REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac

S P L I T

Pr-2749/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. (ranije L.) iz S., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnica D. B., odvjetnica u S.,

protiv tužene S.-U. d.o.o. S., …, OIB:…, koju

zastupa punomoćnica A. L. Š., odvjetnica u S., radi isplate,

nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 2. studenoga 2023. u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i punomoćnice tužene, dne 20. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se glavni tužbeni zahtjev u dijelu, a koji glasi:

"1.Dužna je tužena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici ukupan iznos od 1.641,06 EUR / 12.364,56 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose od

- bruto 1.242,89 EUR / 9 364,52 kn od 16.08.2006. do 31.12.2007.

- neto 345,08 EUR / 2 600 ,00 kn od 26.5.2006 do 31.12.2007.

- neto 53,09 EUR / 400,00 kn od 16.8.2006 do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, a od 1. 1. 2008. do 30. 6. 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. 7. 2011. do 31. 7. 2015. po stopi od 12% godišnje, od 1. 8. 2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. 1. 2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena"

- dok se odbija zahtjev tužiteljice za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu od 1.242,89 EUR / 9 364,52 kn.

II. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev u dijelu, a koji glasi:

"2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljici naknaditi izgubljene plaće od 1.8.2006. pa do 20.9.2015. u ukupnom iznosu od 130.653,83 EUR / 984.411,3 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki mjesečni iznos počev od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec i to kako slijedi :

- 3.855,19 EUR / 29.052,35 kn od 16.09.2006. do 31.12.2007.

- 3.855,19 EUR / 29.052,35 kn od 16.10.2006. do 31.12.2007.

- 3.855,19 EUR / 29.052,35 kn od 16.11.2006. do 31.12.2007.

- 3.855,19 EUR / 29.052,35 kn od 16.12.2006. do 31.12.2007.

- 3.855,19 EUR / 29.052,35 kn od 16.01.2007. do 31.12.2007.

- 2.430,16 EUR / 18.310,03 kn od 16.02.2007. do 31.12.2007.

- 974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.03.2007. do 31.12.2007. - 974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.04.2007. do 31.12.2007. -

974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.05.2007. do 31.12.2007. -

974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.06.2007. do 31.12.2007. -

974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.07.2007. do 31.12.2007. -

974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.08.2007. do 31.12.2007. -

974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.09.2007. do 31.12.2007. - 974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.10.2007. do 31.12.2007. -

974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.11.2007. do 31.12.2007.

- 974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.12.2007. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, a od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

- 974,13 EUR / 7.339,56 kn od 16.01.2008. do 30.06.2011.

- 1.007,70 EUR / 7.592,52 kn od 16.02.2008. do 30.06.2011.

- 1.007,70 EUR / 7.592,52 kn od 16.03.2008. do 30.06.2011.

- 1.007,70 EUR / 7.592,52 kn od 16.04.2008. do 30.06.2011.

- 1.007,70 EUR / 7.592,52 kn od 16.05.2008. do 30.06.2011.

- 1.007,70 EUR / 7.592,52 kn od 16.06.2008. do 30.06.2011.

- 1.007,70 EUR / 7.592,52 kn od 16.07.2008. do 30.06.2011.

- 1.007,70 EUR / 7.592,52 kn od 16.08.2008. do 30.06.2011.

- 1.007,70 EUR / 7.592,52 kn od 16.09.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, a od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

- te na mjesečne iznose od po 1.060,79 EUR / 7.992,52 kn u razdoblju od 1.9.2008. do 20.9.2015. koje teku na svaki mjesečni iznos počev od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec i to od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

3.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime božićnice za period od 2006. do 2015. godine iznos od 3 079,19 EUR / 23 200,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 318,53 EUR / 2.400,00 kn od 25.12.2006. do 31.12.2007.

- 384,90 EUR / 2.900,00 kn od 25.12.2007. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje a od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

- 384,90 EUR / 2 900,00 kn od 25.12.2008. do 30.06.2011.

- 331,81 EUR / 2 500,00kn od 25.12.2009. do 30.06.2011.

- 331,81 EUR / 2 500,00kn od 25.12.2010. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje a od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

- 331,81 EUR / 2 500,00kn od 25.12.2011. do

31.07.2015. - 331,81 EUR / 2 500,00kn od 25.12.2012.

do 31.07.2015. - 331,81 EUR / 2 500,00kn od

25.12.2013. do 31.07.2015.

- 331,81 EUR / 2 500,00kn od 25.12.2014. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

4.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime uskrsnice za period od 2009. do 2015. godine iznos od 2 322,67 EUR / 17 500,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 331,81 EUR / 2 500,00kn od 2.04.2009. do

30.06.2011. - 331,81 EUR / 2 500,00kn od 8.3.2010.

do 30.06.2011.

- 331,81 EUR / 2 500,00kn od 31.3.2011. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje a od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

- 331,81 EUR / 2 500,00kn od 13.3.2012. do

31.07.2015. - 331,81 EUR / 2 500,00kn od 11.4.2013.

do 31.07.2015. - 331,81 EUR / 2 500,00kn od

19.2.2014. do 31.07.2015.

- 331,81 EUR / 2 500,00kn od 25.3.2015. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje, a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

5.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora za period od 2007. do 2015. godine iznos od 4 740,84 EUR / 35 719,85 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznose od

- 345,08 EUR / 2.600,00 kn od 25.05.2007. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje, a od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena

- 439,31 EUR / 3.310,00 kn od 19.11.2008. do 30.06.2011.

- 439,31 EUR / 3 310,00 kn od 8.5.2009. do 30.06.2011.

- 464,53 EUR / 3 500,00 kn od 12.4.2010. do 30.06.2011.

- 530,89 EUR / 4 000,00 kn od 10.5.2011. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje a od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

- 530,89 EUR / 4 000,00kn od 28.5.2012. do 31.07.2015.

- 663,61 EUR / 5 000,00 kn od 27.5.2013. do 31.07.2015.

- 663,61 EUR / 5 000,00 kn od 15.5.2014. do 31.07.2015.

- 663,61 EUR / 5 000,00kn od 19.5.2015. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

6.Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime naknade za topli obrok za period od 1.8.2006. do 31.7.2008. iznos od po 53,09 EUR/400,99 kn mjesečno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa tj. 16-og u mjesecu za prethodni mjesec i to od 1.08.2006. do 31.12.2007. po stopi od 15 % godišnje a od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

III. Odbijaju se kao neosnovani podredni tužbeni zahtjevi, a koji glase:

"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe tužiteljici naknaditi izgubljene plaće od 1.8.2006. pa do 20.9.2015. u ukupnom iznosu od 85 468,48 EUR / 643 962,26 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na svaki mjesečni iznos počev od 16-og u mjesecu za prethodni mjesec i to kako slijedi :

- 3.577,00 EUR / 26 950,94 kn od 16.09.2006. do 31.12.2007.

- 3.577,00 EUR / 26 950,94 kn od 16.10.2006. do 31.12.2007.

- 3.577,00 EUR / 26 950,94 kn od 16.11.2006. do 31.12.2007.

- 3.577,00 EUR / 26 950,94 kn od 16.12.2006. do 31.12.2007.

- 3.577,00 EUR / 26 950,94 kn od 16.01.2007. do 31.12.2007.

- 2.151,25 EUR / 16 208,62 kn od 16.02.2007. do 31.12.2007.

- 695,22 EUR / 5 238,15 kn od 16.03.2007. do 31.12.2007.

- 684,34 EUR / 5 156,16 kn od 16.04.2007. do 31.12.2007.

- 691,59 EUR / 5 210,82 kn od 16.05.2007. do 31.12.2007.

- 691,59 EUR / 5 210,82 kn od 16.06.2007. do 31.12.2007.

