REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 10 Us I-2007/2023-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja R. P. iz T., T. …, kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici iz Z. odvjetničkog ureda G. L. i M. R. u R., D. …, protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi poreza na dohodak, 22. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-14/22-01/83, URBROJ: 513-04-23-3 od 5. srpnja 2023. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk, KLASA: UP/I-410- 23/2022-013/00004, URBROJ: 513-007-08-03-2022-0002 od 26. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, Ispostave Krk, KLASA: UP/I-410-23/2022-013/00004, URBROJ: 513-007-08-03- 2022-0002 od 26. siječnja 2023., tužitelju je utvrđena porezna osnovica za utvrđivanje predujma poreza i prireza na dohodak po osnovi otuđenja nekretnina u iznosu od 584.685,88 kn, te predujam poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i predujam prireza porezu na dohodak od otuđenja nekretnina za 2020. u iznosu od 140.324,61 kn.

2. Tuženik je rješenjem, KLASA: UP/II-410-14/22-01/83, URBROJ: 513-04-23- 3 od 5. srpnja 2023., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.

3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, te navodi da se u konkretnom slučaju ne radi o otuđenju nekretnine unutar roka od dvije godine od dana stjecanja (nabave), te da se zbog toga ne radi o dohotku koji se smatra oporezivim dohotkom od imovine i imovinskih prava odnosno nisu ispunjeni uvjeti za vođenje postupka utvrđivanja poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Tuženik da uopće nije uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj od lipnja 2019. do veljače 2020., a zatim i do siječnja 2021. bio prijavljen na adresi predmetne nekretnine odnosno R., M. B. …, a nakon otuđenja nekretnine, unatoč sklopljenom ugovoru o kupoprodaji nekretnine od 31. siječnja 2020., da je ostao prijavljen i stanovao na adresi iste nekretnine, što da je potvrđeno dostavljenim izjavama poreznog obveznika R. P., kao i D. Ž., od 6. listopada 2021., a koje da su ovjerene kod javnog bilježnike A. P., te na koje da se niti tuženik, a niti prvostupanjsko tijelo nisu niti u jednom dijelu obrazloženja osporavanog drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja osvrnuli niti su iste uzeli u obzir prilikom donošenja odluke. U odnosu na utvrđenu visinu priznatih izdataka za predmetnu nekretninu, tužitelj upućuje na činjenicu da isti iznos nije pravilno utvrđen budući da prilikom utvrđivanja istog iznosa nije uzeta u obzir cjelokupna dokumentacija dostavljena od strane tužitelja, a koja da se odnosi upravo na izdatke učinjene za predmetnu nekretninu, što također ukazuje na činjenicu da u predmetnom poreznom postupku činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno. U odnosu na razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ističe kako je slijedom pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u postupku pogrešno primijenjen članak 58. stavak 2. Zakona o porezu na dohodak. Obzirom da je nekretnina služila za stanovanje tužitelju i/ili uzdržavanim članovima njegove obitelji, da se može zaključiti kako je ista odredba pogrešno primijenjena u konkretnom slučaju budući da, sukladno istoj, tužitelj nije obveznik plaćanja poreza na dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava, te da je pogrešno primijenjen i članak 58. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak. Također ističe da su ovlaštene osobe koje su vodile postupak te ovlašteni djelatnici poreznog tijela trebali imati malo više obzira i svakako prethodno navedene činjenice sagledati u skladu s odredbom članka 121. stavak 2. Općeg poreznog zakona, odnosno voditi porezni postupak jednakom pozornošću u pogledu svih bitnih činjenica, kako onih koje idu na štetu tužitelja tako i onih u njegovu korist. U postupku da je počinjena i gruba povreda članka 6. stavak 1. i 2. OPZ-a. U odnosu na razlog predmetne tužbe koji se odnosi na povredu odredaba postupka, a slijedom iznesenih činjenica, ističe kako tijelo koje je donijelo osporavano rješenje nije prilikom vođenja postupka postupalo na način predviđen člankom 8. Zakona o općem upravnom postupku, te predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje pri svim navodima iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

5. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 18. prosinca 2023. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime se smatra da je strankama u smislu članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS) dana mogućnost očitovanja o svim činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnima za rješavanje predmetnog upravnog spora.

6. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je ustrajala kod svih navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.

7. U cilju ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika, Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih spornih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Odredbom članka 56. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 138/20, dalje: ZPD), propisano je da se dohotkom od imovine i imovinskih prava smatra razlika između primitaka po osnovi najamnine, zakupnine, iznajmljivanja stanova, soba i postelja putnicima i turistima i organiziranja kampova, primitaka od vremenski ograničenog ustupa autorskih prava, prava industrijskog vlasništva i drugih imovinskih prava u skladu s posebnim propisima, primitaka od otuđenja nekretnina i imovinskih prava i izdataka koji su poreznom obvezniku u poreznom razdoblju nastali u svezi s tim primicima.

10. Odredbom članka 58. ZPD-a, propisano je da se dohotkom iz članka 56. ovoga Zakona smatra i dohodak koji porezni obveznik ostvari od otuđenja nekretnina i imovinskih prava. Otuđenjem se smatra prodaja, zamjena i drugi prijenos. Dohodak čini razlika između primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnine ili imovinskog prava koje se otuđuje i nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda. Troškovi otuđenja mogu se odbiti kao izdaci (stavak 1.). Dohodak od otuđenja nekretnina iz stavka 1. ovoga članka ne oporezuje se ako je nekretnina služila za stanovanje poreznom obvezniku ili uzdržavanim članovima njegove uže obitelji iz članka 14. stavaka 5. i 6. ovoga Zakona, a i u slučaju ako je nekretnina ili imovinsko pravo otuđeno nakon dvije godine od dana nabave (stavak 2.). Iznimno od stavka 2. ovoga članka, dohodak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava oporezuje se ako je otuđeno više od tri nekretnine iste vrste ili više od tri imovinska prava iste vrste u razdoblju od pet godina od dana stjecanja nekretnine ili imovinskog prava, osim ako se nekretnine izvlašćuju na temelju posebnog zakona te ako se otuđuju zemljišta čija je pojedinačna površina do 250 m[2] , a ukupno do 1000 m . Ako se otuđuje zgrada s više stanova ili poslovnih prostora ili građevinsko zemljište ili više zemljišnih čestica, jednom nekretninom smatra se svaki stan, poslovni prostor, gradilište ili zemljišna čestica. Dohodak čini razlika između ukupnog iznosa primitka utvrđenog prema tržišnoj vrijednosti nekretnina ili imovinskih prava koji se otuđuju u razdoblju od pet godina i njihove nabavne vrijednosti uvećane za rast proizvođačkih cijena industrijskih proizvoda te za troškove ulaganja za koje porezni obveznik posjeduje vjerodostojne isprave (stavak 3.).

11. Odredbom članka 60. stavak 1. ZPD-a, propisano je da ako pri utvrđivanju dohotka iz članka 56. ovoga Zakona zakupnina, najamnina, primitak od imovinskih prava te primitak od otuđenja nekretnina i imovinskih prava nije prijavljen ili nije prijavljen u tržišnom iznosu, dohodak će utvrditi Porezna uprava prema tržišnim cijenama u mjestu u kojemu se nekretnina nalazi, mjestu u kojemu se imovinsko pravo daje na korištenje, odnosno u mjestu u kojemu se imovinsko pravo otuđuje.

12. Odredbom članka 68. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj: 10/17, 128/17, 106/18, 1/19, 80/19, 1/20, 74/20 i 1/21; dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je da se pri utvrđivanju dohotka od otuđenja nekretnina iz članka 58. stavka 1. Zakona danom nabave nekretnine smatra nadnevak kupoprodajnog ugovora, odnosno u slučaju izgradnje u vlastitoj režiji dan kada je izgrađena nekretnina osposobljena za upotrebu. U slučaju otuđenja nekretnine izgrađene u vlastitoj režiji, nabavnu vrijednost čini stvarni izdatak, odnosno cijena izgradnje prema vjerodostojnoj dokumentaciji, a ako ne postoji isprave o nabavi, nabavna vrijednost utvrđuje se procjenom te se usklađuje s rastom proizvođačkih cijena od trenutka kad je nastao izdatak do trenutka kada je ostvaren primitak po osnovi otuđenja te nekretnine. U slučaju otuđenja dijela nekretnine, odnosno otuđenja samo jednog stana, jednog poslovnog prostora ili drugog dijela zgrade (garaže ili spremišta i sl.), tada se u izdatke priznaje samo razmjerni dio ukupnih troškova izgradnje nekretnine.

13. Iz spisa predmeta proizlazi da tužitelj temeljem Ugovora o kupoprodaji od 1. srpnja 2019. stekao stan u R., M. B. …, za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 943.154,45 kn, koju nekretninu je prodao 31. siječnja 2020. za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1.561.960,68 kn.

14. Na temelju gore navedenih utvrđenja porezno tijelo zaključilo je da je tužitelj otuđenjem nekretnine unutar dvije godine od njezina stjecanja ostvario dohodak od imovine i imovinskih prava iz članka 56. i 58. ZPD-a, te su se stekli uvjeti za vođenje postupka utvrđivanja poreza na dohodak kako je to opisano u Zapisniku o obračunu osnovice i poreza na dohodak od otuđenja nekretnina od 30. prosinca 2021.

15. Tužitelj tvrdi da je od lipnja 2019. do veljače 2020., a zatim i do siječnja 2021. bio prijavljen na adresi predmetne nekretnine, a nakon otuđenja nekretnine da je ostao prijavljen i živio na istoj adresi. Iz uvjerenja o boravištu proizlazi da je tužitelj imao prijavljeni boravak na predmetnoj adresi od 10. siječnja 2020. do 10. siječnja 2021., temeljem čega je pravilno utvrdilo porezno tijelo kada je navelo da je tužitelj prijavio boravak 21 dana prije samog otuđenja nekretnine, iz čega proizlazi da je samo u tom razdoblju mogao stanovati u istoj. Temeljem navedenog proizlazi da nekretnina nije služila tužitelju za stanovanje, a dostavljeni računi za vodu i premije osiguranja za zgradu, također ne predstavljaju dokaz da je tužitelj doista i živio u predmetnoj nekretnini.

16. Slijedom navedenog, sud nije prihvatio osnovanima navode tužitelja, obzirom da su isti takvi da ne mogu dovesti do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.

17. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.

18. Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 57. stavak 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti kao neosnovan.

19. Odluka o troškovima spora je zasnovana na članku 79. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima prema kojoj tužitelj nema pravo na naknadu troškova spora, budući da je spor u cijelosti izgubio.

U Rijeci 22. prosinca 2023.

S u t k i nj a

Danica Vučinić, dipl. iur., v. r.