REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-323/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića, kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Helene Poropat, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. S., iz Š., OIB: …, zastupanoj po punomoćniku Z. N. V., odvjetnici u Š., protiv tuženica 1. J. S. iz Š.,

…, OIB: … i 2.

K. S. iz Š.,

…, OIB:…, obje zastupane po punomoćniku A. B., odvjetnicima u O. društvu B. i K. u Š., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženica protiv presude Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-… od 24. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 21. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženica te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj: P-… od 24. siječnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tuženica za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda, u toč. I., utvrđeno je da je tužiteljica vlasnica konobe položene u prizemlju kuće na k.č.br. …, upisane u zk.ul. …, k.o. D. P.. Toč. II. naloženo je tuženicama da predaju tužiteljici u posjed konobu položenu u prizemlju kuće na k.č.br. …, upisane u zk.ul. …, k.o. D. P., u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe. Toč. III. naloženo je tuženicama da zazidaju otvor koje su napravile na zidu u konobi koji graniči sa stanom u prizemlju kuće oznake k.č.br. …, upisane u zk.ul. …, k.o. D. P., uklone otpadni šljunak iz konobe položene u prizemlju kuće k.č.br. …, upisane u zk.ul. …, k.o. D. P. te na ulazu u konobu sagrade dvije stepenice, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe. Toč. III. naloženo je tuženicama da tužiteljici naknade parnični trošak u iznosu od 2.111,08 eura/15.905,93 kuna, u roku od 15 dana.

2. Protiv te presudu pravovremenu žalbu podnijele su tuženice zbog svih zakonom predviđenih razloga. Smatraju da je prvostupanjski sud, u obrazloženju presude, prepisivao i nabrajao podatke iznesene tijekom postupka, bez utvrđivanja činjenica koje proizlaze iz provedenog dokaznog postupka. Ističu da suprotno zaključku suda ne postoji dokaz o provedenoj diobi između prednika stranaka jer da se predmetna dioba dogodila i da je provedena, predmetna bi prostorija bila u isključivom posjedu tužiteljice te ona ne bi tražila predaju u suposjed. Pogrešno je primijenjeno i materijalno pravo te je sud pogrešno ocijenio da su u konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke iz članka 115. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10.,143/12. i 152/14. dalje: ZVDS). Smatraju da stranke u ovome postupku obvezuje pravomoćno rješenje o nasljeđivanju koje je 2014. doneseno u ostavinskom postupku iza pok. S. S., a u kojem postupku tužiteljica kao nasljednica nije istaknula niti jedan prigovor u pogledu raspoređivanja ostavinske imovine. Navode da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22., dalje: ZPP) jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te su u presudi nejasno i proturječno navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te postoji proturječnost između razloga navedenih u presudi i isprava i iskaza koji su dani u postupku. Ukazuju da je pogrešna odluka suda kojom je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva tužiteljice. Osporavaju i odluku o troškovima postupka. Predlažu preinačenje presude odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traže naknadu troška žalbe.

3. Žalba je dostavljena tužiteljici na očitovanje prema odredbi članka 359. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tuženica nije osnovana.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na konobi koja se nalazi u prizemlju kuće sagrađene na k.č.br. …, upisane u zk.ul. …, k.o. D. P., predaju u posjed tog dijela nekretnine kao i uspostavu prijašnjeg stanja na način da se zazida otvor koje je napravljen na zidu u konobi, a koji graniči sa stanom u prizemlju kuće u kojem žive tuženice, da se ukloni otpadni šljunak iz konobe te da se na ulazu konobe sagrade dvije stepenice, koje su bile prethodno uklonjene.

7. U postupku tužiteljica tvrdi da je vlasnica konobe jer da je vlasništvo stekla faktičkom diobom koja je izvršena između prednika stranaka, a kojom diobom je njezinom pokojnom mužu pok. V. S., osim prvog kata obiteljske kuće u vlasništvo pripala i konoba koja se nalazi u prizemlju te kuće, a koja se nalazi uz stan u prizemlju koji je pripao u vlasništvo predniku tuženice, pok. mužu prvotuženice D. S.. Tvrdi da je konoba pripala diobom njezinom pokojnom mužu iz razloga što su tužiteljica i njezin muž sami financirali izgradnju prvog kata, dok je prizemlje obiteljske kuće, koje je diobom pripalo pok. D. S., izgradio pok. S. S., otac D. i V. S..