- 691,59 EUR / 5 210,82 kn od 16.07.2007. do 31.12.2007.

- 691,59 EUR / 5 210,82 kn od 16.08.2007. do 31.12.2007.

- 676,87 EUR / 5 099,88 kn od 16.09.2007. do 31.12.2007.

- 684,23 EUR / 5 155,35 kn od 16.10.2007. do 31.12.2007.

- 615,24 EUR / 4 635,51 kn od 16.11.2007. do 31.12.2007.

- 615,24 EUR / 4 635,51 kn od 16.12.2007. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje a od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

- 615,24 EUR / 4 635,51 kn od 16.01.2008. do 30.06.2011.

- 648,81 EUR / 4 888,47 kn od 16.02.2008. do 30.06.2011.

- 648,81 EUR / 4 888,47 kn od 16.03.2008. do 30.06.2011.

- 621,28 EUR / 4 681,02 kn od 16.04.2008. do 30.06.2011.

- 639,63 EUR / 4 819,32 kn od 16.05.2008. do 30.06.2011.

- 639,63 EUR / 4 819,32 kn od 16.06.2008. do 30.06.2011.

- 639,63 EUR / 4 819,32 kn od 16.07.2008. do 30.06.2011.

- 639,63 EUR / 4 819,32 kn od 16.08.2008. do 30.06.2011.

- 639,63 EUR / 4 819,32 kn od 16.09.2008. do 30.06.2011.

- 668,59 EUR / 5 037,48 kn od 16.10.2008. do 30.06.2011.

- 640,85 EUR / 4 828,48 kn od 16.11.2008. do 30.06.2011.

- 642,16 EUR / 4 838,37 kn od 16.12.2008. do 30.06.2011.

- 642,16 EUR / 4 838,37 kn od 16.01.2009. do 30.06.2011.

- 634,47 EUR / 4 780,40 kn od 16.02.2009. do 30.06.2011.

- 634,47 EUR / 4 780,40 kn od 16.03.2009. do 30.06.2011.

- 634,47 EUR / 4 780,40 kn od 16.04.2009. do 30.06.2011.

- 634,47 EUR / 4 780,40 kn od 16.05.2009. do 30.06.2011.

- 634,47 EUR / 4 780,40 kn od 16.06.2009. do 30.06.2011.

- 634,47 EUR / 4 780,40 kn od 16.07.2009. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.08.2009. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.09.2009. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.10.2009. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.11.2009. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.12.2009. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.01.2010. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.02.2010. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.03.2010. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.04.2010. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.05.2010. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.06.2010. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.07.2010. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.08.2010. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.09.2010. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.10.2010. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.11.2010. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.12.2010. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.01.2011. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.02.2011. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.03.2011. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.04.2011. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.05.2011. do 30.06.2011.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.06.2011. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje a od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.07.2011. do 31.07.2015.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.08.2011. do 31.07.2015.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.09.2011. do 31.07.2015.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.10.2011. do 31.07.2015.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.11.2011. do 31.07.2015.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.12.2011. do 31.07.2015.

- 629,82 EUR / 4 745,35 kn od 16.01.2012. do 31.07.2015.

- 626,12 EUR / 4 717,53 kn od 16.02.2012. do 31.07.2015.

- 626,12 EUR / 4 717,53 kn od 16.03.2012. do 31.07.2015.

- 626,12 EUR / 4 717,53 kn od 16.04.2012. do 31.07.2015.

- 626,12 EUR / 4 717,53 kn od 16.05.2012. do 31.07.2015.

- 626,12 EUR / 4 717,53 kn od 16.06.2012. do 31.07.2015.

- 626,12 EUR / 4 717,53 kn od 16.07.2012. do 31.07.2015.

- 620,88 EUR / 4 678,04 kn od 16.08.2012. do 31.07.2015.

- 620,88 EUR / 4 678,04 kn od 16.09.2012. do 31.07.2015.

- 620,88 EUR / 4 678,04 kn od 16.10.2012. do 31.07.2015.

- 620,88 EUR / 4 678,04 kn od 16.11.2012. do 31.07.2015.

- 620,88 EUR / 4 678,04 kn od 16.12.2012. do 31.07.2015.

- 620,88 EUR / 4 678,04 kn od 16.01.2013. do 31.07.2015.

- 615,42 EUR / 4 636,87 kn od 16.02.2013. do 31.07.2015.

- 615,42 EUR / 4 636,87 kn od 16.03.2013. do 31.07.2015.

- 615,42 EUR / 4 636,87 kn od 16.04.2013. do 31.07.2015.

- 615,42 EUR / 4 636,87 kn od 16.05.2013. do 31.07.2015.

- 615,42 EUR / 4 636,87 kn od 16.06.2013. do 31.07.2015.

- 615,42 EUR / 4 636,87 kn od 16.07.2013. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.08.2013. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.09.2013. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.10.2013. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.11.2013. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.12.2013. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.01.2014. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.02.2014. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.03.2014. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.04.2014. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.05.2014. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.06.2014. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.07.2014. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.08.2014. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.09.2014. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.10.2014. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.11.2014. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.12.2014. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.01.2015. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.02.2015. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.03.2015. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.04.2015. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.05.2015. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.06.2015. do 31.07.2015.

- 610,99 EUR / 4 603,49 kn od 16.07.2015. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje a od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

- 609,66 EUR / 4 593,48 kn od 16.08.2015. do 31.12.2022.

- 609,66 EUR / 4 593,48 kn od 16.09.2015. do 31.12.2022.

609,66 EUR / 4 593,48 kn od 16.10.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime otpremnine iznos od 23.135,46 EUR / 174.314,10 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 12.7.2006. do 31.12.2007. po stopi od 15% godišnje a od 01.01.2008. do 30.06.2011. po stopi od 14% godišnje, od 01.07.2011. do 31.07.2015. po stopi od 12% godišnje , od 01.08.2015. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

