- 1 -              Rev 732/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 732/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. F. iz D., OIB: …, zastupanog po punomoćniku G. J., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. i J. j.t.d., O. protiv tuženika V.-P. d.o.o. V., OIB: …, zastupanog po punomoćnici S. D. K., odvjetnici u V., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljene protiv presude Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-235/2019-2 od 12. veljače 2020. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-57/2018-29 od 11. travnja 2019., na sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

I. Odbija se djelomično tužiteljeva revizija u dijelu kojim pobija presudu Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-235/2019-2 od 12. veljače 2020. u stavku I. izreke, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-57/2018-29 od 11. travnja 2019. u dijelu pod toč. VI. i VII. izreke.

 

II. Prihvaća se djelomično tužiteljeva revizija, preinačuje se presuda Županijskog suda u Rijeci, poslovni broj Gž R-235/2019-2 od 12. veljače 2020. u stavku II., III. i IV. izreke i sudi:

 

Odbija se tuženikova žalba i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj Pr-57/2018-29 od 11. travnja 2019. u dijelu pod točkama I. do IV. i VIII. izreke.

 

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove revizije u iznosu od 580,66 eur/4.570,00 kn[1] u roku 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj Pr-57/2018-29 od 11. travnja 2019. suđeno je:

 

"I              Utvrđuje se da je nedopušten Otkaz ugovora o radu od 15. siječnja 2018. kojom je tuženik, V.-P. d.o.o. iz V., …, OIB: …, otkazao ugovor o radu tužitelju D. F. iz D., …, OIB: …, pa se utvrđuje da tužiteljev radni odnos nije prestao.

 

II              Određuje se sudski raskid tužiteljevog Ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude – 11.04.2019.

 

III              Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknade plaća od dana prestanka tužiteljevog radnog odnosa po Otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2018. do dana sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 115.980,73 kuna, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

 

- za siječanj 2018., na iznos od 4,869,76 kuna, od 15. veljače 2018. do isplate,

- za veljaču 2018., na iznos od 9.390,74 kuna, od 15. ožujka 2018. do isplate,

- za ožujak 2018., na iznos od 9.357,93 kuna, od 15. travnja 2018. do isplate,

- za travanj 2018., na iznos od 9.305,03 kuna, od 15. svibnja 2018. do isplate,

- za svibanj 2018., na iznos od 9.287,19 kuna, od 15. lipnja 2018. do isplate,

- za lipanj 2018., na iznos od 9.313,11 kuna, od 15. srpnja 2018. do isplate,

- za srpanj 2018., na iznos od 9.353,43 kuna, od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- za kolovoz 2018., na iznos od 9.375,31 kuna, od 15. rujna 2018. do isplate,

- za rujan 2018., na iznos od 9.344,75 kuna, od 15. listopada 2018. do isplate,

- za listopad 2018., na iznos od 9.383,48 kuna, od 15. studenog 2018. do isplate,

- za studeni 2018., na iznos od 9.000,00 kuna, od 15. prosinca 2018. do isplate,

- za prosinac 2018., na iznos od 9.000,00 kuna, od 15. siječnja 2019. do isplate,

- za siječanj 2019., na iznos od 9.000,0 kuna, od 15. veljače 2019. do isplate,

te iznos od 9.000,00 kuna za svaki idući kalendarski mjesec do dana donošenja prvostupanjske presude – 11.04.2019., zajedno s pripadajućim zateznim kamatama po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na svaki iznos teče od 15 dana u idućem kalendarskom mjesecu do dana isplate.

 

IV              Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 27.000,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 11. travnja 2019., sve u roku od 8 dana.

 

V              Obija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku, da tužitelja D. F. vrati na posao, na radno mjesto na kojemu je tužitelj obavljao poslove prije donošenja Otkaza ugovora o radu od 15. siječnja 2018."

 

VI              Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za štetu zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 47.763,28 kuna.

 

VII              Odbija se alternativni tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovna.

 

VIII     Svaka stranka snosi svoje troškove."

 

2.1. Presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-235/2019-2 od 12. veljače 2020. suđeno je:

 

"Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Vukovaru, poslovni broj 11 Pr-57/2018-29 od 11. travnja 2019. potvrđuje u točkama VI. i VII. izreke.

