Poslovni broj: 8 UsI-2371/23-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužiteljice M. L. iz D. M., B. ., OIB:…………., zastupane po

opunomoćenici I. N., odvjetnici u T., M. G. ., protiv tuženika

tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi razreza poreza na promet nekretnina, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 19. prosinca 2023. godine u prisutnosti opunomoćenice tužiteljice i odsutnosti tuženika, 27. prosinca 2023. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA:UP/II-410-20/22-01/251, URBROJ:513-04- 23-2 od 25. kolovoza 2023. godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude isplati tužitelju iznos od 2.000,00 Eura (15.069,00 kn) na ime troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. U tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, , KLASA:UP/II-410-20/22-01/251, URBROJ:513-04-23-2 od 25. kolovoza 2023. godine tužiteljica je navela da osporeno rješenje tuženika nije na zakonu osnovano, niti su rješenjem otklonjene nepravilnosti na koje je ukazao Visoki upravni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj: UsŽ- 2300/21 od 8. srpnja 2021. godine. U odnosu na točku 1. osporenog rješenja u bitnom je navela: da se u obrazloženju osporenog rješenja tuženika navodi da dostavu poreznog rješenja od 17. prosinca 2018. godine, prema dostavnici, se tužiteljici pokušalo uručiti dana 2. siječnja 2019. godine, te kako tužiteljica nije zatečena na mjestu dostave da joj je ostavljena obavijest da će slijedeća dostava biti izvršena dana 9. siječnja 2019. godine u 7 sati; da je navedeni navod tuženika proturječan javnoj ispravi koju je tužiteljica dostavila u spis, koju je izdala Hrvatska pošta u okviru svoje nadležnosti; da se radi o ispravi naziva – Obavijest o ponovnoj dostavi poreznog akta, u kojoj se navodi: Poštovana L. M., obavještavamo Vas da smo pošiljku broj RF …….. pokušali uručiti 02. siječnja 2019.godine u 11,02. Pošiljku možete preuzeti u poreznoj upravi u K. S. nakon isteka 5

radnih dana od dana ostavljanja obavijesti; da se u navedenoj obavijesti ne navodi podatak o ponovnoj dostavi 9. siječnja 2019. u 7 sati, pa da iz navedenog proizlazi da dostavljač nije ni pokušao izvršiti dostavu dana 9. siječnja 2019. godine, jer iz sadržaja navedene obavijesti proizlazi da se je pismeno vratilo u poreznu upravu u K. S., dakle, da kod dostave označenog akta tužiteljici nisu pokušane dvije dostave, slijedom čega dostava nije vršena na zakoniti način; da tuženik u osporenom rješenju se nije očitovao o navedenom dokazu (obavijesti o ponovnoj dostavi poreznog akta da se radi o propustu kod dostave koji ne može biti na teret tužiteljice, te se pritom poziva na odluku Europskog suda za ljudska prava , zahtjev broj: 32457/05, presuda od 13. prosinca 2007. godine, te odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4673/2008 od 20. svibnja 2009. godine, broj: U-IIIB- 1373/2009 od 07. srpnja 2009. i broj: U-III-3063/2007 od 4. listopada 2011. godine. Poziva se na Uputu o postupanju kod dostave poreznih akata koja je objavljena na web stranici porezne uprave. U odnosu na točku 2. rješenja je navela da se u rješenju vezano za razloge odbijanja žalbe koja se odnosi na obnovu postupka, se navodi da nije učinjena vjerojatnim okolnost na kojoj se temelji prijedlog za obnovu; da je tužiteljica na navedenu okolnost priložila Potvrdu izdanu od liječnika koja je vjerodostojna isprava, ali da se tuženik na sadržaj iste potvrde nije ni osvrnuo. Tužbenim zahtjevom je zatražila da se tužba usvoji tj. da se poništi osporeno rješenje tuženika.

2.Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja, te predlaže da se tužba odbije.

