REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 10 P-686/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja Stečajna masa iza SMJEŠAK d.o.o. za ugostiteljstvo u stečaju, Zagreb, Ulica Pavla Hatza 9, OIB: 04514260965, kojeg zastupa stečajni upravitelj Jozo Jelavić, a ovaj po punomoćniku Antoniu Bolanči, odvjetniku iz Splita, protiv ŽELJKO PULJIĆ, Split, Mejaši II, broj 66, OIB: 88404718470, kojeg zastupa punomoćnik Mirko Budić, odvjetnik iz Splita, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 15. studenog 2023. uz sudjelovanje punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, objavljene dana 21. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan uređeni tužbeni zahtjev tužitelja iz podneska od 19. prosinca 2022. koji glasi:

" Dužan je tuženik ŽELJKO PULJIĆ, OIB: 88404718470, isplatiti tužitelju Stečajna masa iza SMJEŠAK d.o.o. za ugostiteljstvo u stečaju, OIB: 04514260965, iznos od 76.574,69 EUR-a/576.952,06 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 1. siječnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima i zaračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužitelj povukao tužbu za iznos od 48.140,83 EUR- a/362.717,14 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 1. siječnja 2017. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima i zaračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 10.998,15 EUR- a/82.865,62 kn[1] , dok se zahtjev tuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 3.199,03 EUR-a/24.103,13 kn, odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Kod ovog suda je dana 21. prosinca 2021. zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika, radi isplate.

2. U tužbi tužitelj navodi kako je odlukom Trgovačkog suda u Splitu od 7. listopada 2021. poslovni broj St-2041/16 upućen stečajni upravitelj podnijeti tužbu protiv tuženika-zakonskog zastupnika stečajnog dužnika radi isplate iznosa koje je uzeo iz blagajne dužnika s osnova pozajmica. Na skupštini od dana 5. studenog 2018. tuženik da se je izjasnio o mogućnostima podmirenja potraživanja prema stečajnom dužniku u ukupnom iznosu od 741.806,59 kn. Tuženik da je nakon te skupštine vjerovnika izvršio uplate u ukupnom iznosu od 355.000,00 kn i to uplatom iznosa od 210.000,00 kn dana 12. prosinac 2018., uplatom iznosa od 44.000,00 kn dana 29. ožujka 2019., uplatom iznosa od 36.000,00 kn dana 1. travnja 2019., te uplatom iznosa od 65.000,00 kn dana 27. studenog 2019. Uslijed zastoja u plaćanju stečajni upravitelj da je protiv tuženika podnio kaznenu prijavu te nakon podnošenja kaznene prijave tuženik da je uplatio iznos od 33.000,00 kn, dok njegov sin Luka Puljić da je uplatio 15.000,00 kn. Navedenim uplatama tuženik da je tužitelju ukupno uplatio iznos od 403.000,00 kn.

3. Nadalje, tužitelj navodi kako na dan podnošenja tužbe tuženik duguje tužitelju iznos od 939.669,20 kn. Ističe kako od zadnje uplate pa do dana podnošenja tužbe tuženik nije uplatio preostali novčani iznos na koji se obvezao. Stečajni upravitelj da je više puta kontaktirao istoga radi isplate preostalog novčanog iznosa, ali bezuspješno. Izjavom o načinu i mogućnosti podmirenja duga prema stečajnom dužniku danom pred skupštinom vjerovnika, kao i izvršenim uplatama tuženik da je nesporno priznao osnovu i visinu koja je predmet ove tužbe. Uzimanjem pozajmica od stečajnog dužnika kao vlasnik i zakonski zastupnik stečajnog dužnika do otvaranja stečajnog postupka i nepodmirivanju svog duga u cijelosti da je umanjena stečajna masa odnosno stečajni vjerovnici da su ostali uskraćeni u namirenju većeg dijela svojeg potraživanja. Upravo zbog navedenog stečajni upravitelj da je na skupštini vjerovnika održanoj 7. listopada 2021. predložio donošenje odluke o naplati preostalog dijela potraživanja koja stečajni dužnik ima prema tuženiku te slijedom toga da je donesena odluka kojom se stečajni upravitelj, kao zakonski zastupnik stečajne mase iza stečajnog dužnika upućuje na podnošenje tužbe protiv tuženika radi isplate.

4. Stoga tužitelj predlaže sudu donijeti presudu kojom bi se obvezalo tuženika da isplati tužitelju iznos od 939.669,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos od 1. siječnja 2017. pa do isplate.

