- 1 -              Revd-476/2024-2

Broj: Revd-476/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Josipa Turkalja člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužiteljice N. V., OIB ..., II. tužitelja I. V., OIB ... i III. tužiteljice N. A., OIB ... svi iz Z., koje zastupa punomoćnik I. R., odvjetnik u Z., protiv tuženika E. o. d.d., OIB ... iz Z., kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1159/2022-3 od 18. svibnja 2023., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-990/20-28 od 25. travnja 2022., na sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e:

I. Odbija se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na razlog iz čl. 385. a st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-1159/2022-3 od 18. svibnja 2023., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-990/20-28 od 25. travnja 2022.

1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

1. Jesu li nižestupanjski sudovi nezakonito postupili, čime su i onemogućili tuženika u raspravljanju, te time počinili i bitne povrede iz članka 354. st. 2. točka 6. Zakona o parničnom postupku i članka 354. st. 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, kada bez valjanih i zakonitih razloga nisu prihvatili prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza novim vještačenjem po vještaku sudske medicine s obzirom da u konkretnom predmetu nalaz i mišljenje po vještaku sudske medicine nije izrađen stručno, s obzirom da je temeljen na hipotetskim odgovorima i nagađanjima/odnosno - mora li nalaz i mišljenje sudskog vještaka na kojem sud temelji svoju odluku biti izražen određeno s činjeničnom podlogom i egzaktnim stručnim odgovorima i uvjerljivim i logičkim razlozima ili može biti izražen hipotetski ili špekulativno?

2. Je li nezakonito i protivno cilju i svrsi norme iz članka 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima tumačenje nižestupanjskih sudova da se pod trajnom zajednicom života više ne moraju kumulativno ispuniti pretpostavke - emocionalne, ekonomske, odnosno egzistencijalne povezanosti, nego da je za dosuđivanje naknade iz članka 1101. st. 2. Zakona o obveznim odnosima dovoljno postojanje samo emocionalne povezanosti?

3. Je li na tužitelju teret dokaza (u času presuđenja) postojanja izvjesnosti nastanka određene štete u budućnosti (konkretno - troškova kupovine grobnice), te jesu li u situaciji kao što je u konkretna, odnosno kada tužitelji nisu dokazali postojanje izvjesnosti nastanka štete u budućnosti (troškova kupovine grobnice za bliskog srodnika), nižestupanjski sudovi trebali odbiti tužbeni zahtjev primjenom odredbi o teretu dokazivanja iz članka 221. a. Zakona o parničnom postupku?

Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tuženik navodi odluke ovoga suda broj  Rev-x 776/10-2 od 18. svibnja 2011., Rev-924/2016-2 od 10. rujna 2019., Rev-2892/2017-2 od 5. travnja 2023., Rev-815/2022-2 od 17. svibnja 2023., Rev-2181/2019-2 od 28. rujna 2022., Rev-1051/1998-2 od 7. ožujka 2001., Rev-812/1991-2 od 28. kolovoza 1991., Rev-1872/93 od 9. rujna 1993., Rev-113/14-2 od 28. veljače 2018., odluke Županijskog suda u Zagrebu broj Gžn-1430/14-2 od 14. lipnja 2016., Gž-1643/2019-3 od 3. prosinca 2019., Gž-4718/2019-2 od 14. srpnja 2020., Gžn-3796/11-2 od 8. travnja 2014., Gž-10937/11-5 od 23. rujna 2014., Županijskog suda u Sisku broj Gž-1993/2012 od 13. prosinca 2013., Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1673/12-2 od 11. lipnja 2014., Županijskog suda u Osijeku broj Gž-3801/2014-2 od 27. studenoga 2014. u kojima da je izneseno drugačije pravno shvaćanje.

Premda ne izričito, iz sadržaja prijedloga (točka 35), proizlazi da tuženik ističe i povredu prava na pravično suđenje kao Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu čl. 385. a st. 2. ZPP-a.

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), revizijski sud je u odnosu na postavljena pravna pitanja ocijenio slijedeće. Pitanja koja postavlja tuženik u jednom dijelu se odnose na njegovo subjektivno viđenje kvalitete nalaza i mišljenja vještaka predstavljaju pitanja činjenično pravne naravi (pitanje pod 1), dok preostala pitanja predstavljaju u svojoj suštini pitanja činjenično pravne naravi odgovor na koja ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Stoga takva pitanja nemaju onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u kojoj bi se povodom dopuštenih pitanja iznjedrilo pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor.  Slijedom navedenoga niti sudska praksa nije od utjecaja jer se ne odnosi na istovjetne činjenične i pravne situaciju, pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a., pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP riješio kao u toč. I. izreke ovog rješenja.

4. Tuženik se samo poziva povredu ustavnog prava na pravično suđenje iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava RH4, kao i članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u smislu odstupanja od ustaljene sudske prakse. Kako je gore izneseno o činjeničnim okolnostima svakog pojedinog slučaja, tako valja zaključiti da tuženik razlog iz čl. 385. a st. 2. ZPP-a nije učinio vjerojatnim. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. ZPP-a te je odlučeno kao u toč. II. izreke ovoga rješenja.

Zagreb, 7. veljače 2024.

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.