Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 13 Gž Ovr-158/2023-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. D. S.A., OIB: …, V. V. L., koga zastupaju članovi uprave M. M. i P. P., a njih punomoćnik N. G., odvjetnik u Z., protiv ovršenice V. Lj., OIB:… , iz Z., koju zastupa punomoćnik G. I., odvjetnik u Z., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-129/2018-35 od 6. travnja 2022., 27. prosinca 2023.

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba ovrhovoditelja A. D. S.A., ukida rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-129/2018-35 od 6. travnja 2022. i predmet vraća istom sudu na ponovan postupak, s tim da će se o troškovima postupka u povodu žalbe ovrhovoditelja odlučiti u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Odbija se prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 19. siječnja 2018. godine, ispravljen i dopunjen podneskom od 13. listopada2021. godine, kao neosnovan."

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj, zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi ističe da je pravilno označio valutu obveze u prijedlogu za ovrhu i ispravljenom prijedlogu za ovrhu, no prvostupanjski sud je zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešne zaključke, te je njegov zaključak o valuti obveze u koliziji sa sadržajem ovršne isprave. Ovrhovoditelj je u ovršnom zahtjevu iskazao dugovanje u EUR te tražio isplatu iznosa duga u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za EUR na dan plaćanja, kako to slijedi iz toč. IV. prijedloga za ovrhu, a u čl. 7. st. 1. Solemniziranog ugovora o namjenskom kreditu od 5. rujna 2003. jasno je navedeno da se tražbina iskazana u EUR podmiruje u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za EUR na dan plaćanja. Ovdje se radi o neplaćenom dugovanju, pa samim time nema konverzije duga iz EUR u 13 Gž Ovr-158/2023-4

kune,jer se konverzija vrši tek na dan plaćanja, no jasno je da se ispunjenje traži u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za EUR. Da je ugovoreno plaćanje u kunskoj protuvrijednosti za EUR na dan dospijeća (što nije), tada bi ovrhovoditelj dug morao iskazati u kn i tražiti plaćanje u kn, jer je dospijeće nastupilo, što znači konverziju duga iz EUR u kn prema tečaju na dan dospijeća. Predmetno je sukladno stavu iz Rješenja Vrhovnog suda RH posl.br. Rev 459/2010-2 od 28. studenoga 2012. Osim navedenog, u pobijanom rješenju sud ne pojašnjava koja to točno valuta obveze mora biti u prijedlogu za ovrhu i po kojem kunskom tečaju se mora isplatiti dugovanje, ako je valuta strana. Također, pojašnjenje predmetnog je izostalo i u zaključku suda od 4. listopada 2021., pa je počinjena bitna povreda postupka čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer pobijano rješenje ne sadrži adekvatno činjenično i pravno objašnjenje koje bi opravdalo izreku pobijanog rješenja. Suprotno stavu prvostupanjskog suda, smatra da nije dužan dokazivati okolnosti iz čl. 80.b. Ovršnog zakona glede pravične ravnoteže između ovrhovoditelja i ovršenika, te se u tom smislu poziva na odluke županijskih sudova. Nadalje, navodi kako se odredba čl. 80.b Ovršnog zakona primjenjuje u predmetima u kojima se provodi ovrha na nekretnini radi naplate tražbine koja nije osigurana hipotekom, a u ovakvim predmetima u kojima je potraživanje osigurano hipotekom na nekretnini, nema primjene 80. b. Ovršnog zakona, obzirom da se primjenjuje čl. 77 st. 1. Istog Zakona koji zabranjuje ovršeniku protivljenje ovrsi pozivanjem na razloge iz čl. 75. st. 1. i čl. 76. st. 1. te na druge odredbe Ovršnog zakona o izuzimanju od ovrhe ili o ograničenju ovrhe. Ovršenica se ne može pozivati na jedinu nekretninu za stanovanje i zadovoljenje osnovnih životnih potreba, ako je ovršena nekretnina prethodno bila dana u zalog na temelju pravnog raspolaganja vlasnika nekretnine, a za koje raspolaganje i mogućnost da će nekretnina biti prodana radi naplate nepodmirenih dugovanja je ovršenica znala u vrijeme zasnivanja hipoteke. Vlasnik nekretnine je u ugovoru o kreditu dozvolio osnivanje hipoteke na predmetnoj nekretnini i neposredno provođenje ovrhe na toj nekretnini, te ovrhovoditelj, kao založni vjerovnik, ima pravo provoditi ovrhu na založenim nekretninama bez ikakvih ograničenja i zapreka u smislu čl. 80.b Ovršnog zakona. Poziva se na čl. 336. st. 4. i čl. 339. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Osim toga, čl. 80.b. st. 3. toč. 5. Ovršnog zakona ne može se primijeniti obzirom da se isti primjenjuje samo na pravne poslove koji nastanu nakon stupanja na snagu ZID OZ/17, a pravni posao odnosno ugovor o kreditu je sklopljen 2006. U prilog tome poziva se na odluke više županijskih sudova, a ukazuje i na odluku Europskog suda za ljudska prava broj 2545/14 od 20. rujna 2016., Nikola FRLAN protiv Hrvatske. Ovršenica ne izvršava svoje obveze dugi niz godina, te je obveza po glavnici kredita u vrijeme pokretanja ovrhe 2018. gotovo istovjetna glavnici odobrenog kredita iz 2003. Nadalje, ovršenica nije dostavila niti jedan uvjerljiv dokaz da je ovršena nekretnina njezina jedina nekretnina za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, a to što je ista prijavljena na adresi nekretnine ne znači da svoje stambene potrebe isključivo zadovoljava ovršenom nekretninom, niti da joj je to jedina nekretnina

