Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 5 Povrv-537/2020-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, po sutkinji Zrinki Ćosić, u pravnoj stvari tužitelja AUTO HRVATSKA d.d., OIB: 32709834358, Split, Dubrovačka 1, kojeg zastupa punomoćnik Ante Baković, odvjetnik u Splitu, Dubrovačka 1, protiv tuženika DEALING j.d.o.o., OIB: 90700863529, Podstrana, Grljevačka 91, kojeg zastupa punomoćnik Rikard Pavlović, odvjetnik u Splitu, Gundulićeva 26, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. studenoga 2023. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu presude 21. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić u Splitu, Šimićeva 2, poslovni broj Ovrv-47/2018 od 23. listopada 2018., u dijelu kojim je naloženo tuženiku DEALING j.d.o.o. da u roku od 8 dana isplati tužitelju AUTO HRVATSKA d.d., iznos od 600,95 eura / 4.527,87 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. listopada 2015. do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 29. listopada 2015. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, kao i u dijelu kojim je naloženo tuženiku DEALING j.d.o.o. da u roku od 8 dana naknadi tužitelju AUTO HRVATSKA d.d. troškove ovršnog postupka u iznosu od 150,97 eura / 1.137,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. listopada 2018. do isplate, po stopi koja se za razdoblje od 23. listopada 2018. do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jasne Matačić u Splitu, Ruđera Boškovića 9, poslovni broj Ovrv-47/2018 od 23. listopada 2018., u dijelu kojim je naloženo tuženiku DEALING j.d.o.o. naknaditi tužitelju AUTO HRVATSKA d.d. nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 4,98 eura / 37,50 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. listopada 2018. do isplate, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku DEALING j.d.o.o. naknaditi tužitelju AUTO HRVATSKA d.d. predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 108,67 eura / 818,75 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 23. listopada 2018. do isplate, te se u tim dijelovima tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku DEALING j.d.o.o. u roku od 15 dana naknaditi tužitelju AUTO HRVATSKA d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 797,99 eura / 6.012,50 kuna.

III Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 26,55 eura / 200,04 kuna, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 18. listopada 2018. javnom bilježniku Jagodi Makelja-Šuljić u Splitu podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – račun br. 294/341/2, kojim predlaže da javni bilježnik naloži ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) plati iznos od 4.527,87 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. listopada 2015. do isplate, po stopi propisanoj za odnose iz trgovačkih ugovora, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose. Također, predlaže da javni bilježnik, radi naplate navedene novčane tražbine, odredi ovrhu općenito na imovini ovršenika (sada tuženika). Rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Jagode Makelja Šuljić u Splitu, Šimićeva 2, poslovni broj Ovrv-47/2018 od 23. listopada 2018., naloženo je ovršeniku (sada tuženiku) da ovrhovoditelju (sada tužitelju) namiri navedenu tražbinu, te je, radi prisilne naplate navedene tražbine, određena predložena ovrha.

2. Protiv citiranog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prigovor, pobijajući isto u cijelosti, pa je rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-2972/18 od 2. kolovoza 2019. navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a rješenjem poslovni broj Povrv-2972/2018 od 31. srpnja 2020. Općinski sud u Splitu se oglasio stvarno nenadležnim, te je predmet dostavljen Trgovačkom sudu u Splitu, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu, na daljnje postupanje.

3. Tuženik je u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, koji se sada smatra odgovorom na tužbu, naveo da u cijelosti osporava osnovu i visinu utuženog potraživanja tužitelja, dok je u podnesku od 10. prosinca 2020. tuženik dodatno istaknuo prigovor promašene pasivne legitimacije i prigovor zastare. Nadalje je naveo da je tuženik bio vlasnik vozila VW Touran, da je to vozilo kupio 1. travnja 2015. od društva Auto Zubak d.o.o. i da je imao jamstvo na vozilu u trajanju od 24 mjeseca, radi čega je servise i popravke vršio kod društva Auto kuća Kovačić d.o.o., kao ovlaštenog zastupnika za vozila marke "Volkswagen".

