REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI
SUD U PAZINU Stalna služba u
Poreču-Parenzo Turistička ulica 2,
52440 Poreč
Posl.br. 31 P-418/2023-15
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice L. T., iz P., R. skupštine 16, zastupane po punomoćnici M. G. P.,
odvjetnici iz P., protiv tuženika O. B. d.d. S., D. rata 61,
zastupanog po punomoćniku A. A. i dr., odvjetnicima iz P., radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 13. studenog 2023., u prisutnosti tužiteljice osobno, punomoćnice tužiteljice i punomoćnika tuženika, dana 22. prosinca 2023. godine
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnim dio odredbe o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 9.1. Ugovora o kreditu broj 56653/06 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 23.11.2006.god., a koja glasi:
« utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora »
te u odredbi čl.9.2. koja glasi:
« po stopi utvrđenoj Odlukom o visini kamatnih stopa »
pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
II. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 56653/06 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 23.11.2006. god. a kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1.2. koja glasi:
« CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja », u odredbi čl.10.d) 1. koja glasi:
« u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća. »,
u odredbi čl. 10.d) 2. koja glasi:
« prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate primijenit će prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća»
te u odredbi čl.15.1. koja glasi:
«Korisnik kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenljivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora.» pa stoga navedene odredbe ugovora ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 2.616,07 EUR/19.710,79 kuna, po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli CHF, zajedno sa zateznim kamatama (koje do 31.12.2007. teku po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate, od 01.01.2008. god. do 31.07.2015. god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, te od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na sve posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena) koje teku:
na iznos od 1,78 € / 13,42 kn od 13.1.2007 do isplate, na iznos
od 1,00 € / 7,56 kn od 13.3.2007 do isplate, na iznos od 0,12 € / 0,92 kn od 12.4.2007 do isplate, na iznos od 0,83 € / 6,22 kn od
14.2.2008 do isplate, na iznos od 3,96 € / 29,83 kn od
18.3.2008 do isplate, na iznos od 1,84 € / 13,89 kn od
11.4.2008 do isplate, na iznos od 4,27 € / 32,20 kn od
15.10.2008 do isplate, na iznos od 7,42 € / 55,91 kn od
12.11.2008 do isplate, na iznos od 3,67 € / 27,64 kn od
13.12.2008 do isplate, na iznos od 16,94 € / 127,60 kn od
20.1.2009 do isplate, na iznos od 17,46 € / 131,57 kn od
14.3.2009 do isplate, na iznos od 15,91 € / 119,86 kn od
15.4.2009 do isplate, na iznos od 13,29 € / 100,13 kn od
15.4.2009 do isplate, na iznos od 12,33 € / 92,89 kn od
14.5.2009 do isplate, na iznos od 11,35 € / 85,54 kn od
16.6.2009 do isplate, na iznos od 12,59 € / 94,85 kn od
14.7.2009 do isplate, na iznos od 11,25 € / 84,74 kn od
19.8.2009 do isplate, na iznos od 12,03 € / 90,66 kn od
15.9.2009 do isplate, na iznos od 9,90 € / 74,58 kn od
14.10.2009 do isplate, na iznos od 11,27 € / 84,94 kn od
12.11.2009 do isplate, na iznos od 10,76 € / 81,05 kn od
11.12.2009 do isplate, na iznos od 15,13 € / 113,98 kn od
15.1.2010 do isplate, na iznos od 18,23 € / 137,39 kn od
11.2.2010 do isplate, na iznos od 17,63 € / 132,86 kn od
11.3.2010 do isplate, na iznos od 20,05 € / 151,04 kn od
13.4.2010 do isplate, na iznos od 22,36 € / 168,45 kn od
12.5.2010 do isplate, na iznos od 26,64 € / 200,70 kn od
13.7.2010 do isplate,
na iznos od 31,60 € / 238,09 kn od 11.8.2010 do isplate,
na iznos od 25,26 € / 190,33 kn od 11.9.2010 do isplate,
na iznos od 41,18 € / 310,29 kn od 23.9.2010 do isplate,
na iznos od 34,11 € / 256,97 kn od 11.11.2010 do isplate,
na iznos od 36,05 € / 271,60 kn od 11.12.2010 do isplate,
na iznos od 41,91 € / 315,75 kn od 11.1.2011 do isplate,
na iznos od 49,88 € / 375,85 kn od 1.2.2011 do isplate,
na iznos od 40,61 € / 305,97 kn od 11.2.2011 do isplate,
na iznos od 43,57 € / 328,28 kn od 11.3.2011 do isplate,
na iznos od 39,38 € / 296,72 kn od 12.4.2011 do isplate,
na iznos od 48,86 € / 368,12 kn od 11.5.2011 do isplate,
na iznos od 55,35 € / 417,05 kn od 11.6.2011 do isplate,
na iznos od 58,30 € / 439,25 kn od 12.7.2011 do isplate,
na iznos od 88,99 € / 670,50 kn od 9.9.2011 do isplate,
na iznos od 59,89 € / 451,24 kn od 11.10.2011 do isplate,
na iznos od 55,36 € / 417,09 kn od 9.11.2011 do isplate,
na iznos od 56,46 € / 425,40 kn od 10.12.2011 do isplate,
na iznos od 56,24 € / 423,74 kn od 21.12.2011 do isplate,
na iznos od 61,19 € / 461,06 kn od 31.1.2012 do isplate,
na iznos od 62,95 € / 474,32 kn od 10.3.2012 do isplate,
na iznos od 63,75 € / 480,33 kn od 11.4.2012 do isplate,
na iznos od 61,80 € / 465,63 kn od 9.5.2012 do isplate,
na iznos od 62,94 € / 474,24 kn od 12.6.2012 do isplate,
na iznos od 63,94 € / 481,78 kn od 16.6.2012 do isplate,
na iznos od 62,29 € / 469,32 kn od 9.8.2012 do isplate,
na iznos od 62,07 € / 467,68 kn od 11.9.2012 do isplate,
na iznos od 58,95 € / 444,14 kn od 10.10.2012 do isplate,
na iznos od 60,06 € / 452,50 kn od 10.11.2012 do isplate,
na iznos od 62,37 € / 469,92 kn od 8.12.2012 do isplate,
na iznos od 61,68 € / 464,71 kn od 11.1.2013 do isplate,
na iznos od 62,60 € / 471,64 kn od 13.2.2013 do isplate,
na iznos od 59,33 € / 447,02 kn od 15.2.2013 do isplate,
na iznos od 58,44 € / 440,34 kn od 12.3.2013 do isplate,
na iznos od 61,80 € / 465,66 kn od 10.5.2013 do isplate,
na iznos od 58,47 € / 440,57 kn od 11.6.2013 do isplate,
na iznos od 56,73 € / 427,41 kn od 10.7.2013 do isplate,
na iznos od 54,78 € / 412,74 kn od 12.7.2013 do isplate,
na iznos od 57,20 € / 431,01 kn od 10.9.2013 do isplate,
na iznos od 58,54 € / 441,05 kn od 20.9.2013 do isplate,
na iznos od 59,42 € / 447,71 kn od 9.11.2013 do isplate,
na iznos od 60,13 € / 453,02 kn od 11.12.2013 do isplate,
na iznos od 61,63 € / 464,33 kn od 13.12.2013 do isplate,
sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"III. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 5.461,67 kuna, po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zateznim kamatama (koja do 31.12.2007. teče po stopi od 15% godišnje propisanoj Uredbom Vlade Republike Hrvatske o visini stope zatezne kamate, za period od 01.01.2008. god. do 31.07.2015. god. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), a od 01.08.2015 .god. pa do konačne isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena) koje teku:
