REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Tome Skalice 2, Slavonski Brod

Poslovni broj: 4 Gž-511/2021-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca Irene Dikanović-Terzić, predsjednice vijeća, Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. S.-M. iz U. OIB: … zastupane po punomoćniku I. M., odvjetniku u U. protiv 1. tuženog Z.-T. Š. iz K., OIB: … i 2. tuženice S. Š. iz K., OIB: … oboje zastupani po punomoćniku T. Š., odvjetniku u I.-G., radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice, 1. tuženika i 2. tuženice protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, od 22. veljače 2021., poslovni broj: 14 P-584/16-33, u sjednici vijeća održanoj 27. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice Đ. S.-M. te žalba 1. tuženog Z.-T. Š. i 2. tuženice S. Š., ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, od 22. veljače 2021., poslovni broj: 14 P-584/16-33 i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

" I. Nalaže se tuženicima solidarno isplatiti tužiteljici iznos od 8.768,67 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. listopada 2012. pa do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem se isti odnosi na iznos od 54.578,76 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak."

2. Protiv prvostupanjske presude pravodobne i dopuštene žalbe podnijeli su tužiteljica i tuženici.

3. Tužiteljica prvostupanjsku presudu pobija u točki II i III izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14; dalje ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži troškove žalbenog postupka.

3.1. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva odbio i dio zahtjeva tužiteljice koji se odnosi na novčani iznos od 2.000,00 kn, koji je tužiteljica isplatila vještaku M. U., iako je istu obvezu preuzeo 1. tuženik po Sporazumu od 30. kolovoza 2012., a u svezi navedenog prvostupanjski sud u obrazloženju nije naveo apsolutno nikakve razloge pa je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, zatim navodi da je prvostupanjski sud odluku utemeljio na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka N. E., iako vještak nije vidio predmet vještačenja, već je svoj nalaz temeljio na nalazu M. U., koji je također sudski vještak i koji je saslušan u tijeku parničnog postupka te su osim toga njegove spoznaje daleko argumentiranije u odnosu na vještaka N. E., koji se u nalazu uopće nije izjasnio u svezi ponuđenih i naplaćenih radijatora te koja je stvarna cijena radijatora, a prvostupanjski sud se o tome nije izjasnio i nije naveo razloge zbog kojih nije prihvatio iskaz svjedoka M. U., a slijedom toga i njegov nalaz i mišljenje pa i ovdje nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, čime je počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a. Ističe da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužiteljica birala radijatore iz prospekta na način da je znala cijene radijatora jer iste u prospektu nisu bile naznačene, već je 1. tuženik sam formirao cijenu, koja je bila daleko veća od prosječnih cijena radijatora iste kvalitete i oblika te je izigrao povjerenje tužiteljice. Smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, pogrešnoj primjeni materijalnog prava i bitnim povredama odredaba parničnog postupka pa nije zakonita niti odluka o parničnim troškovima.

4. Tuženici prvostupanjsku presudu pobijaju u točki I i III izreke zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. ZPP-a, predlažu žalbu uvažiti i pobijanu presudu preinačiti te odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan i obvezati ju na naknadu parničnog troška tuženicima.

4.1. U žalbi navode, da je zaprimanjem nalaza i mišljenja vještaka N. E. utvrđena vrijednost neizvedenih radova, a da je prvostupanjski sud neosnovano odredio tijek zakonskih zateznih kamata s danom 25. listopadom 2012., umjesto od dana zaprimanja nalaza i mišljenja vještaka, zatim da je prvostupanjski sud prihvaćanje dijela tužbenog zahtjeva u odnosu na 2. tuženicu obrazložio u jednoj rečenici i to da je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan jer su uplate nesporno izvršene na račun 2. tuženice, a da je izostalo obrazloženje svih odlučnih razloga o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, što predstavlja bitnu povredu jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Ističu da je tijekom postupka utvrđeno da su tužiteljica i 1. tuženik sklopili ugovor o djelu i da tužiteljica i 2. tuženica nisu bile u nikakvom ugovornom odnosu te smatraju kad je već prvostupanjski sud utvrdio da se na strani 1. tuženika radi o stjecanju bez osnove, da je potpuno jasno da se o tome ne može raditi i kod 2. tuženice pa ako bi se u odnosu na 2. tuženicu i primijenile odredbe Zakona o obveznim odnosima, tada bi bilo potrebno primijeniti odredbu članka 1112. stavka 1., po kojoj tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti, nema pravo zahtijevati vraćanje, a nesporno je da je tužiteljica znala da 2. tuženici nije dužna ništa platiti. Osim toga, tuženici ističu da sud prvog stupnja uopće ne obrazlaže solidarnost obveze, a isplata je tuženicima naložena solidarno te da je za nastanak solidarnosti potrebna pravna osnova koje u ovom slučaju nema. Navode da je prvostupanjski sud pri odluci o troškovima postupka pogrešno primijenio odredbe ZPP-a jer uspjeh stranaka nikako nije podjednak da bi se mogla donijeti odluka da svaka stranka snosi svoje troškove.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

