REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: Kzd-17/2020-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, Odjel za mladež, po sucu toga suda Iki Peranović kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Maje Jež kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljene TB, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KMP-DO-195/2019 od 30. rujna 2019. godine s izmjenom od 20. prosinca 2023., nakon nejavno provedene rasprave dana 20. prosinca 2023., u prisutnosti zamjenice Općinskog državnog odvjetnika u Zagrebu Jasne Čižmek, okrivljene TB, branitelja okrivljene, odvjetnika Davorina Karačića, dana 27. prosinca 2023. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Okrivljena TB, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćer T i P, rođene F rođena **.**.1956. u [adresa], godine u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanka Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom - 4 razreda, umirovljenica sa mirovinom od 2.500,00 kuna mjesečno i prihodima od iznajmljivanju stana u iznosu od 1.300,00 kuna mjesečno, vlasnica stana na adresi stanovanja veličine 65 m2, te na adresi [adresa] veličine 35m2, razvedena, bez djece, ne vodi se drugi kazneni postupak, neosuđivana

k r i v a j e

što je:

- u razdoblju od rujna 2013. do 17. srpnja 2017., kao udomiteljica djeteta PB, rođenog **.**.2000., na adresi u [adresa], pristajući ugroziti pravilan psihofizički razvoj djeteta, znala ga vrijeđati i udarati s tim da su uvrede i udaranja od kretanja djeteta u srednju školu odnosno od rujna 2015. do rujna 2016. postale svakodnevne a od rujna 2016. vikendima i praznicima kada bi dijete dolazilo doma iz učeničkog doma i to na način da bi djetetu govorila „da je kreten, debil, glup, da mu jebe mrtvu mater, da je usvojeno kopile, da ga treba vratiti u Bosnu da ga izbodu“ i slične uvrede te bi ga rukama udarala po glavi i rukama, a znala ga je udarati i krpom te u jednom navratu kuhačom po ruci s tim da je kuhača pukla od siline udarca, da bi ga 17. srpnja 2017. istjerala iz kuće uslijed čega je dijete smješteno u Caritas Zagrebačke nadbiskupije, Kuću za smještaj djece bez odgovarajuće skrbi Emaus, na koji način je ugrozila pravilan psihofizički rast i razvoj djeteta PB,

- d a k l e, zlostavila dijete,

- čime je počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povreda djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15 i 61/15. – dalje u tekstu: KZ/11)

pa se okrivljena TB na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11

o s u đ u j e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 6 (ŠEST) MJESECI

Na temelju članka 56 KZ/11 prema okrivljenoj TB se

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

kojom se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ako okrivljena TB u vremenu provjeravanja od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, okrivljena TB je u roku od 15 dana dužna naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od 100,00 eura[1] (stoeura) odnosno 753,45 kuna (sedamstopedesetitrikune i četrdesetipetcenti), a koji trošak se odnosi na paušalnu svotu.

Obrazloženje

1. Optužnicom Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 30. rujna 2019. godine s izmjenom od 20. prosinca 2023., broj KMP-DO-195/2019, okrivljenoj TB stavljeno je na teret počinjenje kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava - opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11.

2. Upitana kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljena TB je izjavila da se ne smatra krivom za kazneno djelo koje joj se stavlja na teret.