4. U nastavku ovog parničnog postupka, tužitelj se očitovao na navode tuženika ističući da je tužitelj tuženiku obavio usluge popravka motornog vozila marke VW Touran za koje je izdao i račun, na koji tuženik nije imao prigovora, te da je tuženik 15. listopada 2015. izvršio i djelomičnu uplatu u iznosu od 1.000,00 kuna upravo po tom računu.

5. U daljnjem tijeku postupka tuženik je naveo da je iznos od 1.000,00 kuna osnivač tuženika, a ne tuženik, platio tužitelju na ima popravka svog osobnog automobila. Naime, tuženik tvrdi da je osnivač tuženika, a ne tuženik, bio vlasnik vozila Alfa Romeo, koje je prodano 5. veljače 2015., pa da stoga niti to vozilo osnivača tuženika nije mogao biti u servisu tužitelja u listopadu 2015. Nadalje, tuženik navodi da se u predmetnom računu navodi: "USLUGA RADA FIAT/ALFA" te da se potom kao stavka navodi "Tutela Matrix 1/1", a što je prema navodima tuženika ulje za kvačilo koje se koristi za vozila marke Alfa Romeo.

6. Tijekom postupka sud je izveo dokaz pregledom i čitanjem isprava i dokumentacije sadržane u spisu i to: računa broj 294/341/2 od 13. listopada 2015. (list 6-7 spisa), računa za vozilo VW Touran od 1. travnja 2015. (stranica 29 i 39 spisa), ponude za vozilo VW Touran od 19. veljače 2015. (stranica 30 spisa), izvoda iz prometa po bankovnom računu tužitelja za 15. listopad 2015. (stranica 35-36 spisa), opisa proizvoda Petronas Tutela Matryx (stranica 40 spisa), Ugovora o kupoprodaji motornog vozila od 5. veljače 2015. (stranica 41 i 72 spisa), Ugovora o priznanju prava vlasništva od 26. ožujka 2007. (stranica 70-71 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem Vladimira Skendra - ranijeg zastupnika po zakonu tužitelja.

7. Tuženik je predlagao da sud izvede i dokaz saslušanjem svjedoka Mile Barića radi utvrđivanja činjenice je li tuženik servisirao vozilo kod tužitelja i saslušanjem svjedoka Ante Jerončića radi utvrđivanja činjenice je li tuženik servisirao vozilo kod društva Auto kuća Kovačić d.o.o., te je predlagao i da se od društva Auto kuća Kovačić d.o.o. zatraži obavijest je li tuženik kod njih servisirao svoje vozilo. Nadalje, tuženik je predlagao i da se izvede dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tuženika Inge Mrkonjić i osnivača tuženika Denisa Mrkonjića, kao i da se izvede dokaz vještačenjem po vještaku strojarske struke radi utvrđivanja činjenice može li se ulje Tutela Matryx koristiti za vozilo marke VW Touran. 8. Člankom 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22.; dalje: ZPP) propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

9. Člankom 220. stavkom 1. ZPP-a propisano je da dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok iz stavka 2. istog članka proizlazi da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica.

10. Ovaj sud je odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka Ante Jerončića radi utvrđivanja činjenice je li tuženik servisirao vozilo kod društva Auto kuća Kovačić d.o.o i prijedlog da se od društva Auto kuća Kovačić d.o.o. zatraži obavijest je li tuženik kod njih servisirao svoje vozilo, iz razloga što te činjenice nisu važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, između stranaka je sporno je li tužitelj upravo na dan 13. listopada 2015. obavio tuženiku uslugu popravka njegovog vozila, a ne je li tuženik uobičajeno popravljao svoje vozilo kod društva Auto kuća Kovačić d.o.o.

11. Sud je također odbio i prijedlog tuženika da se izvede dokaz saslušanjem svjedoka Mile Barića radi utvrđivanja činjenice je li tuženik servisirao vozilo kod tužitelja, s obzirom na to da je sud tu činjenicu utvrdio čitanjem isprava u spisu.