5. Kod ovog suda je dana 21. siječnja 2022. zaprimljen odgovor na tužbu tuženika kojim se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlaže tužbu odbaciti, odnosno tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovore glede utužene tražbine i to njenoga nastanka, dospijeća, zastare, pravičnosti, prekomjernog tereta. Navodi kako su netočni navodi tuženika da tužitelju duguje iznos od 939.669,20 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 1. siječnja 2017. pa do isplate. Potvrđuje da su točni navodi da je u bilanci tuženika sastavljenoj za 2016. bilo iskazano potraživanje od tuženika u iznosu od 741.806,59 kn (na kontu potraživanja od kupca (1200-0023) u iznosu od 104.866,97 kn i na kontu ostala potraživanja (1470-003) iznos od 636.936,62 kn). Potvrđuje da su točni i navodi tuženika da je tijekom stečajnog postupka koji se vodi nad stečajnim dužnikom na račun stečajnog dužnika tuženiku platio iznos od 403.000,00 kn.

6. Tuženik ističe prigovor zastare utuženih tražbina. Osporava navode da je na skupštini vjerovnika održanoj 5. studenog 2018. tuženik izjavio da priznaje dug u osnovi i visini u iznosu od 741.846,50 kn. Iz sadržaja samog zapisnika da proizlazi kako je tuženik svojom izjavom odgovorio na pitanje stečajnog upravitelja da se izjasni o mogućnostima podmirenja duga, a ne da se izjasni je li dug priznaje. Data izjava tuženika da se ne može tumačiti kao priznanje duga, a radi čega ista da nije dovela do prekida zastare utuženih tražbina, a za što se tuženik poziva na odluke Vrhovnog suda navedene u odgovoru na tužbu. Ističe kako izvršenim uplatama od strane tuženika, za tražbine koje tim uplatama tuženik nije platio, tj. za iznos od 338.806,59 kn kao razlika između iznosa od 741.806,59 kn i plaćenog iznosa od 403.000,00 kn, također nije prekinuta zastara. U svrhu tih svojih navoda tužitelj se poziva na sudsku praksu Vrhovnog suda RH specificirane u odgovoru na tužbu prema kojoj plaćanje jednog dijela zastarjelog duga se ne može tumačiti kao priznanje drugog dijela duga, tj. duga koji nije plaćen. Utužene tražbine u visini od 338.806,59 kn (kao razlika između iznosa od 741.806,59 kn) i plaćenog iznosa od 403.000,00 kn (da je sasvim sigurno da su dospjele prije 1. siječnja 2016.), a što da je vidljivo iz bilance koju je tužitelj priložio uz tužbu. Iz te bilance da je razvidno da je iznos od 741.806,59 kn iskazan kao početno stanje, odnosno stanje na kraju prethodne godine, tj. na dan 31. prosinca 2015. i da je tijekom 2016. bilo prometa po kontu potraživanja od kupaca (1200-0023) za iznos od 19.108,19 kn pa da je stoga očito za zaključiti kako je prošlo više od 5 godina od dospijeća tražbina koja je nedvojbeno bila prije 31. prosinca 2015. do dana utuženja 21. prosinca 2021. Ističe da su predmetne tražbine već bile zastarjele i u vrijeme kada je tuženik dao usmenu izjavu, odnosno na dan sastavljanja zapisnika skupštine od 5. studenog 2018. Tako i kada bi se ocijenilo predmetnu izjavu od 5. studenog 2018. na način da je tuženik tom izjavom priznao dug, a što se osporava ističe kako ta izjava se ne može smatrati odricanjem od zastare iz razloga što nije dana u pisanom obliku.

7. Nadalje, tuženik osporava da su zbog utuženog potraživanja stečajni vjerovnici ostali uskraćeni u namirenju većeg dijela svojih potraživanja. Iz završnog računa (obrazac 20) stečajnog upravitelja sastavljenog radi zaključenja stečaja da je vidljivo da su pri zaključenju stečaja namireni troškovi stečajnog postupka u cijelosti te tražbine stečajnih vjerovnika, osim u dijelu koji iznosi ukupno 81.362,89 kn. Tužitelj na računu (za podjelu) da ima još 45.000,00 kn, što da je razvidno iz zapisnika od 7. listopada 2021., a da se radi nesporno u iznosu koji je uplatio tuženik i u ime tuženika njegov sin i koji da nije podijeljen vjerovnicima. Tako za namirenje svih troškova stečajnog postupka i svih tražbina svih stečajnih vjerovnika predmetnog stečajnog postupka da je potreban još iznos od 36.362,89 kn. Tuženik da je jedini vlasnik poslovnih udjela u Smješak d.o.o. pa u slučaju uspjeha tužitelja u ovom postupku, svaki iznos koji bi tužitelj naplatio od tuženika, a koji prelazi iznos potreban za namirenje troškova stečajnog postupka i svih tražbina svih stečajnih vjerovnika da bi sukladno odredbi članka 285. Stečajnog zakona stečajni upravitelj bio dužan predati baš ovdje tuženiku. Tako uvažavajući činjenicu da su svi troškovi stečajnog postupka namireni, da je za potpuno namirenje svih stečajnih vjerovnika i to u punom iznosu prijavljenih tražbina potreban još iznos od 36.362,89 kn, te imajući u vidu odredbu članka 285. Stečajnog zakona da je jasno da vođenje ove parnice protiv tuženika za iznos koji prelazi iznos za namirenje svih tražbina stečajnih vjerovnika je suvišno i nepotrebno. Vođenje ove parnice da je za tuženika ugrožavajuće i štetno na ovoj razini. U slučaju uspjeha tužitelja u ovom postupku da bi se radilo specifično o pravnoj situaciji u kojoj bi tuženik istodobno bio dužnik stečajne mase ali i vjerovnik te iste stečajne mase za dio stečajne mase koji će preostati nakon namirenja svih troškova stečajnog postupka i svih tražbina svih stečajnih vjerovnika. Tako tužitelj da nema pravni interes za vođenje ovog postupka. Podredno ističe prigovor radi prijeboja za iznos koji predstavlja razliku između utuženog iznosa i nedostajećeg iznosa u svoti od 36.362,89 kn potrebnog za namirenje svih tražbina svih stečajnih vjerovnika iz stečajnog postupka koji se vodi nad pravnim prednikom tužitelja Smješak d.o.o. u stečaju.