IV. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 8.rujna 2006. pred ovim sudom podnijela tužbu protiv tužene radi utvrđenja nedopuštenosti prestanka rada, povratka na rad i isplate. U tužbi se navodi kako je tužiteljica od 1998. do 2000. obavljala poslove direktora tužene, da bi dana 5. listopada 2004. po isteku četverogodišnjeg mandata ponovno bila imenovana na istu dužnost. Međutim, tužena je dana 11. svibnja 2006. prije isteka mandata na koji je tužiteljica bila izabrana, objavila novi natječaj za izbor direktora na koji natječaj se javila i tužiteljica, ali je dana 7. kolovoza 2006. tužiteljica od tužene zaprimila obavijest kojim se izvješćuje da je dana 11. srpnja 2006. doneseno Rješenje kojim se za direktora tužene imenuje J. R.. Radi obavljanja poslova direktora tužene, tužiteljica je s istim dana 27. listopada 2004. zaključila ugovor o radu u kojem ugovoru su čl. 7. istoga, tužena i tužiteljica kao ugovorene strane, ugovorile da ukoliko ona kao direktor bude razriješena te dužnosti prije isteka roka na koji je imenovana, ima pravo ostati u radnom odnosu kod tužene i to na radnom mjestu koji odgovora stupnju njene stručne spreme i to baš na radnom mjestu u rangu savjetnika direktora ili voditelja sektora općih, pravnih i kadrovskih poslova. Tužena je dana 26. srpnja 2006. tužiteljici putem pošte uputila poziv da dođe u prostorije tužene dana 27. srpnja 2006., a sve u svezi oko realizacije gore navedenog čl. 7. Ugovora o radu, kojem sastanku se tužiteljica odazvala, te joj je tada uručen Ugovor o radu radi obavljanja poslova pravnog savjetnika. Tužiteljica zatražila i dobila rok radi očitovanja na uručeni joj ugovor o radu, s obvezom da se o istom očituje do 31. srpnja 2006. O tom sastanku je sastavljen Zapisnik. Tužiteljica se o ugovoru o radu očitovala tuženici dana 29. srpnja 2006., predano neposredno na protokol tužene dana 31. srpnja 2006. i u svom očitovanju je ukazala na neodgovarajući ponuđeni ugovor o radu kao i koeficijent složenosti u odnosu na stručnu spremu koja je bila predviđena za ponuđene joj poslove tim da je ista istakla kako zadržava svoje pravo ostati u radnom odnosu kod tužene. Tužena se nije očitovala na primjedbe tužiteljice te je ista dana 3. kolovoza 2006. neposredno na protokol tužene dostavila potpisani ponuđeni joj ugovor o radu, međutim, dana 8. kolovoza 2006. tužiteljica je zaprimila od tužene prijavu o prestanku mirovinskog i zdravstvenog osiguranja s danom 12. srpnja 2006. kao i radnu knjižicu zaključenu s istim datumom. Tužiteljica je dana 11. kolovoza 2006. uputila zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava na koji zahtjev tužena nije odgovorila. S obzirom na to da tužena tužiteljici nije dostavila nikakvu odluku, a ista drži da je tužena nije mogla na zakoniti način odjaviti s nadležnih mirovinskih i zdravstvenih fondova, jer je odredbom čl. 110. Zakona o radu koji je tada bio na snazi taksativno navedeni uvjeti prestanka radnog odnosa, a kako u konkretnom slučaju nije nastupio niti jedan od uvjeta predviđenih u citiranom članku Zakona o radu to je očito da radni odnos tužiteljice nije prestao, te da je postupanje tužene nezakonito i nedopušteno. Suviše, tužiteljica ističe kako je tužena izdala Rješenje o korištenju godišnjeg odmora od 11. srpnja 2006. po kojom se ista trebala vratiti na rad 11. rujna 2009. Temeljem prednjeg, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom bi se utvrdio nedopuštenim i nezakonitim prestanak radnog odnosa s danom 12. srpnja 2006. te da radni odnos tužiteljice nije prestao, s nalogom tuženici vratiti tužiteljicu na rad i poslove koje odgovaraju stupnju njene stručne spreme i to na radno mjesto savjetnika direktora ili voditelja sektora općih, pravnih poslova, naknaditi joj izgubljenu plaću od 12. srpnja 2006., kao dan prestanka radnog odnosa, pa do vraćanja tužiteljice na rad s pripadajućim zateznim kamatama, te joj naknaditi parnični trošak.

2. Tužena, u odgovoru na tužbu protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu ističući prvenstveno prigovor stvarne nenadležnosti i da se ne bi radilo o radnom sporu, nego o sporu između člana uprava i društva, a za koje sporove je nadležan Trgovački sud prema odredbi čl 34. b Zakona o parničnom postupka i čl 40. Zakona o trgovačkim društvima. Navodi, kako je tužiteljica u svojstvu direktora tužene potpisala Ugovor o radu dana 27. listopada 2004. te da se radi o trgovačkom ugovoru, a ne ugovor radnog prava, da je odredbom čl 7. navedenog ugovora ugovoreno da tužiteljica kao direktor ima pravo ostati u radnom odnosu kod tužene, ali kako ista nije prihvatila ponuđeni ugovor na radnom mjestu pravnog savjetnika, sve nakon što je razriješena dužnosti direktora to joj je tužena zaključila radnu knjižicu i izvršila odjavu s mirovinskog i zdravstvenog osiguranja. Tužena ističe kako tužiteljica nije potpisala ponuđeni ugovor o radu pa samim time nije postala radnikom tužene, a da je to tako dokazuje tužiteljica i svoje postupanjem jer se nije pojavila na radu po isteku godišnjeg odmora s danom 11. rujna 2006. Tužena ističe kako se u ovom postupku ne radi o otkazu tužiteljici već o tumačenju i izvršenju trgovačkog ugovora, radi čega predlaže odbiti tužbeni zahtjev te tužiteljicu osuditi na snošenje parničnog troška.

2.1. Podneskom od 5. studenoga 2010. tužena podnosi protutužbeni zahtjev kojim predlaže temeljem odredbe čl. 123. Zakona o radu sudski raskid ugovor o radu tužiteljici pod pretpostavkom da se otkaz utvrdi nedopuštenim i nezakonitim, a kao dan prestanka radnog odnosa da se odredi dan 12. srpnja 2006. s dosudom naknade štete u visini tri prosječne mjesečne plaće isplaćene tužiteljici u prethodna tri mjeseca.

3. Tužiteljica se protivi protutužbenom zahtjevu iz razloga što tužena tužiteljici nije donijela odluku o otkazu ugovora o radu kojim je ista imala zaključen na radno mjesto direktora, pa kako nema odluke odnosno otkaza tako se nema što utvrđivati nedopuštenim sukladno odredbama Zakona o radu, a radi čega drži da protutužbeni zahtjev tužene valja odbiti kao neosnovan. Suviše, tužiteljica ističe kako se nikako tužiteljičin podnesak od 27. srpnja 2006. godine ne može smatrati otkazom koji je dala tužiteljica ili pak sporazumom o prestanku radnog odnosa kako to neosnovano tvrdi tužena.

4. Presudom ovog suda pod br. Pr-637/2012 od 15. veljače 2013. prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je prestanak radnog odnosa tužiteljici sa danom 12.srpnja 2006.g. nedopušten i nezakonit, te da radni odnos tužiteljici nije prestao, pa se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu na rad na poslove koji odgovaraju stupnju njene stručne spreme i to na radno mjesto u rangu savjetnika direktora ili na radno mjesto voditelja sektora općih i pravnih poslova i to u roku od 8 dana.

II. 1. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana tužiteljici naknaditi izgubljene plaće od 12.7.2006. pa do 31.12.2008.g. u ukupnom iznosu od 466.632,71 kunu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja u visini obračunatoj prema Uredbi o visini stope zakonske zatezne kamate teće na iznos od:

- 11.067,23 kn od 15.8.2006.g. do 31.12.2007.g.

- 29.052,35 kn od 15.9.2006.g. do 31.12.2007.g.

- 29.052,35 kn od 15.10.2006.g. do 31.12.2007.g.

- 29.052,35 kn od 15.11.2006.g. do 31.12.2007.g.

- 29.052,35 kn od 15.12.2006.g. do 31.12.2007.g.

- 29.052,35 kn od 15.1.2007.g. do 31.12.2007.g. -

21.848,75 kn od 15.2.2007.g. do 31.12.2007.g. -

12.319,98 kn od 15.3.2007.g. do 31.12.2007.g. -

12.319,98 kn od 15.4.2007.g. do 31.12.2007.g. -

12.319,98 kn od 15.5.2007.g. do 31.12.2007.g. -

12.319,98 kn od 15.6.2007.g. do 31.12.2007.g. -

12.319,98 kn od 15.7.2007.g. do 31.12.2007.g. -

12.319,98 kn od 15.8.2007.g. do 31.12.2007.g. -

12.319,98 kn od 15.9.2007.g. do 31.12.2007.g.

- 12.319,98 kn od 15.10.2007.g. do 31.12.2007.g.

- 12.319,98 kn od 15.11.2007.g. do 31.12.2007.g.