12. Nadalje, sud je odbio i prijedlog tuženika da se izvede dokaz vještačenjem po vještaku strojarske struke radi utvrđivanja činjenice koristi li se ulje Tutela Matryx isključivo za vozila marke Fiat i Alfa Romeo, budući da je sud tu činjenicu utvrdio čitanjem isprave u kojoj je naveden opis tog proizvoda, a koju ispravu je tuženik dostavio u spis.

13. Isto tako, sud je na ročištu od 14. studenoga 2023. odbio i prijedlog tuženika da se ponovno na ročište radi saslušanja pozovu zastupnica po zakonu tuženika Inge Mrkonjić i osnivač tuženika Denis Mrkonjić. Naime, osnivač tuženika je više puta pozivan na ročišta radi saslušanja, ali je svaki put ispričavao svoj nedolazak, pa je sud zaključio da je takvo ponašanje osnivača tuženika usmjereno na odugovlačenje postupka, dok je zastupnica po zakonu tuženika ispričala svoj nedolazak na ročište od 14. studenoga 2023. radi zdravstvenih razloga, međutim, u spis nije dostavila dokaz kojim bi potvrdila takve navode.

14. Stoga, kako je naprijed citiranim člankom 220. stavkom 1. ZPP-a propisano da sud izvodi samo one dokaze koji su predloženi radi utvrđenja spornih činjenica, a sud je sve odlučne činjenice važne za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari utvrdio ocjenom isprava sadržanih u spisu te saslušanjem svjedoka Vladimira Skendera, to su ostali dokazni prijedlozi tuženika odbijeni kao nepotrebni.

15. Nakon ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka, u skladu s člankom 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

16. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 600,95 eura / 4.527,87 kuna sa zateznim kamatama od 29. listopada 2015. do isplate, prema računu br. 294/341/2 od 13. listopada 2015., za uslugu popravka motornog vozila tuženika marke VW Touran, pa se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti, sukladno članku 502. stavku 1. ZPP-a.

17. Među strankama nije bilo sporno da je tuženik u vrijeme izdavanja predmetnog računa bio vlasnik motornog vozila marke VW Touran.

18. Među strankama također nije bilo sporno da tuženik nije platio tužitelju preostali iznos glavnice u iznosu od 4.527,87 kuna, prema računu broj 294/341/2 od 13. listopada 2015.

19. Kao sporno u postupku je trebalo utvrditi je li tuženik dužan platiti tužitelju navedeni iznos od 4.527,87 kuna sa zateznim kamatama od 29. listopada 2015. do isplate.

20. Čitanjem računa broj 294/341/2 od 13. listopada 2015. (list 6-7 spisa) sud je utvrdio da tužitelj po tom računu od tuženika potražuje iznos od 5.527,87 kuna, za obavljenu uslugu popravka motornog vozila tuženika marke VW Touran 13. listopada 2015., i to za izmjenu seta kvačila na vozilu, sukladno radnom nalogu "31537, Touran, St 3104 C", a koja usluga se po stavkama odnosi na set kvačila, potisni ležaj, Tutela Matrix 1/1 i uslugu rada Fiat/Alfa. Sud je također utvrdio da račun dospijeva na naplatu 28. listopada 2020.

21. Čitanjem izvoda prometa po bankovnom računu tuženika za dan 15. studenoga 2023. (stranica 35 spisa), sud je utvrdio da je tuženik toga dana uplatio tužitelju iznos od 1.000,00 kuna, pozivajući se prilikom uplate na poziv na broj 294.

