Poslovni broj: 12 Povrv-97/2023-7

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKE CESTE d.o.o. Zagreb, Vončinina ulica 3, OIB: 55545787885, protiv tuženika SESTRUNJ AURO LOV j.d.o.o. Split, Žrnovnička 6, OIB: 01528425633, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, Domovinskog rata 29a/I, radi isplate iznosa od 74,66 EUR / 562,50 kn, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 17. studenoga 2023. u prisutnosti punomoćnika po zaposlenju tužitelja Tomislava Strinića i zamjenika punomoćnika tuženika Edija Bobana, odvjetničkog vježbenika kod odvjetnika Ivana Močića iz Splita, 21. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenim po javnom bilježniku Ani Romac iz Sinja pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-516/2022 (sudski predmet broj: Ovrv-13964/2022) od 8. srpnja 2022., a kojim je naloženo tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 74,66 EUR / 562,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR / 187,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 8. srpnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od petnaest dana naknadi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 113,00 EUR / 851,40 kn.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Ana Romac iz Sinja donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-516/2022 od 8. srpnja 2022., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 562,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 2. travnja 2021. do isplate, kao i da mu naknadi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 187,50 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovrv-13964/2022-11 od 21. rujna 2022. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. Nakon toga, Općinski sud u Splitu se rješenjem pod poslovnim brojem Povrv-825/2022 od 20. siječnja 2023. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari te je odlučeno da će se po pravomoćnosti tog rješenja spis dostaviti Trgovačkom sudu u Splitu, kao nadležnom sudu.

4. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je u cijelosti osporio utuženo potraživanje tužitelja, kako po osnovu tako i po visini, navodeći da u svojoj knjigovodstvenoj evidenciji nema evidentiranih dugovanja prema tužitelju. Tuženik navodi da iz izvoda otvorenih stavki tužitelja od 8. listopada 2021. nije razvidno na koje izvršene usluge ili isporučenu robu bi se eventualno tužiteljevo potraživanje odnosilo, kao i da tužitelj nije dostavio ugovor ili drugi dokaz, a na kojem temelji osnovanost svoje tražbine. Tuženik ističe i da od tužitelja nije naručio bilo kakvu uslugu niti da je s njim stupio u bilo kakav ugovorni odnos.

5. Očitujući se na prigovor tuženika, tužitelj je u podnesku od 29. studenoga 2022. naveo da je 11. ožujka 2021. zaprimio tuženikov zahtjev za obilježavanje cesta u lovištu XV/7 "Kozjak-Polača". Zaključkom o naplati troškova postupka od 17. ožujka 2021. tuženiku da je naloženo platiti iznos od 562,50 kn te da mu je izdan račun broj 10/563/16 od 17. ožujka 2021. Tužitelj navodi da je taj trošak postupka obračunat sukladno članku 8. stavak 1. i 2. Odluke o visini i načinu naplate troškova postupka koje Hrvatske ceste d.o.o. provode temeljem Zakona o cestama od 14. veljače 2020. Zaključak o naplati troškova postupka, kao i navedeni račun, tuženiku da su poslani preporučeno putem pošte 19. ožujka 2021.

6. Podneskom od 26. travnja 2023. tuženik se očitovao na podnesak tužitelja, ističući da iz članka 50. Zakona o cestama proizlazi da je obveza pravne osobe koja upravlja javnom cestom označiti istu prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima. Tuženik potvrđuje da je 26. veljače 2021. doista podnio zahtjev za obilježavanje cesta u lovištu XV/7 "Kozjak-Polača", jer je to njegova zakonska obveza. Međutim, tužitelj da nema zakonsku osnovu naplatiti tuženiku troškove postavljanja znaka opasnosti od naleta na divljač iz razloga što je zakonska obveza tužitelja održavati cestu. Tuženik se pritom pozvao i na odredbu članka 26. Zakona o cestama, koja odredba propisuje koji su poslovi održavanja javnih cesta. Tuženik je također zatražio očitovanje jesu li predmetni znakovi uopće postavljeni.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja – specifikacija računa za utuženje od 18. listopada 2021. (stranica 7 spisa), presliku prijemne knjige Hrvatske pošte d.d. od 19.3.2021. za tužitelja kao pošiljatelja (stranica 33 spisa), Zahtjev tuženika za obilježavanje cesta u lovištu XV/7 "Kozjak-Polača" od 26. veljače 2021. (stranica 34 spisa), tužiteljev Zaključak o naplati troškova postupka klasa: 340-09/21- 23/95, ur.broj: 345-950-563/640-21-2 od 17. ožujka 2021. (stranica 35 spisa), Odluku o visini i načinu naplate troškova postupka koje Hrvatske ceste d.o.o. provode temeljem Zakona o cestama od 14. veljače 2020. (stranice 36-39 spisa), račun tužitelja broj 10/563/16 od 17. ožujka 2021. (stranica 54 spisa). Osim pregleda isprava i dokumentacije koja je priložena u spis, stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 562,50 kn, odnosno preračunato u EUR po fiksnom tečaju konverzije iznosa od 74,66 EUR, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime troškova postupka izdavanja suglasnosti za postavljanje prometne signalizacije "divljač na cesti" uz državnu cestu DC1/016 na području Šibensko-kninske županije.