 

Uvaženjem žalbe tuženika preinačuje se citirana presuda u točkama I., II., III., IV. i VIII. izreke i sudi:

 

Odbija se tuženi zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"Utvrđuje se da je nedopušten Otkaz ugovora o radu od 15. siječnja 2018. kojim je tuženik, V.-P. d.o.o. iz V., …, OIB: …, otkazao ugovor o radu tužitelju D. F. iz D., …, OIB: …, pa se utvrđuje da tužiteljev radni odnos nije prestao.

 

Određuje se sudski raskid tužiteljevog Ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude – 11.04.2019.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati naknade plaća od dana prestanka tužiteljevog radnog odnosa po Otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2018. do dana sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 115.980,73 kuna, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom:

 

- za siječanj 2018., na iznos od 4,869,76 kuna, od 15. veljače 2018. do isplate,

- za veljaču 2018., na iznos od 9.390,74 kuna, od 15. ožujka 2018. do isplate,

- za ožujak 2018., na iznos od 9.357,93 kuna, od 15. travnja 2018. do isplate,

- za travanj 2018., na iznos od 9.305,03 kuna, od 15. svibnja 2018. do isplate,

- za svibanj 2018., na iznos od 9.287,19 kuna, od 15. lipnja 2018. do isplate,

- za lipanj 2018., na iznos od 9.313,11 kuna, od 15. srpnja 2018. do isplate,

- za srpanj 2018., na iznos od 9.353,43 kuna, od 15. kolovoza 2018. do isplate,

- za kolovoz 2018., na iznos od 9.375,31 kuna, od 15. rujna 2018. do isplate,

- za rujan 2018., na iznos od 9.344,75 kuna, od 15. listopada 2018. do isplate,

- za listopad 2018., na iznos od 9.383,48 kuna, od 15. studenog 2018. do isplate,

- za studeni 2018., na iznos od 9.000,00 kuna, od 15. prosinca 2018. do isplate,

- za prosinac 2018., na iznos od 9.000,00 kuna, od 15. siječnja 2019. do isplate,

- za siječanj 2019., na iznos od 9.000,0 kuna, od 15. veljače 2019. do isplate,

te iznos od 9.000,00 kuna za svaki idući kalendarski mjesec do dana donošenja prvostupanjske presude – 11.04.2019., zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, koja na svaki iznos teče od 15 dana u idućem kalendarskom mjesecu do dana isplate.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati iznos od 27.000,00 kuna, zajedno sa zateznim kamatama po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od dana 11. travnja 2019. godine, sve u roku od 8 dana."

 

Nalaže se tužitelju da tuženiku nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 10.000,00 kn, u roku od 8 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška prvostupanjskog i žalbenog postupka."

 

2.2. Ujedno je rješenjem drugostupanjskog suda ukinuta odluka prvostupanjskog suda pod točkom V. izreke.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj, pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. al. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovo suđenje. Traži naknadu troškova revizije.

 

4. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju.

 

5. Revizija je djelomično osnovana.

 

6.1. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je nedopuštena Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2018., da se odredi sudski raskid ugovora o radu stranaka s danom donošenja prvostupanjske presude, tuženika obveže na isplatu naknade plaća tužitelju u novčanom iznosu od 115.980,73 kn sa zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose te iznos od 9.000,00 kn sa pripadajućim kamatama za svaki idući kalendarski mjesec do dana donošenja prvostupanjske presude, kao i na isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u ukupnom novčanom iznosu od 74.763,28 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

6.2. Pri tom je tužitelj, za slučaj da sud ne bi prihvatio da je tužitelj kod tuženika primao plaću u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 1.000,00 eur neto, već u iznosu od 5.000,00 kn bruto, eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom zatražio utvrđenje da je nedopušten otkaz ugovora o radu od 15. siječnja 2018. i da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao, da se odredi sudski raskid tužiteljevog ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude, da se tuženiku naloži isplatiti tužitelju na ime naknade plaća od dana prestanka tužiteljevog radnog odnosa po otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2018. do dana sudskog raskida ugovora o radu novčani iznos od 62.500,00 kn s pripadajućim kamatama na pojedine iznose te iznos od 5.000,00 kn za svaki kalendarski mjesec do dana donošenja prvostupanjske presude, sa zateznim kamatama do isplate, te tuženika obveže na isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u iznosu od 40.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 2. i st. 3. ZPP u povodu revizije iz čl. 382.a ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

8. Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj temelji na tvrdnji o počinjenju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te bitnih povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. i 375. st. 1. ZPP učinjenih po drugostupanjskom sudu. Naime, u odnosu na postojanje tih bitnih povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP revident navodi da se drugostupanjska presuda ne može ispitati jer da je nejasna te da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danih u postupku i samih tih isprava. Pritom konkretno ne obrazlaže u čemu bi se te proturječnosti sastojale, već se sadržaj revizijskih razloga u binom odnosi na ocjenu izvedenih dokaza od strane drugostupanjskog suda i izvedenih činjeničnih, ali u bitnom, pravnih zaključaka. Stoga ovaj sud, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 391. st. 3. ZPP nije našao da bi bila počinjena koja navedena povreda.

 

9. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je 2. siječnja 2013. sklopljen ugovor o radu između tužitelja i poslodavca P. d.o.o. D., kojim je ugovoreno da će tužitelj raditi na radnom mjestu tehničkog direktora;

 

- da su 2. siječnja 2018. ugovorne stranke sklopile Anex ugovora o radu, kojim se mijenja naziv i sjedište poslodavca iz P. d.o.o., …, D. u V.-P. d.o.o., …, V.;

 

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Osijeku, poslovni broj Tt-17/8330-2 od 2. siječnja 2018. u sudski registar tog suda upisana promjena tvrtke, promjena sjedišta, promjena članova uprave i ovlaštenja u zastupanju, promjena odredbi društvenog ugovora subjekta upisa P. d.o.o. u V.-P. d.o.o. za …;

 

- da je tuženik 15. siječnja 2018. donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja, u obrazloženju koje se navodi da je radnik – tužitelj učinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a koja se sastoji u tome:

 

- "što je 2. siječnja 2013., znajući da poslodavac s njim nije potpisao Ugovor o radu na neodređeno vrijeme već treća osoba, a bez znanja poslodavca potpisao i sklopio s istim, a da o tome nije obavijestio poslodavca, a za koju činjenicu je poslodavac saznao 04. siječnja 2018. kada je pronašao izvornik ugovora o radu jer mu je radnik odbio dostaviti

 

- što je radnik 31. svibnja 2017. obavijest (odluku) o trajanju godišnjeg odmora potpisao, a ovjerio pečatom poslodavca, znajući da nije ovlašten isto potpisivati i predstavljati se nezakonito kao poslodavac i sam odlučivati o rasporedu i odluci o godišnjem odmoru, a ne obavijestiti o tome svog poslodavca, a za koju činjenicu je poslodavac saznao 04. siječnja 2018.  kada je pronašao izvornik ugovora o radu jer mu je radnik odbio dostaviti

 

- što se 4. siječnja 2018. nije odazvao pozivu na zahtjev poslodavca kada je obaviješten da je došlo do izmjene uprave, te mu je naređeno vratiti službene telefone i službeni laptop i da preda kasu, odnosno gotovinu koju je naplatio od prometa u gotovini, da preda svu dokumentaciju i da preda izvješće novom direktoru radi neometanog nastavka poslovanja te da u tu svrhu dođe u O., …, u prodajni salon tvrtke, radnik je rekao da će doći, ali nije došao te nije opravdao izostanak do dana današnjeg."

 

- da je Lj. P. potpisala ugovor o radu sklopljen 2. siječnja 2013. između poslodavca P. d.o.o. i tužitelja,

 

- da je tužitelj uz tužbu priložio ugovor o radu od 2. siječnja 2013., kojim je u čl. 9. ugovorena osnovna plaća u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 1.000,00 EUR neto mjesečno, dok je tuženik priložio ugovor o radu sklopljen 2. siječnja 2013. između tužitelja i poslodavca P. d.o.o., kojim je ugovoreno da će radnik obavljati poslove tehničkog direktora, a čl. 5. tog ugovora ugovorena osnovna bruto plaća u iznosu od 5.000,00 kn, pa da je "prvi ugovor" sklopljen na iznos plaće koji je tužitelj trebao dobivati, a "drugi ugovor" na nižu plaću za koju je prijavljen,

 