6. Žalbe su osnovane.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu novčanog iznosa od 63.347,43 kn, koji se odnosi na neizvršene radove ugradnje sistema za grijanje i hlađenje u kući tužiteljice u iznosu od 14.170,00 kn bez PDV-a i razliku ponuđene i obračunate te naplaćene cijene materijala i prosječnih tržišnih cijena u iznosu od 43.634,93 kn. 8. Iz prvostupanjskog postupka proizlazi:

- da su tijekom 2009. tužiteljica i 1. tuženik ugovorili izvođenje radova sistema za grijanje i hlađenje u kući tužiteljice i da je tužiteljica na zahtjev 1. tuženika unaprijed uplatila novčani iznos od 221.500,05 kn,

- da je navedeni novčani iznos tužiteljica je uplatila na račun 2. tuženice S. Š.,

- da 1. tuženik radove nije u cijelosti izvršio,

- da su tužiteljica i 1. tuženik 30. kolovoza 2012. sklopili i potpisali Sporazum prema kojem će angažirati stalnog sudskog vještaka za strojarstvo M. U. iz P., koji će procijeniti vrijednost i kvalitetu izvedenih radova te utvrditi eventualne nedostatke, kao i cijenu tih nedostatka te su za slučaj da vještak utvrdi da kvaliteta nije sukladna ponudi i da cijena materijala nije adekvatna prosječnim cijenama na tržištu, suglasno ugovorili da će 1. tuženik vratiti tužiteljici novčani iznos koji ne odgovara kvaliteti i cijeni u roku od 8 dana od dana kada vještak sačini nalaz i mišljenje,

- da je sukladno navedenom Sporazumu M. U., stalni sudski vještak za strojarstvo izvršio očevid u kući tužiteljice i uvid u dostupnu dokumentaciju dostavljenu od investitora te je utvrdio da su radovi na instalacijama izvršeni bez prethodnog termoenergetskog proračuna i adekvatnog termoenergetskog projekta, da radovi nisu dovršeni do kraja jer nije izvršeno punjenje sistema antifrizom, nije izvršena konačna montaža opreme s puštanjem u rad i nije izvršena ugradnja dodatnih cirkulacionih pumpi u sklop grijanja prizemlja i kata u ukupnom iznosu od 14.170,00 kn, da je vještak sukladno ponudi i uvjetima 1. tuženika, zatražio ponudu od tri različite tvrtke koje izvode termoenergetske radove te je u tabeli koja je sastavni dio vještačenja, prikazao rezultat i razliku u cijeni 1. tuženika i prosjeku usporednih cijena tri ponuđača, koja iznosi 43.634,93 kn,

- da je vještak M. U. u parničnom postupku saslušan kao svjedok i da je u iskazu potvrdio navode iz vještačenja te da su radovi koje je izvršio 1. tuženik izvedeni sukladno pravilima struke, međutim radovi nisu završeni te je utvrđena i razlika cijene koju je 1. tuženik naplatio od prosječnih tržišnih cijena,

- da je u postupku provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku N. E., koji je bio nazočan na ročištu za saslušanje svjedoka M. U. i da je prema prvostupanjskom rješenju zadatak vještaka bio očitovati se je li 1. tuženik radove na sistemu grijanja i hlađenja izvršio u skladu s pravilima struke, kao i o vrijednostima koje je naveo vještak M. U. u pogledu radova i cijena izvedenih radova,