3.Osporenim rješenjem tuženika od 25. kolovoza 2023. godine pod točkom I. izreke rješenja, odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostava K., KLASA:UP/I- 410-20/2018-001/679, URBROJ:513-007-17-11-2022-0016 od 27. siječnja 2022. godine, a kojim rješenjem je odbačena kao nepravovremena žalba tužiteljice koju je izjavila protiv poreznog rješenja Područnog ureda S., Ispostava K.,

KLASA:UP/I-410-20/2018-001/00679, URBROJ:513-007-17-11-2018-0003 od 17. prosinca 2018. godine. Točkom II. rješenja tuženika od 25. kolovoza 2023. godine odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda S., Ispostava K., KLASA:UP/I-410-20/2018- 001/679, URBROJ:513-007-17-11-2022-0016 od 27. siječnja 2022. godine, a kojim je rješenjem je odbijen prijedlog tužiteljice za obnovu postupka okončanog poreznim rješenjem prvostupanjskog tijela KLASA:UP/I-410-20/2018-001/679, URBROJ:513- 007-17-11-2018-0003 od 17. prosinca 2018. godine.

4. Na raspravi održanoj dana 19. prosinca 2023. godine nije pristupio tuženik iako je uredno pozvan, a nije opravdao izostanak. Kako nije bilo razloga za odgodu rasprava je održana bez tuženika. Opunomoćenica tužiteljice je iskazala da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Ustrajala je u tužbenom navodu da dostava rješenja tužiteljici nije zakonito izvršena iz razloga navedenih u tužbi, te je u spis ponovo priložila Obavijest o ponovnoj dostavi poreznog akta, koju obavijest je dostavljač ostavio tužiteljici u njezinom poštanskom sandučiću. Navela je da iz broja preporuke na priloženoj potvrdi RF………… je vidljivo da se radi o dostavi osporavanog poreznog akta, obzirom da je naznačeni broj identičan broju na omotnici u spisu predmeta.

5. U dokaznom postupku čitana je tužba, rješenje tuženika od 25. kolovoza 2023. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužiteljice zaprimljen 18. prosinca 2023. godine, kojim popisuje trošak, te je pregledan cjelokupni spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika odnosno da li je zakonito prvostupanjskim rješenjem zakonito odbijena tužiteljičina žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 27. siječnja 2022. godine, kojim je odbačena kao nepravodobna, žalba izjavljena protiv poreznog rješenja od 17. prosinca 2018. godine, te dali je istim rješenjem od 27. siječnja 2022. godine zakonito odbijen tužiteljičin prijedlog za obnovu postupka okončanog poreznim rješenjem od 17. prosinca 2018. godine.

8. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da Porezna uprava, Područni ured S., Ispostava K. donijela porezno rješenje, KLASA:UP/I-410-20/2018- 001/00679, URBROJ:513-007-17-11-2018-0003 od 17. prosinca 2018. godine, koje je tužiteljici dostavljano putem pošte.

9. Nadalje iz spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica prvostupanjskom poreznom tijelu dana 06. lipnja 2019. godine dostavila podnesak nazvan Prijedlog za obnovu postupka okončanog poreznim rješenjem, KLASA:UP/I-410-20/2018- 001/00679, URBROJ:513-007-17-11-2018-0003 od 17. prosinca 2018. godine, te je istim rješenjem zatražila dostavu označenog poreznog rješenja, a istodobno je podneskom podnijela i žalbu protiv označenog poreznog rješenja od 17. prosinca 2018. godine.

10. Prvostupanjsko porezno tijelo je postupilo po tužiteljičinom podnesku od 06. lipnja 2019. godine tako da je samo odlučivalo o prijedlogu za obnovu postupka, a ne i o žalbi izjavljenoj protiv poreznog rješenja od 17. prosinca 2018. godine, te je dana 10. svibnja 2019. godine donijelo rješenje, KLASA:UP/I-410-20/2018-001/679, URBROJ:513-007-17-11-2019-5 kojim je prijedlog za obnovu postupka odbilo. Žalba tužiteljice izjavljena protiv ovog rješenja odbijena je rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-410-20/19-01/2201, URBROJ:513-04-20-2 od 20. studenog 2020. godine.