10. Iz izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja – specifikacija računa za utuženje od 18. listopada 2021., razvidno je da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 562,50 kn, a na temelju računa od 17. ožujka 2021. (interni broj računa 900005024).

11. Iz tuženikovog Zahtjeva za obilježavanje cesta u lovištu XV/7 "Kozjak- Polača" od 26. veljače 2021. razvidno je da je taj zahtjev tuženik uputio Hrvatskim cestama d.o.o. Zagreb i Županijskoj upravi za ceste u Šibeniku, navodeći da on gospodari navedenim državnim otvorenim lovištem u kojem obitava divljač koja učestalo prelazi preko cesta i prometnica koje se nalaze u tom lovištu. Stoga tuženik traži da se prometnom signalizacijom i opremom, sukladno posebnim propisima, označe određeni dijelovi cesta koje prolaze kroz lovište i to postavljanjem znakova "divljač na cesti" na tri lokacije i to: 1. na cesti D-1 od Knina do skretanja za Biskupiju; 2. od završetka trotračne ceste pa do mjesta Polača i 3. na cesti Kijevo-Civljane. Osim označavanja tih lokacija, tuženik je naveo da je potrebno izvršiti i čišćenje dijela terena u širini najmanje 20 metara od ruba svih cesta u lovištu kako bi vozači na vrijeme mogli uočiti kretanje divljači i pravovremeno reagirati. Iz prijemnog pečata tužitelja koji je otisnut na tom zahtjevu, razvidno je da ga je tužitelj zaprimio u ožujku 2021.

12. Nadalje, uvidom u tužiteljev Zaključak o naplati troškova postupka klasa: 340-09/21-23/95, ur.broj: 345-950-563/640-21-2 od 17. ožujka 2021. utvrđeno je da je taj Zaključak tužitelj donio na temelju članak 50. Zakona o cestama, a povodom tuženikovog zahtjeva, u postupku izdavanja suglasnosti za postavljanje prometne signalizacije "divljač na cesti" uz državnu cestu DC1/016 na području Šibensko- kninske županije. Tim zaključkom, određeno je da je tuženik dužan na ime pokrića troškova postupka uplatiti iznos od 562,50 kn u roku od 15 dana od primitka zaključka, a koji iznos se sastoji od troškova postupka od 150,00 kn, troška očevida od 300,00 kn te obračunatog PDV-a po stopi od 25% u iznosu od 112,50 kn. U obrazloženju tog zaključka je navedeno da je tuženik podnio zahtjev za izdavanje suglasnosti za postavljanje prometne signalizacije "divljač na cesti" uz državnu cestu DC1/016 na području Šibensko-kninske županije od 26.2.2021. pa kako se postupak pokreće u interesu stranke, a sa sigurnošću se predviđa da će biti posebnih troškova, to da je stoga odlučeno da stranka položi zatraženi iznos za njihovo pokriće. Nadalje, navedeno je i da ukoliko troškovi ne budu plaćeni da će se onda postupak obustaviti.

13. Iz računa tužitelja broj 10/563/16 (interni broj računa: 900005024) od 17. ožujka 2021. razvidno je da se radi o računu kojeg je tužitelj izdao tuženiku (kao kupcu), a koji račun je izdan na ukupan iznos od 562,50 kn. Taj iznos se sastoji od troška izdavanja suglasnosti u iznosu od 150,00 kn te troška obavljanja očevida u iznosu od 300,00 kn, zajedno s obračunatim PDV-om. Iz interne oznake računa, datuma i iznosa tog računa proizlazi da se radi upravo o onom računu koji je naveden u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja – specifikaciji računa za utuženje od 18. listopada 2021.