- da je vještak N. E. naveo da su svi izvedeni radovi od strane 1. tuženika napravljeni po pravilima struke pri čemu ukupan iznos radova koji nisu izvedeni prema ponudama 1. tuženika iznosi 7.120,00 kn bez PDV-a i da nije moguće utvrditi da bi i kod svih izvedenih radova iz ponude 1. tuženika sustav grijanja i hlađenja u objektu tužiteljice bio funkcionalan,

- da vještak Neven Ereš nije obrazložio svoje pisano mišljenje i da iz nalaza nije jasno na temelju kojih podataka je vještak utvrdio iznos neizvršenih radova u iznosu od 7.120,00 kn i da je na ročištu vještak iskazao da je nalaz i mišljenje temeljio na nalazu vještaka M. U.

- da prvostupanjski sud kao predmet vještačenja nije odredio razliku cijene materijala koju je platila tužiteljica i prosječnih tržišnih cijena, iako su tužiteljica i tuženik potpisali sporazum prema kojem se 1. tuženik obvezao isplatiti eventualnu razliku između plaćene cijene materijala i tržišnih cijena materijala,

- da je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici iznos od 8.768,67 kn, primjenjujući institut stjecanja bez osnove sa zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja zahtjeva 1. tuženiku te da je odbio dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razliku u cijeni materijala jer da je tužiteljica prihvatila ponudu 1. tuženika pa je sklopljen ugovor o djelu, slijedom čega je tužiteljica pristala na ugovorenu cijenu pa joj ne pripada pravo potraživati eventualnu razliku u cijeni te iz razloga što tužiteljica nije priložila dokaze na okolnost cijene materijala kod drugih ponuđača.

9. Ispitujući pobijanu odluku u granicama žalbi te ujedno pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. 11 i 14. ZPP-a, u svezi članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nalazi ostvarenim bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a na koju se povrede ujedno pozivaju parnične stranke jer prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati.

10. Prvenstveno je prvostupanjski sud propustio ocijeniti činjenicu da su tužiteljica i 1. tuženik, osim usmenog ugovora o djelu sklopljenog na temelju članka 590. ZOO-a, sklopili pisani sporazum kojim su suglasno utvrdili da će 1. tuženik isplatiti tužiteljici novčani iznos koji ne odgovara kvaliteti radova i tržišnoj cijeni materijala ako stalni sudski vještak M. U. utvrdi da kvaliteta nije sukladna ponudi i da cijena materijala nije adekvatna prosječnim cijenama na tržištu. Na temelju članka 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine" broj: 35/05, 41/08 i 78/15; dalje ZOO) sudionici u prometu slobodno uređuju obvezne odnose, a ne mogu ih uređivati suprotno Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima i moralu društva pa je na naknadno sklopljeni sporazum, potrebno je primijeniti odredbu članka 150. stavak 1. ZOO-a, kojom je propisano da ugovorom o nagodbi, osobe između kojih postoji neizvjesnost o nekom pravnom poslu, uzajamnim popuštanjima otklanjaju neizvjesnost i određuju svoja uzajamna prava i obveze. Predmetni sporazum, kao dvostrani ugovor, u skladu s odredom članka 319. stavka 1. ZOO-a, primjenjuje se onako kako glasi s obzirom da su njegove odredbe potpuno jasne i stvaraju relevantne pravne učinke u pravnom odnosu između parničnih stranaka. Stoga pri ocijeni osnovanosti tužbenog zahtjeva potrebno je ocijeniti i navedeni sporazum, kao bitnu činjenicu u pravnom odnosu između tužiteljice i 1. tuženika, što je prvostupanjski sud u potpunosti propustio učiniti i obrazložiti te je pravni odnos navedenih stranka procjenjivao samo kroz usmeno sklopljeni ugovor o djelu. Pri tome pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica nije dokazala niti predložila dokaze na okolnosti prosječne tržišne cijene ugrađenog materijala jer je tužiteljica u spis dostavila nalaz i mišljenje sudskog vještaka M. U., sačinjenog u skladu sa sporazumom tužiteljice i 1. tuženika, koji sadrži tabelarni prikaz cijena materijala tri ponuđača, slijedom čega je vještak i utvrdio razliku u cijeni ugrađenog materijala i prosječne tržišne vrijednosti materijala.