- 12.319,98 kn od 15.12.2007.g. do 31.12.2007.g. a od 1.1.2008.g. pa do isplate na gore navedene iznose u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te na iznose od:

- 12.319,98 kn od 15.1.2008.g. do isplate

- 12.744,60 kn od 15.2.2008.g. do isplate

- 12.744,60 kn od 15.3.2008.g. do isplate

- 12.744,60 kn od 15.4.2008.g. do isplate

- 12.744,60 kn od 15.5.2008.g. do isplate

- 12.744,60 kn od 15.6.2008.g. do isplate -

12.744,60 kn od 15.7.2008.g. do isplate -

12.744,60 kn od 15.8.2008.g. do isplate -

12.744,60 kn od 15.9.2008.g. do isplate

- 12.744,60 kn od 15.10.2008.g. do isplate

- 12.744,60 kn od 15.11.2008.g. do isplate

- 12.744,60 kn od 15.12.2008.g. do isplate

- 12.744,60 kn od 15.1.2009.g. do isplate

u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

2. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužiteljici na ime božićnice i božićnog bona za 2006.g., 2007.g. i 2008.g. iznos od ukupno 8.200,00 kn sa zateznom zakonskom kamatom koja u visini obračunatoj prema uredbi o visini stope zakonske zatezne kamate teče na iznos od:

- 2.400,00 kn od 25.12.2006.g. do 31.12.2007.g.,

- 2.900,00 kn od 25.12.2007.g. do 31.12. 2007.g.,

a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate na gore navedene iznose u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te na iznos od 2.900,00 kn od 25.12.2008.g. do isplate, u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

3. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužiteljici na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora za 2006.g., 2007.g. i 2008.g. ukupan iznos od 8.510,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja u visini obračunatoj prema uredbi o visini stope zakonske zatezne kamate teče na iznos od:

- 2.600,00 kn od 26.05.2006.g. do 31.12.2007.g.,

- 2.600,00 kn od 25.05.2007.g. do 31.12.2007.g.,

a od a od 01. siječnja 2008.g. pa do isplate na gore navedene iznose u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, te na iznos od 3.310,00 kn od 19.11.2008.g. do isplate, u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

4. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade za topli obrok od 12.srpnja 2006.g., 2007.g. i do 31.12.2008.g. iznos od po 400,00 kn mjesečno s pripadajućom zateznom zakonskom kamatom koja teče od 15.-og u mjesecu za prethodni mjesec i to za razdoblje od 12.srpnja 2006.g. do 31.12.2007.g. u visini obračunatoj prema uredbi o visini stope zakonske zatezne kamate, a za period od 01.01.2008.g. do isplate u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja kojim tuženik-protutužitelj traži sudski raskid Ugovora o radu a kao dan prestanka radnog odnosa da se odredi s danom 12. srpnja 2006.g. uz naknadu štete tužiteljici u iznosu od 3 prosječne mjesečne plaće tužiteljice isplaćene u prethodna 3 mjeseca, kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku - protutužitelju u roku od 8 dana isplatiti tužiteljici – protutuženoj na ime parničnog troška iznos od 167.062,50 kuna, dok se sa više zatraženim iznosom od 100.000,00 ovo traženje tužiteljice - protutužene odbija kao neosnovano."

5. Odlukom Županijskog suda u Splitu pod br. GžR-884/2013 od 15. prosinca 2014. djelomično je preinačena presuda ovog suda pod br. Pr-637/2012 od 15. veljače 2013. tako da je odbijen tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tužiteljica tražila da se utvrdi da je prestanak radnog odnosa s danom 12. srpnja 2006. nedopušten i nezakonit, te da radni odnos tužiteljice nije prestao uz nalaganje tuženici vratiti tužiteljicu na rad na poslove koji odgovaraju stupnju njene stručne spreme i to na radno mjesto u rangu savjetnika direktora ili na radno mjesto voditelja sektora općih i pravnih poslova; da se naloži tuženici naknaditi tužiteljici izgubljenu plaću za razdoblje od 12. 7. 2006. do 31. 12. 2008. u ukupnom iznosu od 466.632,71 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate; da se naloži tuženici isplatiti tužiteljici na ime božićnice i božićnog bona za 2006., 2007. i 2008. iznos od 8.200,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 2.400,00 kn teče od 25.12.2006. na iznos od 2.900,00 kn od 25. 12. 2007. i na iznos od 2.900,00 kn od 25. 12. 2008. sve do isplate; da se naloži tuženici isplatiti tužiteljici na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora za 2006., 2007. i 2008. iznos od 8.510,00 kn s pripadajućom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate; da se naloži tuženici na ime naknade za topli obrok od 12. 7. 2006., 2007. i do 31. 8. 2008. isplatiti tužiteljici iznos od 400,00 kn mjesečno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od 12. 7. 2006. do isplate, uz nalaganje tuženici naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 167.062,50 kn. Istom presudom djelomično je odbijena žalba tužene-protutužiteljice u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen protutužbeni zahtjev tužene – protutužiteljice kojim traži sudski raskid ugovora o radu s danom 12. srpnja 2006. uz naknadu štete tužiteljici u iznosu od 3 prosječne mjesečne plaće tužiteljice isplaćene u prethodna tri mjeseca kao neosnovan. Također je obvezana tužiteljica isplatiti tuženici na ime troškova postupka iznos od 204.129,00 kn s kamatom koja na iznos od 164.129,00 kn teče od 30. 1. 2013., a na iznos od 40.000,00 kn od 15. 12. 2014.

6. Tužiteljica je uložila reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu br. Gžp- 884/13 od 15. 12. 2004. te je Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučujući po reviziji istu prihvatio i ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu br. Gžp-884/13 od 15. 12. 2004. u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev sadržaja kao u točki I. i II. izreke, te je ukinuo i odluku o parničnom trošku sadržanu u rješenju tog suda i u tom dijelu vratio predmet drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

7. Presudom Županijskog suda u Splitu br. GžR-739/2018 od 28. veljače 2019. odbijena je žalba tužene – protutužiteljice i potvrđena presuda ovog suda pod br. Pr- 637/12 od 15. veljače 2013. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke, te je potvrđena i odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom IV. izreke u pobijanom dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

8. Po reviziji tužene-protutužiteljice, Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom odlukom pod br. Rev-3116/2019 od 16. prosinca 2020. djelomično je odbio reviziju tužene podnesenu protiv presude Županijskog suda u Splitu br. GžR-739/2018 od 28.veljače 2019. kojom je potvrđena presuda ovog suda pod br. Pr-637/12 od 15. veljače 2013., ispravljena rješenjem ovog suda pod br. Pr-637/12 od 15. svibnja 2013. u dijelu kojim je utvrđeno da je prestanak radnog odnosa 12. srpnja 2006. nedopušten i nezakonit, te da radni odnos tužiteljice nije prestao 12. srpnja 2006. (točka I. izreke presude ovog suda). Revizija tužene je djelomično prihvaćena te je preinačena presuda Županijskog suda u Splitu br. GžR-739/18 od 28. veljače 2019. i presuda Općinskog suda u Splitu br. Pr-637/12 od 15. veljače 2013., ispravljena rješenjem ovog suda pod br. Pr-637/12 od 15. svibnja 2013. u dijelu kojim je naloženo tuženici vratiti tužiteljicu na rad i poslove koji odgovaraju stupnju njene stručne spreme i to na radno mjesto u rangu savjetnika direktora ili na radno mjesto voditelja sektora općih i pravnih poslova ili na neko drugo slično radno mjesto (točka I. izreke presude ovog suda), te u dijelu kojim je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici bruto iznos od 455.565,48 kn, na ime izgubljene naknade plaće, s pripadajućom zateznom kamatom na ime izgubljene naknade plaće (točka II.1. izreke presude ovog suda) i u tom dijelu je odbijen zahtjev tužiteljice.