14. Iz preslike prijemne knjige Hrvatske pošte d.d. proizlazi da je tužitelj 19. ožujka 2021. preporučeno putem pošte uputio tuženiku pismeno, a tuženik tijekom postupka nije osporavao da bi mu tužitelj upravo na taj način dostavio Zaključak o naplati troškova od 17. ožujka 2021., kao i račun broj 10/563/16 od 17. ožujka 2021.

15. U konkretnom slučaju između stranaka nije sporno da je tuženik, kao osoba koja gospodari državnim otvorenim lovištem XV/7 "Kozjak-Polača" zatražio od tužitelja postavljanje prometne signalizacije i opreme, odnosno znakova "divljač na cesti", na dijelovima državne ceste kojom upravlja tužitelj, a koja prolazi kroz predmetno lovište. Isto tako, nije sporno da je povodom tog zahtjeva tužitelj donio Zaključak o naplati troškova postupka te tuženiku izdao račun za te troškove, sve od 17. ožujka 2021., a kojim Zaključkom i računom je određeno plaćanje troškova u ukupnom iznosu od 562,50 kn.

16. Između stranaka je sporno je li tuženik obvezan platiti tužitelju naprijed navedene troškove iz Zaključka i računa tužitelja, kao i je li tužitelj uopće postavio prometne znakove "divljač na cesti" na lokacijama navedenima u zahtjevu tuženika.

17. U svom zahtjevu za obilježavanje cesta u lovištu od 26. veljače 2021. tuženik se pozvao na odredbe članka 80. Zakona o lovstvu i članka 50. Zakona o cestama.

18. Prema odredbi članka 50. Zakona o cestama (Narodne novine broj 84/11, 18/13, 22/13, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/2022, 114/2022, 4/2023, 133/2023), za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje (stavak 1.). Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima (stavak 2).

19. Odredbom članka 80. Zakona o lovstvu (Narodne novine broj 99/18, 32/19, 32/20) propisana je odgovornost za štetu pa je tako stavkom 6. tog članka propisano da za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara se na sljedeći način:

- vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi

- lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova.

Prema stavku 7. tog članka, lovoovlaštenik je dužan radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete nastale naletom vozila na divljač pratiti migraciju divljači te o tome jednom godišnje dostaviti izvješće pravnoj osobi koja upravlja cestama opisanim granicom lovišta.

20. Dakle, iz naprijed navedenih zakonskih odredbi proizlazi obveza tuženika da radi smanjenja i otklanjanja mogućnosti nastanka štete nastale naletom vozila na divljač, prati migracije divljači te o tome obavještava pravnu osobu koja upravlja cestama opisanim granicom lovišta, kao i da traži od te pravne osobe postavljanje prometne signalizacije i opreme javnih cesta sukladno posebnim propisima.

21. Upravo u skladu s naprijed navedenim zakonskim odredbama tuženik je postupio te je od tužitelja zatražio postavljanje znaka "divljač na cesti" na lokacijama navedenim u njegovom zahtjevu. Iz navedenih odredbi ne proizlazi obveza tuženika postavljati prometne znakove "divljač na cesti", a niti proizlazi obveza plaćanja bilo kakvih troškova za postavljanje tih znakova.

22. Postavljanje prometnih znakova na državnim cestama u nadležnosti je tužitelja koji, sukladno odredbama članka 82. Zakona o cestama, državnim cestama upravlja, gradi ih, rekonstruira i održava te je predmet poslovanja tužitelja organiziranje i obavljanje djelatnosti, između ostalih, i poslova održavanja državnih cesta iz članka 26. tog Zakona. U poslove održavanja državnih cesta u smislu članka 26. Zakona o cestama spadaju poslovi planiranja održavanja i mjera zaštite državnih cesta i prometa na njima te redovito i izvanredno održavanje tih cesta.

23. Prema članku 61. stavak 1. Zakona o cestama, prometni znakovi, signalizacija i oprema te turistička i ostala signalizacija postavljaju se na javnoj cesti na temelju prometnog elaborata. Člankom 12. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 108/17, 70/19, 42/20, 85/22, 114/22, 133/23) propisano je da se ceste moraju obilježavati propisanim prometnim znakovima kojima se sudionici u prometu upozoravaju na opasnost koja im prijeti na određenoj cesti ili dijelu te ceste, stavljaju do znanja ograničenja, zabrane i obveze kojih se sudionici u prometu moraju držati i daju potrebne obavijesti za siguran i nesmetan tok prometa.

24. Stoga, iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je postavljanje prometnih znakova na javnim odnosno državnim cestama obveza tužitelja, a ne tuženika.

25. Tužitelj se tijekom ovog postupka nije pozvao na bilo koje zakonske odredbe na kojima isti temelji svoj tužbeni zahtjev prema tuženiku. Iz tužiteljevog Zaključka od 17. ožujka 2021. razvidno je da tužitelj isti donosi na temelju članka 50. Zakona o cestama. Međutim, iz te zakonske odredbe, a kao što je to već prethodno navedeno, ne proizlazi obveza tuženika postavljati prometne znakove "divljač na cesti" niti proizlazi obveza plaćanja bilo kakvih troškova u vezi s postavljanjem tih znakova.

26. U svom podnesku od 29. studenoga 2022. tužitelj je naveo da je troškove, čije plaćanje potražuje od tuženika u ovom postupku, obračunao u skladu s Odlukom o visini i načinu naplate troškova postupaka koje Hrvatske ceste d.o.o. provode temeljem Zakona o cestama od 14. veljače 2020. (u daljnjem tekstu: Odluka).

27. Iz tužiteljeve Odluke je razvidno da se u članku 1. navodi da se istom utvrđuje visina i način obračuna troškova postupaka nastalih prilikom izdavanja upravnih i ostalih akata vezanih za provedbu mjera zaštite državnih cesta i sigurnog odvijanja prometa na njima kao i prilikom rješavanja zahtjeva stranaka u vezi korištenja cestovnog zemljišta ili postavljanja uređaja, opreme, instalacija, reklama, građevinskih objekata i drugih aktivnosti u zaštitnom pojasu javne ceste te visina i način obračuna troškova kopiranja i skeniranja po zahtjevu stranaka. Navedena Odluka se sastoji od četiri dijela i to: Dio prvi - koji se odnosi na rješavanje u upravnim stvarima (članci 2. do 7.); Dio drugi - koji se odnosi na rješavanje u neupravnim stvarima (članci 8. do 12.); Dio treći - koji se odnosi na oslobođenje od plaćanja troškova postupka (članak 13.) te Dio četvrti – završne odredbe (članak 14.).

28. Dio drugi Odluke odnosi se na članke 8. -12. Tako je u članku 8. stavak 1. navedeno da u postupcima u kojima Hrvatske ceste d.o.o. izdaju akte temeljem odredbi Zakona o cestama, između ostalog i za postavljanje znaka "divljač na cesti" (članak 50. Zakona o cestama) troškovi postupka da se određuju u iznosu od 150,00 kn. Prema stavku 2. članka 8. Odluke, ako je u postupcima iz prethodnog stavka potrebno izvršiti očevid radi utvrđivanja činjeničnog stanja od strane službenih osoba Hrvatskih cesta d.o.o., trošak obavljanja očevida se obračunava u iznosu od 300,00 kn. Prema članku 12. Odluke, na troškove postupka iz toga dijela obračunava se PDV.

29. Nadalje, prema članku 9. Odluke, troškove postupka dužna je platiti osoba po čijem zahtjevu se postupak vodi (stavak 1.), a ako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti tada je troškove postupka dužna platiti osoba protiv koje se postupak vodio, ako je za nju nepovoljno okončan (stavak 2.).

30. Prema članku 10. Odluke, u postupcima iz tog dijela za troškove postupka se izdaje račun (stavak 1.). Ako se postupak vodi po zahtjevu stranke, račun se u pravilu izdaje odmah po zaprimanju zahtjeva stranke i stranka je dužna podmiriti trošak postupka prije donošenja akta kojim se odlučuje o zahtjevu stranke, a ako stranka ne plati troškove u roku dospijeća, postupak će se obustaviti (stavak 2.).

31. Dakle, tužitelj je svojom Odlukom od 14. veljače 2020. odredio visinu i način naplate troškova postupka koje tužitelj provodi temeljem Zakona o cestama. U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu tuženika za postavljanje znakova "divljač na cesti" na dijelovima državne ceste DC1/016 kojom ta državna cesta prolazi kroz lovište XV/7 "Kozjak-Polača" kojim upravlja tuženik. Stoga, radi se o postupku pokrenutom po zahtjevu tuženika kao stranke, a za koji slučaj je visina i način obračuna troškova propisan člancima 8. do 12. Odluke. Tužitelj je u svom Zaključku od 17. ožujka 2021. obračunao troškove postupka i troškove očevida u iznosima iz članka 8. stavak 1. i 2. Odluke te je na te troškove obračunao i PDV u skladu s odredbama članka 12. Odluke. Na temelju tog Zaključka tužitelj je izdao tuženiku račun od 17. ožujka 2021. Međutim, iz sadržaja navedenih članaka Odredbe (Dio drugi – rješavanje u neupravnim stvarima) isto tako je razvidno da se u slučaju vođenja postupka po zahtjevu stranke, a što je u ovom predmetu slučaj, ako stranka ne plati određene troškove po dospijeću, tada se postupak obustavlja (članka 10. stavak 2. Odluke).

32. Iz navedenog dakle proizlazi da u slučaju da tuženik ne plati troškove postupka, postupak izdavanja suglasnosti za prometnu signalizaciju "divljač na cesti" se od strane tužitelja ima obustaviti, a što je uostalom i navedeno u obrazloženju tužiteljevog Zaključka od 17. ožujka 2021. Dakle, iz navedenih odredbi Odluke ne proizlazi mogućnost ni pravo tužitelja da od tuženika prisilno naplaćuje troškove navedene u Zaključku, jer se predmetni postupak postavljanja prometnih znakova ne vodi po službenoj dužnosti, u smislu odredbi članka 9. stavak 2. i članka 10. stavak 3. Odluke, već se radi o postupku pokrenutom po zahtjevu tuženika kao stranke, a u kojem slučaju se takav postupak obustavlja ukoliko stranka ne plati troškove u roku dospijeća, koji su prema računu tužitelja dospjeli na plaćanje 1. travnja 2021.

33. Prema tome, a obzirom da tuženik nije podmirio troškove postupka povodom podnesenog zahtjeva za izdavanje suglasnosti za postavljanje prometnih znakova, tužitelj nije ovlašten te troškove postupka (prisilno) naplatiti od tuženika, već je isti bio dužan taj postupak obustaviti.

34. Isto tako, potrebno je navesti da tužitelj ne navodi, a niti bilo čime dokazuje, da bi izdao akt kojim odlučuje o zahtjevu stranke i prije plaćanja troškova postupka, a to u smislu odredbi članka 10. stavak 2. Odluke. Nadalje, tužitelj nije ničim dokazao da je, po zahtjevu tuženika od 26. veljače 2021., postavio znakove "divljač na cesti" na lokacijama navedenima u tom zahtjevu, a tuženik je osporio činjenicu postavljanja takvih znakova. Naime, na ročištu od 18. studenoga 2023. tužitelj je naveo da je po njegovim saznanjima predmetni znak postavljen, dok je s druge strane tuženik istakao kako nema saznanja o postavljanju predmetnog znaka.

35. Slijedom naprijed navedenog i kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti, sukladno odredbama članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP) i primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, a radi čega je taj zahtjev trebalo odbiti i primjenom odredbe članka 451. stavak 3. ZPP-a u cijelosti ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. Sukladno tome, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

36. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23). Budući da je tužitelj izgubio ovu parnicu, isti je dužan naknaditi tuženiku troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

37. S obzirom na to da je u ovom predmetu vrijednost predmeta spora manja od 100,00 EUR, tuženiku je sukladno Tbr. 7. toč. 9. OT-a u vezi s Tbr. 54. OT-a priznat trošak jednokratne nagrade za cijeli postupak u zatraženom iznosu od 100,00 EUR (50 bodova) te mu je isto tako, sukladno Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi, priznat trošak sudske pristojbe za prigovor protiv rješenja o ovrsi u zatraženom iznosu od 13,00 EUR. Dakle, tuženiku je priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 113,00 EUR te je stoga o troškovima postupka odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

38. Sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22) novčani iznosi navedeni u izreci ove presude iskazani su dvojno, u eurima i u kunama, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz tog Zakona (1 euro = 7,53450 kuna).

U Splitu 21. prosinca 2023.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude. Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo pod uvjetima iz članka 467. ZPP-a.

Dna:

- tužitelju

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-30861-5e24c

Kontrolni broj: 0f203-af636-89cd2

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=PAŠKO BAČIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.