- na iznos od 36,71 kuna od 12.3.2007 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.4.2007 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.5.2007 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 11.6.2007 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.8.2007 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.9.2007 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.10.2007 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 12.11.2007 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.12.2007 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.1.2008 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 11.2.2008 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.3.2008 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.4.2008 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 12.5.2008 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.6.2008 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.7.2008 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 11.8.2008 do isplate;
- na iznos od 36,71 kuna od 10.9.2008 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.10.2008 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.11.2008 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.12.2008 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 12.1.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.2.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.3.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.4.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 11.5.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.6.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.7.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.8.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 12.10.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.11.2009 do isplate;
- na iznos od 51,21 kuna od 10.12.2009 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 11.1.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.2.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.3.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 12.4.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.5.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.6.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 12.7.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.8.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.9.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 11.10.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.11.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.12.2010 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.1.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.2.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.3.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 11.4.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.5.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.6.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 11.7.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.8.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 12.9.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.10.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.11.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 12.12.2011 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.1.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.2.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 12.3.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.4.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.5.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 11.6.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.7.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.8.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.9.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.10.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 12.11.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.12.2012 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.1.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 11.2.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 11.3.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.4.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.5.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.6.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.7.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 12.8.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.9.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 10.10.2013 do isplate;
- na iznos od 85,14 kuna od 11.11.2013 do isplate;
- na iznos od 82,18 kuna od 10.12.2013 do isplate;
sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."
V Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 1.210,72 eura / 9.122,17 kn uvećan za zakonsku zateznu kamatu koja teče od dana donošenja ove Presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3% poena, u roku od 15 (petnaest) dana.
VI Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 23. srpnja 2021. godine podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi Ugovora o kreditu i radi isplate. U tužbi navodi da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom (ranije: S. G. - S.
B. d.d.) dana 23.11.2006. godine u P. sklopio Ugovor o kreditu br. 56653/06,
kojim je Ugovorom tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti po kupovnom tečaju tuženika na iznos od 16.000,00 CHF pod uvjetima i rokovima kako je utvrđeno predmetnim Ugovorom o kreditu. Navedeni ugovor u cijelosti je isplaćen od strane tužitelja. Odredbom članka 4. Ugovora o kreditu, ugovorena je kamatna stopa koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 6,88%, koja je kamatna stopa bila promjenjiva prema čl. 9. Ugovora i to u skladu s Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora odnosno tuženika. U vrijeme zaključenja ugovora tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa se u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 u dijelu koji se odnosi na promjenjivu ugovorenu kamatnu stopu, utvrđeno je da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora i nisu sa korisnicima kreditnih usluga kao potrošačima pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača. Navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna odredba o redovnoj kamatnoj stopi ukoliko je ista promjenjiva prema jednostranoj odluci banke. Obzirom je predmetnim ugovorom o kreditu odredbom čl. 9.1. i 9.2. ugovoreno da se promjena redovne kamatne stope utvrđuje sukladno Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora, o čemu se u vrijeme zaključenja