Nadalje, Vrhovni sud RH je prihvatio reviziju tužene i ukinuo presudu Županijskog suda u Splitu br. GžR-739/2018 od 28.veljače 2019. i presudu ovog suda pod br. Pr-637/12 od 15. veljače 2013., ispravljena rješenjem ovog suda pod br. Pr-637/12 od 15. svibnja 2013. u dijelu koji je naloženo tuženici isplatiti tužiteljici bruto iznos od 11.067,23 kn sa zateznim kamatama od 15. kolovoza 2006. do isplate na ime izgubljene naknade plaće (točka II.1. izreke presude ovog suda); u dijelu kojim je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici iznose na ime božićnice, božićnog bona, regresa za korištenje godišnjeg odmora i toplog obroka (točka II.2., II.3. i II.4. izreke presude ovog suda), te u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka (točka IV. izreke presude ovog suda) i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

9. Tužiteljica ističe kako je u ovom postupku tražila nedopuštenost prestanka radnog odnosa temeljem ugovora o radu od 27. 10. 2004., kao i nedopuštenost prestanka radnog odnosa temeljem ugovora o radu od 27. 7. 2006., te ustraje u svom tužbenom zahtjevu, a nakon konačnog uređenja tužbenog zahtjeva, podneskom od 25. listopada 2023., odnosno 2. studenoga 2023., potražuje od tužene s osnova naknade izgubljene plaće temeljem ugovora o radu od 27. 7. 2006. isplatu iznosa od 130.653,83 eura/984.411,30 kn s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka II. tužbenog zahtjeva), podredno, ukoliko sud smatra da visinu naknade plaće treba umanjiti za isplaćenu mirovinu, to potražuje od tužene isplatu iznosa od 85.468,40 eura/643.961,67 kn s pripadajućim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka II. 1. tužbenog zahtjeva); na ime božićnice za period od 2006. do 2015. iznos od 3.079,17 eura/23.200,00 kn s pripadajućom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka III. tužbenog zahtjeva); na ime uskrsnice za period od 2009. do 2015. isplatu iznosa od 2.322,65 eura/17.500,00 kn s pripadajućom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate (točka IV. tužbenog zahtjeva); na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora za period od 2007. do 2015. isplatu iznosa od 4.740,86 eura/35.720,00 kn (točka V. tužbenog zahtjeva), te na ime naknade za topli obrok za period od 1. 8. 2006. do 31. 7. 2008. isplatu iznosa od po 53,09 eura/400,00 kn s pripadajućom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa počevši od 1. 8. 2006. pa sve do isplate (točka VI. tužbenog zahtjeva).

9.1. Temeljem ugovora o radu od 27.listopada 2004. tužiteljica potražuje od tužene isplatu ukupnog iznosa od 1.641,05 eura/12.364,52 kn, s pripadajućom kamatom koja na iznos od bruto 1.242,89 eura/9.365,23 kn teče od 16. kolovoza 2006. (s osnova naknade izgubljene plaće za razdoblje od 12. 7. 2006. do 27. 7. 2006.), na iznos od neto 345,08 eura/2.600,00 kn teče od 25. svibnja 2006. ( s osnova regresa za korištenje godišnjeg odmora za 2006.) te na iznos od neto 53,09 eura/400,00 kn teče od 16. kolovoza 2006. (s osnova naknade za topli obrok) pa sve do isplate. Podredno tužiteljica traži, temeljem čl. 7. st.2. ugovora o radu od 27. 10. 2004., isplatu otpremnine u iznosu od 23.135,46 eura/174.314,10 kn.

10. Tužena se i nadalje protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, kao i uređenom tužbenom zahtjevu ističući kako je radni odnos tužiteljice prestao 12. 7. 2006. kada je s tuženom zaključila novi ugovor o radu pa joj je stari ugovor prestao sporazumom stranaka, kako proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda RH Rev-3116/2019-4 od 16. 12. 2020.. S obzirom da tužiteljica glavnim i podrednim tužbenim zahtjevom nije tražila vraćanje na rad na radno mjesto pravnog savjetnika to nema pravo potraživati naknadu plaće i drugih materijalnih davanja za vrijeme prekida rada do kojeg je došlo krivnjom poslodavca, prema čl. 85.st.3. ZR-a.

11. Tijekom ponovnog postupka sud je proveo dokaze pregledom prijave na natječaj od 19. svibnja 2006., Obavijest S. d.o.o. od 20. srpnja 2006., Ugovora o radu od 27. listopada 2004., poziva S. d.o.o. od 24. srpnja 2006., preslika telegrama od 24. srpnja 2006., zapisnika sačinjen dana 27. srpnja 2006., dopisa tužiteljice predane na protokol S. S. dana 3. kolovoza 2006. broj 3621,

Ugovora o radu od 27. srpnja 2006., dopisa od 1. kolovoza 2006., odjave HZMO-a i HZZO-a od 1. kolovoza 2006., zahtjeva za zaštitu prava od 11. kolovoza 2006., te preslike primke povratnice te potvrdnice o primitku pošiljke od 11. kolovoza 2006. i 17. kolovoza 2006., Odluke o korištenju godišnjeg odmora od 11. srpnja 2006., Evidencija o korištenje radnog vremena kroz srpanj 2006., potvrde o privremenoj nesposobnost za rad od 1. kolovoza 2006., preslike potvrde o primitku pošiljke od 4. kolovoza 2006., očitovanja tužiteljice zaprimljeno na protokolu S. S.

dana 31. srpnja 2006. broj 3566 s preslikom primke povratnice i potvrdom o preporučenoj pošiljci od 29. srpnja 2006. i 1. kolovoza 2006., pregledom Rješenja HZMO-a od 28. kolovoza 2006. na ime tužiteljice, obavijesti o mirovinskim primanjima za razdoblje od rujna 2006. do listopada 2007., Pravilnika o radu Stanouprave d.o.o. od 19. siječnja 2004. s izmjenama i dopunama od 7. travnja 2004., nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstveno financijske poslove L. M. od 14. listopada 2008. s dopunom od 10. veljače 2009. i sve priležeće dokumentacije izrađenom vještačenju s dopunom, Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o radu od 18. srpnja 2006., dopisa HZMO-a Split od 11. studenog 2009., rješenja VSRH Revt-17/07 od 11. listopada 2007., prijave o osnivanju S.-u. d.o.o. S. ( pročišćeni tekst) od 30. studenoga 2005.,

financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku I. B., dipl.oec od 28. srpnja 2022. i dopune vještačenja od 5. kolovoza 2023., saslušanjem svjedoka J. L., S. V., Ž. D., A. B., te

saslušanjem tužiteljice kao parnične stranke pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

12. Dakle, u prethodnom postupku utvrđeno je, a to je između parničnih stranaka i neprijeporno:

- da je tužiteljica dana 27. listopada 2004. godine zaključila s Nadzornim odborom tužene ugovor o radu za radno mjesto direktora, temeljem članka 28. st.1. Izjave o osnivanju S.-u. d.o.o. Split,

- da je rješenjem Skupštine društva tužiteljica imenovana za direktora tužene, na vrijeme od 4 godine (članak 2. ugovora),

- da je odredbama članka 3., 4. i 5. zaključenog ugovora regulirana plaća tužiteljice,

- da su ugovorom o radu stranke ugovorile da u slučaju razrješenja direktora prije isteka roka na koji je imenovan ili istekom roka na koji je imenovan, ako ponovno ne bude imenovan, direktor ima pravo ostati u radnom odnosu u društvu na radnom mjestu koji odgovara stupnju njegove stručne spreme i to na radnom mjestu savjetnika direktora ili na radnom mjestu voditelja sektora općih i pravnih poslova, s time da prvi šest mjeseci na novo raspoređeno mjestu direktoru pripada plaća koju je imao kao direktor (članak 7. ugovora),

- da je tužiteljica razriješena s mjesta direktora društva na Skupštini društva 11. srpnja 2006. (prije isteka mandata),

- da Odluku Skupštine od 11. srpnja 2006. tužiteljica nije osporavala pred nadležnim sudom,

- da je Odlukom Skupštine o razrješenju tužiteljice s mjesta direktora od 11. srpnja 2006., tužiteljica prestala obavljati poslove direktora tužene,