8. Prvostupanjski sud je prihvatio tako postavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice, uz zaključak kako je između pravnog prednika tužiteljice V. S. i pravnog prednika tuženica D. S. provedena dioba kojom je poštovana volja njihovog pok. oca S. S. pa je tom diobom V. S. pripao prvi kat kuće (koji kat je sam sagradio) i konoba koja se nalazi u prizemlju, a koja predstavlja zasebnu cjelinu od prizemlja kuće, dok je prizemlje kuće (osim konobe) pripalo D. S.. Takvim postupanjem pravni prednici stranaka su voljno uredili svoje imovinsko pravne odnose podjele vlasništva na obiteljskoj kući i konobi te je u provedenom postupku tužiteljica dokazala da ima valjan pravni osnov za stjecanja prava vlasništva (pravo na posjed nekretnine) na konobi i to pravni posao diobe po kojem vlasništvo nekretnine sa dosadašnjeg vlasnika prelazi na stjecatelja i to u granicama dosadašnjeg vlasnika da raspolaže stvari sve prema odredbi članka 115. ZVDSP-a.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbama pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnoga prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ovaj sud ocjenjuje da žalba tuženica nije osnovana.

10. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, obzirom na žalbene razloge tuženica u dijelu u kojoj ukazuju na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio ovu bitnu povredu odredaba parničnog postupka obzirom da su u pobijanoj presudi navedeni jasni razlozi o odlučnim činjenicama, a obrazloženje navedene presude nije proturječno niti nejasno, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, zbog čega pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati njezina zakonitost i pravilnost.

11. Osim toga, prvostupanjski sud nije počinio niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

11.1. Pravilno je prvostupanjski sud postupio i kada je dopustio preinaku tužbenog zahtjeva po podnesku tužiteljice od 7. listopada 2019. (stranice 31 do 32 spisa), pravilno ocijenivši takvu preinaku svrsishodnom za konačno rješenje spora između stranaka. Suprotno žalbenim navodima, takva preinaka tužbenog zahtjeva moguća je do zaključenja glavne rasprave pa budući da je tužiteljica preinaku zatražila prije zaključenja prethodnog postupka, sud je istu mogao dopustiti prema ovlaštenju sadržanom u članku 191. stavku 2. ZPP-a.

12. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člancima 7. i 8. ZPP-a jer je sud, uzimajući u obzir sve izvedene dokaze, prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio odlučne činjenice.

13. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava, ali i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice.

14. U ovom postupku nije sporno da je tužiteljica upisana kao suvlasnica 4/8 dijela k.č.br. …, k.o. D. P., dok je prvotuženica upisana kao suvlasnica u 3/8 dijela, a drugotuženica u 1/8 dijela predmetne nekretnine. Nije sporno ni da se na toj nekretnini nalazi obiteljska kuća stranaka koja se sastoji od prizemlja i prvog kata te da se u prizemlju osim stana tuženica, nalazi i konoba. Nije sporno ni da tužiteljica živi na prvom katu, a tuženice u prizemlju kuće.

15. Sporno je da li je konoba koja je smještena u prizemlju te kuće vlasništvo tužiteljice, te da li su tuženice radnjama probijanja otvora kroz zid konobe, a koji graniči s njihovim stanom u prizemlju kuće te odlaganjem otpadnog šljunka i uklanjanjem dviju stepenica na ulazu konobe, bespravno uznemiravale tužiteljicu kao vlasnicu tog dijela nekretnine.

16. Iz provedenog postupka proizlazi da je tijekom 2019. prvotuženica započela rekonstrukciju prizemlja kuće sagrađene na k.č.br. … k.o. D. P. (a kojim radnjama se nije protivila niti drugotuženica) te je u sklopu tako započete rekonstrukcije probila i otvor na zidu konobe koji graniči sa njezinim stanom u prizemlju kuće, izbacila tužiteljičine stvari koje su se u to vrijeme nalazile u konobi, unijela otpadni šljunak te uklonila dvije stepenice koje su se nalazile na ulazu te konobe. Tuženice ne spore da je prvotuženica poduzela predmetne radnje, međutim tvrde da je bila ovlaštena na takvo postupanje, iz razloga što je među strankama ranije izvršena dioba po kojoj je tužiteljici pripalo vlasništvo prvog kata kuće dok je tuženicama pripalo vlasništvo prizemlja kuće s konobom pa da su zbog navedenog spojile fizički konobu s stanom koji se nalazi u prizemlju kuće.

17. Tužiteljica tvrdi da je konoba njezino isključivo vlasništvo jer su još 1994. pravni prednik tužiteljice pok. V. S. (muž tužiteljice) i pravni prednik tuženica pok. D. S. (muž prvotuženice te otac drugotuženice) izvršili diobu obiteljske kuće i pripadajuće okućnice koja se nalazi na k.č.br. … k.o.D. P. na način da je V. S. i njegovoj obitelji pripalo vlasništvo prvog kata kuće i konobe, a D. S. i njegovog obitelji je pripalo vlasništvo prizemlja kuće.