ugovora nije pojedinačno pregovaralo te ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, tužitelj predlaže da se u ugovoru o kreditu broj: 56653/06 utvrdi ništetnom odredba čl. 9.1 u dijelu koji glasi „utvrđuje se Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom Kreditora“ te odredba čl.9.2. u dijelu koji glasi „po stopi utvrđenoj Odlukom o visini kamatnih stopa“. Nadalje, odredba o redovnoj kamatnoj stopi je temeljna ugovorna odredba ugovora o kreditu, jer je kamata cijena koju korisnik kredita plaća kreditoru za korištenja novčanog iznosa pozajmljenog od kreditora, dakle njome se određuje visina i predmet obveze (činidba) kreditnog dužnika, te stoga predstavlja bitan sastojak ugovora o kreditu (čl. 1065. ZOO/čl. 1021. ZOO 05). Vrhovni sud RH u odluci posl.br. Revt-249/14 od 09. travnja 2015.g., obrazlaže pravno stajalište o odredivosti ugovorne kamate. Temeljem Ugovora o kreditu banka je odobrila korisniku (tužitelju) kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.000,00 CHF-a obračunato po kupovnom tečaju tuženika na dan korištenja. Odredbom članka 1.2, zatim 10. a) 1., 10. a) 2 te 10. d) 1., 10 d) 2. Ugovora o kreditu ugovoreno je da se iznos kredita isplaćuje po kupovnom tečaju Kreditora za CHF na dan korištenja kredita. Mjesečni anuiteti plaćaju se uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća. Ukoliko tužitelj zakasni sa uplatom mjesečnog anuiteta, tuženik će na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kad mu je omogućeno raspolaganje novčanim sredstvima, a na prijevremene otplate primijeniti će prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća. Kredit se otplaćuje u 84 mjesečnih anuiteta dok je početni mjesečni anuitet tužitelja trebao iznositi 241,89 CHF. Iz navedenih odredbi razvidna je također nepoštenost tuženika budući da isti plasira kredit po svom kupovnom tečaju dok ugovora povrat kredita anuitetnom otplatom prema svom prodajnom tečaju. Prema Presudi Europskog suda pravde od dana 30. travnja 2014. godine u predmetu poslovni broj C-26/13 navodi se da čl. 4. st. 2 Direktive 93/13, treba tumačiti na način sa ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva što u konkretnom slučaju znači da je vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja. Tužitelj u vrijeme kada je ugovarao kredit nije bio upoznat o valutnom riziku koji za njega predstavlja konkretna ugovorena valutna klauzula CHF. Ono o čemu je tuženik morao informirati tužitelja jesu rizici i karakteristike konkretne valutne klauzule CHF te moguće pojave tijekom otplate koje mogu uzrokovati znatnu neravnotežu prava i obveza na štetu tužitelja. Tužitelj nije bio upozoren niti na jedan od bitnih rizika koje sa sobom nosi ugovaranje kredita s valutnom klauzulom CHF. Tužitelj nije bio upozoren od strane tuženika da valutna klauzula u CHF nije isto što i valutna klauzula u EUR-ima, zbog čega je daleko rizičnije ugovoriti takvu valutnu klauzulu nego valutnu klauzulu EURO. Naime, Hrvatska narodna banka štiti tečaj kune u odnosu na tečaj eura, ali ne štiti tečaj kune u odnosu niti na jednu drugu valutu, pa tako niti u odnosu na CHF. Zbog toga se može reći da je tečaj CHF-a u odnosu na kunu potpuno slobodan te može rasti i padati neovisno o utjecaju HNB-a, dok s EUROM nije tako, nego dapače HNB reagira i kupovinom odnosno prodajom EURA regulira tečaj eura u odnosu na kunu i time kunu drži stabilnom. CHF je valuta u koju „bježi“ kapital u vrijeme gospodarske krize. To znači da za vrijeme recesija CHF naglo jača, jer bogati pojedinci tada kupuju znatne količine CHF-a ne bi li tako zaštitili vrijednost svoje imovine, pa zbog toga vrijednost CHF-a u odnosu na ostale valute može naglo narasti. Nadalje, CHF nije valuta koja bi bila dobra za dužnike kod ugovaranja kredita odnosno da je ona vrlo rizična valuta, ako se radi o dužnicima koji nemaju primanja u toj valuti. MMF je višekratno upozoravao na mogućnost rasta tečaja CHF-a u odnosu na EURO sve EU banke, upravo zbog toga da ih upozori kako nije dobro plasirati potrošačima takve kredite. O tome se detaljno govori i u pravomoćnoj presudi suca Dobronića P-1401/12. MMF je upozoravao banke na trostruki rizik, rizik pada rejtinga, rizik države koja ne čini ništa da spriječi ugovaranje takvih kredita te konačno na rizik za potrošače koji bi mogli ući u pretjerani trošak zbog rasta njihovih anuiteta. CHF je valuta koja se u hrvatskome monetarnom sustavu nalazi samo u tragovima. Pravi temelj za potrošačke kredite su depoziti hrvatskih građana u eurima i kunama. Ono što je zapanjujuće jest činjenica da je tuženik uz povećani tečaj naplaćivao i povećanu kamatnu stopu pa je tako dvostruko opteretio tužitelja izuzetni visokim iznosima anuiteta. Na dan sklapanja predmetnog ugovora (23.11.2006.god.) kupovni tečaj CHF-a prema tečajnoj listi kreditora iznosio je 4,56 kuna. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012 potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018. godine, pravomoćno je utvrđeno da su tužene banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicuneravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve na štetu potrošača. Dakle, navedenom odlukom pravomoćno je utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka. Obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P- 1401/2012, tužitelj predlaže da se u ugovoru o kreditu broj: 56653/06 utvrdi ništetnom dio odredbe čl. 1.2. koja glasi „CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju Kreditora na dan korištenja“, odredbu čl.10.d) 1. koja glasi: “ u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu Ugovora prema tečajnoj listi Kreditora na dan dospijeća.“ odredbu čl.10.d) 2 koja glasi:“ na uplatu primijeniti prodajni devizni tečaj vrijedeći na dan kada mu je omogućeno raspolaganje uplaćenim novčanim sredstvima, a na prijevremene uplate primijenit će prodajni devizni tečaj koji vrijedi na dan dospijeća“, te odredba 15.1. koja glasi: „Korisnik kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjeljivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora.“ Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014.god. te posl.br. Pž-6632/17 od 14.06.2018.god., koja je donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača a kojom se utvrđuje:
- ništetnost odredbe ugovora o kreditu o jednostranoj promjeni kamatne stope,
- ništetnost odredbe ugovora o kreditu kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obvezujuća je u pojedinačnim sudskim postupcima koje svaki korisnik kredita pokrene protiv banke. Prije pokretanja ovog parničnog postupka tužitelj se tuženiku obratio radi pokušaja mirnog rješavanja spora, no tuženik je zahtjev tužitelja smatrano neosnovanim.