-da se tužiteljica prijavila na natječaj koji je objavila tužena u dnevnom tisku S. D. dana 11. svibnja 2006., koju prijavu je podnijela neposredno dana 25. svibnja 2006. na protokol tužene,

- da je tužena poslala obavijest tužiteljici dana 20. srpnja 2006. o tome da je Skupština trgovačkog društva izabrala za člana uprave J. R.,

- da je tužena tužiteljicu odjavila s H. z. z. m. i z.

o. dne 12. srpnja 2006., koje je odjave tužiteljica zaprimila 8. kolovoza 2006. zajedno s radnom knjižicom, kojom se zaključuje radni odnos s danom 12. srpnja 2006.,

- da je tužiteljica bila pozvana od strane tužene na sastanak dana 27. srpnja 2006., kako je to razvidno iz poziva od 24. srpnja 2006., na kojem sastanku je preuzela ponuđeni joj ugovor o radu datiran s 27. srpnja 2006. na obavljanje poslova radnog mjesta pravni savjetnik potpisan od strane novoizabranog zz tužene,

- da su tužiteljica i tužena zaključili novi ugovor o radu, kojeg je tužiteljica potpisala 27. srpnja 2006., uz zadržavanje prava sudskim putem ostvarivati zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa,

-da je tužiteljica 11. kolovoza 2006. podnijela zahtjev za zaštitu svojih prava iz radnog odnosa temeljem ugovora o radu od 27. listopada 2004., dne 11. kolovoza 2006., što je tužena zaprimila dana 17. kolovoza 2006.,

- da je tužena dana 11. srpnja 2006. donijela Odluku o korištenju godišnjeg odmora za 2006., po kojoj odluci je tužiteljica trebala koristiti godišnji odmor koji je ostvarila radeći kao direktorica tužene do 11. rujna 2006.g.,

- da je tužiteljica predmetnu tužbu podnijela 8. rujna 2006.

13. Iz obrazloženja odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod br. Rev- 3116/2019-4 od 16.12.2020. proizlazi kako ugovor o radu od 27. srpnja 2006. nije sklopljen u smislu pretpostavki iz odredbe članka 114. ZR prema kojoj odredbe ZR koje se odnose na otkaz, primjenjuju na slučaj kada poslodavac otkaže ugovor i istovremeno predloži radniku sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora), već je u konkretnom slučaju tužiteljica s tuženicom sklopila i potpisala novi ugovor o radu 27. srpnja 2006., koji se nije naslanjao na raniji ugovor o radu niti njegov prestanak, pa je za zaključiti da je tužiteljici prestao vrijediti stari ugovor o radu od 27. listopada 2004, stoga se ovdje radi o prestanku ranijeg ugovora o radu temeljem sporazuma stranaka iz članka 103. stavak 1. točka 5. ZR, sklapanjem novog ugovora o radu kojeg tužiteljica nije pobijala. Sadržaj pravnog odnosa između stranaka prije sklapanja ugovora o radu od 27. srpnja 2006. nije isti, ne predstavlja ponudu izmijenjenog ugovora o radu vezanu na otkaz. Stranke su tim ugovorom o radu uredile sva svoja prava i obveze za ubuduće na nov način predviđen tim ugovorom, pa su time prestala sva prava i obveze prije toga. Eventualno drugačiji sadržaj ranijeg ugovora o radu nije od nikakvog utjecaja budući da su stranke sklopile novi ugovor s drugačijim sadržajem – u konkretnom slučaju za drugo radno mjesto i s drugim koeficijentom plaće za to radno mjesto. Okolnost što je tužiteljica prilikom potpisivanja ugovora o radu od 27. srpnja 2006. pridržala pravo na sudsku zaštitu, smatrajući da ugovor o radu od 27. listopada 2004. i dalje proizvodi svoje učinke nije od važnosti za ovaj spor jer se ne radi o situaciji otkaza ugovora o radu od 27. listopada 2004. s ponudom izmijenjenog ugovora. Potpisom novog ugovora o radu, dakle sporazumom stranaka, poslodavac je preuzeo na sebe obvezu isplate svih onih prava iz radnog odnosa temeljem novog ugovora o radu. Sklapanjem novog ugovora o radu tužiteljica nema više nikakva prava temeljem ugovora o radu od 27. listopada 2004., a koja prava bi eventualno dospijevala nakon potpisa novog ugovora o radu. Tužiteljica u ovom sporu ne potražuje svoja prava temeljem ugovora o radu od 27. srpnja 2006., nego temeljem ugovora od 27. listopada 2004., a taj je ugovor prestao potpisom novog ugovora o radu kojeg tužiteljica nije pobijala.

14. Dakle, a kako proizlazi i iz gore navedene odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, tužiteljica u konkretnom slučaju temelji svoje potraživanje na starom ugovoru o radu od 27.listopada 2004. i to na odredbi članka 7. ugovora o radu, kojom odredbom je propisano da u slučaju razrješenja direktora prije isteka roka na koji je imenovan, istekom roka imenovanja ako ponovno ne bude imenovan, direktor ima pravo ostati u radnom odnosu u društvu na radnom mjestu koji odgovara stupnju njegove stručne spreme i to na radnom mjestu u rangu savjetnika direktora, ili na radnom mjestu voditelja sektora općih i pravnih poslova. Za prvih šest mjeseci na novom raspoređenom mjestu, pripada mu plaća koju je imao kao direktor društva. Ako raskid traži Nadzorni odbor, Skupština društva ili neki drugi organ, odnosno tijelo osnivača-vlasnika društva, a direktor ne prihvati naprijed navedeno pravo o ostanku u radnom odnosu u Društvu, ugovorena je isplata otpremnine u visini šest mjesečnih plaća iz čl. 4. Ugovora.

15. Odredbom čl. 85. st.1. Zakona o radu (Narodne novine br. 38/95, 54/95, 65/95,17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04 i 137/04-pročišćeni tekst; dalje: ZR) propisano je da za razdoblja u kojima ne radi zbog opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, radnik ima pravo na naknadu plaće; st.3. citiranog članka određeno je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili zbog drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran, a st.5. citiranog članka određeno je ako ovim ili drugim zakonom, drugim propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

16. Naime, ugovorne strane su predmetnim ugovorom o radu od 27. listopada 2004. slobodnom voljom utvrdile da u slučaju razrješenja direktora prije isteka roka na koji je imenovan ili pak istekom roka imenovanja ako ponovno bude imenovan, direktor ima pravo ostati u radnom odnosu u društvu, i to baš kao zaštitnu klauzulu radi očuvanja već ranije ustanovljenog radnog odnosa tužiteljice kod tužene, međutim, tužena je tužiteljici vratila zaključenu radnu knjižicu s danom 12. srpnja 2006. te odjavama s Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Kako je utvrđen nedopuštenim prestanak radnog odnosa tužiteljice kod tužene s danom 12. 7. 2006. (jer je radni odnos tužiteljice prestao sporazumom stranaka dana 27. 7. 2006. kada je tužiteljica sklopila novi ugovor o radu s tuženom), time je nastala valjana pravna osnova za isplatu naknade plaće za utuženo razdoblje (od 12. 7. 2006. do 27. 7. 2006.) u kojem tužiteljica nije radila krivnjom tužene. Dakle, tužiteljica ima pravo zbog nezakonitog prestanka radnog odnosa za razdoblje od 12. 7. 2006. do 27. 7. 2006. na naknadu plaće, odnosno razliku između plaće i mirovine, s obzirom na to da je tužiteljici priznato pravo na prijevremenu mirovinu od 13. 7. 2006.

