REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: 65 Pž-3618/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari tužitelja Adriatic Tank Terminals d.o.o. d.o.o, Ploče, Lučka cesta b.b., OIB 18102992360, kojeg zastupa punomoćnik Zdenko Jabuka, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić i Partneri d.o.o. Rijeka, protiv tuženika STI POPLAR SHIPPING COMPANY LIMITED, Trust Company Complex, Ajeltake Road, Ajeltake Island, Majuro, Republika Maršalsko Otočje, kojeg zastupa punomoćnik Miran Maćešić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Maćešić i Suradnici d.o.o. Rijeka, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-486/2018-48 od 22. svibnja 2023., 28. prosinca 2023.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-486/2018-48 od 22. svibnja 2023.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-486/2018-48 od 22. svibnja 2023. utvrđeno je da je tužitelj povukao tužbu u dijelu u kojem je traženo da sud utvrdi da postoji novčana tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 3.203.503,88 eur / 24.136.800,00 kuna sa zateznim kamatama od 5. kolovoza 2015. do isplate, kao i u dijelu kojim je traženo da se tražbina tužitelja u tom dijelu namiri iz Fonda ograničene odgovornosti koji je osnovao tuženik u postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Splitu vodi pod poslovnim brojem R1-103/2018.

2. Tužitelj je protiv rješenja pravovremeno izjavio žalbu pobijajući ga u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi kako je neistinita tvrdnja iz obrazloženja pobijanog rješenja o tome da je tužitelj podneskom od 2. rujna 2020. obavijestio sud da djelomično povlači tužbu, budući da je u tome podnesku tužitelj vrlo jasno naveo da „smanjuje svoj tužbeni zahtjev“, kao i o tome da se izjava o djelomičnom povlačenju tužbe odnosi i na dio u kojemu je traženo da se tražbina tužitelja u tom dijelu namiri iz Fonda ograničene odgovornosti koji je osnovan od strane tuženika u postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Splitu vodi pod poslovnim brojem R1-103/2018, jer se u tužiteljevom podnesku iznos za koji se tužbeni zahtjev umanjuje uopće ne dovodi u vezu s postupkom ograničenja odgovornosti. Smatra da je to vrlo bitno u okolnostima u kojima se ovaj postupak vodi posebno zbog činjenice da su tužiteljevi osiguratelji pokrenuli posebnu parnicu radi utvrđivanja postojanja i visine tražbine koju su stekli subrogacijom koja se vodi pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-419/2019, a u toj parnici tuženik uporno ističe „nepostojanje procesnih pretpostavaka“ odnosno osporava osigurateljima aktivnu procesnu legitimaciju, tvrdeći da oni ne mogu voditi samostalnu parnicu radi utvrđenja njihove (subrogacijom stečene) tražbine jer da se uslijed djelomičnog povlačenja tužbe od strane tužitelja u ovoj parnici ima smatrati da tražbina koju su osiguratelji stekli subrogacijom nikada nije prijavljena u fond ograničene odgovornosti. Žalitelj dalje navodi razloge zbog kojih smatra da je takav tuženikov prigovor apsurdan i zbog čega smatra da tuženik sasvim mehanički ugurava stajalište sudske prakse o smanjenju tužbenog zahtjeva u jedan posve specifičan kontekst subrogacije osiguratelja u pravnu poziciju vjerovnika u postupku ograničenja odgovornosti. Zaključno ističe kako se iz tih razloga ne može umanjenje tužbenog zahtjeva tretirati kao djelomično povlačenje tužbe i predlaže da ovaj žalbeni sud uvaži žalbu, pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

3. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode, pozivajući na pravno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tome da se smanjenje tužbenog zahtjeva smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, te predložio odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda. Traži naknadu troškova odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP-a).