18. U provedenom dokaznom postupku, ocjenom priložene materijalne dokumentacije, očevidom te saslušanjem svjedoka i stranaka, prvostupanjski sud utvrđuje da je 1994. između pravnih prednika stranaka izvršena dioba predmetne obiteljske kuće, na način da je prvi kat kuće s konobom u prizemlju pripao pravnom predniku tužiteljice pok. V. S., dok je prizemlje pripalo pravnom predniku tuženica pok. D. S.. Navedene odlučne činjenice prvostupanjski sud utvrđuje prvenstveno ocjenom iskaza svjedoka K. S., A. S., D. B., J. B., D. Z. i V. A., cijeneći iskaze tih svjedoka kao objektivne, uvjerljive i suglasne, te na temelju njih utvrđuje, da prije izvođenja spornih građevinskih radova, u konobi nisu postojala ni vrata ni otvor kroz koja bi se iz prizemlja kuće (gdje žive tuženice) moglo izravno pristupiti u tu konobu kao i da je konoba imala vanjski ulaz iz dvorišta. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica zaključuje da konoba predstavlja zasebnu građevinsku cjelinu od stambenog dijela prizemlja u kojem žive tuženice. Utvrđuje i da je prednik tužiteljice V. S. sagradio prvi kat uz odobrenje svojeg oca pok. S. S. te da je mu je izvršenom diobom, a koju je dogovorio s svojim bratom D. S. neposredno nakon smrti njihova oca pok. S. S., osim prvog kata u vlasništvo pripala i sporna konoba.

19. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje prihvaća i ovaj sud, budući da proizlazi iz izvedenih dokaza i njihove ocjene izvršene u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

20. Žaliteljice, neosnovano ističu kako je prvostupanjski sud propustio na pravilan način ocijeniti iskaze svjedoka i stranaka koje su saslušane u ovome postupku. Prvostupanjski sud je obrazložio i naveo jasne razloge zbog kojih prihvaća iskaze tužiteljice i svjedoka K. i A. S. (sinova tužiteljice), D. i J. B., D. Z. te V. A. (sestre V. i D. S.). Tako je, prvostupanjski sud, pravilno, iskaze tužiteljica i svjedoka K. i A. S. (sinova tužiteljice), D. i J. B. te D. Z. ocijenio kao vjerodostojne i objektivne jer se u bitnim činjenicama podudaraju s iskazom najvjerodostojnijeg svjedoka V. A., sestre D. i V. S., koja je osobno sudjelovala u diobi sklopljenoj između njezine braće, a koja je uslijedila nakon smrti njezina oca pok. S. S. i kojom su njezina braća ispoštovali volju njihova oca glede načine podjele nekretnine na kojoj je sagrađena obiteljska kuća. Prvostupanjski sud je obrazložio i dao jasne razloge zašto ne prihvaća iskaze tuženica i svjedoka N. M., L. E., G. C. i D. R. pa tako iskaz tuženica i svjedoka N. M., L. E. i G. C. prvostupanjski sud ne prihvaća kao vjerodostojne jer su pristrani i kontradiktorni u odnosu na prihvaćene iskaze svjedoka, dok iskaz svjedoka D. R. ne prihvaća iz razloga što predmetni svjedok nije imao konkretnih saznanja o predmetu spora. Takvu ocjenu prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud, a žaliteljice je svojim žalbenim navodima nisu dovele u pitanje.

21. S obzirom na činjenične tvrdnje tužiteljice sadržane u tužbi, te cijeneći rezultate dokaznog postupka, na razrješenje odnosa između stranaka imaju se primijeniti odredbe ZVDS-a, i to konkretno odredbe kojima je su uređene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

22. Prema odredbi članka 159. ZVDS-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari (stavak 1.) Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je u vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja (stavak 2.). Vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost (odredba članka 160. stavak 1. ZVDS-a).

23. Tko stvar posjeduje kao da je njezin vlasnik samostalni je posjednik te će se posjed smatrati samostalnim ako se ne dokaže suprotno (odredba članka 11. stavka 1. do 2. ZVDS-a). Posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), istinit je ako nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom i zloupotrebom te je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a poštenje posjeda se predmnijeva (članak 18. stavka 1. do 5. ZVDS-a).

24. Dakle, pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost posjednika biti vlasnikom stvari te sposobnost stvari da bude u vlasništvu) moraju biti ispunjene u vrijeme podnošenja tužbe.

