- 1 -              Revd 4169/2023-2

Broj: Revd 4169/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari po tužbi tužitelja Š. S. iz S., …, OIB…, kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u S., protiv tuženika 1. S. J. iz S., …, OIB…, 2. I. J. iz S., K., …, OIB … i 3. M. J. iz S., …, OIB…, svi zastupani po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku u H., radi namirenja tražbine iz založene stvari, te u pravnoj stvari po protutužbi tuženika 1. S. J. iz S., …, OIB…, 2. I. J. iz S., K., …, OIB … i 3. M. J. iz S., …, OIB…, svi zastupani po punomoćniku Ž. Š., odvjetniku u H., protiv tužitelja Š. S. iz S., …, OIB…, kojeg zastupa punomoćnica M. M., odvjetnica u S., radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž-169/2021-8 od 20. travnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu broj P-669/2020 od 30. listopada 2020., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da su tuženici dužni dopustiti namirenje tražbine tužitelja u iznosu od 77.641,32 eura sa zateznim kamatama, sudskom prodajom založene nekretnine, koje se obveze tuženici mogu osloboditi ukoliko tužitelju u cijelosti namire tražbinu, dok je prihvaćen protutužbeni zahtjev tuženika kojim su tražili utvrđenje da je ništav Ugovor o zajmu i uknjižbi založnog prava, sklopljen između tužitelja kao zajmodavca i 1. tuženika kao zajmoprimca, te J. S. pok. S. kao jamca – garanta od 19. rujna 1990.

2. Tužitelj podnosi prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, u kojem postavlja sljedeća pitanja:

„1. Mora li se protutužba uvijek tretirati kao samostalna tužba sukladno odredbi čl.189.st.1. ZPP-a te predstavlja li povreda navedene odredbe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.1. ZPP-a, a što može bit od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude?

2. U slučaju izmjene osobe raspravnog suca, ima li odredba čl.315.st.3. ZPP-a obvezujuću uputu za raspravnog suca staviti na zapisnik da glavna rasprava mora početi iznova te da strankama omogućiti izjašnjavanje da se dokazi koji su ranije izvedeni ponovno ne izvode?

3. Ukoliko je u sudskom postupku utvrđeno da uistinu nije došlo do stvarne isplate potraživanog zajma iz ugovora o zajmu, pa prema tome isti nije ni mogao dospjeti na naplatu, predstavlja li takav ugovornepostojeći, a ne o ništetni ugovor sa elementima zelenaškog ugovora, u smislu postavljenog tužbenog i protutužbenog zahtjeva?

4. Ima li umješač pravo na cjelokupnu naknadu troškova sukladno odredbi čl.154.ZPP-a, ukoliko je umješač tijekom trajanja postupka, zbog nastupa univerzalne sukcesije, i sam postao parničnom strankom te je li dosuđivanjem cijelokupnog troška i umješaču na strani tužitelja narušena pravična ravnoteža između interesa tužitelja i interesa tuženika i umješača na strani tuženika?“.

3. Kao razloge važnosti postavljenih pitanja tužitelj se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-76/2008 od 7. svibnja 2008., odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-303/2009 od 11. ožujka 2009. i Gž-509/2008 od 2. ožujka 2009., - za prvo postavljeno pitanje, odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3945/2007 od 26. veljače 2008. i Pž-4407/2021 od 14. lipnja 2022., odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III/4028/2021 od 25. rujna 2023. – za treće postavljeno pitanje, te odluke Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-2966/2016 od 29. prosinca 2016 i Gž-294/2020 od 24. veljače 2020., Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2730/2016 od 28. studenoga 2016. – za četvrto postavljeno pitanje.

4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

5. Postupajući sukladno odredbama 385.a i 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje nisu važna za odluku u ovom sporu niti za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kao ni za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6. To stoga jer prvo i drugo postavljeno pitanje predstavljaju prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo je propisala odredba članka 385.a stavak 1. ZPP. Naime, postavljena pitanja nisu sama po sebi razlog za dopuštenje revizije, jer čak i u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe članka 385.a ZPP, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6.1. U odnosu na treće postavljeno pitanje, sudovi su utvrdili da po osnovi sklopljenog Ugovora o zajmu od 19. rujna 1990. tužitelj kao zajmodavac nije izvršio predaju stvari – novca 1. tuženiku kao zajmoprimcu, slijedom čega nema ni obveze tuženika za vraćanje iznosa navedenog u Ugovoru o zajmu, pri čemu je sklopljeni Ugovor o zajmu, zelenaški ugovor, budući da su ispunjene sve pretpostavke postojanja takvog ugovora u smislu odredbe članka 141. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) i kao takav je ništav. Stoga postavljeno pitanje nije važno za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer se odnosi na osporavanje činjeničnih utvrđenja.

6.2. Odgovor na četvrto postavljeno pitanje ovisi o utvrđenim činjenicama i okolnostima svakog slučaja.

7. K tomu, iako već obzirom na navedeno nije odlučno, odluke na koje se poziva podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti, ne odgovaraju činjeničnim utvrđenjima, a slijedom toga niti pravnom shvaćanju na kojem je utemeljena odluka drugostupanjskog suda. Isto tako, u odlukama na koje se tužitelj poziva u odnosu na postavljena pitanja nije izraženo kakvo pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno pravnom shvaćanju iz pobijane odluke.

8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 7. veljače 2024.

                            Predsjednik vijeća:

                            Đuro Sessa, v.r.