6. U obrazloženju pobijanog rješenja navedeno je kako je podneskom od 2. rujna 2020. tužitelj obavijestio sud da povlači tužbu u dijelu u kojem je traženo da sud utvrdi da postoji novčana tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 3.203.503,88 eur / 24.136.800,00 kuna sa zateznim kamatama od 5. kolovoza 2015. do isplate, kao i u dijelu kojim je traženo da se tražbina tužitelja u tom dijelu namiri iz Fonda ograničene odgovornosti koji je tuženik osnovao u postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Splitu vodi pod poslovnim brojem R1-103/2018, zatim, da je taj podnesak dostavljen tuženiku 11. rujna 2020., ali se on nije očitovao o tome pristaje li na povlačenje tužbe u roku od petnaest dana. Stoga je sud pozivom na članak 193. stavak 2. ZPP-a, smatrao da je tuženik pristao na povlačenje tužbe u tom dijelu i pobijanim rješenjem utvrdio da je tužba povučena.

7. Osnovano tužitelj tvrdi da su netočne tvrdnje prvostupanjskog suda kako je tužitelj izjavio da povlači tužbu, budući da iz podneska od 2. rujna 2020. proizlazi da tužitelj doista nije dao takvu izjavu, nego je izjavio da smanjuje tužbeni zahtjev. Budući da se smanjenje tužbenog zahtjeva, prema stajalištu sudske prakse (jer nije regulirano odredbama Zakona o parničnom postupku), smatra djelomičnim povlačenjem tužbe, posljedice takve tužiteljeve izjave su iste, pa netočna konstatacija prvostupanjskog suda nije dovela do pogrešne primjene odredaba parničnog postupka o povlačenju tužbe.

8. U vezi s tim, a zbog navoda tuženika iz odgovora na žalbu, treba dodati da tuženik pogrešno tumači odredbu članka 40. stavka 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj: 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23), budući da iz te odredbe jasno proizlazi kako je pravno shvaćanje prihvaćeno na sjednici svih sudaca odnosno sudskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Visokoga kaznenog suda Republike Hrvatske, Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske i sjednici odjela Županijskog suda obvezno je za sva drugostupanjska vijeća ili suce pojedince tog odjela, odnosno suda. Dakle, stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. travnja 2021. na koje se poziva tuženik, obvezuje sva vijeća i suce toga suda.

9. Osnovano tužitelj tvrdi da nije dao izjavu o povlačenju (čak ni o smanjenju) drugog dijela tužbenog zahtjeva kojim je traženo da se tražbina tužitelja u tom dijelu namiri iz Fonda ograničene odgovornosti koji je tuženik osnovao u postupku koji se pred Trgovačkim sudom u Splitu vodi pod poslovnim brojem R1-103/2018, kako je to izričito navedeno u obrazloženju pobijanog rješenja. Ako se takva izjava može izvesti iz sadržaja tužbenog zahtjeva, onda je to tako trebalo biti navedeno u obrazloženju pobijanog rješenja, ali ni ova netočna konstatacija nije dovela do pogrešne primjene odredaba parničnog postupka u tolikoj mjeri da bi zbog toga rješenje bilo nepravilno i nezakonito. Naime, logično je da smanjenje tužbenog zahtjeva za utvrđenje tražbine tužitelja dovodi do smanjenja i drugog dijela tužbenog zahtjeva kojim tužitelj traži namirenje te tražbine iz Fonda ograničene odgovornosti.

10. Ostali žalbeni navodi kojima tužitelj ukazuje na specifičan kontekst ovog postupka u svijetlu odgovarajućih odredaba Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) o ograničenju brodareve odgovornosti i prigovore koje tuženik stavlja u drugom parničnom postupku, ne mogu utjecati na pravilno odluku u ovoj pravnoj stvari, pa ih u ovom žalbenom postupku nije bilo potrebno cijeniti (članak 375. ZPP-a).

11. Zato je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana i rješenje prvostupanjskog suda potvrđeno.

12. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer prema ocijeni ovog suda troškovi za sastav odgovora na tužiteljevu žalbu, nisu bili potrebni za vođenje parnice (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

Zagreb, 28. prosinca 2023.

Sudac

Lenka Ćorić

Broj zapisa: 9-30860-9e297

Kontrolni broj: 0f054-786a9-5841c

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Lenka Ćorić, O=VISOKI TRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.