3. U svojoj obrani na raspravi 20. prosinca 2023. godine okrivljena TB je navela kako ovo što joj se stavlja na teret da je PB svakodnevno vrijeđala i udarala rukama po glavi i po njegovim rukama, da mu je govorila da je kreten, debil, glup, psovala mrtvu mater, govorila da je usvojeno kopile, da ga treba vratiti u Bosnu da ga izbodu, jednostavno nije istina, ona mu to nije govorila a niti ga je na opisani način tukla. Što se tiče ovog što joj se stavlja na teret da ga je kuhačom u jednom navratu udarila, radi se o tome da su nju jednom prilikom obavijestili da je PB sa drugim dečkima bacao kamenje na prozor škole pa su ih priveli u Remetinec, bila je iznenađena sa ovim što je čula, nije mogla vjerovati da bi on to mogao učiniti i kada je došla u Remetinec pitala ga je da li je to istina na što joj je on rekao da on to nije radio, da se on samo slučajno tamo našao a zapravo su to radili ovi drugi dečki. Nakon nekog vremena, PB je tada već krenuo u prvi razred srednje škole, vezano za taj događaj morali su ići na sud u Veliku Goricu i u Centar za socijalnu skrb na razgovor, i ona je PB opet pitala da li je istina da je on ovo radio, na što je on rekao isto, da on to nije radio. Nakon nekih godinu dana, tada je baš bila operirana, PB je bio vani, bilo je ljeto a njoj su kući došli policijski službenici i rekli su joj da su se PB i neki dečki potukli sa drugom grupom dečki, rekli su joj da je PB opet u Remetincu, odnosno oni svi. Navela je kako je stalno zvala u Remetinec da vidi što se događa jer je bila zabrinuta budući da nije mogla otići jer je bila netom operirana, uglavnom sjeća se kako je PB poslije rekao da su službenici komentirali da je ona prebrižna. Kada je nakon nekoliko sati PB došao kući pitala ga je da joj ispriča što se dogodilo i o čemu se radi, on je nešto muljao, izvrdavao, uglavnom govorio je da zapravo ništa nije bilo, na što mu je rekla da joj mora reći istinu kako bi se ona znala postaviti, u školi, na sudu i gdje već bude potrebno, međutim on joj nije htio reći istinu i onda je ona u jednom trenutku, jer je bila ljuta a bila je tek operirana, a s Z su već bili problemi i u školi, uzela jednu malu drvenu kuhaču veličine oko 20 cm, koja je već bila stara i lupila ga tom kuhačom po vanjskom djelu nadlaktice i ta kuhača je pukla. Sjeća se da su se poslije tome smijali, jer mu je rekla da je to bila njezina dragocjena stara kuhača i da joj duguje novu kuhaču. Dodala je kako ovo što joj se stavlja na teret da je dana **.**.2017. PB istjerala iz kuće, jednostavno nije istina. Naime, radi se o tome da je PB želio upisati srednju školu za fizioterapeuta i ona je dala je sve od sebe da to realiziraju, išla je u Centar za socijalnu skrb i molila ih da joj pomognu u tome, PB je obećao da će se boriti kao lav da uspije sa tom školom, i doista je sve poduzela da se on upiše u tu školu u Bedekovčini. Međutim, već na prvom polugodištu je bila katastrofa, imao je sve jedinice osim iz tjelesnog, sjeća se da je zvala gospođu FB iz Centra za socijalnu skrb Karlovac, zvala je u Centar za udomiteljstvo, jednostavno nije znala što da učini i kako da pomogne PB. Uglavnom, iz Centra Karlovac su došli u Zagreb kod nje u stan i razgovarali su sa Z, on je obećao da će se popraviti i da će sve biti u redu. Što se tiče škole, međutim ništa se nije popravilo, PB je pao razred. Nakon što je pao zvao ju je psiholog iz Bedekovčine i rekao da ta škola nije za njega, da je najbolje da PB ide za cvjećara, međutim nakon nekog vremena su joj javili da ipak PB može ponavljati razred i ostati u toj školi, ali mora položiti do jeseni anatomiju i zdravstvenu njegu, a što znači da je morao učiti mjesec dana da uspije u tome. Međutim PB ništa nije učio, da bi joj tjedan dana nakon što mu je ovo rečeno obzirom da je morala javiti u školu u Bedekovčini da li će nastaviti ili ne školu, PB rekao da bi on išao za mesara, da mu se to sviđa i da je to super. Navela je da se to sve događalo u šestom i sedmom mjesecu 2017., a ona je u tom razdoblju upravo prošla kemoterapije i jednostavno nije imala ni snage ni zdravlja dalje se boriti za njega, s time da za ovu svoju tešku bolest i kemoterapije nije rekla niti svojoj majci a niti PB, jer je smatrala da nije dobro da oni to znaju, jednostavno ih je htjela poštedjeti. Uglavnom PB je rekla da više ne zna kuda da ide, i više ne zna kako mu pomoći za upis u školu za mesara, možda je on očekivao da mu pomogne ali jednostavno ona nije bila u stanju a nije mu htjela reći za svoju bolest, pa mu je rekla neka sam ide kod gospođe ZB, s time da ju je ona prije nazvala i rekla joj o čemu se radi. Budući joj je rekla i za svoju bolest, gospođa ZB je rekla da će ga oni upisati u školu za mesara a to je negdje u Dubravi i da će ga tamo smjestiti u Caritasov dom. Uglavnom to je i realizirano, oni su upisali PB ponovno u prvi razred ali sada za mesara, i PB je smješten tamo u dom, s time da je ona i dalje ostala kao udomiteljica i dogovoreno je da PB dolazi doma u dogovoru sa njom kada ima vremena. Njih dvoje su kontaktirali svaki dan, kontaktirali su i telefonom i putem Facebooka, da bi se on u jednom trenutku prestao javljati. Zvala ga je da mu čestita rođendan, a nazvala je i dom jer joj se on nije htio javljati, i onda je čula kako on odgajateljici govori da se ne želi javiti. Nikada nije saznala zašto se on prestao javljati, spakirala je sve njegove stvari i poslala u dom. Inače kada joj je dijagnosticiran karcinom, PB je imao 16 godina, a njena majka 79 godina, strašno ju je mučio strah da bi mogla umrijeti a oni ostati bez nje. Što se tiče ponašanja PB, on je bio drago dijete i zapravo je samo bio nemiran jer je imao ADHD, no ona se navikla na to ali u školi su se teško nosili s time, stalno su govorili da je nemiran, i zapravo jedini problem kod PB je bila škola i ona se zapravo najviše s time borila. Nije baš dobro znala s kime se PB druži, ali ispostavilo se da je znao upadati u loše društvo i u školi i u naselju. Ona je doista silno željela da PB završi neku dobru školu i da se snađe u životu, on nije bio glup, ali jednostavno nije mogao sjediti i učiti onoliko koliko mu je trebalo da nauči, najčešće je ona učila s njime jer nije htio sam, i onda bi nešto naučio. Zajedno je s njime vježbala matematiku i sve drugo, ona bi mu čitala ono što treba naučiti ili bi mu to ispričala a onda bi on to sve ponovio. Uz sve navedeno PB je imao i disgrafiju. Opisala je kako je PB došao živjeti kod nje sa svojih osam mjeseci, imao je različite zdravstvene probleme i ona ga je redovito vodila na sve liječničke preglede, kontrole, kod različitih liječnika specijalista. Nakon što je PB otišao od nje više nije imala kontakta s njime, no nakon što je ovdje iskazivao na sudu ona je otišla vidjeti ga na njegovo radno mjesto, preko Facebooka je vidjela da je oženjen i da ima jedno dijete i da sada očekuje i drugo dijete, i drago joj je zbog njega jer se ona doista emotivno vezala za njega. Ne zna zbog čega nju PB tereti ovako kako je on to ispričao, moguće je zbog toga što mu se i ova škola za mesara nije svidjela pa ju je htio isključiti iz daljnjeg svog života. Njeno zdravstveno stanje je sada dobro, ide na kontrole. U principu do Antonievog sedmog razreda njih dvoje nisu imali problema, ona ga je uvijek štitila, branila, objašnjavala sa profesorima u školi, jednostavno borila se sa svima u školi za njega, da bi u sedmom razredu razrednica rekla da mu želi dati ukor što je njoj bio šok, jer je PB njoj stalno govorio da on ne radi ništa loše, govorio je da njega djeca zafrkavaju u školi i govore mu da je usvojeno kopile, i da se on ponekad samo brani, i onda je ona njemu rekla da idu u polikliniku, da tamo naprave obradu jer je već ranije bio tamo, rekla mu je da oni mogu napraviti i nadzor u školi da se vidi da li ga djeca zlostavljaju. Uglavnom tako je inicirala i njegovu novu obradu u Poliklinici gdje je on već u prvom razredu bio obrađen i gdje je dobio individualni pristup, što ona smatra da nisu postupali u školi nego su se oni ponašali kao da je on normalno dijete. Uglavnom u sedmom razredu kada se dogodilo ovo sa ukorom, ona je kontaktirala razrednicu i upitala o čemu se radi, na što joj je razrednica rekla da PB to zna, i ona je tada shvatila da PB nešto mulja i da joj ne govori istinu. Iako je ona njemu stalno govorila da joj mora reći istinu kako bi ga mogla obraniti i zaštiti, govorila mu je da joj smije sve reći pa i ako je nešto loše napravio mora joj to priznati kako bi on to mogao ispraviti i ispričati se ako je to potrebno. Uglavnom tek tada su se PB i ona počeli svađati i na to se odnosi ovo što je u svojem prvom iskazu rekla da su se znali svađati i sukobiti žestoko. Pod tim podrazumijeva kao i što je navela, da je znalo biti žestokih riječi, a radilo se o tome da mu je npr. znala reći da se ponaša kao budala a da zapravo on nije budala. Znala mu je reći da se ponaša kao divljak, da ništa ne sluša.