- da je tužitelj stvarno svaki mjesec dobivao 7.500,00 kn neto na ime plaće, s time da bi jedan dio dobio "na ruke", a drugi putem računa,

 

- da je tužitelj od direktora bio ovlašten za raspored godišnjih odmora radnika,

 

- da je 3. siječnja 2018. tužitelj bio pozvan potpisati Aneks ugovora o radu, kojom prilikom mu je na sastanku rečeno za potrebu vraćanja laptopa i mobilnih telefona,

 

- da tužitelj slijedećeg dana, zbog kućnih problema (kvara na plinskoj instalaciji) nije mogao doći na sastanak, a mobilne telefone i laptop tužitelj nije vratio, budući da je dobio otkaz i više se nije vidio s poslodavcem.

 

10.1. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud ocjenjuje da tuženik nije dokazao da bi tužitelj počinio teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog kojih je dobio izvanredni otkaz, budući da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika P. d.o.o. od 2. siječnja 2013., da je tužitelj kao tehnički direktor bio ovlašten sačiniti raspored godišnjih odmora radnika, da tužitelj ne osporava da će vratiti mobilne telefone i laptop tuženiku, ali da je u tome bio objektivno spriječen te ne prihvaća iskaz svjedoka kojim se tužitelj tereti za nepravilnosti u radu, s obzirom da nepravilnosti nije bilo.

 

10.2. Posljedično navedenom, sud prihvaća zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu i za sudskim raskidom ugovora o radu s danom donošenja prvostupanjske presude – 11. travnja 2019., a prema odredbi čl. 125. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17; dalje ZR), te tužitelju priznaje primjerenom naknadu štete u visini tri mjesečne plaće, odnosno ukupno 27.000,00 kn (9.000,00 kn bruto x 3 mjeseca). Nadalje, dosuđuje tužitelju na ime naknade neisplaćenih plaća novčani iznos od 115.980,73 kn s pripadajućim kamatama, a od 1. veljače do donošenja citirane presude – 11. travnja 2019., naknadu plaće u visini od 9.000,00 kn s pripadajućim kamatama za svaki kalendarski mjesec.

 

11.1. Preinačavajući navedenu prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu drugostupanjski sud nalazi da su utvrđenja i pravna shvaćanja suda prvog stupnja pogrešna. Drugostupanjski sud, ocjenjujući provedene dokaze, ističe da mu je prihvatljivo utvrđenje suda prvog stupnja da tužitelj nije počinio povrede obveza iz radnog odnosa koje se sastoje u tome da bi 2. siječnja 2013. znajući da poslodavac s njim nije potpisao ugovor o radu na neodređeno vrijeme već treća osoba, bez znanja poslodavca potpisao i sklopio s istim ugovor o radu i da o tome nije obavijestio poslodavca, kao i da bi tužitelj 31. svibnja 2017. potpisao obavijest – odluku o trajanju godišnjeg odmora, znajući da nije ovlašten isto potpisivati i predstavljati se nezakonito kao poslodavac sam odlučio o rasporedu i odluci o godišnjem odmoru, budući da nije prijeporno da je tužitelj 2. siječnja 2013. sa tadašnjim trgovačkim društvom P. d.o.o. sklopio ugovor o radu koji je izvršavan te da je s obzirom na svoje radno mjesto tehničkog direktora bio ovlašten potpisivati odluke o rasporedu godišnjih odmora radnika.

 