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbene zahtjeve u cijelosti, kako po osnovu tako i po visini te ističe prigovor zastare. Ne osporava da je tužitelj, u svojstvu korisnika kredita, sklopio s pravnim prednikom tuženika, kao kreditorom, dana 23.11.2006. godine Ugovor o kreditu broj 56653/06 kojim je Ugovorom tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 16.000,00 CHF. Ne osporava da je Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa a koja je promjenjiva sukladno odlukama tuženika. Osporava se da se o navedenim odredbama nije pregovaralo te da nisu utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni stope ugovorene kamate. Naime, sukladno odredbama Ugovora o kreditu te sukladno Odlukama, Općim uvjetima i drugim Aktima tuženika kao i tržišnim uvjetima, došlo je do promjene kamatnih stopa i tečaja u konkretnom ugovornom odnosu. Tuženik je o svakoj promjeni kamatne stope obavještavao tužitelja, a svaka Odluka o promjeni kamatne stope donijeta je sukladno odredbama Ugovora o kreditu te Općim aktima tuženika. Nadalje, predmetni Ugovor o kreditu odraz je slobodnih volja ugovornih strana te je tužitelj svjesno i slobodno odabrao upravo Ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom špekulirajući da se tržišne prilike u budućnosti neće bitnije mijenjati i da će kroz takav ugovor ostvariti najpovoljniju kamatu, odnosno cijenu za kredit. Tužitelj je poslovno sposobna osoba koja, prilikom pregovora i razmatranja Ugovora o kreditu, nije izdvojio niti jednu odredbu kao spornu niti je tražio bilo kakva pojašnjenja ugovornih obveza. Štoviše, tužitelj se svjesno i savjesno odlučio upravo za predmetni ugovor sa svim njegovim uvjetima i odredbama (iako je imao mogućnosti ugovaranja ugovora o kreditu uz druge uvjete kao npr. fiksnu kamatnu stopu i neku drugu valutu, a u konačnici mogao je uzeti ugovor u nekoj drugoj banci ako je smatrao da mu sporne odredbe nisu jasne ili razumljive) budući da je svojevoljno i samostalno ocijenio kako mu, sukladno potrebama i mogućnostima, upravo takav Ugovor najviše odgovara. Sama činjenica da Ugovor sadrži odredbu kojom je utvrđena kamatna stopa u vrijeme zaključenja ugovora, te da je ugovorena ovlast banke da prati kriterije promjenjivosti te sukladno njima, po potrebi i tržišnim prilikama, korigira kamatnu stopu, odredbu Ugovora o kreditu čini valjanom i zakonitom a samu činidbu određenom odnosno odredivom. Nadalje, vezano uz odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, sam Zakon o obveznim odnosima u članku 26. dopušta ugovaranje promjenjive kamatne stope. Odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije zabranjena i stoga nije ništetna da bi bila protivna prisilnom propisu, a niti stopa koju je tuženik naknadno odredio na temelju ovlasti Ugovora o kreditu ne prelazi zakonom najvišu dopuštenu stopu ugovorne kamate. Nadalje, a vezano uz navode tužitelja glede kolektivnog postupka „Potrošač“, ističe se da su u kolektivnom postupku sudovi utvrđivali tek apstraktnu pravnu zaštitu u odnosu na prosječnog potrošača. Međutim, u svakom pojedinom individualnom postupku (kao što je ovaj), sud je dužan ispitati i utvrditi okolnosti svakog pojedinog ugovornog odnosa. Slijedom toga, presude donesene u kolektivnom postupku nemaju pravni učinak erga omnes da bi se mogle primjenjivati na svaki pojedinačni postupak kojega pokrene svaki potrošač. Odluke na koje se tužitelj poziva nikako se ne bi mogle izravno primijeniti na konkretan spor bez da tužitelj dokaže koji je to individualni interes pojedine stranke, konkretno tužitelja, određenim postupanjem tuženika povrijeđen, a što tužitelj nije dokazao. Tuženik ukazuje da odredba članka 502.c ZPP-a uređuje da pravomoćna presuda u kolektivnom sudskom postupku obvezuje prvostupanjske sudove, koji u pojedinačnim parnicama sude povodom zahtjeva potrošača radi zaštite prava čija je povreda utvrđena u kolektivnom sporu, samo u posebnim parnicama za naknadu štete u kojima se tužitelji mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Međutim, iz tužbe proizlazi da tužitelj tužbu temelji na ništetnosti odredaba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te isplatu s osnova stjecanja bez osnove, pa slijedom navedenoga, u konkretnom slučaju navedene odluke se ne primjenjuju na pravni osnov na kojem se temelji ova tužba. Također, ukazuje se da je navedenim odlukama u kolektivnom postupku utvrđeno da bi promjenjivom kamatnom stopom bili povrijeđeni kolektivni interesi, međutim, nije utvrđeno da je povrijeđen i konkretan individualni interes ili pravo bilo kojeg konkretnog potrošača, budući da to očito ovisi o svakom pojedinom slučaju. Presude u kolektivnom sporu ima takvu pravnu snagu da se pojedinci mogu na njih pozvati u pogledu pravnih utvrđenja, ali činjenična utvrđenja je nužno utvrditi u svakom pojedinom postupku. Međutim, ukoliko je sud drugačijeg stajališta, i odluči da je ipak vezan odlukama iz kolektivnog postupka Potrošač u smislu odredbi članka 502.c ZPP-a, u tom slučaju tuženik ističe i prigovor zastare obzirom je u slučaju naknade štete, zastarni rok tri godine od saznanja za štetu i štetnika, a u svakom slučaju pet godina od nastanka štete. S obzirom da je Ugovor o kreditu zaključen 23.11.2006. godine, očito je da je kako subjektivni tako i objektivni rok zastare protekao. Suprotno navodima iz tužbe, tužitelj je imao mogućnosti izbora kredita i u drugoj valuti, kredita s fiksnom ili promjenjivom kamatnom stopom, a u konačnici tužitelj je imao mogućnosti podići kredit u nekoj drugoj banci pod drugim uvjetima ukoliko je smatrao da sporne odredbe Ugovora o kreditu narušavaju njegova prava. Međutim, tužitelj je svjesno i savjesno procijenio da mu ovakav ugovor o kreditu odgovara, a što je i potvrdio svojim potpisom. Tužitelj je imao mogućnosti svoje neslaganje s izmjenama kamatne stope izraziti jednostranim raskidom ugovora ili eventualno tražiti dodatne dogovore ili pojašnjenja. Tužitelj je kao ugovorna strana pravnog posla, imao mogućnosti iskoristiti svoja prava, a što nije učinio. Tužitelj je tuženika ostavio u uvjerenju da razumije što potpisuje te je tuženik osnovano smatrao da su mu prava, obveze i posljedice zaključenja predmetnog ugovora bile jasne obzirom je prije potpisivanja pročitao cijeli ugovor. Sporna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi je jasna obzirom iz same riječi „promjenjiva“ proizlazi da ista nije fiksna već da je podložna promjenama. Odredba je uočljiva obzirom je sastavni dio ugovora i u njemu je izričito navedena. Ugovor je pisan uobičajenim slovima a sve odredbe su pisane istom veličinom slova (odredba nije pisana malim slovima da bi bila neuočljiva). Odredba je i razumljiva obzirom se tužitelj svjesno i savjesno odlučio upravo za predmetni ugovor (sa svim njegovim uvjetima i odredbama) budući da je svojevoljno i