8. U očitovanju na tuženikov odgovor na tužbu, a u podnesku od 11. veljače 2022. tužitelj je ustrajao u tvrdnji da je u predmetnoj pravnoj stvari tuženik priznao dug, te se poziva na praksu Vrhovnog suda RH citirane u navedenom podnesku. Tim priznanjem duga da je došlo do prekida zastare. Izjava tuženika da je dana na zapisnik, odnosno u pisanom obliku. Predmetni postupak da je pokrenut temeljem Odluke skupštine vjerovnika, a koja Odluka je priložena tužbi u ovoj pravnoj stvari i donesena sukladno odredbama Stečajnog zakona, i na istu tuženik da nema pravo prigovarati.

9. U očitovanju na naprijed citirani tužiteljev podnesak tuženik je u podnesku zaprimljenom kod suda 14. listopada 2022. ustrajao u svim do tada iznesenim navodima. Ističe kako činjenica da su predmetna potraživanja bila iskazana u bilanci prednika tužitelja za 2016. ne znači da su nastala i dospjela u toj godini. Predmetna potraživanja da su dospjela i nastala znatno ranije, tj. u 2011., a što da je razvidno iz bilance sastavljene za 2011. Tako da je očito da su predmetna potraživanja nastala i dospjela tijekom 2011. i da su zastarjela prije 1. siječnja 2017. Osporava navode tuženika da bi plaćanje jednog dijela duga značilo priznanje drugog dijela duga, te se poziva na odluke Vrhovnog suda RH citirane u tom podnesku. Ističe kako tužitelj pogrešno tvrdi da je izjava tuženika od 5. studenog 2018. pisana izjava, odnosno pisano priznanje duga, uz obrazloženje da je tuženik dao usmenu izjavu. Predmetna usmena izjava da mora biti jasna, određena i bezuvjetna, što predmetno da nije, te da mora biti dana u tijeku zastarnog roka, a ovdje da je isti istekao najkasnije 1. siječnja 2017. Iz izvješća stečajnog upravitelja od 3. listopada 2022. da proizlazi da tužitelj na računu ima iznos od 48.230,76 kn koji nije podijeljen vjerovnicima, tako za namirenje svih troškova stečajnog postupka i svih tražbina svih stečajnih vjerovnika da je potreban još iznos od 33.132,13 kn.

10. U podnesku od 19. prosinca 2022. tužitelj je uredio svoj tužbeni zahtjev na način pobliže specificiran u izreci ove presude, te je u istom podnesku prikazao izračun tražbine izvršen temeljem odredbe članka 172. Zakona o obveznim odnosima, a kako je to specificirano u istome.

11. Glede uređenog tužbenog zahtijeva tužitelja tuženik se je u podnesku zaprimljenom kod suda dana 12. siječnja 2023. očitovao kako se ne protivi smanjenju tužbenog zahtijeva ali da zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove postupka za smanjeni dio istoga. Ističe kako je uračunavanje tražbine tužitelja pogrešno, te prigovara zatraženoj zakonskoj zateznoj kamati, kako s osnova početka tijeka iste tako i s obzirom na zatraženu visinu.

12. Tužitelj je tijekom postupka ustrajao u tužbi i uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska od 19. prosinca 2022., dok je tuženik ustrajao u navodima iz odgovora na tužbu.

13. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, te izveo dokaz knjigovodstveno financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Milenku Galiotu, dipl. oec. iz Dugog Rata, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

14. Predmet spora, a sukladno uređenom tužbenom zahtjevu tužitelja iz podneska od 19. prosinca 2022., je isplata iznosa od 576.952,06 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2017. pa do isplate. Taj iznos tužitelj potražuje kao iznos koji je tuženik uzeo iz blagajne tužitelja s osnova pozajmnica.

15. Prema navodima tužitelja (podnesak od 19. prosinca 2022.) izračun utužene tražbine izvršen je temeljem odredbe članka 172. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a).

16. Među strankama nije sporno:

-da je Odlukom skupštine vjerovnika u stečajnom postupku nad dužnikom Smješak d.o.o. u stečaju poslovni broj St-2041/2016-120 (zapisnik s ročišta od dana 7. listopada 2021.) upućen stečajni upravitelj podnijeti tužbu protiv ovdje tuženika, zakonskog zastupnika dužnika do nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka radi isplate iznosa koje je uzeo iz blagajne dužnika s osnova pozajmice, a prije otvaranja stečajnog postupka (list 11 i 12 spisa);

- da je u bilanci Smješak d.o.o. u stečaju (prednika tužitelja) sastavljenoj za 2016. bilo iskazano potraživanje od tuženika u ukupnom iznosu od 741.806,59 kn i to na kontu potraživanja od kupca br. 1200-0023 u iznosu od 104.866,97 kn i na kontu ostala potraživanja broj 1470-0003 u iznosu od 636.939,62 kn (list 5-10 spisa);

- da je tuženik tijekom stečajnog postupka nad stečajnim dužnikom na račun stečajnog dužnika uplatio iznos od ukupno 403.000,00 kn i to: iznos od 210.000,00 kn dana 12. prosinca 2018., iznos od 44.000,00 kn dana 29. ožujka 2019., iznos od 36.000,00 kn dana 1. travnja 2019., iznos od 65.000,00 kn dana 27. studenog 2019. te iznos od 33.000,00 kn i iznos od 15.000,00 kn (ovaj posljednji iznos je uplatio tuženikov sin), a sve nakon podnošenja kaznene prijave od strane stečajnog upravitelja tuženika;

- da se je na skupštini od dana 5. studenog 2018. tuženik izjasnio o mogućnostima podmirenja potraživanja prema stečajnom dužniku u ukupnom iznosu od 741.806,59 kn (list 13 i 14 spisa).

17. Sporan je prigovor nedostatka pravnog interesa (kao procesne pretpostavke za vođenje ovog postupka), te je li tužitelj izgubio pravo zahtijevati ostvarivanje utuženog iznosa uslijed proteka zakonom određenog roka (prigovor zastare).

18. Kada se radi o kondemnatornoj tužbi, što je predmetno slučaj, za njeno podnošenje ne mora se posebno dokazivati pravni interes. Dakle, taj interes se pretpostavlja, jer u pravilu postoji. Tako u slučaju uspjeha u ovoj parnici bi se zasigurno ostvarila korist za ovdje tužitelja, te pitanje "eventualne" razlike između utuženog iznosa i nedostajećeg iznosa za namirenje svih stečajnih vjerovnika iz stečajnog postupka koji se vodi nad tužiteljem (tužitelj navodi da se radi o iznosu od 36.362,84 kn) – odgovor na tužbu odnosno iznos od 33.132,13 kn-podnesak zaprimljen kod suda 14. listopada 2022. nije od značaja postojanja pravnog interesa tužitelja za vođenje ovog parničnog postupka, te će primjena odredbe članka 285. Stečajnog zakona ("Narodne novine" 71/15, 104/17, 36/22, dalje SZ-a) biti predmetom stečajnog postupka.

19. Tuženik ističe prigovor zastare. Tužitelj osporava navedeni prigovor tvrdnjom da je priznanjem tuženika-izjava na skupštini od dana 5. studenog 2018.; uplate tijekom stečajnog postupka u ukupnom iznosu od 403.000,00 kn, došlo do prekida zastare.

20. Prema odredbi članka 214. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a) zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze.

21. Prema odredbi članka 215. ZOO-a zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

22. Cijeneći tuženikov prigovor zastare utužene tražbine sud je ispitujući osnovanost tog prigovora odlučujuću činjenicu- u kojem trenutku je tužitelj mogao tražiti naplatu predmetne tražbine tj. kada je predmetna tražbina nastala i dospjela na isplatu pokušao utvrditi očitovanjem tužitelja kao i knjigovodstveno financijskim vještačenjem, a o čemu će biti riječi u nastavku obrazloženja ove presude.

23. Prije svega valja navesti da su stranke dužne iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelje svoj zahtjev ili kojima pobijaju navode ili dokaze protivnika (članak 219. ZPP-a). Ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a. ZPP-a).