10.1. Nadalje, prvostupanjski sud nije odredio kao zadatak sudskog vještaka N. E. utvrđenje prosječne tržišne cijene ugrađenog materijala pa je vještačenje nepotpuno, a osim toga vještačenje je potpuno neobrazloženo i iz vještačenja nije jasno na temelju kojih podataka je ovaj vještak utvrdio da neizvedeni radovi od strane 1. tuženika iznose 7.120,00 kn. Na navedene okolnosti prvostupanjski sud nije saslušao sudskog vještaka, nije napravio usporedbu predmetnog vještačenja i vještačenja izvršenog na temelju sporazuma tužiteljice i 1. tuženika, nije analizirao iskaz vještaka M. U., koji je saslušan kao svjedok u parničnom postupku pa je u potpunosti u prvostupanjskoj presudi izostalo obrazloženje o odlučnim činjenicama zbog čega se prvostupanjska presuda ne može ispitati pa je u cijelosti osnovana žalba tužiteljice.

11. Isto tako osnovana je i žalba tuženika jer je prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je kamatu na dosuđeni iznos priznao od 25. listopada 2012. pa se presuda u ovom dijelu ne može ispitati, kao i u dijelu istaknutog prigovora promašene pasivne legitimacije u odnosu na 2. tuženicu i solidarnosti obveze 1. tuženika i 2. Tužiteljice, vodeći računa o činjenici da su tužiteljica i 1. tuženik sklopili ugovor o djelu i naknadni sporazum te da 2. tuženica, osim što su uplate vršene na njezin račun, na drugi način nije sudjelovala u ovom pravnom odnosu. U odnosu na navedene činjenice u potpunosti izostalo obrazloženje prvostupanjskog suda.

12. Stoga su zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, prihvaćene žalbe parničnih stranaka na temelju članka 369. stavka 1. ZPP-a te je ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede odredaba parničnog postupka, uvažavajući utvrđenja iz ovog drugostupanjskog rješenja te će provesti novu glavnu raspravu (članak 377. stavak 1. ZPP-a), zatim zatražiti dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka N. E. te saslušati zajedno na ročištu istog vještaka i svjedoka M. U., na okolnosti navedene u ovom drugostupanjskom rješenju radi usporedbe nalaza i mišljenja, zatim dopunski saslušati tužiteljicu i 1. tuženika te iste ispitati na okolnosti kataloškog izbora materijala od strane tužiteljice i o eventualnim cijenama u prospektu, nakon čega će analizom svih provedenih dokaza u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a, donijeti novu i zakonitu odluku, koju će valjano obrazložiti sukladno članku 338. stavku 4. ZPP-a, vodeći računa o žalbenim navodima stranaka i uvažavajući sve upute ovog suda.

14. Prvostupanjski sud će ponovno odlučiti i o parničnim troškovima, iste će pravilno ocijeniti i određeno navesti u odluci koje je troškove priznao u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi za rad odvjetnika te je prvostupanjski sud dužan primijeniti odredbu članka 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19; dalje ZIDZPP), koja se odredba primjenjuje na temelju članka 117. stavka 3. ZIDZPP, na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ZIDZPP-s nije donesena prvostupanjska odluka. Stoga je prvostupanjski sud, na temelju članka 154. st. 2. ZPP/19 (članak 28. ZIDZPP), ako su stranke djelomično uspjele u parnici, obvezan najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od stranaka uspjela, zatim od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, a nakon toga utvrditi iznos pojedinih i ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici, a koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva te će nakon toga prvostupanjski sud moći odlučiti ima li mjesta primjeni odredbe članka 154. stavak 4. ZPP/19.

14. 1. Ujedno će prvostupanjski sud na temelju članka 166. stavka 3. ZPP-a odlučiti i o troškovima žalbenog postupka.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci rješenja.

Slavonski Brod, 27. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić