- 1 -              Revd 478/2024-2

Broj: Revd 478/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A. G. iz V., OIB: …, koju zastupaju punomoćnici O. A.-D. i D. D., odvjetnici u P., protiv tuženica: 1. D. K. iz M., OIB: … i 2. M. P. iz M.,  OIB: …, koje zastupa A. B., odvjetnik u B. na M., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženica za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-1383/21-6 od 1. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj P-1638/19-11 od 15. listopada 2021., u sjednici vijeća održanoj 7. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog tuženica za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1.              Tuženice su podnijele prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, poslovni broj Gž-1383/21-6 od 1. ožujka 2023., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Puli – Pola, poslovni broj: P-1638/19-11 od 15. listopada 2021.

2.              Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3.              Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Naime, tuženice nisu dale odgovarajuće odnosno dostatne razloge važnosti koji bi opravdavali dopuštanje revizije. Naime, tuženice općenito navode da su postavljena pitanja važna za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava u sudskoj praksi jer je riječ o pitanjima o kojima ne postoji praksa revizijskog suda. Ako o postavljenim pitanjima ne postoji praksa revizijskog suda (kako to tuženice tvrde u prijedlogu), onda valja ukazati na eventualno različite odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima, zbog čega bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane revizijskog suda (tako i Revd-1193/21-2 od 1. veljače 2022.), a što u konkretnom slučaju nije učinjeno. Nadalje, u odluci broj Revd-3130/22 na koju se tuženice referiraju sadržajem prijedloga za dopuštenje revizije nije izraženo pravno shvaćanje koje se implicira postavljenim pitanjima, a niti u okviru podudarne činjenično pravne situacije, niti je ovaj sud, kako to pogrešno tvrde tuženice, navedenom odlukom dopustio reviziju u odnosu na pravna pitanja o kojima je riječ u konkretnom predmetu. Nasuprot tome, ovaj sud je rješenjem broj Revd-3130/20-2 od 3. studenoga 2020. odbacio kao nedopušten prijedlog tuženica za dopuštenje revizije u kojem su naznačena sadržajno slična pitanja kao i u ovom predmetu cijeneći da tuženice nisu određeno izložile razloge važnosti zbog kojih smatraju da su navedena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 7. veljače 2024.