22. Na ročištu od 18. svibnja 2021. saslušan je Vladimir Skender, u svojstvu zastupnika po zakonu tužitelja, a na ročištu od 14. studenoga 2023. isti je ponovno saslušan, ali tada kao svjedok, budući da u tom trenutku više nije bio zastupnik po zakonu tužitelja. U svojim iskazima Vladimir Skender je u bitnom naveo da je tužitelj obavio tuženiku uslugu popravka vozila tuženika, te je pojasnio, nakon što mu je predočen predmetni račun na uvid, da je "usluga rada Fiat/Alfa" navedena na tom računu označena šifrom 50501 i da je ta šifra zapravo šifra samog rada, a da to nužno ne znači da je popravljano vozilo marke Fiat ili Alfa. Naime, svjedok je naveo da je tužitelj bio ovlašteni serviser za motorna vozila marke Fiat, Alfa i Lancia, te da je u većoj mjeri popravljano ta vozila, ali da je popravljao i motorna vozila drugih marki, samo da za ta vozila nije bio ovlašteni serviser. Posebno je pojasnio da se naznaka na računu na stranici 6 spisa i na radnom nalogu na stranici 7 spisa, koja glasi "skladište:1-300-341:SERVIS-FIAT, ALFA, LANCIA" odnosi na organizacijsku jedinicu odnosno mjesto troška.

23. Iskaz svjedoka Vladimira Skendera sud je u cijelosti prihvatio budući da je isti bio u skladu s ispravama u spisu, a svjedok je iskazivao o činjenicama vezanim za poslovanje tužitelja, koje su mu bile osobno poznate, budući da je isti u razdoblju od 2003. do 2021. godine bio zastupnik po zakonu tužitelja.

24. Čitanjem isprave o opisu proizvoda Petronas Tutela Matryx sud je utvrdio da taj proizvod samo ima ugovornu tehničku preferencu za korištenje na motornim vozilima marke Fiat, međutim, iz navedenog opisa ne proizlazi da isti ne bi bilo moguće koristiti i za neka druga motorna vozila. Budući da je u računu tužitelja navedeno da je prilikom popravka motornog vozila tuženika marke VW Touran korišten upravo proizvod Tutela Matryx, a da tuženik nije dokazao da isti tom prilikom nije bilo moguće koristiti, to je ovaj sud zaključio da je tužitelj prilikom popravka vozila tuženika koristio upravo proizvod Tutela Matryx, kako je to uostalom navedeno i u računu tužitelja.

25. S obzirom na to da iz svega gore navedenog proizlazi kako je tužitelj 13. listopada 2015. ispostavio tuženiku račun broj 294/341/2 za obavljenu uslugu popravka motornog vozila tuženika marke VW Touran, a da je tuženik 15. listopada 2015. uplatio tužitelju iznos od 1.000,00 kuna pozivajući se prilikom uplate upravo na broj tog računa "294", sud je zaključio da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu, te da su, prema ocjeni ovog suda, sklopili ugovor o djelu prema kojem je tužitelj bio obvezan obaviti popravak motornog vozila tuženika, a da je tuženik bio obvezan tužitelju za to platiti naknadu.

26. Naime, člankom 590. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15.; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorom o djelu izvođač obvezuje obaviti određeni posao, kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu.

27. Dakle, ugovor o djelu je dvostranoobvezni ugovor te kao takav stvara prava i obveze za obje ugovorne strane. Obveza na strani izvođača sastoji se u tome da obavi ugovoreni posao, dok je obveza naručitelja da izvođaču za obavljeni posao plati naknadu. Pravo izvođača sastoji se u tome da od naručitelja zahtjeva plaćanje naknade, dok je pravo naručitelja da od izvođača zahtjeva da obavi ugovoreni posao. 28. Budući da iz izvedenih dokaza proizlazi kako je tužitelj obavio ugovoreni posao popravka motornog vozila tuženika marke VW Touran, a da tuženik nije u cijelosti platio tužitelju naknadu za obavljeni posao, te da preostali neplaćeni dio naknade iznosi 4.527,87 kuna, koji iznos je dospio na naplatu 28. listopada 2015., sukladno članku 590. ZOO-a, trebalo je obvezati tuženika da izvrši svoju obvezu iz sklopljenog ugovora i da tužitelju plati iznos od 4.527,87 kuna zajedno sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos od prvog dana nakon dana dospijeća (29. listopada 2015.) pa do isplate. Naime, člankom 29. stavkom 1. ZOO-a propisano je da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate.

29. Tuženik je tijekom postupka prigovorio da je utuženo potraživanje tužitelja u zastari, međutim, s obzirom na to da je predmetno potraživanje dospjelo na naplatu 28. listopada 2015., a da je predmetni postupak pokrenut 18. listopada 2018., to je tuženikov prigovor zastare neosnovan. Naime, člankom 228. ZOO-a propisano je da međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga, odnosno ugovora koje sklope trgovac i osoba javnog prava o prometu robe i usluga te tražbine naknade za izdatke učinjene u vezi s tim ugovorima zastarijevaju za tri godine.

30. Isto tako, nije osnovan niti tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije, budući da među strankama nije bilo sporno da je tuženik vlasnik motornog vozila marke VW Touran, a da je tijekom postupka utvrđeno da je predmetni račun izdan za plaćanje usluge popravka upravo tog motornog vozila.

31. Radi svega navedenog, a na temelju članka 451. stavka 3. ZPP-a, sud je održao na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi u dijelu kojim je naloženo tuženiku platiti tužitelju iznos od 600,95 eura / 4.527,87 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 29. listopada 2015. do isplate, po stopi koja je propisana za odnose iz trgovačkih ugovora.

32. Platni nalog iz rješenja o ovrsi trebalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 150,97 eura / 1.137,50 kuna, a koji se sastoje od troška sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 99,54 eura / 750,00 kuna, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 24,89 eura / 187,50 kuna, sukladno postavljenom zahtjevu i Tbr. 11/1, 42 i 50 tada važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.), troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 21,24 eura / 160,00 kuna uvećano za PDV od 25% u iznosu od 5,31 eura / 40,00 kuna, sukladno postavljenom zahtjevu i člancima 6. i 8. tada važećeg Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11., 112/12., 114/12.;), sve to zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje na taj nastali trošak teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po stopi propisanoj za ostale odnose. U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje ovog postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu članka 14. stavka 4. i članka 30. stavka 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17.).

33. S obzirom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.; dalje: Tarifa) i postavljeni zahtjev za naknadu troškova (stranica 73 spisa), tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- zastupanje na ročištu od 11. prosinca 2020. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 99,54 eura / 750,00 kuna,

- sastav podneska od 8. siječnja 2021. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 99,54 eura / 750,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 29. siječnja 2021. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 99,54 eura / 750,00 kuna,

- pristup ročištu od 19. ožujka 2021. (Tbr. 9/5 Tarife) iznos od 24,89 eura / 187,50 kuna,

- zastupanje na ročištu od 18. svibnja 2021. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 99,54 eura / 750,00 kuna,

- zastupanje na ročištu od 28. rujna 2021. (Tbr. 9/1 Tarife) iznos od 99,54 eura / 750,00 kuna,

- sastav podneska od 7. ožujka 2022. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 99,54 eura / 750,00 kuna,

- sastav podneska od 14. studenoga 2023. (Tbr. 8/1 Tarife) iznos od 99,54 eura / 750,00 kuna,

- zastupanje na ročištu za objavu presude iznos od 49,77 eura / 375,00 kuna, dakle, ukupno 771,45 eura / 5.812,50 kuna.

34. Nadalje, tužitelju je, sukladno odredbama Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.) i Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.) priznat trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 26,54 eura / 200,00 kuna (Tar.br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi), dok je u odnosu na više zatraženi trošak sudske pristojbe u iznosu od 26,55 eura / 200,04 kuna, zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

35. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkama III i IV izreke ove presude.

36. Novčani iznosi koji su navedeni u izreci ove presude iskazani su u eurima i kunama sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22. i 88/22.) te je prilikom konverzije korišten fiksni tečaj od 7,53450.

U Splitu 21. prosinca 2023.

Sutkinja

Zrinka Ćosić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: 9-30861-58aa3

Kontrolni broj: 0d175-773e5-0bf22

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ZRINKA ĆOSIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.