11. Tužiteljica je tužbom dostavljenom ovom sudu pokrenula upravni spor protiv rješenja tuženika od 20. studenog 2020. godine koji se je vodio pod brojem UsI-78/21-4, te je ovaj sud dana 22. ožujka 2021. godine donio presudu kojom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem rješenja tuženika od 20. studenog 2020. godine, uz obrazloženje da se obnova postupka nije mogla tražiti ukoliko nije izvršena dostava poreznog rješenja od 17. prosinca 2018. godine.

12. Protiv presude ovog suda broj: UsI-78/21-4 od 22. ožujka 2021. godine tužiteljica je podnijela žalbu nakon čega je Visoki upravni sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj: Usž-2300/21-2 od 08. srpnja 2021. godine kojom je poništio presudu ovog suda broj: UsI-78/21-4 od 22. ožujka 2021. godine, te poništio rješenje tuženika od 20. studenog 2020. godine i prvostupanjsko rješenje od 10. lipnja 2019. godine i predmet vratio prvostupanjskom poreznom tijelu na ponovni postupak. U navedenoj presudi Visoki upravni sud RH je naveo da s obzirom na činjenicu da je tužiteljica istovremeno podnijela žalbu protiv poreznog rješenja od 17. prosinca 2018. godine, te prijedlog za obnovu postupka u kojem je donijeto navedeno porezno rješenje, a kako je prijedlog za obnovu postupka ustvari izvanredni pravni lijek, da se protiv prvostupanjskog rješenja nije mogao podnijeti prijedlog za obnovu postupka sve dok postoji mogućnost da se protiv označenog poreznog rješenja podnese žalba. Stoga da je u konkretnoj situaciji porezno tijelo najprije trebalo ispitati formalne pretpostavke za daljnje postupanje po žalbi, među ostalim da li je žalba podnijeta u roku, te s obzirom na sadržaj žalbe da je trebalo ispitati zakonitost i pravilnost dostave, te utvrditi u konkretnoj situaciji, da li je tužiteljica dokazala da iz opravdanih razloga (bolesti) nije mogla primiti porezni akt (članak 59. stavak 6. OPZ-a, cijeneći pritom priloženi dokaz (liječničku potvrdu) s mogućnošću da se zatraže i dodatni dokazi. Ukoliko se nakon formalnog ispitivanja utvrdi da je žalba nedopuštena ili da ju je podnijela neovlaštena osoba ili da nije podnijeta u roku, da žalbu treba odbaciti, dok će u suprotnom meritorno odlučiti o žalbi. Tek nakon što donese odluku o žalbi bit će moguće odlučiti i o prijedlogu za obnovu upravnog postupka. kojeg je tužiteljica podnijela iz dva osnovna razloga odnosno iz razloga navedenih u članku 123. stavak 1. točka 1. i članka 123. stavak 1. točka 5. Zakona o općem upravnom postupku.

13. U izvršenju presude Visokog upravnog suda RH-e, broj: Usž-2300/21-2 od 08. srpnja 2021. godine, prvostupanjsko porezno tijelo je istog dana (2. siječnja 2022. godine donijela dva odvojena rješenja iste oznake, KLASA:UP/I-410-20/2018- 001/679, URBROJ:513-007-17-11-2022-0016 od 27. siječnja 2022. godine, tako da je jednim rješenjem žalbu tužiteljice podnijetu protiv poreznog rješenja od 17. prosinca 2018. godine odbacilo kao nepravovremenu, dok je drugim prvostupanjskim rješenjem od 27. siječnja 2022. godine odbijen tužiteljičin prijedlog za obnovu postupka u kojem je donijeto porezno rješenje od 17. prosinca 2018. godine.

Prvostupanjsko tijelo navedenim rješenjem nije odlučivalo o meritumu (sadržaju podnijete žalbe), već je žalbu odbacilo kao nepravodobno podnijetu, što znači kao da žalba nije ni podnijeta. Tuženik je osporenim rješenjem pod točkom I. samo odlučio da je prvostupanjsko tijelo pravilno i zakonito žalbu odbacilo kao nepravovremenu.