13 Gž Ovr-158/2023-4

u vlasništvu. Međutim, sud je takvim navodima poklonio vjeru bez ikakvog odlučnog dokaza, te istovremeno teret dokazivanja suprotnih navoda neosnovano prebacio na ovrhovoditelja. Suprotno stavu suda, ukazuje da nije na ovrhovoditelju teret dokazivanja da ovršenica ima drugih nekretnina ili mogućnosti da zadovolji svoje životne potrebe, pa je pogrešno primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja na štetu ovrhovoditelja. Ako ovršenica tvrdi i smatra da je povrijeđena pravična ravnoteža, onda je teret dokazivanja upravo na njoj, a ne na ovrhovoditelju, jer ovršni postupak, vođen temeljem ovršne isprave na založenoj nekretnini, kao strogo formalni postupak, ne nameće ovrhovoditelju takvu obvezu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Iz spisa predmeta slijedi da je rješenjem o ovrsi posl. broj Ovr-129/18 od 29. siječnja 2018. na temelju ovršne isprave, ovršnog javnobilježničkog akta, Ugovora o namjenskom kreditu broj 3202316591 od 5. rujna 2003. (u daljnjem tekstu: Ugovor), solemniziranog 15. rujna 2003. od strane javnih bilježnika I. H. Ž. i L. Š.-S., koji je postao ovršan 10. srpnja 2010., radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u ukupnom iznosu od 39.919,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos glavnice od 21.202,61 EUR teče od 16. siječnja 2018. do isplate, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za EUR na dan plaćanja, te radi naplate troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom, određena ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenice upisanoj kod Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Novom Zagrebu u zk. ul. 1439 k.o. K. - zk.č.br. 447/9 u naravi STAMBENA ZGRADA, P. BR. 14, 16, 18 i 20 i DVORIŠTE površine 1206 m[2] , povezano s 33. Suvlasnički dio: 1,566/100 ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-33), 1. Spremište br. 19 i jednosoban stan br. 19 u prizemlju lijevo (jug, ukupne površine 33,42 m[2] , označeno u planu posebnih dijelova zgrade ortogonalno šrafirano žutom bojom, zabilježbom ovrhe u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Novom Zagrebu, utvrđenjem vrijednosti nekretnine, prodajom nekretnine i namirenjem ovrhovoditelja iz iznosa dobivenog prodajom.

5.1. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenica je podnijela žalbu s prijedlogom za odgodu ovrhe, a prvostupanjski je sud rješenjem posl. broj Ovr-129/18 od 9. ožujka 2018. odbio prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe, kao neosnovan, te ju zaključkom uputio na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl. 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14. i 73/17. – u daljnjem tekstu: OZ) u roku od 15 dana od dana dostave tog zaključka.

5.2. Odlučujući o žalbama ovršenice protiv rješenja o ovrsi posl. broj Ovr-129/18 od 29. siječnja 2018. te protiv rješenja i zaključka od 9. ožujka 2018. Županijski sud u Zadru je rješenjem posl. broj Gž Ovr-250/18-2 od 5. srpnja 2018. uvažio žalbe ovršenice i ukinuo rješenje o ovrsi i rješenje kojim je odbijen prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe, dok je žalbu protiv zaključka kojim je ovršenica upućena na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom odbacio kao nedopuštenu.