24. Zadaća dokazivanja u parnici je utvrditi istinitost iznesenih tvrdnji stranaka. Dokazivanje se smatra uspjelim ako sud stekne uvjerenje da je tvrdnja o sadržaju određene činjenice istinita, tj. da se podudara sa stvarnošću. Dokaz nije uspio, ako sud ne stekne takvo uvjerenje ili ako stekne uvjerenje o suprotnome-da je stvarnost drukčija nego što je tvrdnja u njoj.

25. Sud je u parnici dužan na temelju činjenica i dokaza kojim raspolaže te uz pomoć stranačkih aktivnosti upravljenih na očitovanje njihovih suprotnih pravnih pozicija, donijeti odluku o tome čija stranačka istina je izglednija, točnije, koja od stranaka je u pravu ili ne na temelju zakona. Sudska istina se pokušava što je god više moguće približiti izvjesnosti, zato se sudska istina smatra samo najvjerojatnijom, a ne ne i potpuno izvjesnom. Sudac o predmetu spora mora donijeti odluku na temelju raspoloživih činjenica i dokaza.

26. Tužitelj se tijekom postupka (unatoč nalogu suda-raspravni zapisnik s ročišta od 4. studenog 2022. i prigovoru tuženika sadržanom u odgovoru na tužbu i drugim podnescima tijekom postupka) nije očitovao o nastanku i dospijeću predmetne utužene tražbine.

27. Kao dokaz navoda tužbe tužitelj prilaže bilancu tužitelja za 2016. u kojoj je iskazano potraživanje od tuženika u ukupnom iznosu od 741.806,59 kn.

28. Činjenica da je potraživanje u iznosu od 741.806,59 kn bilo iskazano u bilanci tužitelja za 2016., a bez dostavljanja dokaza na okolnosti kada i u kojem iznosu su nastale, temeljem kojih isprava su unijete u bruto bilancu, kao i vremenu njihovog nastanka i datumu dospijeća, nisu dokaz o tome da je navedena tražbina nastala i dospjela u toj godini.

29. Sud je radi utvrđivanja činjenica: vrijeme nastanka tražbine i datum dospijeća, visine izvršenih uplata, visine nepodmirenog dugovanja tuženika prema tužitelju zatražio pomoć sudskog vještaka (Miljenko Galiot, dipl. oec.).

30. Vještak Galiot (pisani nalaz i mišljenje 30. lipnja 2023.) je dao pregled obračuna potraživanja od tuženika po osnovi pozajmice za 2011. iskazano u kunama i eurima (tablica broj 1), navodeći kako je iz tablice razvidno da je dug tuženika (zaduženje) po obje navedene konto kartice nastao 2011. u ukupnom iznosu od 676.000,000 kn, protuvrijednosti u eurima u iznosu od 89.720,62 EUR-a. Međutim, kako u spisu predmeta nema financijskih kartica niti bruto bilanci za godinu od 2012. do 2015., a niti ih je tužitelj dostavio na zahtjev vještaka u tijeku provođenja vještačenja, vještak da je mišljenja da nema dokaza je li navedeni dug tuženika na kraju 2011. u navedenom razdoblju vraćen (plaćen) tužitelju, te je li bilo novog zaduženja, te je li se možda navedeni dug nalazi o u početnom stanju 2016. Potom je vještak dao pregled obračuna potraživanja tužitelja od tuženika iskazan u kunama i eurima za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. (tablica broj 2) pri čemu je dug tuženika prema tužitelju uzeo na temelju podataka iskazanih u bruto bilanci tužitelja za 2016. Tako je u stupcu 4. tablice broj 2 vještak iskazao početna stanja spomenutih kontra potraživanja tužitelja od tuženika na početku 2016. u sveukupnom iznosu od 792.698,40 kn (85.758,78 i 636.939,62 kn). Dospijeće za te iznose da je nastalo prije 1. siječnja 2016., međutim, da se ne zna točno kada jer u spisu predmeta nema dokaza za to, niti ih je tužitelj dostavio u tijeku izrade vještva. U stupcu 5, red 1. tablice da je iskazano da je tužitelj u 2016. zadužio tuženika za novi iznos od 19.108,19 kn. Nadalje, vještak je dao pregled plaćanja tuženika tužitelju za razdoblje od 12. prosinca 2018. do 18. svibnja 2021. (tablica broj 3), potom obračun zakonskih zateznih kamata na iznose glavnice za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2023., odnosno do dana izrade vještva navodeći kako je zatezne kamate računao po zakonskim zateznim stopama za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 30. lipnja 2023., tj. do dana izrade vještva. Tako je dao mišljenje kako potraživanje tužitelja od tuženika na dan 30. lipnja 2023. ukupno iznosi 587.714,56 kn (nepodmirena glavnica u iznosu od 536.400,19 kn i nepodmirene zakonske zatezne kamate u iznosu od 61.314,37 kn) protuvrijednost u eurima u iznosu od 78.003,13 EUR-a (nepodmirena glavnica u iznosu od 69.865,31 EUR) i nepodmirene zakonske zatezne kamate u iznosu od 8.137,82 EUR-a. Vezano za nastanak tražbine i datum dospijeća da u spisu nema vjerodostojnih podataka, a niti ih je tužitelj dostavio na traženje vještaka, radi čega da nije u mogućnosti dati odgovor na to pitanje.