14. Za ocjenu da li je tužiteljica žalbu protiv poreznog rješenja KLASA:UP/I- 410-20/2018-001/00679, URBROJ:513-007-17-11-2018-0003 od 17. prosinca 2018. godine, pravodobno podnijela, treba utvrditi da li je dostava navedenog poreznog rješenja tužiteljici vršena zakonito, odnosno da li je dostava vršena sukladno članku 59. st. 1.Općeg poreznog zakona (Narodne novine“, broj: 115/16,106/18, 121/19, 32/20,42/20,114/22, dalje: OPZ-a),

15. Člankom 59. st. 1.Općeg poreznog zakona (Narodne novine“, broj: 147/08, 18/11, 78/12, dalje: OPZ-a), propisano je da se porezni akt kojim se odlučuje o pojedinačnim pravima i obvezama iz porezno-pravnog odnosa ili kada od dana dostave poreznog akta počinje teći rok koji se ne može produžiti, dostavlja se prema mjestu dostave osobnom dostavom sudionicima poreznog postupka. Ako sudionik ima opunomoćenika, porezni akt dostavlja se samo opunomoćeniku. Stavkom 2. istog je propisano da se mjestom dostave iz stavka 1. ovog članka smatra: 1. prebivalište ili uobičajeno boravište sudionika, 2. sjedište sudionika koji je pravna osoba, 3. radno mjesto sudionika. Stavkom 3. istog je propisano da se osobnom dostavom iz stavka 1. ovog članka smatra dostava koju dostavlja izvrši osobno osobi kojoj je porezni akt namijenjen. Dostavom poreznog akta opunomoćeniku smatra se da je dostava izvršena samom sudioniku. Stavkom 4. je propisano da ako se sudionik prema kojem se treba izvršiti osobna dostava ne zatekne na mjestu dostave određenom stavkom 2. ovoga članka, dostavljač će ostaviti potpisanu pisanu obavijest o vremenu pokušane osobne dostave i o vremenu sljedeće osobne dostave, koja se ne može izvršiti prije proteka roka od 24 sata od prvog pokušaja. Stavkom 5. propisano je da se porezni akt vraća poreznom tijelu: 1. ako nakon drugog pokušaja dostava ne bude izvršena ili 2. ako sudionik odbije primiti porezni akt. Stavkom 6. navedenog članka propisano kako se u slučajevima iz stavka 5.

ovog članka na mjestu dostave ostavlja potpisana pisana obavijest sudioniku u kojoj se naznačuje datum i vrijeme prokušane dostave, mjesto gdje se porezni akt može preuzeti i pravne posljedice nepreuzimanja poreznog akta. Smatra se da je osobna dostava izvršena u roku od petnaest dana od dana kada je obavijest ostavljena na mjestu dostave.

16. U obrazloženju osporenog rješenja tuženika se navodi da dostavu poreznog rješenja od 17. prosinca 2018. godine (prema dostavnici), se tužiteljici pokušalo uručiti dana 2. siječnja 2019. godine, te kako tužiteljica nije zatečena na mjestu dostave da joj je ostavljena obavijest da će slijedeća dostava biti izvršena dana 9. siječnja 2019. godine u 7 sati.

Točno je da se na dostavnici o uručenju označenog poreznog rješenja od 17. prosinca 2018. godine (vraćenom pismenu) koji je prikačen uz navedeno porezno rješenje, što je priloženo u spisu koji je dostavljen od tuženika, navodi da se dostavu rješenja tužiteljici pokušalo uručiti dana 2. siječnja 2019. godine, te kako tužiteljica nije zatečena na mjestu dostave da joj je ostavljena obavijest da će slijedeća dostava biti izvršena dana 9. siječnja 2019. godine u 7 sati, a kako tužiteljica ni nakon ostavljene obavijesti o drugoj dostavi dana 09. siječnja 2019., nije zatečena na mjestu dostave, da je ostavljena obavijest o neuspjeloj dostavi, vraćanju pošiljke na adresu pošiljatelja te pravnim posljedicama neuspjele dostave.

17. Međutim, prema stanju spisa proizlazi da navedeni navod na dostavnici o uručenju poreznog rješenja kao o navod tuženika iz osporenog rješenja nisu točni.

Naime, tužiteljica je na raspravi u spis priložila ispravu koju je izdala H.

p. d.d. u okviru svoje nadležnosti, naziva - Obavijest o ponovnoj dostavi poreznog akta, u kojoj se navodi: Poštovana L. M., obavještavamo Vas da smo pošiljku broj RF ………….. pokušali uručiti 02. siječnja 2019.godine u 11,02. Pošiljku možete preuzeti u poreznoj upravi u K. S. nakon isteka 5 radnih dana od dana ostavljanja obavijesti.