13 Gž Ovr-158/2023-4

U obrazloženju svoje odluke drugostupanjski je sud naveo da je prijedlog za ovrhu podnesen 19. siječnja 2018., nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 73/17.), koji je čl. 15. propisao da se iza čl. 80.a dodaje, između ostalog, i čl. 80.b koji u st. 2. propisuje da ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kn, a što je u konkretnome slučaj, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, s tim da će pri toj ocjeni uzeti u obzir okolnosti slučaja predviđenih u st. 3. navedenog članka, a da o navedenom sud prvog stupnja nije vodio računa prilikom donošenja pobijanog rješenja o ovrsi, zbog čega je pred sudom prvog stupnja ostalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa je valjalo uvažiti žalbu ovršenice, ukinuti rješenje o ovrsi suda prvog stupnja, a posljedično i rješenje kojim je odlučeno o prijedlogu ovršenice za odgodu ovrhe, te predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak. Sukladno uputi iz predmetnog ukidnog rješenja u ponovljenom postupku sud prvog stupnja trebao je ocijeniti bi li prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenice i interesa ovrhovoditelja, te pri toj ocjeni uzeti u obzir sve okolnosti slučaja koje propisuje odredba čl. 80.b st. 3. OZ, a ovisno o donesenoj odluci odlučiti i o prijedlogu za odgodu.

5.3. Prvostupanjski je sud zaključkom od 4. listopada 2021., polazeći od stava da prijedlog za ovrhu nije podoban za postupanje, jer ne sadrži sve ispravne i potrebne podatke za određivanje ovrhe sukladno čl. 39. st. 1. i 3. OZ tj. da oznaka tražbine radi čije je naplate predloženo odrediti ovrhu nije u skladu sa sadržajem ovršne isprave na kojoj se temelji u pogledu valute obveze, da ovrhovoditelj nije, u smislu čl. 80.b. st. 3. alineja 2. i 4. OZ, naveo okolnosti iz kojih bi proizlazila vjerojatnost da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri, kao i da ima kakav osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga, ovrhovoditelju naložio da, u roku od 8 dana, ispravi i dopuni prijedlog za ovrhu od 19. siječnja 2018. u pogledu oznake tražbine i postojanja okolnosti propisanih odredbama čl. 80.b. st. 3. OZ, sve sukladno čl. 35. st. 1. OZ. Ukoliko prijedlog za ovrhu ne bude vraćen u određenom roku, te ispravljen i dopunjen u skladu s dobivenom uputom suda, smatrat će se da je povučen, a ako bude vraćen bez ispravka odnosno dopune, odbacit će se, sve sukladno čl. 109. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. - u daljnjem tekstu: ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.).

5.4. Ovrhovoditelj je 13. listopada 2021. prvostupanjskom sudu dostavio dopunjeni i ispravljeni prijedlog za ovrhu, u kojem je istaknuo kako ima osobito opravdan interes u smislu odredbe čl. 80.b st. 3. alineje 5. OZ, budući da se ovršenica izjavom sadržanom u samoj ovršnoj ispravi izričito suglasila s time da ovrhovoditelj može radi namirenja predmetne tražbine zatražiti namirenje prodajom navedene nekretnine, slijedom čega ne postoji niti jedan opravdani razlog zbog kojeg bi bila narušena pravična ravnoteža te da opravdano potražuje namirenje iz predmetne nekretnine.

13 Gž Ovr-158/2023-4

6. Pobijanim je rješenjem sud prvog stupnja odbio prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja od 19. siječnja 2018., ispravljen i dopunjen podneskom od 13. listopada 2021., kao neosnovan. U obrazloženju svoje odluke prvostupanjski sud navodi da ovrhovoditelj u konkretnom slučaju nije postupio sukladno odredbi čl. 39. st.