31. Tužitelj nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje sudskog vještaka, dok je tuženik je u podnesku zaprimljenom kod suda 28. kolovoza 2023. istakao primjedbe na navedeno vještvo (list 87-89 spisa), a glede kojih je vještak izradio dopunu vještva od 6. rujna 2023.

32. Tako je vještak glede primjedbi tuženika o obračunu zakonske zatezne kamate izvršio dopunu obračuna u tablici broj 4, te je iskazao potraživanja tužitelja od tuženika nakon obračuna zakonske zatezne kamate (tablica broj 5). Vještak je prikazao rekapitulaciju (tablica broj 5) navodeći da potraživanje tužitelja od tuženika na dan 30. lipnja 2023. ukupno iznosi 569.978,44 kn (nepodmirena glavnica u iznosu od 510.514,42 kn) i nepodmirene zakonske zatezne kamate u iznosu od 59.464,02 kn) protuvrijednosti u eurima u iznosu od 75.649,14 EUR-a (nepodmirena glavnica u iznosu od 67.756,91 EUR i nepodmirene zakonske zatezne kamate u iznosu od 7.892,23 EUR-a. Vještak je naveo da je u vještvu obračunao zakonsku zateznu kamatu iz razloga što je to tužitelj tražio i što je time smatrao da je vještvo kompletno sa svim podacima koji mogu pomoći sudu i parničnim strankama u predmetu u daljnjem radu. Potom je vještak prikazao pregled obračuna potraživanja tužitelja od tuženika iskazane u kunama i eurima za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 18. svibnja 2021.-tablica A, odnosno potraživanja tužitelja od tuženika bez obračuna zakonske zatezne kamate i to u iznosu od 44.967,36 EUR-a. Navodi da je u tablici broj 4 da je uračunavao plaćanja na način da je najprije podmirio zakonske zatezne kamate do plaćanja, a onda glavnicu. Kod obračuna zakonskih zateznih kamata u spisu da nema podataka kada su točno nastale pojedinačne tražbine tužitelja od tuženika pa da nema podataka kada su točno nastala pojedinačna dospijeća navedenih tražbina.

33. Tuženik je u podnesku zaprimljenom kod suda 12. rujna 2023. istakao prigovore i na gornju dopunu vještva vještaka (list 94-96 spisa), a glede koje je vještak izradio dopunu od dana 15. rujna 2023., pri čemu je ustrajao u svom vještvu i dopuni istoga, a glede kojega je tuženik ponovno istakao primjedbe u podnesku zaprimljenom kod suda 25. rujna 2023. (list 99-101 spisa). Vještak je dopunski usmeno vještačio na ročištu održanom dana 15. studenog 2023., pri čemu je ustrajao u svom vještvu i dopunama istoga, te dodatno obrazložio kako prilikom izrade vještva nije imao na uvidu vjerodostojnu dokumentaciju temeljem koje bi zaključio da je početak tijeka kamata nadnevak 1. siječnja 2017. već da je istu odredio sukladno navodu tužitelja.

34. Sud nije vezan mišljenjem vještaka. Može ga prihvatiti ili ne. Iako nema stručnog znanja potrebnog za razrješenje određenih okolnosti, sud može ne prihvatiti nalaz i mišljenje vještaka kada nađe da izneseni stavovi ne mogu odoljeti kritici zasnovanoj na pravilima logičnog zaključivanja i iskustva.

35. Vještačenje je dokazno sredstvo čiju dokaznu vrijednost sud slobodno ocjenjuje (članak 223. ZPP-a) na osnovi savjesne i brižljive ocjene svih odlučnih okolnosti (članak 8. ZPP-a).

36. Tako sud nalaz i mišljenje vještaka u dijelu kojim isti obračunava zakonsku zateznu kamatu od 1. siječnja 2017., ne prihvaća, budući da za takovi obračun, vještaku nije imao podlogu u vidu dokaza - kada i u kojem iznosu su tražbine dospjele odnosno je li i kada tuženik bio u zakašnjenju, dok navod vještaka da je takvi obračun vještak izradio: "... iz razloga što je to tužitelj tražio ", sud ne može uzeti u obzir, budući se vještvo ne izrađuje na temelju navoda stranaka već vjerodostojne dokumentacije koja je podloga za izradu vještava. U preostalom dijelu nalaz i mišljenje sudskog vještaka sud prihvaća budući je isto utemeljeno na vjerodostojnoj dokumentaciji priloženoj spisu, te je vještak dopunama (usmenim i pismenim) u cijelosti otklonio sve iznesene primjedbe tuženika. Dakle, vještvo sud cijeni kao stručno i nepristrano, pa ga je zato i usvojio.

37. Upravo je tužitelj taj koji je trebao dokazati činjenice koje su stvarna osnova tužbe (članak 7. ZPP-a), a ako u tome ne uspije primjenjuju se pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a. ZPP-a).

38. Iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije iznio činjenice, niti dostavio dokaze na okolnosti kada su nastale i dospjele pojedinačne tražbine tužitelja. Provedenim vještačenjem utvrđeno kako je početno stanje potraživanja tužitelja od tuženika na početku 2016. sveukupno iznosilo 722.698,40 kn, kao i da su dospijeća za te iznose nastali prije 1. siječnja 2016., a kako je to naprijed već i navedeno, međutim da se ne zna točno kada (tužitelj nije dostavio dokaze iz kojih bi se to moglo utvrditi), dok iznos od 19.108,19 kn je utvrđen kao novo zaduženje tužitelja tuženiku u 2016., a za taj iznos tužitelj nije dokazao da je dospio nakon 21. prosinca 2016., pa je ta činjenica ostala nedokazana. Posljedično navedenome glede tražbine iskazane u bilanci tužitelja za 2016. u iznosu od 741.806,59 kn sud je zaključio kako je do dana utuženja (21. prosinca 2021.) prošlo više od 5 godina (članak 225. ZOO-a). Dakle, došlo je do zastare utužene tražbine tužitelja, pod pretpostavkom da nije došlo do prekida zastare.

39. Prekid zastare nastaje kada još prije završetka zastare dođe do pravnog učinka propisanog u zakonu, čemu je posljedica da se vrijeme zastare koje je proteklo do prekida više ne računa u zastaru nego zastara nakon prekida počinje ponovno teći u cijelom trajanju roka određenog za zastaru nekog zahtijeva (članak 245. ZOO-a).

40. Prema odredbi članka 240. ZOO-a, a na čiju primjenu se poziva tužitelj, propisano je da se zastara prekida kada dužnik prizna dug (stavak 1.). Dug se može priznati ne samo izjavom vjerovniku nego i na posredan način, kao što su davanje otplate, plaćanje kamata, davanje osiguranja.

41. Dakle, radi se o vrlo jasnoj odredbi kod koje samo preostaje dati sadržaj pojmu priznati-tko to i kada i na koji način može učiniti.

42. Priznanje duga da bi bilo pravno relevantno priznanje koje bi stvaralo pravne posljedice mora biti jasno i određeno, i bezuvjetno i mora se dati u tijeku zastarnog roka, te uvijek mora biti tako da se njime na nedvojben način očituje dužnikova volja da dug zaista priznaje (Tako Vrhovni sud Rev-877/2011-2 od 20. svibnja 2014.).

43. Nije sporno da je izjavu od 5. studenog 2018. dao bivši zakonski zastupnik tužitelja.

44. Tako je valjalo analizirati tekst zapisnika iz stečajnog spisa pod poslovnim brojem St-2041/2016-65 od 5. studenog 2018.

45. Iz sadržaja istoga proizlazi kako je stečajni upravitelj predložio da se ovdje tuženik, kao zastupnik po zakonu dužnika do nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka, izjasni o mogućnosti podmirenja duga kojeg ima prema stečajnom dužniku s osnova pozajmica i novca uzetog iz blagajne u ukupnom iznosu od 741.806,59 kn. Nadalje, iz istog proizlazi kako je ovdje tuženik naveo da je u mogućnosti podmiriti dug prema stečajnom dužniku u iznosu od 230.000,00 kn do kraja te godine, a ostatak da bi podmirio do kraja 2019. isti je nadalje istakao da bi iznos od 100.000,00 kn mogao namaknuti prodajom apartmana koji je opterećen hipotekom, ali po njegovoj procjeni njegova vrijednost da višestruko premašuje iznos hipoteke. Ostatak iznosa da bi namaknuo posudbom. Taj zapisnik nije vlastoručno potpisan od strane ovdje tuženika.

46. Dakle, ista predstavlja usmenu izjavu, koja je unesena u pisanom obliku u sudski zapisnik. Ne radi se o pisanoj izjavi sastavljenoj i potpisanoj od strane bivšeg ZZ tužitelja. Razlog davanja takve izjave je, a kako to sud ocjenjuje prema sadržaju istoga očitovanje o mogućnostima podmirenja duga, odnosno ista nije data sa svrhom priznanja duga. Stoga isto sud ne cijeni kao jasno i određeno priznanje duga.

47. Ukoliko viši sud ne bi prihvatio gornji stav ovog suda, za navesti je, da sud nije mogao nedvojbeno utvrditi niti da je do prekida zastare došlo tijekom zastarnog roka.