11.2. Međutim, smatra da sud prvog stupnja nije s dovoljno kritičnosti cijenio povredu obveze iz radnog odnosa koja se tužitelju također stavlja na teret, a koja se sastoji u tome da se tužitelj 4. siječnja 2018., nakon što je došlo do izmjene uprave poslodavca, nije odazvao pozivu tuženika vratiti službene telefone i laptop te svu dokumentaciju i izvješće novom direktoru, te da u tu svrhu tužitelj dođe u O. na adresu …, u prodajni salon društva. Ističe da tužitelj, po pozivu tuženika za dan 4. siječnja 2018., istom nije vratio mobilne telefone, a što nije učinio niti naknadno, pa tako iste nije vratio ne samo do donošenja pobijane odluke o otkazu ugovora o radu od 15. siječnja 2018., već niti tijekom predmetnog postupka. Stoga, tužiteljevo ignoriranje poziva poslodavca radi predaje mobitela, kao i da radi podnošenja izvješća direktoru pristupi u poslovne prostorije poslodavca u O., predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa opisanu u čl. 116. st. 1. ZR, koja opravdava donošenje pobijane odluke o otkazu ugovora o radu. Pritom drugostupanjski sud ističe da za donošenje drugačije odluke nije od značaja niti okolnost što tuženik nije precizirao koju je dodatnu dokumentaciju tužitelj trebao predati poslodavcu kao i naplaćenu gotovinu, niti dokazao da bi tužitelj zadržao laptop u vlasništvu tuženika, budući da karakter prethodno opisane povrede obveze iz radnog odnosa nedvojbeno upućuje na gubitak povjerenja poslodavca u radnika, zbog čega uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Zbog tih razloga nije bilo opravdano očekivati od poslodavca i da tužitelju omogući iznošenje obrane.

 

12. Izraženo pravno shvaćanje drugostupanjskog suda ne može se prihvatiti pravilnim.

 

13. Odredbom čl. 116. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. U slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, ako poslodavac otkazuje ugovor o radu, poslodavac mora dokazati postojanje opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu (čl. 135. st. 1. ZR).

 

14. Imajući na umu iznesena utvrđenja, te citirane odredbe ZR, suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda, tužiteljevo propuštanje postupanja po nalogu poslodavca (dolazak u O. i vraćanje mobitela te neodređene dokumentacije) u opisanoj situaciji nema značenje takve povrede obveze iz radnog odnosa koje bi opravdavalo donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a kako to pravilno u reviziji ukazuje tužitelj.

 

15. Prema ocjeni ovog suda, a posebice imajući na umu utvrđene okolnosti da je tužitelj bio zaposlen kod istog poslodavca od 2013., da nije utvrđeno da bi prethodno počinio bilo koju drugu povredu obveza iz radnog odnosa, kao niti ostale povrede koje su mu bile stavljene na teret predmetnom odlukom o otkazu ugovora o radu, da tuženik niti ne tvrdi da mu je postupanje radnika nanijelo štetu, u situaciji izrazito kratkog roka pozivanja tužitelja (za slijedeći dan), bez preciznog navođenja što treba sve predati, odnosno navođenje potrebe za predajom opreme i dokumentacije koju tužitelj djelomično i nije zadužio kod poslodavca, propuštanje poštovanja takvog usmenog naloga, bez ostavljanja mogućnosti naknadnog postupanja u skladu s tim nalogom (s obzirom na donošenje odluke o otkazu), kao i onemogućavanja iznošenja obrane (u kojoj bi radnik mogao opravdati svoje ponašanje) nema značaj tako teške povrede zbog koje bi mu trebalo izvanredno otkazati ugovor o radu, a koja sankcija se izriče radniku iznimno, zbog osobito grubog kršenja obveze iz radnog odnosa i kada, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć, a što ovdje nije slučaj.

 

16. Dakle, navedeni razlozi ne opravdavaju izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju budući da tuženik nije dokazao da je riječ o osobito teškoj povredi obveza iz radnog odnosa ili neke druge osobito važnoj činjenici koja opravdava ovu krajnju mjeru kod koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

 

17. Zbog sveg navedenog, osnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te je valjalo, na temelju odredbe čl. 395. st. 3. ZPP, odlučiti kao pod točkom II. izreke ove presude.

 

18. Međutim, navodima revizije tužitelj nije određeno doveo u pitanje pravilnost odluke drugostupanjskog suda pod točkom I. izreke pa je, imajući na umu odredbu čl. 391. st. 3. ZPP, odlučeno kao pod točkom I. izreke ove presude.

 

19. Odluka o troškovima revizije donesena je u skladu s odredbom čl. 166. st. 2. ZPP. Tužitelju pripada pravo na naknadu zatraženih troškova revizije na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP, prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, dalje: Tarifa). Tužitelju tako pripada pravo na naknadu troškova sastava revizije (375 b prema Tbr. 10./6./2. Tarife), uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost (Tbr. 42. Tarife), a što prema vrijednosti boda (Tbr. 50. Tarife) ukupno iznosi 580,66 eur/4.570,00 kn.

 

Zagreb, 7. veljače 2024.