4. U dokaznom postupku, sud je ispitao okrivljenu TB, zatim je pročitao; dopis Centar za socijalnu skrb Karlovac od 18. srpnja 2017. godine Kući za smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi (list 11 spisa), dopis Centra za socijalnu skrb Karlovac Policijskoj upravi zagrebačkoj od 02. listopada 2018. (list 12 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Karlovac, Klasa: UP/I-551-04/07-01/78 i Ur.br: 2133/20-05-07-02 od 01. listopada 2007. (list 13 do 14 spisa), službenu bilješku od 15. prosinca 2015. dipl. socijalnog radnika Dubravke Blagaić, dipl. pravnice DB i prof. psihologije HB (list 15 spisa), socijalnu anamnezu za maloljetnog PB od 06. srpnja 2016. (list 16 sisa), nalaz i mišljenje Klinike za dječje bolesti Zagreb od 05. rujna 2008. (list 17 spisa), izvješće skrbnika KB o štićeniku NB od 28. veljače 2017. (list 18 do 19 spisa), otpusno pismo Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež od 13. studenog 2017. na ime PB (list 20 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Karlovac od 31. srpnja 2017., Klasa: UP/I-552-02/17-03/7 i Urbroj: 2133-72-7-52-17-3 od 31. srpnja 2017. (list 21 spisa), mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba od 19. srpnja 2014. za dijete PB (list 22 do 23 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Karlovac, Podružnice Vojnić, od 1. prosinca 2000. (list 24 do 25 spisa), zaključak Centra za socijalnu skrb Karlovac od 17. prosinca 2015. (list 26 spisa), rješenja Centra za socijalnu skrb Karlovac od 19. svibnja 2016., 25. listopada 2016., 25. srpnja 2017. i 31. srpnja 2017. (list 27 do 33 spisa), dopis Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, Kuće za smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi „Emaus“, upućen Centru za socijalnu skrb Karlovac od 19. veljače 2018. (list 34 do 35 spisa), izvješće stručnog tima o obilasku maloljetnog PB dana **.**.2018. (list 36 spisa), rješenje Centra za socijalnu skrb Karlovac o prestanku skrbništva nad LB od 22. listopada 2018. (list 37 do 38 spisa), iskaz oštećenog kao svjedoka OB sa rasprave od 22. rujna 2021. (list 73/2 do 75 spisa), dopis Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba od 24. rujna 2021. (list 85 spisa), nalaz i mišljenje Multidiscipliniranog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih grada Zagreba od 29. travnja 2010. (list 90 do 93 spisa), dokumentaciju koju je dječji dom Zagreb, podružnica Antun Gustav Matuš dostavio sudu za maloljetnog OB (list 97 do 103 spisa), iskaz svjedokinje FB sa rasprave od 15. prosinca 2021. (list 109/2 do 110/2 spisa), iskaz svjedokinje ZB sa rasprave od 15. prosinca 2021. (list 111 do 112 spisa), iskaz svjedokinje dr. VB sa rasprave od 6. veljače 2023. (list 130 do 131 spisa), dopis srednje škole Bedekovčina od 14. veljače 2023. i ugovor o smještaju učenika OB u učenički dom (list 134 do 138 spisa). Također je pročitan izvadak iz KE i PE za okrivljenu (list 142 do 143 i 144 do 145 spisa)

5. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom svih provedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, sud je našao dokazanim da je okrivljena TB počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredom djetetovih prava - opisano i kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11.

6. Ovako svoje utvrđenje sud temelji prije svega na iskazu oštećenog djeteta PB. Tako je isti opisao da je kod okrivljene živio od svojih mjesec dana života, bio je u Nazorovoj odakle ga je ona uzela. Ona je bila dobra prema njemu i dobro su se slagali, bilo mu je lijepo negdje dok nije krenuo u šesti ili sedmi razred osnovne škole. Zvao ju je mama. Međutim, u tom šestom ili sedmom razredu su počeli problemi i to zbog škole jer mu neki predmeti nisu dobro išli, imao je loše ocjene kao na primjer iz fizike, kemije, a isto tako bio je i hiperaktivan tako da je njegovo ponašanje bilo i problematično u školi, često su je znali zvati iz škole zbog njegovog ponašanja. Ona je bila jako ljuta zbog toga svega i jednostavno ga je počela vrijeđati na način da bi mu govorila da je idiot i budala, neka ide u Bosnu pa neka ga tamo izbodu "čakijom, zatim mu je znala reći "jebem ti mater, bosansku kurvu", da bude kao svoje sestre a isto tako ga je znala rukom udarati po glavi, s tim da bi on znao staviti svoje ruke ispred glave odnosno na glavu, pa bi te udarce zapravo dobivao po svojim rukama, a jedan puta se sjeća kako ga je udarila kuhačom također po ruci i sjeća se da je kuhača pukla. Jedan puta ga je udarila tako da je pao na radijator i ostao je bez zraka. Ove uvrede i udaranje se događalo možda svaka dva do tri dana, a onda bi nekoliko dana bilo sve u redu i lijepo bi im bilo, ne bi se svađali, lijepo bi razgovarali, a sve ovo što mu je govorila znalo se dogoditi na primjer i u običnoj šetnji kada bi šetali po naselju. Uglavnom kada bi se sve ovo događalo, kada bi ona vikala na njega i vrijeđala ga i tukla, on je uglavnom šutio i nije ništa govorio, jedino kada je odlazio od nje rekao joj je da nije normalna. Kada je trebao upisati srednju školu, okrivljena je htjela da upiše medicinsku, i on joj je govorio da i on to želi iako je istinski znao da neće uspjeti u tome zbog težine te škole, ali je govorio da želi tu školu samo da bi njoj ugodio. Uglavnom nije se uspio upisati u srednju medicinsku pa je upisao gimnaziju. Tu prvu godinu gimnazije je bilo relativno dobro, zapravo nije bilo problema, imao je osrednje ocjene i okrivljena je bila zadovoljna s tim i lijepo su se slagali, nije ga tukla ni vrijeđala. Nakon tog prvog razreda gimnazije njih dvoje su se dogovorili da upiše za fizioterapeuta u Bedekovčini tako da je tamo bi smješten i tamo je boravio od ponedjeljka do petka a za vikend je dolazio kući u [adresa]. U početku je bilo u redu vikendom kada bi dolazio, međutim nakon što nije položio razliku ispita okrivljena je opet počela vikati na njega i govoriti mu isto kao prije da je idiot, budala, a to mu je i prije govorila od šestog, sedmog razreda kako je već opisao. Također ga je znala i udarati rukama onako kako je već opisao, s tim da je to sad bilo samo vikendom kada bi boravio kod kuće, i ne u tolikoj mjeri kao ranije. Uglavnom jedan vikend kada je bio kući dok je razgovarao na mobitel sa curom, okrivljena mu je rekla da prestane razgovarati i da pokupi svoje stvari i da ide iz kuće, što je on i učinio, uzeo je svoju torbu sa stvarima koju je imao već od ranije pripremljenu jer je već razmišljao i planirao otići od nje. Otišao je u Centar za socijalnu skrb u Kumičićevu i onda su ga oni smjestili u Caritasovu kuću. Dok se sve ovo događalo, dok je živio kod okrivljene, naveo je da ga sve to nije posebno pogađalo, međutim kada je otišao u Dom onda je „puklo“, sve mu se skupilo i pokušao se ubiti pa je završio na psihijatriji. Nakon što je otišao od okrivljene više se nije vidio sa njom. Tijekom osnovne škole jednom je prilikom razbio prozor škole, potukao se i dva puta je policija intervenirala, također je dobio opomenu u školi, s tim da je pojasnio da se potukao u školi jer su ga zvali usvojeno kopile. Upitan da li se danas zbog ponašanja okrivljene osjeća psihofizički oštećeno, odgovorio je da se ne osjeća tako jer je prošao puno terapija, pio je antidepresive, a išao je i na puno psihologijskih razgovora i u obiteljski centar i na psihijatriju u Kukuljevićevu, a i u Domu je imao razgovore. Upitan da li je imao saznanja o tome kakvo je zdravstveno stanje bilo kod okrivljene, naveo je da je u početku njezino zdravstveno stanje bilo dobro, poslije je operirala žuč i godinu dana prije nego je otišao od nje, rekla mu je da ima polipe. Nije imao nikakvih saznanja o tome da bi ona imala karcinom. U ovo vrijeme, dakle od šestog ili sedmog razreda pa dok nije otišao od okrivljene, išao je na razgovore kod psihologa, i u školi i u Đačkom domu, ali nije nikome pričao o ovome što je danas ispričao da se događalo sa okrivljenom, to nije rekao ni u Centru za socijalnu skrb, a upitan zašto se nije nikome požalio, naveo je da je jednostavno mislio da će to prestati. Naveo je da se sve ovo događalo uglavnom zbog njegove škole i ponašanja u školi. Kada se prvi puta okrivljena ovako počela ponašati prema njemu, mislio je da je to normalno da to tako treba biti. Ovo kada mu je okrivljena govorila da ide u medicinsku školu, smatrao je da mu želi dobro i vjerovao je da je tako, jer je ona završila medicinsku školu i govorila je da je to dobro zanimanje i da će on imati dosta novaca. Vjerovao je da je to tako i zato je i govorio da bi htio u medicinsku školu, jedino je smatrao da neće uspjeti završiti tu školu jer je to teška škola za njega. Ovo kada su mu djeca u osnovnoj školi govorili da je usvojeno kopile požalio se okrivljenoj i ona je znala za to, ali iskreno se više ne sjeća kako je ona reagirala na to. Znali su i profesori u školi da mu djeca to govore ali nisu ništa poduzimali ili možda čak i jesu ali to nije prestajalo. Dok je imao problema sa svladavanjem gradiva okrivljena mu je pomagala na način da mu je objašnjavala i učila sa njime, međutim poslije kada je to i za nju postalo preteško gradivo, a on jednostavno nije mogao shvatiti gradivo dok mu je ona pokušavala pomoći i trudila se, i onda bi ona počela „šiziti“, a pod tim misli da bi mu govorila „idiote, budalo, sjedni tu dok ne naučiš“. Ovaj zadnji dan kada je otišao od kuće, se odigralo tako što su se njih dvoje posvađali i ona mu je jednostavno rekla da ide van iz kuće, nije znala da on već ima pripremljenu spakiranu torbu, rekao joj je da nema problema, da ide, i uzeo je svoju torbu i izašao van, s tim da se ne sjeća koje doba dana je bilo. On je jednostavno bio vani sa prijateljima, sjedili su na igralištu i pričali o tome što da sad napravi. Nije se pokušao vratiti u stan kod okrivljene, uglavnom taj isti dan je otišao u Centar za socijalnu skrb, tog Centra se sjetio jer zna da je jednom prilikom tamo išao sa okrivljenom, ali se više ne sjeća zbog čega su išli tamo. Uglavnom kada je došao u Centar rekao im je zašto je došao, ispričao im je da ga je okrivljena tukla i vrijeđala a onda se rasplakao, oni su ga pitali u koju školu želi ići, rekao je za mesara i onda su oni zvali neke ljude vezano za to, i sjeća se da su ga tada iz Centra za socijalnu skrb odveli u Caritasov dom u Dubec. Kada je došao u Dom u Dubec u prvo vrijeme su ga pustili na miru, nije ga nitko ništa ispitivao niti im je pričao o bilo čemu, ali se često rezao žiletom po rukama, i samo je u svojoj glavi razmišljao da će umrijeti, da sada neće imati nikoga, da je sada u Domu, a sjetio se i kako mu je gospođa znala reći da će otići u Dom i da neće imati nikoga. Onda je jedan dan u njegovu sobu došao jedan odgajatelj i pitao ga što ga muči, on mu se otvorio i taj odgajatelj rekao je ovim drugim odgajateljicama i psiholozima u Domu, tako da su počeli razgovori sa njime, na koncu je završio u psihijatriji u Kukuljevićevoj. Uglavnom sada je dobro, završio je mesarsku školu, zaposlio se, živi sa zaručnicom sa kojom zajedno i radi, još uvijek ide na razgovore kod psihologa u Obiteljski centar, ali samo jedan puta mjesečno. Prije nego je ovaj dan otišao od okrivljene, oni se nisu posvađali, nego možda tjedan dana ranije, ne sjeća se ni zbog čega. Kada mu je predočeno što se okrivljenoj stavlja na teret da mu je govorila, da je kreten, glup, da mu jebe mrtvu mater, da je usvojeno kopile, da ga treba vratiti u Bosnu da ga izbodu, naveo je da je sve to točno, a također je točno da ga je udarala rukama po glavi i po tijelu, i onda bi on stavio ruke na glavu i ispred lica pa bi ga tako udarala i po rukama. Ponovio je da ga je okrivljena samo jedan puta udarila kuhačom kada je kuhača pukla a udarila ga je taj puta isto na isti način, dakle po rukama dok je držao ruke ispred lica, a i krpom ga je znala udarati na isti način. Završno može reći da je okrivljena bila dobra prema njemu do ovih nekih zadnjih godina a kako je to opisao.

