REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

21000 SPLIT, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 10 P-45/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sucu ovog suda Ivani Madunić, u pravnoj stvari tužitelja GRAD DUBROVNIK, Dubrovnik, Pred dvorom 1, OIB: 21712494719, protiv tuženika GULIVER OBUĆA d.o.o., Trnovec, Općina Trnovec Bartolovečki, Gospodarska ulica 1, OIB: 79430446475, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 6. prosinca 2023. uz sudjelovanje punomoćnika po zaposlenju tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene dana 21. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik isplatiti tužitelju u roku od 15 dana iznos od 154.022,60 EUR- a/1.160.483,34 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a koja kamata teče:

na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. studenog 2017. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. prosinca 2017. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. siječnja 2018. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. veljače 2018. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. ožujka 2018. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. travnja 2018. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. svibnja 2018. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. lipnja 2018. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. srpnja 2018. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. kolovoza 2018. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. rujna 2018. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. listopada 2018. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. studenog 2018. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. prosinca 2018. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. siječnja 2019. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. veljače 2019. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. ožujka 2019. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. travnja 2019. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. svibnja 2019. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. lipnja 2019. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. srpnja 2019. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. kolovoza 2019. pa do isplate, na iznos od 6.735,68 EUR-a/50.750,00 kn od 6. rujna 2019. pa do isplate

II Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.327,22 EUR-a/10.000,00 kn[1] .

Obrazloženje

1. Kod ovog suda je dana 11. veljače 2020. zaprimljena tužba uvodno označenog tužitelja protiv uvodno označenog tuženika, radi isplate.

2. U tužbi tužitelj navodi kako je tuženik koristio poslovni prostor u Ulici Gundulićeva poljana 4, Dubrovnik u vremenskom razdoblju od studenog 2017. do rujna 2019. površine 82,90 m2, čest. zgr. 1024 K.O. Dubrovnik, bez valjanog pravnog temelja, a koji prostor je bio u vlasništvu Grada Dubrovnika do 26. rujna 2019. kada je postalo pravomoćno djelomično rješenje Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvanskoj županiji, Klasa: UP/-943-01/03-01720, Ur. broj: 2117-04/3-12-152 od 28. kolovoza 2012. Tužitelj da je s tuženikom sklopio Ugovor o zakupu navedenog poslovnog prostora Klasa: 372/03/12-01/49, Ur. broj: 2117/01-01-12-1 dana 20. srpnja 2012. Tuženiku da je dana 12. siječnja 2015. upućen otkaz Ugovora o zakupu poslovnog prostora Klasa: 372-03/12-01-49, Ur. broj: 2117/01-01-12-3 od 4. rujna 2012., ali tuženik da je i dalje nastavio koristiti predmetni poslovni prostor.

3. Tužitelj da protiv tuženika pred Općinskim sudom u Dubrovniku vodi sudski postupak poslovni broj Ovr-1185/15, radi predaje navedenog poslovnog prostora. Tužitelj da je protiv tuženika pokrenuo sudski spor dana 21. rujna 2015. radi korištenja predmetnog poslovnog prostora bez naknade za vremensko razdoblje od veljače 2015. do rujna 2015., a radi isplate iznosa od 406.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koji da se vodi pod poslovnim brojem P-642/15 kod ovog suda. Kako je nad tuženikom otvoren postupak predstečajne nagodbe isti da je prekinut rješenjem Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-642/2015 od 6. rujna 2016. Tužitelj da protiv tuženika vodi i sudski spor pred ovim sudom pod poslovnim brojem P-166/18 radi korištenja predmetnog poslovnog prostora bez naknade za vremensko razdoblje od studenog 2015. do listopada 2017. Obzirom da postupak predstečajne nagodbe nad tuženikom nije pravomoćno okončana tuženik prema tužitelju ima novo dugovanje koje je nastalo nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe tužitelj da podnosi predmetnu tužbu protiv tuženika. Budući tuženik koristi poslovni prostor tužitelja bez naknade temeljem Zakona o obveznim odnosima tužitelj da od njega potražuje naknadu za korištenje tuđe stvari u svoju korist u visini mjesečnih zakupnina koje je plaćao za vrijeme trajanja ugovornog odnosa, za cijelo vrijeme korištenja poslovnog prostora, bez valjanog pravnog temelja, i to za vremensko razdoblje od studenog 2017. do rujna 2019., što da predstavlja naknadu u visini mjesečnih zakupnina od po 50.750,00 kn sa iznimkom mjeseca rujna u iznosu od 43.983,34 kn za od 1. do 26. rujna 2019. Kako tuženik nije platio tužitelju naknadu za korištenje tuđe stvari u svoju korist tužitelj predlaže sudu donijeti presudu sadržaja pobliže specificiranog u izreci ove presude.

4. U odgovoru na tužbu zaprimljenu kod ovog suda 23. ožujka 2020. tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti kao neutemeljenom kao i visini potraživanja. Opis nekretnine da ne odgovara ugovoru, dokumentaciji, opisu nekretnine i stvarnom stanju koji je dostavio tužitelj, pa predlaže objasniti i identificirati nekretninu o kojoj se radi. Ukoliko prijeporni prostor kako ga navodi tužitelj je predmet spora ističe da isti nije u vlasništvu, niti vlasničkom prostoru tužitelja. Protivi se visini potraživanja, jer da su stranke tijekom suradnje razgovarale o smanjenju zakupnine koja da je nerealno visoka i da ne odgovara pravom stanju cijena na tržištu nekretnina. Zakupnina nakon prestanka ugovora da ne može biti određena u nerealnim iznosima koji su višestruki u odnosu na pravu tržišnu vrijednost nekretnine. Tuženik da nije u tom poslovnom prostoru, pa da se radi o promašenoj pasivnoj legitimaciji. Tužitelj da nije provjerio koje trgovačko društvo je u posjedu prostora, pa da je promašen tužbeni zahtjev prema tuženiku. Zakupnine da su višestruko manje, a tužitelj i tuženik da nemaju Ugovor o zakupu o spornoj nekretnini pa tužitelj da niti ne može zaračunavati tuženiku više nego što je tržišna cijena nekretnine po metru kvadratnom za zakup. Identične navode tuženik ponavlja i u podnesku zaprimljenom kod suda 13. srpnja 2020.

5. U podnesku zaprimljenom kod suda 8. listopada 2020. tuženik je ustrajao u svim do tada istaknutim prigovorima. Ističe da nije u tom poslovnom prostoru bio za cijeli period utuženog razdoblja, najveći dio vremena koji je obuhvaćen tužbom u posjedu prostora da je bila Kameleon trgovina d.o.o. iz Splita. U zemljišno knjižnom izvatku da nema prostora na koji se poziva tužitelj na adresi s opisom i identifikacijom, te da mu nije jasno o kojem prostoru se vodi spor. Navodi kako ne prihvaća način izračuna tužitelja glede sporne nekretnine i visine zakupa. Činjenica da su neki računi ostali na tuženiku koji je bio određeno vrijeme u prostoru da nisu dokaz tvrdnjama tužitelja.

6. U očitovanju na tuženikov odgovor na tužbu i podnesak zaprimljen kod suda 23. ožujka 2020., a na ročištu održanom dana 17. srpnja 2020., punomoćnica tužitelja navodi kako se radi o poslovnom prostoru u prizemlju čest. zgrade 1024 k.o. Dubrovnik, na adresi Ulica Gundulićeva poljana 4. Vezano za visinu potraživanja u predmetu pod poslovnim brojem P-166/18 da je izrađen elaborat o utvrđivanju visine zakupa poslovnog prostora. Tužitelj da potražuje dugovanje do dana pravomoćnosti djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a to da je 26. rujna 2019. a kojim rješenjem poslovni prostor da su stekli raniji vlasnici. Društvo Vodovod d.o.o. da je izvijestilo tužitelja kako je korisnik vodnih usluga na adresi Gundulićeva poljana 4, Dubrovnik mjerno mjesto upravo tuženik, te da isti vrši uplate za navedeno mjerno mjesto. Društvo Elektro jug iz Dubrovnika da je izvijestilo tužitelja kako je korisnik mreže na mjernom mjestu 1104823 u razdoblju od 26. listopada 2009. do 21. siječnja 2020. bila evidentirana tvrtka Guliver d.o.o.

7. U podnesku zaprimljenom kod suda 18. rujna 2020. tužitelj pored do tada istaknutih navoda dodatno ističe kako je tuženik sklapanjem Ugovora o zakupu poslovnog prostora dobrovoljno pristao na visinu zakupnine navedene u ugovoru i tužitelju da nije istu sporio do pokretanja sudskih postupaka, pa prilaže financijsku karticu tuženika (2014.-2017.) iz koje da je vidljivo da je isti za vrijeme trajanja ugovora plaćao predmetnu zakupninu. Glede prigovora promašene pasivne legitimacija ističe kako tužitelju nije poznato da je predmetni poslovni prostor nakon otkaza tuženiku netko drugi koristio osim samog tuženika. Tuženik u ovršnom postupku koji tužitelj vodi pred Općinskim sudom u Dubrovniku poslovni broj Povr- 1185/15 radi predaje ispražnjenja predmetnog prostora da se očitovao na način da je u podnesku za odgodu ovrhe od 7. veljače 2018., potvrdio da se nalazi u poslovnom prostoru. U postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom poslovni broj Stpn- 63/2016 koji je pravomoćno završen dana 11. svibnja 2019. da je u cijelosti priznata tužiteljeva tražbina uključujući i onu nakon otkaza predmetnog ugovora o zakupu poslovnog prostora 12. siječnja 2015., a što da potvrđuje da je tuženik i nakon otkaza ugovora nastavio obavljati svoju aktivnost u poslovnom prostoru.

8. U podnesku zaprimljenom kod suda 3. studenog 2020. tužitelj ističe kako se u ovom sporu radi o poslovnom prostoru u prizemlju čest. zgr. 1024 z.ul. 752 k.o. Dubrovnik, ukupne površine 82,90 m2 (u zemljišno knjižnom izvatku 81,97 m2 na adresi Gundulićeva poljana broj 4) u zemljišno knjižnom izvatku bb, koji se sastoji od prodajnih prostora površine 37,8 m2 drugog prodajnog prostora površine 24,4 m2, garderobe/skladišta površine 17,68 m2, te sanitarnog čvora površine 2,09 m2. Podatak da je u zk izvatku navedena površina predmetnog poslovnog prostora manja za niti od 1 m2 da nije od značaja za identifikaciju predmetnog prostora jer da se radi o minimalnoj razlici. Tužitelj prilaže u spis novi zk izvadak, rješenje Ministarstva pravosuđa od 20. ožujka 2015. i presudu Visokog upravnog suda RH od 26. rujna 2019. (list 242-253 spisa) gdje je kao predmet povrata opisan predmetni poslovni prostor i da nikada nije bilo sporno o kojem poslovnom prostoru se radi. Zemljišno knjižni odjel da je krivo naveo rješenje pa umjesto Gundulićeve poljane, da je naveo Bunićeva, što da je ispravio i što da je vidljivo iz novodostavljenog zemljišno knjižnog izvatka. Vezano za tvrdnju da je Kameleon trgovina d.o.o. bila u posjedu predmetnog prostora najveći dio vremena ističe kako je to društvo brisano 3. travnja 2018. rješenjem Tt-17/11141-2, a rješenjem St-767/16 od 16. rujna 2016. da je otvoren stečajni postupak nad istim, pa isto da nije moglo veći dio razdoblja na koje se odnosi tužbeni zahtjev koristit predmetni poslovni prostor.

9. Rješenjem ovog suda poslovni broj 10 P-66/2020-27 od 13. rujna 2021. utvrđeno je da je nastupio prekid postupka u predmetnoj pravnoj stvari, a temeljem odredbe članka 536. stavak 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/15, 110/15, 40/19, dalje ZTD-a), u svezi s odredbom članka 212. stavak 1. točka 4. Zakona o parničnom postupku, a budući je temeljem rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu broj Tt-21/2326-3 od 3. kolovoza 2021. provedeno brisanje tuženika iz sudskog registra nakon njegovog pripajanja društvu Guliver project d.o.o. Trnovec, Gospodarska ulica 1.

10. Rješenjem ovog suda poslovni broj 10 P-66/2020-30 od 29. rujna 2022. određen je nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tuženika Guliver obuću d.o.o. Trnovec (Općina Trnovec Bartolovečki), Gospodarska ulica 1, OIB:79430446475, temeljem odredbe članka 215. ZPP-a, a iz razloga navedenih u istom rješenju, pa se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje na sadržaj istoga.

11. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu, izvršio uvid u spis Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj 9 P-166/18, spis Općinskog suda u Dubrovniku Ovr-1185/15 (kopirao dio spisa i priložio predmetnom spisu), pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno odlučio kao u izreci iz slijedećih razloga:

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.160.483,34 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime naknadu za uporabu tuđe stvari u svoju korist.

13. Prema činjeničnim navodima tužitelja navedeni iznos tužitelj potražuje od tuženika iz razloga što je tuženik nekretninu označenu kao čest. zgr. 1024 k.o. Dubrovnik površine 82,90 m2, u periodu od studenog 2017. do rujna 2019., posjedovao i koristio bez pravne osnove.

14. Iz stanja spisa proizlazi slijedeće:

-da su tužitelj kao zakupodavac i Guliver d.o.o., Solin kao zakupnik dana 20. srpnja 2012. temeljem Odluke o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora ("Službeni glasnik Grada Dubrovnika" br. 04/12) i zaključka gradonačelnika Klasa: 372-03/12/49, Ur. broj: 2117/01-01-12-1 od 20. srpnja 2012. sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora (dalje: predmetni Ugovor) u Dubrovniku na adresi Gundulićeva poljana broj 4, koji nosi zemljišno knjižnu oznaku dio čest. zgr. 1024-k.o. Dubrovnik ukupne korisne površine 82,90 m2 vlasništvo zakupodavca kojega tim ugovorom predaje na korištenje zakupniku (članak 1. predmetnog Ugovora);

- da je predmetni Ugovor sklopljen na rok trajanja od 1. listopada 2012. do 31. prosinca 2015. (članak 3. predmetnog Ugovora);

- da se je predmetnim Ugovorom zakupnik obvezao plaćati zakupninu za predmetni poslovni prostor počevši od 1.listopada 2012. u iznosu od 40.600,00 kn mjesečno neto sukladno Zaključku gradonačelnika od 20. srpnja 2012. (članak 4. predmetnog Ugovora);

- da su se predmetnim Ugovorom stranke suglasile da zakupodavac može otkazati Ugovor o zakupu, ako, među ostalim, zakupnik ne plati dospjelu zakupninu ili bilo koju drugu obvezu spram zakupodavca (gradski porez, zakup javne površine, komunalnu naknadu ili doprinos, spomenička renta) u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisane opomene zakupodavca (članak 10. točka 4. predmetnog Ugovora);

- da je tužitelj pisanim putem, dopisom od 12. siječnja 2015. otkazao tuženiku Ugovor o zakupu poslovnog prostora od 4. rujna 2012., iz čijeg sadržaja proizlazi da je isti otkazan jer je zakupniku dana 12. studenog 2014. upućena pisana opomena po kojoj nije u roku od 15 dana od dana primitka iste platio dospjelu zakupninu čime da je postupio protivno Ugovoru o zakupu poslovnog prostora;

-da je tužitelj dopisom od 29. siječnja 2015. pozvao tuženika na predaju prostora na adresi Gundulićeva 4, Dubrovnik (list 21 spisa);

- da se je pred Općinskim sudom u Dubrovniku pod poslovnim brojem Ovr-1185/15 vodio postupak radi predaje predmetnog poslovnog prostora;

- da je tužitelj kod ovog suda podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 406.000,00 kn s osnova korištenja predmetnog poslovnog prostora bez naknade za vremensko razdoblje od veljače 2015. do rujna 2015., koji se vodio pod poslovnim brojem P-642/15, a koji postupak je prekinut rješenjem suda od 6. rujna 2016. budući je nad tuženikom otvoren postupak predstečajne nagodbe (list 26 i 27 spisa);

- da je tužitelj kod ovog suda podnio tužbu protiv tuženika radi isplate iznosa od 1.197.701,25 kn na ime korištenja predmetnog poslovnog prostora bez naknade za vremensko razdoblje od studenog 2015. do listopada 2017., u kojemu je dana 30. prosinca 2021. donesena presuda poslovni broj P-578/21 kojom je tuženik obvezan tužitelju isplatiti iznos od 1.197.701,25 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

15. Tužiteljevo pravo na naknadu koristi od uporabe poslovnog prostora u spornom razdoblju valja razmatrati kroz odredbe članka 164. stavak 1. i članka 165. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima "Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, dalje ZV) koje uređuju pravo vlasnika i poštenog i nepoštenog posjednika na sporedne zahtjeve (plodove, troškove, naknadu štete i dr.) u situacijama kada je povrat stvari moguć odnosno u situacijama kada nije došlo do promjene stanja stvari.

16. Prema odredbi članka 165. stavak 6. ZV-a od časa kada je pošteni posjednik postao nepošten, njegova se prava i obveze ravnaju prema pravilima postavljenim za nepoštenog posjednika.

17. Prema odredbi članka 165. stavak 1. ZV-a nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi, te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svojega posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

18. Dakle, da bi tužitelj ostvario pravo na naknadu koristi od uporabe stvari temeljem članka 165. stavak 1. ZPP-a potrebno je kumulativno ispunjenje slijedećih pretpostavki: da je tužitelj vlasnik poslovnog prostora, da je tuženik bio u posjedu poslovnog prostora bez pravnog temelja (nepošteni posjednik) i da je uporabom poslovnog prostora ostvario korist.

19. Tuženik je istakao prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja navodeći da isti nije vlasnik predmetnog poslovnog prostora. Osporava identifikaciju premetne nekretnine jer da opis nekretnine ne odgovara Ugovoru i zemljišno knjižnom izvatku.

20. Tužitelj se je tijekom postupka očitovao kako se u predmetnom sporu radi o poslovnom prostoru u prizemlju čest. zgr. 1024, k.o. Dubrovnik ukupne površine 82,40 m2 (u zk izvatku 81,97 m2), na adresi Gundulićeva poljana 4 (u zk. izvatku bb), a koji se sastoji od prodajnih prostora površine 37,8 m2, drugog prodajnog prostora površine 24,4 m2, garderobe/skladišta površine 17,68 m2, te sanitarnog čvora površine 2,09 m2.

21. Predmetni poslovni prostor opisan je u članku 1. predmetnog Ugovora.

22. Iz izvatka iz zemljišnih knjiga zk odjela Dubrovnik, stanje na dan 4. veljače 2020., broj zk uloška 752 ,za čest. zgr. 1024, oznake kuća proizlazi da je u vlastovnici upisan suvlasnički dio s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-4) za poslovni prostor u prizemlju čest. zgr. 1024, k.o. Dubrovnik ukupne površine 81,97 m2 na adresi Bunićeva poljana bb, a koji se sastoji od prodajnih prostora površine 37,8 m2, drugog prodajnog prostora površine 24,4 m2, garderobe/skladišta površine 17,68 m2, te sanitarnog čvora površine 2,09 m2 uz odgovarajući suvlasnički dio cijele nekretnine upisan na ime Dragičević Sandre, Zagreb, Bulatova 18. Spisu priliježe izvadak iz zemljišnih knjiga sa stanjem na dan 20. listopada 2010. (list 243-244 spisa), osim u dijelu adrese gdje je umjesto Bunićeva poljana bb navedeno Gundulićeva poljana bb. Prema navodima tužitelja zemljišno knjižni odjel je, izvatkom novijeg nadnevka, ispravio grešku adrese. Sud prihvaća te navode tužitelja. Svojim navodima i priloženim ispravama-zk izvadak, predmetni Ugovor, sud zaključuje da je tužitelj razjasnio identifikaciju predmetne nekretnine, te činjenica da je u Ugovoru navedena manja površina za niti jedan m2 sud ne smatra relevantnim glede identifikacije predmetne nekretnine.

23. Prema činjeničnim navodima tužitelja on potražuje naknadu za vrijeme dok je tuženik koristio predmetni poslovni prostor odnosno u razdoblju od studenog 2017. do rujna 2019., odnosno za vrijeme dok su u tijeku bili postupci radi povrata imovine bivšim vlasnicima, točnije do dana pravomoćnosti djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, a to je 26. rujna 2019. kojim rješenjem su poslovni prostor stekli raniji vlasnici.

24. Iz priloženih spisu (list 245-253 spisa) proizlazi slijedeće:

-da je rješenjem Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP-I-943-01/03-01/20, Ur. broj: 2117-04/3-12-152 od 28. kolovoza 2012. bivšim vlasnicima vraćeno vlasništvo, između ostalih nekretnina i predmetnog poslovnog prostora u prizemlju čest. zgr. 1024 z.ul. 752 k.o. Dubrovnik, ukupne površine 81,97 m2, na adresi Gundulićeva poljana bb, koji se sastoji od prodajnih prostora površine 37,8 m2, drugog prodajnog prostora površine 24,4 m2, garderobe/skladišta površine 17,68 m2, te sanitarnog čvora površine 2,09 m2 s kojim suvlasničkim dijelom je neodvojivo povezan suvlasnički dio cijele nekretnine oznake čest. zg. 1024 z.ul. 752, k.o. Dubrovnik, a nalazi se u zakupu "Guliver" d.o.o. za trgovinu i usluge iz Solina, Zoranićeva 16, temeljem Ugovora o zakupu, sklopljenog sa Gradom Dubrovnikom na vrijeme od 3 godine s početkom korištenja od 1. listopada 2009. Nadalje iz sadržaja obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je točkom 2. izreke citiranog rješenja od 28. kolovoza 2012. određeno da se ugovori o zakupu poslovnih prostora sklopljenih na određeno vrijeme raskidaju po sili zakona danom pravomoćnosti rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, dok točkom 3. da je određeno da ukoliko je ugovor sklopljen na određeno vrijeme vlasnik ne može tražiti ispražnjenje i predaju u posjed poslovnog prostora prije isteka ugovorenog roka, a najkasnije u roku od 5 godina računajući od dana pravomoćnosti rješenja o povratu poslovnog prostora ranije uknjiženom vlasniku;

- da rješenja Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-942-01/12-01/1220, Ur. broj: 514-04/01-15-02 od 20. ožujka 2015. odbijena žalba grada Dubrovnika izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko- neretvarnskoj županiji, Službe za imovinsko pravne poslove, Klasa: UP-I-943-01/03- 01/20, Ur. broj: 2117-04/3-12-152 od 28. kolovoza 2012. kao neosnovana;

-da je presudom Upravnog suda u Splitu poslovni broj I UsInoi-41/15-17 od 14. prosinca 2017. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Klasa:

UP/II-942-01/12-01/1220, Ur. broj: 514-04/01-15-02 od 20. ožujka 2015. kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Dubrovačko-neretvanskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, Klasa: UP-I- 943-01/03-01/20, Ur. broj: 2117-04/3-12-152 od 28. kolovoza 2012.;

- da je presudom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž- 2032/18-7 od 26. rujna 2019. odbijena žalba i potvrđena presude Upravnog suda u Splitu poslovni broj I UsInoi-41/15-17 od 14. prosinca 2017.

25. Iz naprijed navedenog sud zaključuje da je predmetni poslovni prostor bio u vlasništvu tužitelja do donošenja presude Visokog upravnog suda RH od 26. rujna 2019. kada je isti vraćen bivšim vlasnicima. Činjenica da je u predmetnoj pravnoj stvari predmetni Ugovor zaključen na razdoblje od 1. listopada 2012. do 31. prosinca 2015., da je isti otkazan dopisom od 12. siječnja 2015. potvrđuje da tužitelj ima pravni interes, odnosno aktivnu legitimaciju radi pokretanja postupka radi naknada za korištenje predmetnog poslovnog prostora, jer su pravni učinci vezani za utvrđivanje prava vlasništva po povratu bivšim vlasnicima utvrđeni tek nakon što je prvostupanjsko rješenje o povratu imovine postalo pravomoćno i to presudom Visokog upravnog suda RH od 26. rujna 2019. (list 245 spisa).

26. Tuženik osporava da se nalazio u posjedu predmetnog poslovnog prostora pa ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika.

27. Da je tuženik bio u posjedu predmetnog poslovnog prostora sud zaključuje iz pregledanog ovršnog spisa Općinskog suda u Dubrovniku Ovr-1185/15.

28. Iz istog proizlazi kako je tužitelj kao ovrhovoditelj podnio prijedlog za ovrhu protiv ovršenika ovdje tuženika na temelju ovršne isprave Ugovora o zakupu poslovnog prostora od 20. srpnja 2012. ovjeren kod javnog bilježnika Marije Ivančić iz Solina pod brojem OV-18501/12 dana 1. listopada 2012., a u kojem postupku je rješenjem o ovrsi poslovni broj Ovr-1185/15 određena ovrha udaljenjem ovršenika i uklanjanjem svih stvari iz poslovnog prostora koje se nalaze u Dubrovniku, Gundulićeva poljana 4, ukupne površine 82,90 m2 i predajom tog poslovnog prostora slobodnog od osoba i stvari u posjedu ovrhovoditelja. Iz sadržaja prijedloga za odgodu ovrhe (list 112-114 spisa) u dijelu u kojem ovršenik ovdje tuženik navodi: "...ovršeniku bi nastala nenadoknadiva šteta iz razloga što je navedena ovrha određena u kratkom vremenu, jer robu koja se nalazi u spornom prostoru nije moguće u tako kratkom roku popisati i premjestiti. Također u navedenom prostoru su zaposlene 4 djelatnice, te u ovako kratkom roku nije moguće iste preraspodijeliti na nova radna mjesta...", te rješenja o navedenom prijedlogu od 22. studenog 2019. (list 115-117 spisa) sud zaključuje da se je tuženik nalazio u predmetnom poslovnom prostoru i nakon otkaza Ugovora o zakupu od 4. rujna 2015. Prema neosporenim navodima tužitelja u postupku predstečajne nagodbe nad tuženikom poslovni broj Stpn-63/16 u cijelosti je priznata tužiteljeva tražbina uključujući i onu nakon otkaza predmetnog Ugovora o zakupu (12. siječnja 2015.) sve do 12. studenog 2015. Slijedom navedenoga sud zaključuje da nije osnovan po tuženiku istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

29. Djelatnost tuženika-trgovanje kožnom galanterijom i robom, koja zahtjeva poslovni prostor, a o čemu se u konkretnom slučaju radi, ne može dati prihode bez poslovnog prostora. Stoga sud smatra kako je u predmetnom periodu (od studenog 2017. do rujna 2019.) tuženik koristeći predmetni poslovni prostor tužitelja i obavljajući u njemu djelatnost, a da pri tome nije tužitelju plaćao za korištenje istoga zakupninu ostvario korist. Stoga je ostalo za raspraviti visinu koristi koju je ostvario ovaj tuženik. 30. Vezano za visinu zakupnine za navesti je kako su stranke sporazumno Ugovorom odredile visinu od 40.600,00 kn (članak 4. predmetnog Ugovora).

31. Predmetno je riječ o izvanugovornom odnosu s osnova naknade za koristi koje je nepoštedni posjednik imao za vrijeme svojega posjedovanja tuđe stvari iz članka 165. stavak 1. ZV-a, pa je naknadu valjalo odrediti prema tržišnoj visini zakupnine za ovakav poslovni prostor na predmetnoj lokaciji Gundulićeva poljana u Dubrovniku kroz utuženo razdoblje.

32. Na okolnosti tržišne cijene zakupa predmetnog poslovnog prostora u spisu pod poslovnim brojem P-578/2021 sudski procjenitelj za graditeljstvo Roko Mijanović izradio je procjembeni elaborat. Tužitelj predlaže da se navedeni procjembeni elaborat koristi u ovoj pravnoj stvari radi ekonomičnosti postupka. Sud je pozvao tuženika radi davanja suglasnosti, a kako se isti u ostavljenom roku nije očitovao, to sud smatra da je ista suglasnost i dana (raspravno rješenje s ročišta od 28. travnja 2023.).