1. OZ u vezi s čl. 39. st. 3. alineja 2. OZ, tj. nije tražbinu čije se ostvarenje traži odredio u skladu sa sadržajem ovršne isprave, obzirom da iz sadržaja predmetnog Ugovora jasno proizlazi da tražbinu čini iznos od 23.500,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, dok je ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu od 19. siječnja 2018. označio tražbinu isključivo u valuti EUR, bez naznake da se radi o kunskoj protuvrijednosti, te navedeni nedostatak, unatoč uputi suda, nije otklonio niti u ispravljenom i dopunjenom prijedlogu za ovrhu od 13. listopada 2021., budući da je tražbinu označio kao iznos od „39.919,41 EUR u kunskoj protuvrijednosti 297.399,60 HRK (kuna)“, pri čemu nije moguće sa sigurnošću utvrditi da bi navedeni iznos predstavljao upravo kunsku protuvrijednost predmetnog iznosa prema srednjem tečaju HNB na dan isplate. Nadalje, uvidom u Ugovor kao ovršnu ispravu prvostupanjski sud utvrđuje kako je suglasnost u smislu čl. 80.b st. 3. alineje 5. OZ, da kreditor može neposredno na temelju istog Ugovora zatražiti protiv njega ovrhu na predmetnoj nekretnini, dao tadašnji založni dužnik (S. s. z.), a ne ovršenica, koja je dala samo općenitu suglasnost da se radi naplate tražbina iz Ugovora protiv nje može zatražiti ovrha na cjelokupnoj njezinoj imovini, dok, s druge strane, ovrhovoditelj ničim nije učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri. Navode ovršenice kako joj predmetna nekretnina služi za stanovanje sud je ocijenio uvjerljivima, jer ovršenica na adresi navedene nekretnine ima prijavljeno prebivalište od 20. studenog 2003., dok ovrhovoditelj nije ničime učinio vjerojatnim niti dokazao da ovršenica ima kakvih drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da zadovolji svoje osnovne životne potrebe, niti je ičime dokazao da ima osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga sukladno čl. 80.b st. 3. alineji 4. OZ. Uzimajući u obzir sve navedene okolnosti, prvostupanjski sud utvrđuje kako bi prodaja predmetne nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenice i interesa ovrhovoditelja, budući da se radi o nekretnini koja ovršenici služi za zadovoljavanje njezinih osnovnih životnih potreba, dok nije utvrđeno da postoji kakav opravdani interes ovrhovoditelja za hitnim namirenjem predmetne tražbine, niti da je ovrhovoditelj istu tražbinu uopće pokušao prethodno namiriti ovrhom na kojem drugom predmetu, odnosno drugim sredstvom ovrhe, te je primjenom odredbe čl. 80.b st. 2. OZ prijedlog za ovrhu ovrhovoditelja odbio kao neosnovan.

7. Ispitujući pobijano rješenje suda prvog stupnja povodom žalbe ovrhovoditelja te sukladno odredbi članka 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ ovaj drugostupanjski sud nalazi da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za odbijanje prijedloga za ovrhu te se takva odluka, barem za sada, ne može prihvatiti.

13 Gž Ovr-158/2023-4

8. Sadržaj prijedloga za ovrhu propisan je odredbom čl. 39. OZ, pa je tako st. 1. istog čl. propisano da prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati: oznaku suda, ime i prezime, odnosno naziv stranaka, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj stranaka, ime i prezime zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih stranke imaju, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj, naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave te predmetnu ispravu, ovršni zahtjev i potpis podnositelja, dok je st. 3. propisano da ovršni zahtjev mora sadržavati: naznaku ovršne isprave, ako se ovrha traži na temelju ovršne isprave, tražbinu čije se ostvarenje traži, sredstvo kojim ovrhu treba provesti, prema potrebi predmet u odnosu na koji ovrhu treba provesti i druge propisane podatke potrebne za provedbu ovrhe.

8.1. Kao jedan od razloga zbog kojeg je odbio prijedlog za ovrhu prvostupanjski sud navodi kako ovrhovoditelj u konkretnom slučaju nije postupio sukladno odredbi čl. 39. st. 1. OZ u vezi s čl. 39. st. 3. alineja 2. OZ, tj. nije tražbinu čije se ostvarenje traži odredio u skladu sa sadržajem ovršne isprave i da taj nedostatak, unatoč uputi suda danoj u zaključku od 4. listopada 2021., nije otklonio niti u ispravljenom i dopunjenom prijedlogu za ovrhu Međutim, osnovano žalitelj ukazuje kako je iz prijedloga za ovrhu razvidno da je ovrhovoditelj u ovršnom zahtjevu (u dijelu pod IV.) naznačio da predlaže odrediti ovrhu radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 39.919,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos glavnice od 21.202,61 EUR teče od 16. siječnja 2018. do isplate, sve u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za EUR na dan plaćanja, kao i radi naplate troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom. Obzirom na navedeno nije bilo osnove za zaključak kako prijedlog za ovrhu iz tog razloga nije podoban za postupanje i ovrhovoditelja pozivati da ispravi i dopuni prijedlog za ovrhu.

8.2. Nadalje, odredbom čl. 80.b st. 1. OZ bilo je propisano da će sud prijedlog za ovrhu na nekretnini odbiti ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži ne prelazi iznos od 20.000,00 kuna, osim ako je prijedlog podnesen radi prisilnog ostvarenja tražbine radi zakonskoga uzdržavanja ili tražbine radi naknade štete uzrokovane kaznenim djelom. Ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 20.000,00 kuna, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja (st. 2.).

Prema st. 3. istog članka, pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža iz stavka 2. ovoga članka, sud će uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:

- je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,

- je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,

13 Gž Ovr-158/2023-4

- služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,

- ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,

- je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

8.3. Sukladno uputi iz naprijed navedenog ukidnog rješenja drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud u ponovljenom postupku trebao ocijeniti bi li prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenice i interesa ovrhovoditelja, te pri toj ocjeni uzeti u obzir sve okolnosti slučaja, kako to propisuje odredba čl. 80. b st. 3. OZ, a teret dokazivanja činjenice da je nekretnina koja je predmet ovrhe upravo na ovršenici koja se na tu činjenicu pozvala u žalbi protiv rješenja o ovrsi, a ne na ovrhovoditelju, na što osnovano ukazuje žalba.

8.4. Međutim, iz spisa predmeta slijedi kako ovršenica nije dostavila niti jedan dokaz da je nekretnina koja je predmet ovrhe njezina jedina nekretnina koja služi za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, a sud je tim navodima poklonio vjeru bez ikakvog odlučnog dokaza, temeljeći isto isključivo na navodima ovršenice, a ne na konkretnim dokazima, te istovremeno teret dokazivanja suprotnih navoda neosnovano prebacio na ovrhovoditelja s obzirom da ovršni postupak, vođen temeljem ovršne isprave na založenoj nekretnini, kao strogo formalni postupak, tu obvezu ne nameće ovrhovoditelju.

8.5. U odnosu na zaključak prvostupanjskog suda kako ovršenica nije dala izričitu, već samo općenitu suglasnost da kreditor može neposredno na temelju Ugovora zatražiti ovrhu prodajom predmetne nekretnini, dao tadašnji založni dužnik (S. s. z.), treba reći kako je točno da je suglasnost da kreditor može neposredno na temelju Ugovora zatražiti ovrhu na predmetnoj nekretnini dala S. s. z., kao tadašnji vlasnik nekretnine i založni dužnik, međutim, ovršenica je također dala suglasnost da se radi naplate tražbina iz Ugovora protiv nje može zatražiti ovrha na cjelokupnoj njezinoj imovini, te je pristala na dobrovoljno zasnivanje založnog prava na nekretnini, a prema odredbi čl. 336. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14.) založni vjerovnik ima pravo od svagdašnjeg vlasnika

založene

stvari, a i od svakoga trećega, zahtijevati da trpi namirenje zalogom osigurane tražbine iz vrijednosti založene stvari, ako nije što drugo zakonom određeno. Dakle, obzirom da je ovršenica stekla vlasništvo predmetne nekretnine zajedno sa zasnovanim založnim pravom, to se pravni učinci založnog prava protežu i na nju kao novog vlasnika.

13 Gž Ovr-158/2023-4

8.6. Na kraju, treba reći kako je sukladno odredbi čl. 5. st. 1. OZ ovrhovoditelj slobodan izabrati sredstvo i predmet ovrhe. Stoga je na ovršenici teret dokazivanja činjenice postojanja drugog prikladnog predmeta i sredstva ovrhe

9. Stoga je trebalo, na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, uvažiti žalbu ovrhovoditelja, ukinuti pobijano prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti istom sudu na ponovni postupak.

9.1. U nastavku postupku sud će razmotriti sve odlučne činjenice koje je ovršenica istaknula u vezi prigovora narušene pravične ravnoteže te će ocijeniti preteže li u okolnostima konkretnog slučaja pravo ovrhovoditelja da namiri svoju tražbinu na temelju ovršne isprave ili pravo ovršenice na zaštitu doma, imajući pri tome u vidu da su prema odredbi čl. 7. st. 1. ZPP stranke osim činjenica na kojima temelje svoje zahtjeve dužne predložiti i dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti zakonitu i pravilnu odluku o prijedlogu za ovrhu i za svoju odluku dati jasne i dostatne razloge. Također, treba imati u vidu i zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 11. ožujka 2022. sadržan u toč.1. prema kojem je ovršni sud dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe.

10. O troškovima postupka nastalim povodom pravnog lijeka ostavljeno je da se odluči u konačnoj odluci (po čl. 166. st. 3. ZPP).

Zadar, 27. prosinca 2023.

Sutkinja

Katija Hrabrov