7. Svjedokinja FB u svojem iskazu je opisala da je bila skrbnik oštećenom djetetu NB a postavio ju je Centar za socijalnu skrb Karlovac. PB je bila skrbnica od njegovih mjesec dana starosti pa do 18. godine, dok je okrivljenu upoznala kao njegovu udomiteljicu koja ga je udomila kad je imao oko godinu dana. Kroz njezine obilaske, telefonsku komunikaciju i medicinsku dokumentaciju koju joj je udomiteljica dostavljala, može reći da je udomiteljica o PB stvarno brinula i s puno pažnje ga podizala i odgajala, a osobito je bila brižna, pažljiva i odgovorna u pogledu njegovog zdravstvenog stanja jer je PB imao niz poremećaja. Između kojih je bio osobito izražen poremećaj u vezi sa ishranom. Udomiteljica je sa PB obišla mnoštvo liječnika specijalista, redovito ga je vodila na kontrole, uključivala ga je u različite aktivnosti, terapije, a isto tako je nastojala oživjeti kontakt PB sa njegovom primarnom obitelji pa je tako znala PB dovesti u Vojnić da ga oni vide u Centru za socijalnu skrb, a potom bi ga odvela kod bake i druge braće i sestara da se svi skupa vide. Kod bake ga je znala ostaviti i preko vikenda. Inače ona je kao skrbnica jedan puta godišnje odlazila u obilazak PB kod udomiteljice, a kontakte je s njom imala po potrebi, u prosjeku deset puta godišnje, a isto tako bi ju udomiteljica telefonski kontaktirala i samoinicijativno ako bi imala nešto reći za PB. Do 2017. godine udomiteljica se nikada nije žalila na PB, prije toga je znala reći da PB ima problema s učenjem i sa pažnjom ali je ona bila uporna, radila je s njime, motivirala ga je i poticala na učenje i zapravo problemi sa Z su započeli kada je krenuo u srednju školu. Naime, PB je prvo upisao gimnaziju što se pokazalo promašenim jer je imao puno jedinica, nakon toga je upisao školu za fizioterapeuta u Bedekovčini, gdje je bio smješten u domu. Međutim, i u toj školi je imao puno jedinica, nije ispunio ni osnovni uvjet iz ugovora prema kojem je trebalo naknaditi razliku vezano za njegovo obrazovanje i uglavnom udomiteljica je bila jako isfrustrirana zbog tih Antonievih problema u učenju i školovanju, da bi negdje u lipnju ili srpnju 2017. rekla kako razmišlja prekinuti udomiteljstvo. Nekako tada joj je rekla i da ima zdravstvenih problema ali nije rekla o čemu se radi. Jednostavno udomiteljica je bila isfrustrirana samo zbog Antonievog školovanja i učenja unatoč njezinom trudu, pomaganju, i upozoravanja PB a nije se žalila ni na što drugo u pogledu PB i njegovog ponašanja. PB joj se također nikada nije žalio na udomiteljicu, sjeća se kako je jedan puta u Zagrebu nasamo bila s PB kada je htio upisati školu u Bedekovčini, ona ga je tada direktno pitala da li ima kakvih pritužbi na udomiteljicu i on nije ništa negativno rekao, uglavnom su pričali o školi i sjeća se kako je PB obećavao da će se popraviti u učenju, da će se truditi. Međutim, nakon nekoliko dana kontaktirali su je iz Centra za socijalnu skrb u Zagrebu i rekli joj da se PB nalazi kod njih i želi da ga se izmjesti od udomiteljice, no nisu joj rekli zbog čega to PB želi. PB je tada smješten u Caritasovu kuću Emaus, upisao je trogodišnju školu za mesara, s njime se znala čuti telefonom i zapravo bila mu je skrbnica još nekih godinu dana. Tijekom ovih telefonskih kontakta s PB nisu pričali ništa o tome zbog čega je on otišao od udomiteljice a niti je o tome razgovarala sa ustanovom gdje je PB bio smješten. Zna da je PB tijekom boravka u ustanovi bio hospitaliziran u Kukuljevićevoj, u razgovoru sa liječnicom od iste je dobila informacije da je PB depresivan i da mi suicidalne misli. Što se tiče Antonieva udomiteljice, nakon što je PB otišao od nje, ona više nije imala nikakvog kontakta s njom, tako da joj uopće nije poznato zašto je PB otišao od udomiteljice. Naime, PB joj se nikada nije žalio na udomiteljicu u smislu da bi imala neko neprimjereno postupanje prema njemu. Inače PB je ona uvijek vidjela kao jedno opušteno, veselo i razigrano dijete, izgledalo je da sa udomiteljicom stvarno ima dobara odnos, zvao ju je mama a dobar odnos je imao i sa majkom udomiteljice. Što se tiče pak udomiteljice i njezinog odnosa prema PB, navela je da je udomiteljica prema PB uvijek bila puno topline, tako se i ponašala prema njemu, bila je jako angažirana u pogledu njegove škole, silno je željela da on ima dobre ocijene pa je u tom smislu znala biti i prezaštitničkog stava, u toj želji da PB postigne što bolji uspjeh, znala je dolaziti u sukob s profesorima u školi za koje je smatrala da diskriminiraju PB. O tome da bi udomiteljica prema PB imala kakve neprimjerene odgojne metode, nema nikakvih saznanja, niti je kada je na PB primijetila neke ozlijede. Ovo što joj se predočava da se okrivljenoj stavlja na teret, navela je da joj ništa nije poznato o tome.

8. Svjedokinja ZB u svom iskazu je navela da je zaposlena u timu za udomiteljstvo i okrivljenu TB poznaje od 2008. godine kao udomiteljicu djeteta PB. S njom se znala telefonom čuti u prosjeku najviše deset puta godišnje, kako bi je pitali da li ima nekih problema ili ako bi ona znala nazvati udomiteljstvo ako bi imala neki problem oko PB, i uglavnom ako bi postojao neki problem to je bilo vezano isključivo za Antonievu školu jer je on bio nemiran i živahan u školi. U obitelji udomiteljice oni iz udomiteljstva su znali odlaziti svake druge godine. Uglavnom može reći da je okrivljena kao udomiteljica bila jako zaštitnička prema PB, i tijekom viđanja PB i udomiteljice, moglo se vidjeti da oni imaju blizak odnos, PB je bio veseo i opušten. Sjeća se kako je u sedmom razredu PB dobio opomenu u školi radi vladanja i sjeća se kako je udomiteljica zauzela vrlo zaštitnički odnos prema PB u toj situaciji, branila ga je, krivila je druge zbog tog nečeg što se dogodilo, a saznali su da je i poslala inspekciju u školu. Udomiteljica se uglavnom nije ni na što žalila na PB, govorila je da ga obožava, i da mu vjeruje. Nakon što je PB upisao srednju školu, i to gimnaziju, sjeća se kako je udomiteljica dolazila kod njih i žalila se na Antonieve profesore u smislu da ga na neki način diskriminiraju, i zapravo, oni u udomiteljstvu su shvatili da je udomiteljica potpuno nekritična u odnosu na PB i njegovo školovanje jer u kontaktu sa školom i profesorima su saznali da nije bilo nikakvog neodgovarajućeg ponašanja profesora prema PB. Slijedeću školsku godinu PB je upisao školu za fizioterapeuta i bio je smješten u učeničkom domu u Bedekovčini, a vikendom je dolazio kod udomiteljice. Tijekom njegovog školovanja u Bedekovčini, oni iz udomiteljstva su se povremeno znali čuti s udomiteljicom koja im je govorila da je PB presretan u toj školi, i jedino se žalila na njegovo učenje, dok s PB nisu komunicirali. Uglavnom sjeća se kako je **.**.2017. PB došao kod njih u prostorije udomiteljstva i rekao da se više ne želi vratiti udomiteljici, želi da ga negdje smjeste. Nazvala ih je i udomiteljica i rekla im je da su se PB i ona zbog

1 0

nečega posvađali te da ni ona ne želi da se on vrati kod nje. PB im je također rekao da je došlo do neke svađe, radilo se nešto oko škole, i tada im je PB ispričao da on uopće nije želio upisati ni gimnaziju, niti za fizioterapeuta, ali je to bila želja udomiteljice. Sjeća se da im je PB tada ispričao i kako mu je udomiteljica u "javnosti" znala opsovati srpsku baku, i da se to dogodilo više puta. Nije rekao o kakvoj "javnosti" se radi i osim toga nije se ništa više žalio na udomiteljicu. Drugi dan su iz udomiteljstva otišli na razgovor kod udomiteljice, i ona im je tada rekla da je bila nezadovoljna vezano za Antonievo učenje i školovanje, da je shvatila kako joj PB laže i ne govori istinu, i da zapravo on nju ne voli. Tada im je rekla i za svoje zdravstvene probleme, rekla je da je drugi puta išla na operaciju karcinoma te da o toj svojoj bolesti i operaciji, kao i kemoterapijama na koje je išla šest mjeseci, nije ništa rekla ni PB a ni svojoj majci. Njezin dojam je da je udomiteljica bila emotivno pogođena time što je PB otišao od nje i zbog svega što se dogodilo jer je ona stvarno dobro brinula o njemu, od njegove prve godine. Uglavnom nakon toga oni iz udomiteljstva više nisu imali kontakta ni sa Z a ni s udomiteljicom, tako da je njoj do danas nepoznato što se doista dogodilo zbog čega je PB otišao od udomiteljice. Nema nikakvih saznanja o tome da bi udomiteljica na bilo koji način bila nasilna prema PB, da bi ga fizički napadala ili tukla, da bi ga vrijeđala, psovala mu ili bilo što drugo ružno govorila, a niti joj je poznato da bi udomiteljica prema PB imala bilo kakve neprimjerene odgojne metode. Također na PB nikada nije primijetila neke promijene u njegovom raspoloženju ili ponašanju, niti bilo kakve ozlijede.

9. Svjedokinja CB, liječnica okrivljene, u svojem iskazuje je navela da je majka okrivljene bila njezina pacijentica, a poslije i PB, i sjeća se da ga je uglavnom dovodila okrivljena i puno puta su bili kod nje. PB se nikada nije žalio na okrivljenu, a ona je pak bila jako brižna prema njemu, i ona uopće na početku nije ni znala da mu je okrivljena udomiteljica nego je to saznala nakon nekog vremena. Na PB nikada nije primijetila da bi bio nezadovoljan kod svoje udomiteljice, a udomiteljica i njena majka su joj se znali požaliti na PB kako neće učiti, kako ima problema sa školom, sjeća se kako joj je majka okrivljene ispričala da je okrivljena znala s njime sjediti satima i učiti. Sjeća se kako je jednom prilikom došla okrivljena i rekla da je oboljela od karcinoma i da ne može više brinuti o PB da će to morati nekako riješiti. Uglavnom kada je dobila sudski poziv za svjedočenje i kada je čula o čemu se radi, bila je jako iznenađena s obzirom da je okrivljena uvijek bila brižna prema PB.

10. Iz dopisa Centra za socijalnu skrb Karlovac koji je Centar uputio Caritasovoj kući Emaus dana 18. srpnja 2017. (list 11 spisa), proizlazi da su ih tog dana djelatnici Centra za socijalnu skrb Zagreb obavijestili da je u njihove prostorije došao maloljetni PB tražeći hitan premještaj jer je u sukobu sa udomiteljicom TB kod koje se više ne želi vratiti, pa stoga mole da PB prime na smještaj.

11. Iz otpusnog pisma Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež od 13. studenog 2017. (list 20 spisa) proizlazi da je dijete PB prilikom liječničke obrade tijekom psihologijskog ispitivanja naveo da više nije u udomiteljskoj obitelji jer ga je udomiteljica počela vrijeđati i svađati se s njime.

12. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Karlovac od 25. srpnja 2017. (list 30 do 32 spisa) proizlazi da je oštećenom djetetu NB prestalo pravo na uslugu

1 1

smještaja u udomiteljsku obitelj EB, s obrazloženjem da je 18. srpnja 2017. u prostorije Centra za socijalnu skrb Zagreb pristupio PB tražeći hitan premještaj jer je u sukobu s udomiteljicom TB i tamo se više ne želi vratiti te je procijenjeno potrebnim prekinuti pravo na usluge smještaja u udomiteljskoj obitelji TB. O tome je obaviještena skrbnica djeteta FB koja je dala svoj pristanak.

13. Iz rješenja Centra za socijalnu skrb Karlovac od 31. srpnja 2017. (list 33 spisa) razvidno je da je oštećenom djetetu NB priznato pravo na socijalnu uslugu dugotrajnog smještaja u Caritas zagrebačke nadbiskupije.

14. Iz izvješća djelatnika Centra za socijalnu skrb Karlovac od 2. listopad 2018. (list 36 spisa) proizlazi da je izvršen obilazak maloljetnog PB NB u Caritasovoj kući za smještaj djece bez odgovarajuće roditeljske skrbi "Emaus" te je održan stručni tim, i tom prilikom su od djelatnika navedene ustanove dobili informacije da im je maloljetni PB ispričao kako je tijekom smještaja u udomiteljskoj obitelji bio izložen fizičkom i psihičkom maltretiranju od strane udomiteljice TB, a to im je i sam PB potvrdio prilikom razgovora. Zaključak stručnog tima je bio da je o navedenim saznanjima potrebno izvijestiti policiju.

15. Analizirajući i ocjenjujući provedene dokaze, sud je pročitanu i pregledanu dokumentaciju prihvatio vjerodostojnom i istinitom, radi se o izvješćima i dopisima koje su sačinile službene osobe u okviru svojeg službenog postupanja i sud ne nalazi nikakvih okolnosti koje bi ukazivale na neistinitost sadržaja istih. Jednako tako iskaz oštećenog djeteta PB sud je ocijenio istinitim i vjerodostojnim. Naime, isti je detaljno i opširno opisao život sa okrivljenom i iskreno je naveo da je ona bila dobra prema njemu negdje do njegovog šestog ili sedmog razreda a i tada su ti problemi nastali samo zbog njegove škole. Iskreno je naveo da je okrivljena učila sa njim i objašnjavala mu školsko gradivo, trudila se oko njega da on nauči, htjela je da on upiše „dobru“ školu jer je istinski željela dobro za njega. Jednako tako iskreno je naveo da ga je okrivljena počela tući i vrijeđati tek u njegovom šestom ili sedmom razredu jer je teško savladao školsko gradivo, imao je loše ocjene a počeo se i problematično ponašati tako da su nju često zvali iz škole zbog takvog njegovog ponašanja. Zbog svega toga, istaknuo je da je okrivljena bila ljuta i onda bi mu psovala i govorila uvredljive riječi, udarala ga rukom po glavi i po njegovim rukama, ponekad kuhinjskom krpom, a jedan puta ga je udarila kuhačom po ruci i kuhača je pukla. Naveo je da se sve to nastavilo i kada je krenuo u srednju školu jer je i dalje bio loš sa učenjem i ocjenama ističući da se zadnju godinu to događalo samo vikendima i praznicima kada bi došao iz učeničkog doma gdje je bio smješten, da bi mu u konačnici jedan vikend kada je došao iz doma i kada su se nešto posvađali, okrivljena rekla da pokupi svoje stvari i da ide iz stana što je on i učinio. Također je iskreno i uvjerljivo naveo da se o ponašanju okrivljene nije nikome žalio ni pričao, mislio je da će to prestati jer se sve to događalo zbog njegove škole i problematičnog ponašanja, a kada je sve to počelo mislio da je to normalno, da tako treba biti. Iskaz oštećenog djeteta osim što je uvjerljiv, životan i logičan, uklapa se i podudara sa iskazima svjedoka, FB skrbnice oštećenog djeteta PB i koja je djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad Karlovac, zatim ZB iz tima za udomiteljstvo te CB liječnice okrivljene i oštećenog djeteta PB, čije iskaze je sud također ocijenio istinitim i

1 2

vjerodostojnim. Naime, sve tri svjedokinje su navele da im se oštećeni PB nikada nije požalio na okrivljenu, na njezino bilo kakvo nasilje prema njemu ili neprimjereno ponašanje, dakle upravo kako je to on i naveo u svojem iskazu, tako da o nasilju za koje se okrivljena tereti ove svjedokinje nemaju saznanja. Kao i sam oštećenik i one su opisale kako je okrivljena bila jako brižna, dobra i angažirana oko oštećenog djeteta PB kako u pogledu njegovog zdravlja tako i u pogledu školovanja, borila se za njega do te mjere da je znala dolaziti i u sukob s njegovim nastavnicima i profesorima. Jednako tako sve tri svjedokinje su istovjetno navele a o čemu i sam oštećenik iskazuje da se okrivljena znala požaliti na njega samo u vezi učenja i zbog lošeg uspjeha u školi, dakle upravo kako je i oštećenik opisao. U odnosu na radnje koje se inkriminiraju okrivljenoj, sve tri svjedokinje su navele da o tome nemaju saznanja i nije im ništa poznato o tome. Iskaz oštećenog djeteta PB u suglasju je i s materijalnom dokumentacijom iz koje je razvidno da je dana 18. srpnja 2017. isti hitno smješten u Caritasovu kuću „Emaus“ zbog sukoba sa udomiteljicom kod koje se više nije htio vratiti, a nakon toga tijekom liječničke obrade u psihijatrijskog bolnici za djecu i mladež prilikom psihologijskog ispitivanja, izjavio da više nije u udomiteljskoj obitelji jer ga je udomiteljica počela vrijeđati i svađati se s njim. Uglavnom oštećeno dijete PB se više nikada nije vratio kod udomiteljice, nego mu je priznato pravo na socijalnu uslugu dugotrajnog smještaja u Caritas zagrebačke nadbiskupije. Iz izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad Karlovac od 2. listopada 2018. razvidno je da su djelatnici tog zavoda prilikom obilaska oštećenog djeteta PB u Caritasovoj kući „Emaus“, od djelatnika te ustanove dobili informacije da im je dijete PB ispričao kako je tijekom smještaja kod udomiteljice bio izložen njezinom fizičkom i psihičkom maltretiranju, a prilikom razgovora sa PB to im je i on sam potvrdio. Uglavnom zaključak stručnog tima je bio da je o ovim saznanjima potrebno izvjesiti policiju. Sve navedeno u suglasju je sa navodima oštećenog djeteta PB da su ga po dolasku u kuću „Emaus“ pustili na miru, nitko ga nije ništa ispitivao niti im je on pričao o bilo čemu ali se često rezao žiletom po rukama i samo je razmišljao da će umrijeti, da sada neće imati nikoga, da je sada u domu a sjetio se i kako mu je udomiteljica znala i to govoriti, sve dok jednog dana u njegovu sobu nije došao jedan odgajatelj i pitao ga što ga muči, i onda se on „otvorio“ tom odgajatelju i tada su počeli razgovori sa njime pa je na koncu završio na psihijatriji u Kukuljevićevoj. Što se tiče obrane okrivljene a s obzirom na sva prethodno navedena utvrđenja koja proizlaze iz iskaza oštećenog djeteta PB i materijalne dokumentacije, jasno da je obrana okrivljene u dijelu kojem poriče da bi se prema oštećenom djetetu ponašala na način kako joj se to činjenično stavlja na teret osim da ga je jedan puta udarila kuhačom po ruci, neistinita i usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti. Naime, kao što je naprijed obrazloženo, sud ne nalazi nikakvog razloga ni motiva zbog kojeg bi oštećenik sve to izmislio i lažno teretio okrivljenu a istovremeno o njoj govorio da je bila dobra prema njemu i da se dobro brinula o njemu te da je iskreno željela da on uspije u životu i stekne dobro obrazovanje. Okrivljena je pak za razliku od oštećenog djeteta, imala razlog i motiva neistinito tvrditi da ga nije nikada ni vrijeđala, ni udarala kako joj se to stavlja na teret, jer je takvim poricanjem htjela izbjeći kaznenu odgovornost.

16. Dakle, na temelju svega iznijetog, sud je utvrdio da je okrivljena TB kao udomiteljica djeteta PB, tijekom inkriminiranog razdoblja djetetu znala upućivati psovke i uvredljive riječi kao i udarce, pa mu je tako znala govoriti da je kreten, debil, da je glup, da je usvojeno kopile, da ga treba vratiti u

1 3

Bosnu da ga izbodu, da mu jebe mrtvu mater, a što se tiče udaraca znala ga je rukom udarati po glavi i njegovim rukama te kuhinjskom krpom a u jednom navratu ga je kuhačom udarila po ruci, uslijed koje jačine je kuhača pukla, da bi ga u konačnici 17. srpnja 2017. istjerala iz kuće pa je dijete smješteno u kuću za smještaj djece bez odgovarajuće skrbi. Ovakvo postupanje okrivljene prema djetetu, predstavlja psihičko, emocionalno i fizičko zlostavljanje djeteta jer je kod istog izazvala i fizičku i psihičku bol i neugodu jačeg intenziteta a pri tome je bila svjesna da ovakvim svojim ponašanjem i postupcima ugrožava pravilan psihofizički rast i razvoj djeteta PB, pa je pristala na to, dakle postupala je sa neizravnom namjerom.

17. Stoga su se u postupanju okrivljene ostvarila sva objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11 i u odnosu na dijete PB.

18. Odlučujući o izboru vrste i mjere kazne koju bi trebalo primijeniti prema okrivljenoj TB, sud je uzeo u obzir slijedeće okolnosti.

19. Okrivljena je u dobi od 68 godina, oduvijek živi socijalno prihvatljivim načinom života, narušenog je zdravstvenog stanja, dosada nikada nije dolazila u sukob sa zakonom. Naime, prema izvodu iz kaznene i prekršajne evidencije je razvidno da nikada nije osuđivana ni za prekršaje ni za kaznena djela. Oštećeno dijete PB je kod iste udomljeno od svoje prve godine, bio joj je privržen, zvao ju je mama a tako ju je i doživljavao. Okrivljena je pak prema njemu imala prezaštitničku ulogu, bila je brižna i požrtvovana, vodila je brigu o njegovom zdravlju pa ga je redovito vodila na liječničke kontrole i različite preglede kao i uključivala u tretmane kao npr. kod psihologa, logopeda. Naime, prije nego je udomljen kod okrivljene, oštećenik je bio smješten u dječjem domu u Zagrebu i imao je ozbiljne zdravstvene probleme, često je bio hospitaliziran, međutim dolaskom u obitelj okrivljene počeo se oporavljati. Tijekom školovanja oštećenog djeteta okrivljena je bila iznimno angažirana i željela je da isti stekne dobro obrazovanje i onda se u takvim okolnostima znalo događati da bude nasilna prema njemu na način kako joj se stavlja na teret. Sve navedene okolnosti sud je okrivljenoj cijenio olakotnim. Otegotnih okolnosti sud nije našao.

20. Razmatrajući sve navedene olakotne okolnosti te izostanak otegotnih okolnosti, sud je okrivljenoj TB za počinjeno kazneno djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, no sud smatra da izrečenu kaznu zatvora nije nužno i neposredno izvršiti, obzirom da okrivljena ni prije a ni poslije predmetnog kaznenog djela nikada nije kršila zakon, a od počinjenja kaznenog djela je prošlo dugo vremensko razdoblje, pa je sud mišljenja da će se i uvjetnom osudom sa vremenom provjeravanja od 1 (jedne) godine u dovoljnoj mjeri utjecati na okrivljenu da shvati nedopuštenost svojeg ponašanja i da više ne počini nikakvo kazneno djelo, a isto tako sud je mišljenja da će se ovakvom osudom utjecati na sve druge da ne čine kaznena djela.

21. S obzirom da je proglašena krivom, sud je na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08, okrivljenoj TB naložio da je u roku od 15 dana dužna naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 u iznosu od

1 4

100, eura[1] (stoeura), odnosno 753,45 kuna (sedamstopedesetitrikune i četrdesetipetcenti), a koji trošak se odnosi na paušalnu svotu. Sud smatra da je okrivljena s obzirom na svoje imovinske prilike u mogućnosti platiti navedene troškove a da time ne ugrozi svoju egzistenciju.

U Zagrebu, 27. prosinca 2023.

Sudac za mladež:

Ika Peranović

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u pisanom obliku, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu na broj KMP-DO-195/2019

2. okrivljena TB

3. branitelj okrivljene, odvjetnik Davorin Karačić

4. oštećeni PB - nakon pravomoćnosti