33. U procjembenom elaboratu od 26. srpnja 2019., kojeg sud u cijelosti prihvaća, vještak Mijanović je koristio postojeće Ugovore o zakupu poslovnih prostora koji se nalaze na istoj lokaciji Gundulićeva poljana broj 4, 8 i 9 i to za zakupoprimca Buffet kamenica i tvrtku Kušnjin d.o.o., a koji poslovni prostori su različite namjene i površine, ali na istom lokalitetu. Vještak iznosi zaključak kako sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnine ("Narodne novine" 78/15) da nije moguće vršiti procjenu vrijednosti zakupa bilo kojeg poslovnog prostora jer ista vrijednost predstavlja tržišnu kategoriju, a odnosi se na tržišne vrijednosti zakupa koje se sklapaju temeljem Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnog prostora, odnosno temeljem javnog natječaja između jedinica lokalne samouprave i trećih osoba ili pak pravnih osoba koje slobodno na tržištu ugovaraju tržišnu vrijednost najma. Zakon o procjenama vrijednosti nekretnina da dozvoljava samo procjenu tržišne vrijednosti poslovnog prostora na temelju dostavljenih Ugovora o zakupu, a ne procjenu vrijednosti zakupa. Zaključno da smatra da je ugovor između tužitelja i tuženika sklopljen između pozitivnih zakonskih propisa na obostranu volju, te da predstavlja u to vrijeme realnu tržišnu vrijednost zakupa za predmetni poslovni prostor koji je ugovoren člankom 4. ugovora na iznos od 4.600,00 kn mjesečno odnosno 65,56/m2 poslovnog prostora.

34. Tuženik se je nalazio u predmetnom poslovnom prostoru, bez Ugovora o zakupu, jer je nakon otkaza istoga nastavio ga koristiti, čime je postao nepošten posjednik.

35. Slijedom navedenog ocjena je suda da je na temelju odredbe članka 165. stavak 1. ZV-a tužitelju za razdoblje od studenog 2017. do rujna 2019. valjalo priznati pravo na naknadu u iznosu od 50.050,00 kn mjesečno (odnosno iznos od 40.600,00 kn uz pripadajući PDV% u iznosu od 10.150,00 kn) s iznimkom mjeseca rujna u iznosu od 43.983,34 kn (koji se odnosi na razdoblje od 1. do 26. rujna 2019.), što ukupno iznosi 1.160.483,34 kn. Tužitelj je obračunao i PDV budući je sukladno Zakonu o PDV-u obveznik poreza na dodanu vrijednost kada obavlja gospodarsku djelatnost iskorištavanja materijalne i nematerijalne imovine počevši od 1. siječnja 2014.

36. Kako iz rezultata dokaznog postupka u ovom predmetu proizlazi da je tužitelj bio vlasnikom predmetnog poslovnog prostora u utuženom razdoblju; da se je tuženik nalazio u posjedu predmetnog poslovnog prostora, nakon otkazivanja ugovora o zakupu, dakle, bez valjane pravne osnove; da je uporabom predmetnog poslovnog prostora ostvario dobit, to je valjalo primjenom odredbe članka 165. stavak 1. ZV-a prihvatiti kao osnovan tužbeni zahtjev tužitelj i obvezati tuženika da isplati tužitelju iznos od 1.160.483,34 kn/ 154.022,60 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate sukladno članku 29. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO-a), a po stopi iz članka 29. stavak 2. ZOO-a, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena za razdoblje do 31. prosinca 2022., a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I .

37. Naposljetku je za navesti kako je sud odustao od izvođenja dokaza očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke kao i vještačenja po vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina budući je tužitelj povukao te dokazne prijedloge, dok je odbio prijedlog tuženika radi izvođenja dokaza financijskim vještačenjem i građevinskim vještačenjem budući tuženik nije određeno naveo radi utvrđivanja kojih spornih činjenica isti predlaže provesti.

38. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je kao trošak parničnog postupka valjalo odvmjeriti toršak pristojbe tužbe u iznosu od 56.000,00 kn i trošak pristojbe presude u iznosu od 5.000,00 kn, odnosno ukupno 10.000,00 kn/1.327,22 EUR-a. Radi navedenog odlučeno je kao u točci II. izreke presude.

Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ovog rješenja iskazani su u EUR-ima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" 57/22 i 88/22), te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj 7,53450.

U Splitu, 21. prosinca 2023.

S u d a c

Ivana Madunić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu. Žalba se može izjaviti u roku od 15 dana od dostave prijepisa ove odluke, putem ovog suda u pisanom obliku u 3 primjerka.

DNA:

- punomoćniku tužitelja;

- tuženiku;

- u spis

Broj zapisa: 9-30861-5a614

Kontrolni broj: 0974e-1decd-ca874

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVANA MADUNIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.