25. Pravilna je ocjena prvostupanjskog suda da je tužiteljica dokazala postojanje valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva koji predstavlja pravni posao diobe koji su 1994. sporazumno usmenim putem sklopili pokojna braća V. i D. S., a da je ta dioba sklopljena i izvršena, potvrđuje u svojem iskazu i sestra prednika stanaka V. A., navodeći da je tom diobom konoba pripala njezinom starijem bratu V. S.. To iz razloga što je V. S. financirao izgradnju prvog kata kuće, u koji se sa svojom obitelji preselio još 1978., dok su u prizemlju kuće, koje je izgradio njezin otac S. S., ostali živjeti njezini roditelji i D. S. te njegova obitelj. Iz iskaza te svjedokinje proizlazi i da je konobu, po ovlaštenju V. S., mogao koristiti i D. S. s članovima svoje obitelji radi odlaganja namirnica, međutim da se uvijek znalo da predmetna konoba, unatoč dozvoli korištenja, pripada njihovom bratu V. S..

26. Iz tako utvrđenog činjeničnog stanja, proizlazi da su V. S. i članovi njegove obitelji, dakle i ovdje tužiteljica, od 1994. do 2019. imali samostalni, istinit i zakonit posjed konobe te su u predmetnom razdoblju D. S. i članovima njegove obitelji (ovdje tuženicama) dozvolili besplatnu uporabu te prostorije u svrhu odlaganja njihovih stvari. Da je tome tako potvrđuju i iskazi svjedoka J. i D. B., koji u bitnome navode da je konobu po odobrenju V. S., koristio i njegov brat D. S. na način da bi uzeo pršut, vino ili nešto drugo što mu je trebalo, a nalazilo se u toj konobi te su potvrdili da su se braća slagali i da su bili u vrlo dobrim odnosima.

27. Dakle, u konkretnom slučaju tužiteljica je dokazala postojanje valjanog pravnog temelja na osnovu kojeg su ona i članovi njezine obitelji imali zakonit, pošten i istinit posjed konobe (koja predstavlja samostalnu građevinsku cjelinu) više od deset godina, a čime je dokazala i da je na konobi, kao samostalnoj građevinskoj cjelini, stekla pravo vlasništva dosjelošću prema članku 159. stavak 1. ZVDS-a.

28. Suprotno žalbenim navodima, tužiteljica je u provedenom postupku dokazala i da su je tuženice bespravno uznemiravale u vlasništvo konobe, zbog čega je kao vlasnik, osnovano zatražila pravnu zaštitu prema članku 167. ZVDS-a

29. Naime, činjenica da su tuženice bespravno uznemiravale tužiteljicu u posjedu i vlasništvu konobe, proizlazi kako iz materijalne dokumentacije u spisu tako i iz iskaza same tužiteljice koja je u svojem iskazu navela da su odnosi između stranaka narušeni od smrti V. i D. S., da su predmetnu konobu svi koristili i da su svi imali ključeve te prostorije, da se u konobu moglo ući samo s vanjske strane te da su se u njoj pretežito nalazile stvari njezine obitelji – bačve, alat za poljoprivredu, kamenica i kuka gdje su se vješali prehrambeni proizvodi. Potvrdila je da je tijekom 2019. prvotuženica bez tužiteljičinog odobrenja iznijela stvari tužiteljice i njezine obitelji iz konobe i započela s spornim građevinskim radovima te da predmetnu konobu ne može koristiti na način na koji ju je koristila, budući da se poduzetim građevinskim radovima unutrašnjost promijenila, da se unutar prostorije nalazi i građevinski materijal te da joj je prvotuženica rekla da će u tom prostoru urediti dvije sobe koje će pripojiti prizemnom dijelu kuće.

30. Dakle, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, ali je i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu tužiteljice te kako pri tome nisu počinjene one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje su u žalbi ukazivale žaliteljice, kao niti one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tuženica odbiti, kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 2. ZPP-a presuditi kao u izreci ove presude.

31. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 154. stavka 1. u vezi odredbe članka 155. stavku 1. ZPP-a pravilno odlučio i o svim troškovima postupka te pri tome pravilno zaključio da su tuženice dužne nadoknaditi tužiteljici nastale parnične troškove budući da je tužiteljica u cijelosti uspjela u ovoj parnici.

32. Kako tuženice nisu uspjele sa svojom žalbom u ovom postupku njihov zahtjev za naknadu troškova žalbe je valjalo odbiti (članak 154. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 166. stavka 1. ZPP-a).

U Puli – Pola 21. prosinca 2023.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić