Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Gž-1319/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Sanje Bađun kao predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović kao izvjestiteljice i članice vijeća i suca Milka Samboleka kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H.-T. d.o.o., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku Z. T., odvjetniku u Odvjetničkom društvu K. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika M. Ž. iz Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnici I. M., odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Povrv-272/2016-36 od 31. svibnja 2023., na sjednici vijeća 21. prosinca 2023.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru poslovni broj Povrv-272/2016-36 od 31. svibnja 2023. u cijelosti.
II. Tužitelju i tuženiku se ne dosuđuje trošak žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. J. iz V. G. poslovni broj Ovrv-7950/14 od 24. studenog 2014., kojim je bilo naloženo tuženiku kao ovršeniku isplatiti tužitelju kao ovrhovoditelju iznos od 11.311,12 kn sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća do isplate, kao i naknaditi trošak ovršnog postupka. Pod točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.368,70 EUR/10.312,50 kn.
2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Tuženik je u odgovoru na žalbu osporio sve žalbene navode tužitelja i predložio odbiti žalbu kao neosnovanu.
4. Žalba tužitelja nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu naknade s osnova tzv. fiksnog troška – troška snage za uslugu kupca toplinske energije za poslovni prostor na adresi Z., u razdoblju od studenoga 2011. do kolovoza 2014.
6. Prvostupanjski sud je, polazeći od slijedećih činjeničnih utvrđenja:
- da je tuženik prijavljen kao kupac toplinske energije u odnosu na proslovni prostor na adresi Z.,
- da je predmetni poslovni prostor, uz ostale poslovne prostore na adresi Z., priključen na mjerno mjesto zasebnu toplinsku stanicu ZP016 te da je svim potrošačima vezanim uz mjerno mjesto ZP-016 isključena električna energija 2001. godine zbog neplaćanja troškova električne energije od strane vlasnika poslovnih prostora, čime je onemogućen rad pumpi unutar toplinske podstanice i time obustavljena isporuka toplinske energije,
zaključuje da tužitelj u utuženom razdoblju uopće nije pružao usluge opskrbe toplinskom energijom za poslovne prostore priključene na mjerilo topline ZP016, pa tako niti tuženiku, radi čega ne može od tuženika osnovano zahtijevati isplatu tzv. fiksnih troškova, slijedom čega je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti, istaknuvši pri tome da u ovom konkretnom slučaju nije primjenjiva odredba čl. 45. st. 9. Zakona o tržištu toplinske energije (''Narodne novine'' broj 80/2013, 14/2014, 102/2014 i 95/2015, dalje ZTTE), koja regulira situaciju kad se pojedini krajnji kupac izdvojio iz zajedničkog sustava toplinske energije, a što ovdje nije slučaj.
6.1. Prvostupanjski sud je odbio prigovor promašene pasivne legitimacije utvrdivši da tuženik kao evidentirani korisnik nije na propisani način tužitelju prijavio promjenu krajnjeg kupca, te je primjenom odredbe čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/2005, 41/2008, 125/2011 i 78/2015 – dalje: ZOO) odbio prigovor zastare tražbine obzirom je iz priloženih računa utvrdio da se isti odnose na kategoriju potrošnje – industrija i poslovni prostori, a koje tražbine zastarijevaju za 5 godina.
7. Tužitelj u žalbi ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022 i 114/2022 – dalje u tekstu: ZPP) jer da su u pobijanoj presudi razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika s danim iskazima i samih tih isprava i zapisnika. Navodi da je bez njegove krivnje onemogućena daljnja isporuka topline svim potrošačima vezanim za mjerno mjesto ZP016, pa tako i tuženiku (zbog neplaćanja računa za električnu energiju Elektra isključila električnu energiju, čime je onemogućen rad energetskog postrojenja tužitelja), da je u utuženim računima fakturiran samo trošak zakupljene snage, a što predstavlja fiksni element računa i naplaćuje se krajnjim kupcima neovisno o količini potrošene toplinske energije. Smatra da je tuženik u obvezi podmiriti utuženo potraživanje, koje se odnosi na fiksni dio računa, jer tuženik svoj poslovni prostor nije izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava prema odredbi čl. 45. ZTTE, a u prilog svojih navoda poziva se na sudsku praksu i presudu Suda Europske unije od 5. prosinca 2019. broj C-708/2017.
8. Ispitujući pobijanu presudu, u okviru istaknutog žalbenog razloga tužitelja, ali i po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se njezina pravilnost ne bi mogla ispitati jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo jasne, logične i uvjerljive razloge u odnosu na sve odlučne činjenice koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka i imaju uporište u stanju spisa, pa nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju ističe tužitelj u svojoj žalbi, a niti bilo koja druga bitna povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
9. Protivno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je zahtjev tužitelja ocijenio neosnovanim. Naime, i prema stavu ovog suda, u situaciji u kojoj tužitelj u utuženom razdoblju, a niti unazad deset godina prije utuženog razdoblja, uopće nije pružao uslugu opskrbe toplinskom energijom u odnosu na sve poslovne prostore, uključujući i tuženikov, na zajedničkom mjernom mjestu ZP016, a što među strankama nije sporno, ne može osnovano zahtijevati od tuženika isplatu tzv. fiksnih troškova.
10. Imajući u vidu da se utužena tražbina ne može odnositi na doprinos troškovima potrošnje toplinske energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade, jer energetsko postrojenje tužitelja na mjernom mjestu ZP016 (na koje su bili vezani svi vlasnici poslovnih prostora, uključujući i tuženika) nije bilo u funkciji, kraj činjenice da tužitelj tuženiku uopće nije pružao uslugu opskrbe toplinskom energijom, neosnovano se tužitelj poziva na presudu Suda Europske unije broj C-708/2017 od 5. prosinca 2019., a u kojoj je izraženo stajalište da direktive Europske unije ''treba tumačiti na način da mu se ne protivi nacionalni propis kojim se predviđa da su vlasnici stana u zgradi u suvlasništvu, priključenoj na mrežu područnog grijanja dužni doprinositi troškovima potrošnje električne energije zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija zgrade...'', koja nije primjenjiva na činjenično stanje iz predmeta obzirom da u konkretnom slučaju ne postoje troškovi zajedničkih dijelova i unutarnjih instalacija.
11. Pravilnom i zakonitom ovaj sud ocjenjuje i odluku o troškovima postupka, a koja odluka je donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, dok je visina pravilno utvrđena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/2022 i 126/2022).
12. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu te primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti.
13. Tužitelju nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspio sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a). Tuženiku nije dosuđen trošak sastava odgovora na žalbu jer isti u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a nije bio nužan za odlučivanje u žalbenom postupku.
U Varaždinu 21. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća
Sanja Bađun v.r.