48. Tijek zastare može se prekinuti priznanjem duga samo dok rok zastare teče. Međutim, kada je rok zastare protekao pa je dužnik poslije toga roka priznao dug, takvim priznanjem više se ne može prekinuti zastara.

49. Iz već naprijed iznesenih razloga-provedenim vještačenjem nije se moglo utvrditi točno dospijeće iznosa od 722.698,40 kn kao početnog stanja konta potraživanja tužitelja od tuženika na početku 2016., nego jedino da je to bilo prije 1. siječnja 2016., dok za iznos od 19.108,19 kn tužitelj nije dokazao da je taj iznos dospio nakon 21. prosinca 2016. (ta je činjenica ostala nedokazana), pa posljedično tome sud nije mogao na nedvojben način utvrditi da je izjava tuženika od 5. studenog 2018. dana tijekom zastarnog roka (sve i kada bi sud navedenu izjavu tumačio priznanjem duga).

50. Isto tako niti izvršene nesporne uplate od strane tuženika tijekom stečajnog postupka sud ne može tumačiti radnjama kojima je došlo do prekida zastare. Plaćanje jednog dijela duga ne smatra se priznanjem njegova drugog dijela (tako i Vrhovni sud Rev-913/80 od 2. listopada 1980.).

51. Radi svega naprijed navedenog, sud je našao osnovanim po tuženiku istaknuti prigovor zastare, pa je valjalo odbiti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja i odlučiti kao u izreci ove presude.

52. Obzirom da je tužitelj u podnesku od 19. prosinca 2022. smanjio tužbeni zahtjev sa iznosa od 939.669,20 kn koji je potraživao u tužbi, na iznos od 576.952,06 kn, što daje razliku u iznosu od 362.717,14 kn to je time za navedeni iznos povukao tužbu, a kojem povlačenju tužbe se nije protivio ni tuženik, pa je sukladno odredbi članka 193. stavak 2. ZPP-a odlučeno kao u točci I. izreke rješenja.

53. Naposljetku je za navesti da je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem stečajnog upravitelja tužitelja na okolnosti iz tužbe, ocjenjujući kako izvođenje tog dokaza, a sve s obzirom na rezultate dokaznog postupka u ovoj pravnoj stvari, ne bi doprinijelo rezultatima dokaznog postupka i pravilnosti činjeničnog stanja, a sve pozivom na odredbu članka 10. ZPP-a.

54. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154 i članka 155. uz primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kao i važeće Tarife sudskih pristojbi prema Zakonu o sudskim pristojbama i vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja parničnih radnji.

Tuženiku je kao trošak parničnog postupka obistinjen trošak sastava odgovora na tužbu od 24. siječnja 2022. (TBR 8. toč. 1. OT-a) 940 bodova, trošak sastava podneska od 14. listopada 2022. (TBR 8. toč. 1. OT-a) – 940 bodova, trošak pristupa na ročište od 4. studenog 2022. (TBR 9. toč. 2. OT-a) – 470 bodova, trošak sastava podneska od 6. siječnja 2023. (TBR 8. toč. 3. OT-a) – 50 bodova, trošak pristupa na ročište od 22. ožujka 2023. (TBR 9. toč. 2. OT-a) – 288,5 bodova, trošak sastava podneska od 28. kolovoza 2023. (TBR 8. toč. 1. OT-a) – 577 bodova, trošak sastava podneska od 12. rujna 2023. (TBR 8. toč. 1. OT-a) – 577 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 15. studenog 2023. (TBR 9. toč. 1. OT-a) – 577 bodova, odnosno ukupno 4.419,5 bodova. Kako vrijednost boda iznosi 15,00 kn, to je valjalo tuženiku priznati ukupno 66.292,50 kn, što uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 16.573,12 kn daje ukupno iznos od 82.865,62 kn/10.998,15 EUR-a.

Sud tuženiku u troškove parničnog postupka nije odmjerio više zatraženi trošak od obistinjenoga za zastupanje na ročištu od 4. studenog 2022. pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a, sastav podneska od 6. siječnja 2023. pozivom na TBR 8. toč. 3. OT-a, trošak pristupa na ročište od 22.ožujka 2023. pozivom na TBR 9. toč. 2. OT-a, odnosno sud je odbio zahtjev tuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 24.103,13 kn/3.199,03 EUR-a.

Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ovog rješenja iskazani su u EUR-ima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/22 i 88/22), te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu, 21. prosinca 2023.

S u d a c

Ivana Madunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove presude, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

DNA:

- odvjetniku Antoniu Bolanča,

- odvjetniku Mirku Budić;

- u spis

Broj zapisa: 9-30861-5b381

Kontrolni broj: 0bd54-31129-f8e6a

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA MADUNIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.