravnog odbora tužitelja na tu spornu okolnost.

Budući je tuženik osobno zainteresiran za ishod ove parnice u njegovu korist, to sud samo iz njegovog iskaza, budući da nije dostavljen nikakav pismeni dokaz osim što je na spornom ugovoru navedeno da upravni odbor poduzeća Tranšped Split daje suglasnost na predmetni ugovor kojeg je potpisao tuženik u svojstvu predsjednika upravnog odbora, ne može sa sigurnošću zaključiti da je potrebna suglasnost doista od strane upravnog odbora tužitelja i dana na zaključenje predmetnog ugovora. Nadalje, za istaknuti je da su iskazi ranijeg direktora Vladimira Budimira i tuženika u izravnoj suprotnosti, a niti iz jednog drugog dokaza ne proizlazi da je radnja direktora prednika tužitelja naknadno odobrena od strane tužitelja u smislu odredbe članka 55. ZOO/91 budući je odredbom članka 55. stavak 3. ZOO/91 propisano da naknadna suglasnost ima povratni učinak ako drugačije nije ugovoreno, a stavkom 4. istoga članka je propisano da ako suglasnost nije dana smatra se da ugovor nije sklopljen."

13. Iz obrazloženja drugostupanjske odluke Pž-7644/2013-3 od 19. listopada 2016. proizlazi slijedeće:

"Naime, odredbom članka 55. stavak 1. ZOO-a propisano je da kada je statutom ili drugim općim aktom poduzeća određeno i u sudski registar upisano da njezin zastupnik može sklopiti određeni ugovor samo uz suglasnost nekog organa, suglasnost se može dati prethodno, istodobno ili naknadno, ako što drugo nije upisano u registar. Stavkom 4. istog članka propisano je da ako suglasnost nije dana, smatra se da ugovor nije ni sklopljen.

Sukladno tome, budući da u konkretnom slučaju direktor tužitelja nije imao prethodnu suglasnost upravnog odbora za sklapanje Ugovora od 3. listopada 1994., slijedi da ugovor nije ni sklopljen, a kako to uređuje odredba članka 55. stavak 4. ZOO-a. Dakle, ne radi se uopće o sklopljenom ugovoru, slijedom čega je taj ugovor nepostojeći i bez ikakvih pravnih učinaka."

14. U ponovljenom postupku, tužitelj je predložio sudu donošenje presude kojom će utvrditi da je nepostojeći i ne proizvodi pravne učinke Ugovor zaključen 3. listopada 1994. u Splitu između tuženika i poduzeća Tranšped, ovjeren kod javnog bilježnika Tome Matkovića br. OV-747/95 od 2. svibnja 1995.

15. U odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva potrebno je navesti da tužitelj nije preinačio tužbu jer je odredbama članka 187. stavak 3. i stavak 4. ZPP-a propisano da ako odluka o sporu ovisi o tome postoji li ili ne postoji kakav pravni odnos koji je prije ili tijekom parnice postao sporan, tužitelj može istaknuti i tužbeni zahtjev da sud utvrdi da takav odnos postoji odnosno da ne postoji, a isticanje tog zahtjeva nakon podnošenja tužbe neće se smatrati preinakom tužbe.

16. Predmetni ugovor u odnosu na tužitelja ne proizvodi pravne učinke jer je sklopljen od strane osobe koja nije imala potrebnu suglasnost u smislu članka 55. ZOO/91, pa u konkretnom slučaju cilj povrijeđenog pravila upućuje da se smatra da je predmetni ugovor nepostojeći.

17. Nadalje, prema članku 119. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00 i 114/01; dalje: ZV), na temelju pravnog posla vlasništvo nekretnine stječe se upisom u zemljišne knjige. Do stjecanja vlasništva na taj način može doći samo na temelju valjanog pravnog posla (članak 115. stavak 1. ZV-a). Budući da u konkretnom slučaju ta zakonom određena pretpostavka stjecanja vlasništva nije ostvarena, jer ugovor na temelju kojeg je izvršena uknjižba nije niti sklopljen pa do stjecanja vlasništva na predmetnoj nekretnini nije ni došlo.

18. Tužitelj je postavio zahtjev za isplatu iznosa od 34.500,00 eura koji iznos je kupoprodajna cijena stana prema ugovoru zaključenim između tuženika i treće osobe, Milana Dominikovića.

19. Budući da je utvrđeno da ugovor nije sklopljen, tuženik je dužan tužitelju isplatiti ono što je primio, odnosno stekao bez pravne osnove (članak 210. ZOO/91) te tužitelj ima i pravo na zatezne kamate na iznos koji je tuženik primio bez pravne osnove i to kao nesavjestan stjecatelj, od dana stjecanja sukladno odredbi članka 214. ZOO/91.

20. Slijedom navedene odredbe članka 210. i članka 214. ZOO/91 tuženik kao nesavjestan stjecatelj je dužan vratiti iznos od 34.500,00 EUR / 259.940,25 kn koji iznos je stekao prodajom predmetne nekretnine tužitelja trećoj osobi Milanu Dominikoviću, koji iznos je kupoprodajna cijena nekretnine sukladno članku 3. Ugovora o prodaji nekretnina od 31. svibnja 2005. kojeg su sklopili tuženik, kao prodavatelj i Milan Dominiković, kao kupac (stranica 6 i 7 spisa) na temelju kojeg je Milan Dominiković upisan vlasnikom predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi (stranice 22-24 spisa).

21. Tuženik je dužan isplatiti tužitelju i zakonske zatezne kamate na tako dosuđenu glavnicu u smislu odredbi članka 214. ZOO/91 i članka 277. st. 1. ZOO/91 u vezi s Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine broj 153/04), a koje kamate teku od dana 31. svibnja 2005. kada je zaključen ugovor između tuženika i Milana Dominikovića, kojim je tuženik, kao kupac, potvrdio isplatu navedenog iznosa od 34.500,00 EUR protuvrijednosti u kunama, koje kamate se sve do 31. prosinca 2007. obračunavaju po stopi od 15% godišnje, a kako se od 1. siječnja 2006. vezano za zakonske zatezne kamate primjenjuje Zakon o obveznim odnosima objavljen u „Narodnim novinama“ broj 35/05 (dalje ZOO/05) s tim da se odredbe čl. 26. st. 1. do 3. i čl. 29. st. 2. do 6. i st. 8. počinju primjenjivati nakon isteka dviju godina od dana stupanja na snagu tog zakona, odnosno od 1. siječnja 2008. (čl. 1165.) to je odredbe navedenog Zakona sud u konkretnom slučaju i primijenio jer iste određuju daljnji slijed kamata.

Budući da sud donosi presudu 2023., a od siječnja 2008. primjenjuju se i odredbe članka 29. st. 2. do 6. i st. 8. ZOO/05, to znači da je potrebno stopu zateznih kamata za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. odrediti prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena jer se ne radi o trgovačkom ugovoru već o ostalim odnosima, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama I.1.i I.2. izreke presude.

22. Odluka o trošku ovog postupka temelji se na odredbama članka 154. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22, dalje OT) te važećoj Tarifi sudskih pristojbi sve sukladno specificiranom zahtjevu tužitelja na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava i vrijednosti predmeta spora.

23. Tužitelju kojeg zastupa odvjetnik, kao punomoćnik, u trošak parničnog postupka uračunat je trošak za zastupanje na ročištima na kojima se raspravljalo i izvodili su se dokazi i to od 14.5.2012., od 11.7.2012., od 12.12.2012., od 13.5.2013. i od 13.11.2023., za svako ročište po 500 bodova – ukupno 2.500 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištima na kojima se procesno raspravljalo i to od 26.3.2012., od 15.2.2017. i od 2.10.2023., svako po 250 bodova – ukupno 750 bodova ili iznos od 11.250,00 kn (Tbr. 9/2 OT), za ročišta koja su odgođena i to od 13.2.2012. i od 20.3.2013., svako po 50 bodova – ukupno 100 bodova (Tbr. 9/5 OT), za sastav podnesaka od 5.4.2012. i od 29.9.2023., koji se ubrajaju u ostale podneske, za svaki podnesak 50 bodova – ukupno 100 bodova (Tbr. 8/3 OT) te za sastav žalbe od 3.7.2017. – 625 bodova (Tbr. 10/1 OT) ili ukupno 4.075 bodova ili iznos od 61.125,00 kn / 8.112,68 EUR. Tom iznosu pridodan je PDV od 25% u iznosu od 15.281,25 kn / 2.028,17 EUR (Tbr. 42 OT) ili ukupno iznos od 76.406,25 kn / 10.140,85 EUR, kojem iznosu je pridodana sudska pristojba za tužbu u iznosu od 2.800,00 kn / 371,62 EUR, za presudu u iznosu od 2.800,00 kn / 371,62 EUR i za žalbu u iznosu od 5.600,00 kn / 743,25 EUR ili sveukupno je tužitelju odmjeren parnični trošak u iznosu od 87.606,25 kn / 11.627,35 EUR.

Na taj iznos tuženik je dužan platiti tužitelju i zakonske zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki I.3. izreke presude.

24. Sud tužitelju u troškove parničnog postupka nije uračunao i odmjerio više zatraženi parnični trošak ukupno u iznosu od 6.587,58 EUR / 49.634,14 kn i to za sastav tužbe od 500 bodova jer je tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio tužitelj po stečajnom upravitelju, a ne odvjetnik kao punomoćnik tužitelja te mu nije odmjeren pristup ročištu od 18.2.2013. kojem nije pristupio, niti je to ročište održano zbog službene spriječenosti suca o čemu su stranke po punomoćnicima bile obaviještene telefonskim putem. Tužitelju ne pripada naknada za podnesak od 26.3.2012. jer je predan na ročištu od 26.3.2012. za koje ročište je tužitelju odmjeren trošak te je tužitelj na tom ročištu mogao iznijeti sadržaj svog podneska. Tužitelju nije odmjeren trošak sastava podneska od 5.4.2012. uvećan za PDV od 25% jer se taj podnesak ubraja u skupinu ostalih podnesaka za koji mu pripada naknada sukladno Tbr. 8/3 kako mu je i odmjereno.

Tužitelju nadalje nije odmjeren više traženi trošak za radnje poduzete u ovom postupku već je tužitelju odmjeren trošak sukladno naprijed odmjerenom trošku, budući da je tužitelj zatražio trošak u većem iznosu od iznosa koji je propisan po OT. Slijedom navedenog, više traženi trošak postupka u iznosu od sa pripadajućim zateznim kamatama valjalo je odbiti tužitelju i riješiti kao u točki II. izreke ove presude.

25. S obzirom na obvezu dvojnog iskazivanja propisanu odredbama članka 43. i članka 48. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22), ovaj sud je, primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,53450 kn i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona, iznose izražene u kunama obračunao i u iznose u eurima, te ih u ovoj presudi iskazao i u kunama i u eurima.

U Splitu 28. prosinca 2023.

S U D A C

NEVENKA MARUNICA

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovog suda u roku od 8 dana od dana objave.

DNA:

- tužitelju po punomoćnici,

- tuženiku po punomoćniku,

- u spis

Broj zapisa: 9-30861-83be1

Kontrolni broj: 0014c-511e9-ad6ca

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=NEVENKA MARUNICA, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.