samostalno ocijenio kako mu, sukladno potrebama i mogućnostima, upravo takav Ugovor najviše odgovara. Stranke su izričito ugovorile primjenu promjenjive kamatne stope koja se mijenja odlukama tuženika uz primjenu općih akata tuženika, te uz obvezu tuženika da tužitelja pravodobno i pouzdano izvijesti o promjenama kamatne stope. Slijedom navedenoga, sporna odredba je razumljiva dobro obaviještenoj, razumno pažljivoj i opreznoj osobi kojoj je iz navedenih odredbi jasno što je njezina obveza i pristaje li na takvu obvezu. Tužitelj je na sve obveze (i rizike) iz Ugovora o kreditu pristao, što je i potvrdio svojim potpisom Slijedom toga, razvidno je da je sporna odredba jasna, uočljiva i razumljiva pa stoga nije dopušteno ispitivati njezinu nepoštenost odnosno ništetnost.Nadalje, sporna odredba ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka. Naime, kamatna stopa mijenja se sukladno tržišnim uvjetima a tuženik ne može odluku o promjeni kamatne stope donositi proizvoljno po svom nahođenju. Nije sporno da je predmetni Ugovor o kreditu ugovoren uz valutnu klauzulu u CHF kojim je tuženik tužitelju odobrio i isplatio kredit u iznosu od 16.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju HNB-a. Osporava se da bi tuženik propustio informirati tužitelja o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor vezan. Odredbom toč. 15. Ugovora ugovoreno je da: „Korisnik kredita potpisom ovog Ugovora potvrđuje da je upoznat sa promjenjivošću tečaja izabrane valute Ugovora, koja se primjenjuje za izračun kunske protuvrijednosti svih novčanih obveza po ovom kreditu, te svjesno i dobrovoljno preuzima rizik mogućeg nepovoljnog tečaja u odnosu na HRK, a Kreditor otklanja sa sebe svaku odgovornost za rizik preuzet izborom valute Ugovora. Tužitelj je potpisom predmetnog Ugovora o kreditu potvrdio da je upoznat sa valutnom klauzulom CHF-a te je svjesno i dobrovoljno preuzeo na sebe rizik mogućeg nepovoljnog tečaja izabrane valute Ugovora o kreditu, a što je i potvrdio svojim potpisom. Obzirom su i tužitelj i tuženik svjesno i dobrovoljno prihvatili rizik mogućeg nepovoljnog tečaja valute CHF za koju je vezana obveza povrata kredita, ugovorne strane su u konkretnom pravnom poslu ravnopravne jer imaju jednaka prava i položaje u ugovornom odnosu. Međutim, ostvarenje rizika na strani tužitelja (rizika kojega su obje ugovorne strane bile svjesne prilikom sklapanja Ugovora o kreditu) ne može se prebacivati na tuženika koji nije imao nikakvog utjecaja na kretanje tečaja valute CHF. Da je kojim slučajem valuta CHF oslabila, rizik bi pao na teret tuženika. Naime, ugovorena valutna klauzula ne služi zaštiti vjerovnika, već služi da bi se očuvala realna vrijednost neke transakcije od trenutka sklapanja ugovora do njegova izvršenja u uvjetima monetarne ili valutne nestabilnosti uzrokovane promjenama cijena ili tečaja, a što je općepoznata činjenica. „Valutna klauzula je instrument zaštite kojom se iznos neke ugovorene veličine veže uz tečaj strane valute, a u ugovorima s kreditnom institucijom znači da se odobreni iznos (kredit) ili primljeni iznos (depozit/štednja) kunskih sredstava tijekom ugovornog odnosa korigira za promjenu vrijednosti tečaja strane valute (uz koju je valutna klauzula vezana) u odnosu na domaću valutu. U ugovorima o kreditu koji su ugovoreni s valutnom klauzulom vezanom uz neku stranu valutu iznos odobrenoga kredita nominiran je u stranoj valuti, ali se sva plaćanja po takvom kreditu obavljaju u domaćoj valuti. Tako se pri odobravanju kredita nominiranog u stranoj valuti iznos kredita isplaćuje u kunama primjenom tečaja strane valute u odnosu na kunu koji vrijedi na dan isplate, a na isti način dužnici izračunavaju svoju obvezu plaćanja pri dospijeću konkretne rate/anuiteta po kreditu. Pritom su kreditne institucije do početka kolovoza 2013. godine imale mogućnost ugovarati primjenu različitih vrsta tečajeva koji su se rabili za preračunavanje obveze isplate i naplate, pa se vrlo često ugovarala primjena kupovnog tečaja za stranu valutu pri isplati kredita, a za naplatu dospjelih obveza ugovarala se primjena prodajnog tečaja. Međutim, od izmjene regulative (Zakon o kreditnim institucijama članak 302. stavak 6.) u 2013. godini kreditne institucije, u depozitno-kreditnim poslovima s potrošačima koji su ugovoreni s valutnom klauzulom, obvezne su primijeniti srednji tečaj HNB-a odgovarajuće strane valute u odnosu na kunu, a koji važi na dan transakcije. Kod ugovora o kreditu s valutnom klauzulom obveza dužnika se povećava ako se poveća vrijednost strane valute (u kojoj je nominiran kredit) u odnosu na domaću valutu, a obrnuta je situacija ako dođe do smanjenja vrijednosti strane valute u odnosu na vrijednost domaće valute, odnosno tada se obveza dužnika smanjuje.“ Valutna klauzula je općepoznat pojam te uobičajena i česta klauzula u potrošačkim ugovorima u kreditnom poslovanju, što je uostalom i potvrdio sam VSRH u odluci Revt-249/14 od 09.04.2015. godine. Stoga, na teret tuženika ne može prebacivati okolnost da se tužitelj nije dovoljno informirao o posljedicama zaključenja ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu a sve obzirom tuženik nije imao niti može imati bilo kakvog utjecaja na kretanje valute CHF. Tuženik, iako bankarska institucija, nikako nije mogao znati buduća kretanja CHF-a. Tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva i iznose koje potražuje tužitelj obzirom nije jasno što bi iznosi od 5.461,67 kn odnosno 10.460,56 kn trebali predstavljati kao i što nije jasno temeljem kojih podataka je tužitelj došao do navedenih iznosa. Zaključno, potrebno je ukazati da tužitelj potražuje isplatu zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koja teče od 12.03.2007. godine do isplate, dok je sama tužba podnijeta dana 26.07.2021. godine. Iz navedenoga je razvidno da je zahtjev tužiteljice za isplatom zastario obzirom je podnijet nakon 15 godina! Naime, prema već prihvaćenoj praksi VSRH, potraživanje od druge ugovorne strane primljenog temeljem ništetnog ugovora zastarijeva u općem zastarnom roku koji počinje teći od dana sklapanja ništetnog ugovora, odnosno od dana nastupanja ništetnosti. Tuženik ističe i prigovor zastare i u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev za isplatom s osnova ništetnosti odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi obzirom iz sustava e-predmet proizlazi da je ista predana sudu dana 26.07.2021. godine dok je rok za podnošenje tužbe bio 13.06.2019. godine (5 godina od pravomoćnosti odluke posl.br. P-1401/12 od 04.07.2013. godine kojom je utvrđena ništetnost promjenjive kamatne stope a koja je potvrđena odlukom posl.br. Pž-7129/13 od 13.06.2019. godine). Slijedom svega navedenoga tuženik predlaže da Sud u cijelosti odbije tužbene zahtjeve te da obveže tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.