18. U navedenoj obavijesti ne navodi podatak o ponovnoj dostavi 9. siječnja 2019. godine u 7 sati, pa da iz navedenog proizlazi da dostavljač (poštar HP) nije ni pokušao izvršiti dostavu dana 9. siječnja 2019. godine, već je samo na dostavnici naznačio da će se druga dostavi izvršiti dana 09. siječnja 2019. godine, ali druga dostava nije vršena. Nakon prvog neuspjelog pokušaja dostave poreznog rješenja tužiteljici, pismeno je vraćeno u poštanski ured, gdje je zadržano 5 radnih dana a nakon toga vraćeno je pošiljatelju - Poreznoj upravi u K. S..

Dakle, kod dostave označenog akta tužiteljici nisu pokušane dvije dostave, kako je trebalo, sukladno članku 59. stavak 4. i 5. OPZ-a, već je nakon prvog pokušaja dostave pismeno (porezno rješenje) vraćeno prvostupanjskom poreznom tijelu.

19. Slijedom navedenog Sud ocjenjuje da dostava predmetnog poreznog rješenja od 17. prosinca 2018. godine nije vršena na zakoniti način, radi čega tužiteljica nije mogla pravovremeno podnijeti žalbu protiv navedenog rješenja, te je neosnovan zaključak tuženika o nepravodobnosti žalbe koju je tužiteljica podnijela protiv navedenog poreznog rješenja.

20. Obzirom na navedeno, sud ocjenjuje da nema osnove razmatrati navode koji se odnose na točku II. izreke osporenog rješenja tuženika, kojom je odbijen tužiteljičin prijedlog za obnovu postupka okončanog poreznim rješenjem od 17. prosinca 2018. godine (koji je po naravi izvanredni pravni lijek), jer se trebaju sve pravne mogućnosti u odnosu na žalbu koju je tužiteljica podnijela protiv označenog poreznog rješenja tj. treba odlučiti o sadržaju žalbe.

21. Slijedom navedenog osporeno rješenje tuženika ne može se ocijeniti zakonitim. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 58. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17. i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUS), poništiti osporeno rješenje tuženika i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.

22. U postupku nakon ove presude tuženik će poništiti prvostupanjska rješenja i vratiti na ponovni prvostupanjskom tijelu, te će obzirom na izloženo ponovo donijeti odluku o tužiteljičinoj žalbi izjavljenoj protiv poreznog rješenja od 17. prosinca 2018. godine, na način da će razmotriti osnovanost žalbe (meritum), a ovisno o tome hoće li se žalba usvojiti ili odbiti, bit će jasno ima li razloga za razmatranje prijedloga za obnovu postupka (kao "izvanrednog pravnog lijeka"), sve uz pravilnu primjenu svih relevantnih odredbi materijalnog propisa pri čemu je, u skladu s odredbom članka 81. stavka 2. ZUS-a, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda.

23. Kako je presudom tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti usvojen tj. tužitelj je uspio u ovom upravnom sporu to je osnovano temeljem članka 79. st. 4. ZUS-a, tužitelju priznat trošak upravnog spora u iznosu od 2.000,00 Eura (15.069,00 kn) koji se odnosi na sastav tužbe i pristup na ročište, jer su isti troškovi opravdani, a sve sukladno stavu 2. članka 79. ZUS-a i Tarifi, obzirom da je vrijednost predmeta spora neprocjenjiva, pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude. Tužitelj je troškove popisao prema O. Tar., dok sukladno članku 79. stavak 2. ZUS-a vrijednost predmeta se smatra neprocjenjivom, pa su sukladno istom priznati troškovi. Iznos u Euru-a je utvrđen po fiksnom tečaju Eura za konverziju kuna u Eure na dan 01. siječnja 2023. godine od 7,53450.

U Splitu 27. prosinca 2023.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.66.st.5. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćenici tužiteljice, I. N., T., M. G. .,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Z., K..,

- u spis.