16.1. Utvrđenjem prestanka radnog odnosa tužiteljici s danom 12. 7. 2006. nedopuštenim i nezakonitim, tužiteljica je došla u položaj kao da joj svojstvo radnika nije ni prestalo pa ima sva prava koja bi imala da nije bilo nezakonitog prestanka radnog odnosa pa tako i pravo na naknadu plaće i drugih materijalnih prava. Naime, tužiteljica dolazi u radnopravni status prije prestanka radnog odnosa pa je tužena u obvezi isplatiti joj naknadu plaće i druga materijalna prava na koja je tužiteljica imala pravo za vrijeme kroz koje nije radila krivnjom tužene (dakle, temeljem starog ugovora o radu od 27. listopada 2004., i njegove odredbe članka 7., do 27. srpnja 2006., kada je s tuženom sklopila novi ugovor o radu), umanjenu za iznose mirovine koju je u razdoblju od 13. 7. 2006. do 27. 7. 2006. primila.

17. Glede visine tužbenog zahtjeva, sud je proveo dokaz financijsko- knjigovodstvenim vještačenjem po vještakinji L. M..

17.1. Prema vještačenju vještakinje L. M. od 14. 10. 2008., odnosno dopune vještačenja od 10. veljače 2009. tužiteljici za razdoblje od 13. 7. 2006. do 30. 9. 2008. pripada plaća po 1.varijanti – neisplaćena bruto plaća na radnom mjestu direktora tužene temeljem ugovora o radu od 27.10.2004. u iznosu od 713.808,78 kn, po 2. varijanti – neisplaćena bruto plaća na radnom mjestu pravnog savjetnika prema ugovoru od radu od 27. 7. 2006. u iznosu od 238.168,92 kn, te po 3. varijanti – neisplaćena bruto plaća prema čl. 7. ugovora o radu od 27. 4. 2004. u iznosu od 342.860,87 kn, umanjena za isplaćenu mirovinu tužiteljici, odnosno u bruto iznosu od 364.234,94 kn (za razdoblje od 13. 7. 2006. do 31.12.2006. iznos od 144.561,06 kn, za 2007. iznos od 129.932,32 kn i od 1. 1. 2009. do 30. 9. 2008. iznos od 89.742,56 kn).

17.2. Na gore navedeno vještačenje parnične stranke nisu imale primjedbi pa ovaj sud knjigovodstveno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku L. M. od 14.10.2008., odnosno od 10. 2. 2009. kao stručno, objektivno i dano u skladu s pravilima struke u cijelosti prihvaća, te je na temelju istog utvrdio da je tužiteljica u utuženom razdoblju ostvarila manju plaću od one koju bi ostvarila da je nastavila raditi kod tužene, i to baš u ukupnom bruto iznosu od 1.242,89 eura/9.364,52 kn. Naime, vještakinja M. je kod izračuna neisplaćene bruto plaće za razdoblje od 13. 7. 2006. do 31. 7. 2006. bruto plaću 1., 2. i 3. varijante podijelila s ukupnim brojem sati rada u navedenom mjesecu (168) te pomnožila s brojem sati rada u razdoblju od 13. 7. 2006. do 31. 7. 2006. Dakle, vještakinja je mišljenja kako tužiteljici za razdoblje od 13. 7. 2006. do 31. 7. 2006. pripada iznos od 1.468,87 eura/ 11.067,23 kn, dok je osnovano potraživanje tužiteljice za razdoblje od 13. 7. 2006. do 27. 7. 2006., dakle 11 radnih dana, što po danu iznosi 112,99 eura / 851,32 kn x 11 dana = 1.242,89 eura/ 9.364,52 kn, kako je to i tužiteljica zatražila, pa joj je navedeni iznos i dosuđen.

18. Također, tužiteljica ima pravo i na naknadu na ime regresa za godišnji odmor za 2006. u iznosu od 345,08 eura/2.600,00 kn. Naime, Odlukom tužene od 26. svibnja 2006. odobreno je zaposlenicima tužene, koji su ostvarili pravo na korištenje godišnjeg odmora u 2006., kao što je to i tužiteljica ostvarila, isplata naknade u iznosu od 345,08 eura / 2.600,00 kn na ime regresa za godišnji odmor, a koji iznos i tužiteljica potražuje.

19. Nadalje, u odnosu na traženje tužiteljice isplate naknade za topli obrok za srpanj 2006. u iznosu od 53,09 eura/400,00 kn isto joj pripada sukladno odredbi čl. 55. Pravilnika o radu s time da je visina određena Odlukama tužene, a što je razvidno i iz priloga vještačenja i to baš dopisa Stanouprave d.o.o. od 28. siječnja 2009.g. pa je tužiteljici na ime naknade za topli obrok za mjesec srpanj 2006. priznat iznos od 53,09 eura/400,00 kn.

20. Dakle, kako je u konkretnom slučaju, utvrđeno da je nedopušten prestanak radnog odnosa s danom 12. 7. 2006., to tužiteljica ima pravo na ime naknade plaće za razdoblje od 12. 7. 2006. do 27. 7. 2006. potraživati od tužene isplatu iznosa od 1.242,89 eura/9.364,52, na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora za 2006. isplatu iznosa od 345,08 eura/2.600,00 kn, te na ime naknade za topli obrok isplatu iznosa od 53,09 eura/400,00 kn, ukupno iznos od 1.641,06 eura /12.364,56 kn. 20.1. Na dosuđeni iznos od 1.641,06 eura/12.364,56 kn tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate koje na iznos od 1.242,89 eura/9.364,52 kn teku od 16. 8. 2006. do isplate, na iznos od 345,08 eura/2.600,00 kn teku od 26. 5. 2006. do isplate (od donošenja odluke tužene o isplati regresa za godišnji odmor), te na iznos od 53,09 eura/400,00 kn od 16. 8. 2006. do isplate, sve sukladno odredbi čl. 29.st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 140/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), izuzev kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći u iznosu od 1.242,89 eura/9.364,52 kn. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 70/13, 160/13 i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, radi čega je u tom dijelu odbijen zahtjev tužiteljice, a kako je odlučeno u točki I izreke presude.

22. Nadalje, tvrdnje tužiteljice kako je vraćanjem potpisanog ugovora o radu od 27. srpnja 2006. dana 3. kolovoza 2006. navijestila traženje zaštite svojih prava putem suda i u odnosu na ugovor o radu od 27. srpnja 2006., što je i učinila podnošenjem zahtjeva za zaštitu svojih prava iz radnog odnosa dne 11. kolovoza 2006., a onda i tužbe, pa da joj pripada pravo potraživati naknadu plaće i druga materijalna prava zbog neizvršavanja ugovora od radu od 27. 7. 2006. zbog isključive krivnje tužene, su neutemeljene, jer je tužiteljica tužbom tražila utvrđenje nedopuštenim i nezakonitim prestanak radnog odnosa s danom 12. srpnja 2006., te da joj radni odnos nije prestao uz vraćanje tužiteljice na rad na poslove koji odgovaraju stupnju njene stručne spreme i to na radno mjesto u rangu savjetnika direktora ili na radno mjesto voditelja sektora općih i pravnih poslova ili druge slične poslove, ali ne i na radno mjesto pravnog savjetnika po ugovoru od radu od 27. 7. 2006. Opis poslova koje je bi tužiteljica obavljala na radnom mjestu savjetnika direktora ili na radnom mjestu voditelja sektora općih i pravnih poslova temeljem ugovora o radu od 27. 4. 2004. i poslova pravnog savjetnika temeljem ugovora o radu od 27. 7. 2006., se razlikuju po vrsti i opsegu, odgovornosti poslova, a i po predviđenoj plaći tj. koeficijentu plaće koja je određena za navedena radna mjesta. Dakle, tužiteljica svojim zahtjevom nije tražila sudsku zaštitu prava temeljem ugovora o radu od 27. 7. 2006., niti je tražila vraćanje na rad na radno mjesto pravnog savjetnika, već je tražila zaštitu svojih prava temeljem ugovora o radu od 27. 10. 2004., a koji ugovor o radu je prestao dana 27. 7. 2006. sporazumom stranaka iz čl. 103. st.1. toč. 5. ZR-a.

22.1. Kako tužiteljica nije pobijala ugovor o radu od 27. 7. 2006., niti je tražila zaštitu svojih prava temeljem tog ugovora o radu uz povratak na radno mjesto pravnog savjetnika, to ista ne može potraživati u ovom postupku naknadu plaće i drugih materijalnih prava temeljem ugovora o radu od 27. 7. 2006. (iz činjeničnih navoda tužbe od 8. 9. 2006. proizlazi da tužiteljica traži zaštitu temeljem ugovora o radu od 27. 10. 2004. – utvrđenje prestanka radnog odnosa s danom 12. 7. 2006. nedopuštenim i nezakonitim, te povratak na rad na radno mjesto u rangu savjetnika direktora ili voditelja sektora općih i pravnih poslova, a podneskom od 29. studenoga 2010. ili na neko drugo slično radno mjesto). Naime, tužiteljica je potpisani ugovor o radu od 27. 7. 2006. vratila tuženici 3. 8. 2006., te je tužena tužiteljici omogućila korištenje godišnjeg odmora u razdoblju od 1. 8. 2006. do 11. 9. 2006. (odluka tužene od 11. 7. 2006.), a nakon završetka godišnjeg odmora tužiteljica je trebala doći na svoje radno mjesto i obavljati rad prema sklopljenom ugovoru o radu od 27.

7. 2006., međutim, tužiteljica nije došla na posao niti je obavljala poslove svog radnog mjesta, o čemu su iskazivali i svjedoci J. L., S. V. i Ž.

D., čiji iskazi se u bitnim činjenicama podudaraju te su o odlučnim činjenicama dali uvjerljiv iskaz pa sud iste prihvaća. S druge strane, tužiteljica nije pružila niti priložila ikakav dokaz kojim bi na nesumnjiv način dokazala kako joj tužena, a po završetku godišnjeg odmora, nije omogućila, iako se ona pojavila na poslu, da obavlja posao temeljem sklopljenog ugovora o radu, a niti to proizlazi iz njezinog stranačkog iskaza, već naprotiv tužiteljica je dne 8. 8. 2006. podnijela zahtjev HZMO-u za prijevremenu mirovinu, te joj je od strane HZMO-a rješenjem od 28. 8. 2006. priznato pravo na prijevremenu starosnu mirovinu počevši od 13. 7. 2006., što samo dovodi do zaključka ovog suda da tužiteljica nije ni pokušala obavljati poslove svog radnog mjesta, a ne da joj je tužena onemogućila obavljanje poslova temeljem ugovora o radu od 27. 7. 2006. kako to nastoji prikazati tužiteljica.

22.2. Dakle, tužiteljica je po završetku godišnjeg odmora 11. 9. 2006. (odluka tužene o korištenju godišnjeg odmora u 2006. od 11. 7. 2006. prema kojoj je tužiteljica upućena na korištenje godišnjeg odmora iz 2006. u razdoblju od 1. 8. do 8. 9. 2006.) trebala doći na posao i raditi, a što ista nije učinila, a za nedolazak na posao ne može kriviti tuženu. I sama tužiteljica je iskazala kako je po zaprimanju odjave s HZMO-a i HZZO-a te radne knjižice podnijela zahtjev za zaštitu svojih povrijeđenih prava kojim je tražila od tužene da ju vrati na rad i da ju pisanim putem obavijesti o početku rada i da je to sve bilo prije 11. 9. 2006. do dana do kojeg je trebala biti na godišnjem odmoru. Međutim, za istaknuti je da se tužiteljica po završetku godišnjeg odmora trebala pojaviti na poslu, tražiti obavljanje poslova za koji je sklopljen ugovor o radu 27. 7. 2006., bez obzira na zaprimanje odjave s HZMO-a i HZZO-a (koje su odjave podnesene 31. 7. 2006. i vezane su uz odluku o razrješenju tužiteljice kao člana uprave, a ne uz novi ugovor o radu od 27. 7. 2006.), a to ista nije tražila, štoviše, tužiteljica je dne 8. 8. 2006. podnijela zahtjev za prijevremenu starosnu mirovinu, koji zahtjev joj je od strane HZMO-a prihvaćen.

22.3. Stoga se tužiteljičin glavni tužbeni zahtjev (nakon što je odlukom VSRH br. Rev 3116/2019-4 od 16.12.2020. odbijen glavni tužbeni zahtjev za isplatu naknade plaće za radno mjesto voditelja pravnih, općih i kadrovskih poslova, to je podredni tužbeni zahtjev kojim traži isplatu naknade plaće za radno mjesto pravnog savjetnika prema sklopljenom ugovoru o radu od 27. 7. 2006. postao glavni) za naknadom izgubljene plaće za razdoblje od 1. 8. 2006. do 20. 9. 2015. u iznosu od 130.653,83 eura/984.411,30 kn, odnosno podredno u iznosu od 85.468,48 eura/643.962,26 kn (visina naknade plaće umanjena za isplaćenu mirovinu), kao i za naknadom drugih materijalnih prava i to: božićnice za period 2006. do 2015. u iznosu od 3.079,19 eura/23.200,15 kn, uskrsnice za period od 2009. do 2015. u iznosu od 2.322,67 eura/17.500,15 kn, regresa za korištenje godišnjeg odmora za period 2007. do 2015. u iznosu od 4.740,84 eura/35.719,85 kn, te naknade za topli obrok za period od 1. 8. 2006. do 31. 7. 2008. u iznosu od po 53,09 eura/400,00 kn mjesečno sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, ukazuje neosnovanim i isti je valjalo odbiti, a kao u točki II. i III. 1. izreke presude.

23. Također je i drugi podredni tužbeni zahtjev, a koji se odnosi na isplatu otpremnine u iznosu od 23.135,46 eura/174.314,10 kn, po ocjeni ovog suda, u cijelosti neosnovan.

23.1. Naime, odredbom čl. 7. st.2. ugovora o radu od 27. 10. 2004. ugovorena je isplata otpremnine u visini šest mjesečnih plaća iz čl. 4. ugovora i to u slučaju ako raskid ugovora traži Nadzorni odbor, Skupština društva ili neki drugi organ, odnosno tijelo osnivača-vlasnika društva, a direktor ne prihvati naprijed navedeno pravo o ostanku u radnom odnosu u Društvu, međutim, predmetni ugovor o radu od 27.10. 2004. prestao je sporazumom stranaka, u smislu odredbi čl. 103. st.1. toč. 5. ZR, i to zaključenjem ugovora o radu 27. 7. 2006. (kako proizlazi i iz odluke VSRH broj Rev-3116/2019-4), a ne raskidom, to onda tužiteljica nema pravo na otpremninu, radi čega je podredni tužbeni zahtjev za isplatom otpremnine odbijen, a kako je odlučeno u točki III. 2. izreke presude.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 4. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22). Prema toj odredbi kada stranke djelomično uspiju u parnici, sud može s obzirom na postignuti uspjeh u parnici odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, uzimajući u obzir kako tužiteljev, tako i tuženikov uspjeh u parnici. S obzirom na postignuti djelomični uspjeh tužiteljice i tužene u parnici, kako u odnosu na tužbeni zahtjev, tako i u odnosu na protutužbeni zahtjev, gledajući kvalitativno i kvantitativno postignuti uspjeh, to su, po ocjeni ovog suda, stranke podjednako uspjele u postupku, radi čega je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, a kao u točki IV izreke presude.

U Splitu 20. prosinca 2023.

S U T K I N J A

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun. tužene