3. Tužitelj se podneskom od 19. svibnja 2022. godine očitovao na odgovor na tužbu, te je predložio donošenje presude, kao i u tužbi u odnosu na utvrđenje ništetnim dijelova odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i ugovorenu valutnu klauzulu, te sada potražuje isplatu samo u odnosu na preplatu na temelju odredbi vezane za valutnu klauzulu CHF, slijedom čega je povukao tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu po osnovi preplate na temelju ugovorene promjenjive kamatne stope.
4. Tuženik se na ročištu 09. lipnja 2022. godine protivio povlačenju tužbe tužitelja, u odnosu na isplatu po osnovi promjenjive kamatne stope kako je tužitelj predložio u podnesku od 19. svibnja 2022. godine.
5. Tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja preinačio tužbu odnosno tužbeni zahtjev u odnosu na isplatu po osnovi preplate vezano za valutnu klauzulu, na način kako je to opisano u točki III izreke Presude. Dakle, nakon provedenog financijskog vještačenja tužitelj potražuje isplatu u ukupnom iznosu od 2.616,07 eura / 19.710,79 kn.
6. Tuženik se prvenstveno protivio preinaci tužbenog zahtjeva, te je naveo da ukoliko sud dopusti preinaku da se protivi preinačenom tužbenom zahtjevu u cijelosti, te je istakao prigovor zastare.
7. Sud je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja, pozivajući se na zaključak sa sastanka Predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH posl.br. Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021. godine.
8. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Ugovor o kreditu (13-14), otplatni plan (15-17, 18-19), promet po kreditu (20-54), opomenu pred tužbu (56-57), dopis (58), nalaz i mišljenje vještaka (201-219), te je saslušana tužiteljica kao parnična stranka.
9. Tužbeni zahtjev tužitelja je u pretežitom dijelu osnovan.
10. Tužitelj je povukao dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu ukupnog iznosa od 5.461,67 kn po osnovi preplate na temelju ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a budući da se tuženik protivio povlačenju tog tužbenog zahtjeva, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu po toj osnovi.
11. Tužitelj je prije podnošenja tužbe tuženiku dostavio opomenu pred tužbu, s time da ukoliko tuženik smatra da nema obvezu isplate prema tužitelju, da mu dostavi dokumentaciju vezanu za predmetni kredit (otplatne planove i dr.).
12. Podneskom od 01. srpnja 2021. godine tuženik je dostavio tužitelju Ugovor o kreditu broj 56653/06, početni i završni otplatni plan po predmetnom Ugovoru o kreditu sa iskazanim promjenama kamatne stope, te promet po računima kredita za razdoblje od 28. studenog 2006. godine do 12. prosinca 2013. godine.
13. Između stranaka nije sporno da je između tužitelja kao korisnika kredita i pravnog prednika tuženika S. G. S. banka d.d. kao kreditora, dana
23. studenog 2006. godine sklopljen Ugovor o kreditu broj 56653/06, bez određene namjene, novčanog iznosa od 16.000,00 CHF u protuvrijednosti kuna prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja, na rok otplate 84 mjeseci, u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti od 241,89 CHF i jednog preostalog anuiteta u iznosu od 240,63 CHF. Također, među strankama nije sporno da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan zaključenja Ugovora iznosila 6,88% godišnje koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktom kreditora.
13.1. Između stranaka je sporna osnova (koja se odnosi na utvrđenje ništetnosti promjenjive kamatne stope i na valutnu klauzulu), kao i osnova i visina tužbenog zahtjeva za isplatu, te je li nastupila zastara.
14. Tužitelj je potrošač.
15. Prema čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i 125/07) potrošač je fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, dok je trgovac bilo koja osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u okviru svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, kao i osoba koja nastupa u ime ili za račun trgovca.
16. U čl. 2. Direktive broj 93/13 od 05. travnja 2013. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima određeno je da je potrošač svaka fizička osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća i profesije, dok je prodavatelj (robe) ili pružatelj (usluge) svaka fizička ili pravna osoba koja u ugovorima obuhvaćenim ovom Direktivom nastupa u okviru svojeg obrta, poduzeća i profesije, bez obzira na to je li u javnom ili privatnom vlasništvu.
17. Za svojstvo potrošača potrebno je da sudionik u ugovornom odnosu bude fizička osoba, koja je slabija stranka, jer ugovor ne ulazi u područje njegove profesionalne djelatnosti i u podređenom je položaju u odnosu na prodavatelja/pružatelja usluga. Podređenost proizlazi iz neinformiranosti potrošača i nemogućnosti pregovaranja o uvjetima koje je prethodno sastavio prodavatelj robe/pružatelj usluga, a na čiji sadržaj potrošač nije mogao utjecati.
18. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je predmetni Ugovor o kreditu sklopio kao slabija stranka, u svojstvu fizičke osobe, bez određene namjene, te ima svojstvo potrošača.
19. Sud je vezan za utvrđenja u naprijed navedenim parnicama povodom podnošenja tužbe protiv tuženika od strane potrošača - Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača. Prema čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete odnosno isplate, koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
20. U odnosu na spornu osnovu tužbenog zahtjeva tj. da li je promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula dopuštena ili pak nedopuštena i nepoštena, sud je o navedenom odlučivao kao o prethodnom pitanju sukladno odredbi čl. 12. st. 1. ZPP-a, a sve s obzirom na to da isplata može uslijediti tek nakon prethodnog utvrđenja da li su odredbe o kamatnoj stopi ili valutnoj klauzuli ništetne ili ne.
U odnosu na navedeno, (a i tužitelj se u tužbi poziva na Presudu Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine kojom je potvrđena Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 14. srpnja 2013. godine) ističe se da je navedenom Presudom pravomoćno utvrđena ništetnost ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, te ništetnost ugovorne odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom trajanja ugovornih obveza promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, gdje su nacionalni sudovi navedene odredbe ocijenili nepoštenima i ništetnima. Presuda u odnosu na valutnu klauzulu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. godine, a Presuda u odnosu na kamatnu stopu postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. godine.
21. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine u odnosu na tuženika, odnosno pravnog prednika tuženika, koji je u kolektivnom sporu bio sedmotuženik pravomoćno je utvrđeno da je isti u razdoblju od 01. listopada 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora sedmotuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 03. prosinca 2018. godine, a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja tuženik odnosno pravni prednik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
22. Odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 58/13 i 41/14) propisano je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 131. st. 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.
23. Također, odredba čl. 502.c ZPP-a propisuje da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a za zaštitu kolektivnih interesa i prava da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, a pri čemu će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.
24. Zato sud smatra da tužitelj u ovom postupku ne mora dokazivati ništetnost spornih ugovornih odredbi za koje je već utvrđena ništetnost u kolektivnom sporu, već je dovoljno da se samo pozove na utvrđenja iz kolektivne presude. Takvo pravno stajalište zauzeo je i Vrhovni sud RH u presudi broj Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. godine prema kojemu se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava (čl. 502.a st. 1., čl. 502.b i čl. 502.c ZPP-a), te da nema potrebe ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, s obzirom na iznesena utvrđenja iz tog postupka i citiranje zakonske odredbe, drugačije postupanje bilo nesvrsihodno, neekonomično i previše tegotno za potrošača. Tome u prilog ide i odluka Ustavnog suda U-III-2233/19 od 10. lipnja 2020. godine kojom se dodatno potvrdio stav Vrhovnog suda RH iz presude Rev- 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. godine.
25. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da je tužitelj dokazao pravnu osnovu svojeg potraživanja za isplatu prema tuženiku, ali samo u odnosu na preplatu po osnovi valutne klauzule jer za to u vrijeme podnošenja tužbe nije nastupila zastara, dok je u odnosu za isplatu po osnovi promjenjive kamatne stope nastupila zastara (ali zbog toga je tužitelj i povukao tužbeni zahtjev, međutim kako se tuženik protivio povlačenju, u odnosu na isplatu za pretplatu po osnovi promjenjive kamatne stope tužbeni zahtjev je odbijen kako je to presuđeno u točki IV tužbenog zahtjeva.
26. Tuženik je osporio i visinu i izračun tužbenog zahtjeva. Protivio se preinaci tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja, ali s obzirom da je sud prihvatio preinaku, tuženik se protivio preinačenom tužbenom zahtjevu.
27. U odnosu na preinaku tužbenog zahtjeva nakon provedenog financijskog vještačenja sud ukazuje na zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih odjela i građanskog odjela Vrhovnog suda RH posl.br. Su IV-162/2021 od 26. studenog 2021. godine koji glasi: "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem.", te je sud dopustio preinaku. Naime, kako je do preinake došlo zbog provedenog financijskog vještačenja što predstavlja okolnost koja je nastala nakon podnošenja tužbe, pri čemu tužitelj nije tražio isplatu povišenog iznosa po nekoj drugoj osnovi, osim one koja je navedena u tužbi, pa sukladno tome sud smatra da se tuženik takvoj preinaci ne može protiviti (čl. 191. st. 2. ZPP-a).
28. Vezano za prigovor zastare istaknut po tuženiku ističe se da prema pravnom shvaćanju sjednice građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 30. siječnja 2020. godine, na koje se poziva i ovaj sud, a koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO-a/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91) kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.". Također, prema pravnom stajalištu Vrhovnog suda RH izraženom u odluci Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. godine da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Dakle, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo je do prekida zastare u smislu čl. 388. ZOO- a/91 (čl. 241. ZOO-a/05), te zastara po ovom individualnom restitucijskom zahtjevu tužitelja počela je teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u predmetu P-1401/2012, zastara za svaki individualni restitucijski zahtjev počinje teći ispočetka, a vrijeme prije prekida ne uračunava se u tijek zastare.
28.1. Tužba u predmetu P-1401/2012 podnijeta je 04. travnja 2012. godine, a presuda kojom je odlučeno u dijelu ništetnosti odredbi kojima se glavnica kredita veže uz valutnu klauzulu u švicarskim francima postala je pravomoćna 14. lipnja 2018. godine (presuda Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine), dok je presuda u odnosu na kamatnu stopu postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine. Zbog svega navedenog, a s obzirom da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnijeta 23. srpnja 2021. godine, prigovor tuženika da je nastupila zastara, nije osnovan u odnosu na isplatu po osnovi preplate za ugovorenu valutnu klauzulu, ali je prigovor osnovan u odnosu na isplatu po osnovi preplate za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu.
29. Tužiteljica je iskazala da je predmetni kredit sklopila 2006. godine sa tadašnjom Splitskom bankom i to 2006. ili 2007. godine za iznos od 16.000,00 CHF, u svrhu kupnje namještaja i drugih potrepština kako bi joj lakše bilo održavanje kuće. Sjeća se da je došla u banku i tražila kredit oko 80.000,00 kn i mislila je podići kredit ili u eurima ili u kunama. Službenicu banke da je pitala koji su uvjeti i koji kredit može dobiti. Službenica da ju je pitala da li je čula za kredit u CHF, a tužiteljica da joj je odgovorila da je čula, ali tada da nije bila upoznata za kredit u CHF. Službenica banke joj je rekla da može dobiti kredit u CHF, da je valuta CHF stabilna valuta, da je kamata manja. Također, da joj je izračunala odnosno predočila koliko bi joj rata kredita iznosila u valuti eur i u valuti CHF i kada joj je to prikazala da je vidjela da je rata kredita u eurima znatno veća. Znala je da je kamata promjenjiva i zna što znači promjenjiva kamata. Službenica da joj je rekla da ta promjenjiva kamata neće se nešto drastično, veliko i puno promijeniti, jer da je valuta CHF stabilna. Pročitala je Ugovor o kreditu. Razumjela je Ugovor o kreditu. Razumjela je pojam valutna klauzula, da se veže za valutu CHF.
29.1. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da je ona bila zainteresirana za kredit u kunama, a ne kredit koji bi bio vezan za CHF valutu, međutim da joj je u banci ponuđeno da uzme kredit u CHF valuti jer da je to najpovoljniji kredit i zato se ona odlučila za predmetni kredit. Ali da nije bila upoznata o rizicima tog kredita, odnosno da će anuitet odnosno rata kredita tako puno varirati kao što je u stvarnosti i varirala. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da se između ugovornih strana nije pojedinačno pregovaralo u smislu da je tužiteljica mogla utjecati na odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu i na valutnu klauzulu.
30. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva proveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije T.
P., dipl. oec., kojemu je dan zadatak da utvrdi razlike anuiteta dospjelih u razdoblju otplate kredita sve do zatvaranja kredita, koja obuhvaća razliku zbog promijene tečaja CHF-a, izračunom po mjesecima razlike između plaćenih anuiteta kredita prema Ugovoru o kreditu br. 56653/06 od 23. studenog 2006. i iznosa kredita u kunama prema srednjem tečaju CHF-a koji je bio važeći na dan isplate kredita. Vještak je, nakon proučene dokumentacije, te izvršenih izračuna više i manje uplaćenog na ime tečajnih razlika po kreditnoj partiji koja je predmet ove tužbe dao nalaz i mišljenje:
1. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika više uplatila 2.616,07 € / 19.710,79 kn.
2. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužiteljica je, na ime tečajnih razlika manje uplatila
28,20 € / 212,45 kn.
31. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, te je sukladno istome precizirao tužbeni zahtjev kako je to opisano u točki III izreke ove Presude.
32. Tuženik se podneskom od 18. rujna 2023. godine očitovao na način da se prvenstveno protivi preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužitelja od 31.08.2023. godine, a ukoliko sud dopusti preinaku, tuženik se tako preinačenom tužbenom zahtjevu protivi u cijelosti te ističe prigovor zastare. Naime, tužba se smatra podnesenom kada je preinačena. Tužitelj je podneskom od 31.08.2023. preinačio tužbeni zahtjev na način da je povećao iznos isplate. Međutim, rok za podnošenje tužbe je bio 13.06.2019. godine odnosno 13.06.2023. godine pa je stoga kako osnovni tako i preinačeni tužbeni zahtjev u zastari! Tako i sudska praksa: „Međutim, to što je dopuštena preinaka ne znači da isto nije od utjecaja na zastaru, obzirom se pitanje zastare preinačenog dijela tužbe ocjenjuje samostalno i za ocjenu nastupanja zastare
odlučan je dan kada je tužba preinačena a ne kada je podnesena (npr. Revx-848/14, Revx- 249/2009, Rev-21/2010).“„Naime, iz odredbi članka 191. stavak 1. i 2. ZPP-a jasno proizlazi da se u slučaju povećanja postojećeg zahtjeva radi o preinaci tužbe, a zastara u takvom slučaju u odnosu na povećani dio tužbenog zahtjeva počinje teći od dana kada je tužba preinačena (tako u Revr 1797/10-2 i Rev x 424/11-2).“
33. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje tj. izračun vještaka jer je isti izrađen po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije, isti je u svemu razumljiv i u skladu s pravilima struke, te je sud istog prihvatio kao vjerodostojan.
34. U ukupnosti svih provedenih dokaza sud je nesporno utvrdio:
- da su parnične stranke dana 23. studenog 2006. godine sklopile Ugovor o kreditu za iznos od 16.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju kreditora na dan korištenja,
- da se radi o potrošačkom kreditu, bez određene namjene,
- da se tužitelj pozvao na pravomoćne presude donijete u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa sukladno čl. 502. c ZPP-a i čl. 138.a ZZP/07,
- da pravomoćne presude donijete u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa obvezuju ostale sudove u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete,
- da odredbe o valutnoj klauzuli i kamatnoj stopi podliježu testu poštenosti, a koji postupak je proveden u postupku za zaštitu pojedinih prava i interesa potrošača,
- da se o ugovornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo,
- da potraživanje tužitelja za isplatu po osnovi preplate za ugovorenu valutnu klauzulu nije zastarjelo, ali da je za isplatu po osnovi preplate za ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu potraživanje tužitelja zastarjelo,
- da je tužitelj preplatio iznos po predmetnom Ugovoru o kreditu, kako je to navedeno u točki III izreke ove Presude.
35. Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.461,67 kn nije osnovan, jer je za istog nastupila zastara, slijedom čega je presuđeno kao u točki IV izreke ove Presude.
36. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a. Tužitelj nije uspio u ovom postupku samo u razmjerno manjem dijelu svog zahtjeva, ali zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Tužitelju su priznati troškovi za sastav tužbe, za sastav podneska od 01. rujna 2023., te za zastupanje na ročištima 09. lipnja 2022. i 10. studenog 2022. za svaku radnju po 199,08 eura, te za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 33,80 eura i za troškove vještačenja u iznosu od 331,80 eura, te za putni trošak tužitelja iz Pule do Poreča i natrag u iznosu od 48,80 eura (122 km x 0,40 eura), a što ukupno iznosi 1.210,72 eura / 9.122,17 kn. Tužitelju nije priznat trošak za sastav podnesaka od 19. svibnja 2022. i 10. listopada 2022. godine jer isti nisu bili nužni za donošenje meritorne odluke u ovoj pravnoj stvari. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tbr. 7, 8., 9., 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje: Tarifa) i tarifnom broju 1. Tarife o sudskim pristojbama (NN 53/2019, 92/2021, 37/2023).
Tuženiku nije priznat trošak pozivom na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a.
37. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao izreci ove Presude.
U Poreču - Parenzo, dana 22. prosinca 2023. godine.
S u t k i n j a:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.
DNA:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika.
