Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 3 Povrv-100/2022-30

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja PROMET d.o.o., OIB 13421314997, Split, Hercegovačka 20, protiv tuženika Denisa Smodlake, OIB 38233745636, vlasnika obrta za prijevoz SMODLAKA, Solin, Matoševa ulica 231A, kojeg zastupa punomoćnica Ljubica Vuković, odvjetnica u Splitu, Mažuranićevo šetalište 14, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 13. studenoga 2023. u prisutnosti punomoćnice tužitelja Kristine Samardžić Atlagić, tuženika osobno i punomoćnice tuženika Ljubice Vuković, 20. prosinca 2023.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-2293/2020 kojeg je 30. prosinca 2020. donijela Maja Radovani, javni bilježnik u Solinu, kojim je naloženo tuženiku Denisu Smodlaka, vlasniku obrta za prijevoz Smodlaka u roku od osam dana platiti tužitelju PROMET d.o.o. 11.125,11 EUR / 83.822,17 kn[1] sa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 10.080,11 kn od 16. prosinca 2O19. do isplate

- 9.999,56 kn od 16. siječnja 2020. do isplate

- 10.614,38 kn od 16. veljače 2020. do isplate

- 10.391,51 kn od 16. ožujka 2020. do isplate

- 6.924,50 kn od 16. travnja 2020. do isplate

- 3.881,25 kn od 16. lipnja 2020. do isplate

- 6.041,25 kn od 16. srpnja 2020. do isplate

- 6.876,45 kn od 17. kolovoza 2020. do isplate

- 5.826,71 kn od 16. rujna 2020. do isplate

- 6.517,91 kn od 16. listopada 2020. do isplate

- 6.667,54 kn od 16. studenoga 2020. do isplate

po stopi koja se u razdoblju od 16. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do isplate za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te u dijelu kojim je naloženo tuženiku Denisu Smodlaki, vlasniku obrta Smodlaka u roku od osam dana naknaditi tužitelju PROMET d.o.o. troškove ovršnog postupka u iznosu od 197,12 EUR/ 1.485,22 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. prosinca 2020. do isplate, po stopi koja se u razdoblju od 30. prosinca 2020. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u razdoblju od 1. siječnja 2023. do isplate za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-2293/2020 kojeg je 30. prosinca 2020. donijela Maja Radovani, javni bilježnik u Solinu, kojim je naloženo tuženiku Denisu Smodlaka, OIB 38233745636, vlasniku obrta za prijevoz Smodlaka u roku od osam dana naknaditi tužitelju PROMET d.o.o. troškove ovršnog postupka u iznosu od 7,62 EUR/ 57,38 kn sa zateznim kamatama koje teku na taj iznos teku od 30. prosinca 2020. do isplate, te u dijelu kojim je naloženo tuženiku Denisu Smodlaki, vlasniku obrta Smodlaka platiti tužitelju PROMET d.o.o. zatezne kamate na troškove ovršnog postupka u iznosu od 197,12 EUR/ 1.485,22 kn po stopi višoj od stope određene u točki I izreke ove presude i tužbeni zahtjev u tom dijelu odbija.

III Nalaže se tuženiku Denisu Smodlaki, vlasniku obrta Smodlaka u roku od petnaest dana naknaditi tužitelju PROMET d.o.o troškove parničnog postupka u iznosu od 157,48 EUR/1.188,22 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj, tada kao ovrhovoditelj, podnio je 23. prosinca 2020. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave, izvatka iz poslovnih knjiga, izvoda otvorenih računa na dan 22. prosinca 2020., kojim je tražio od javnog bilježnika da donese rješenje o ovrsi kojim će naložiti tuženiku, kao ovršeniku, da mu plati 83.822,17 kn sa zateznim kamatama koje na svaki pojedini iznos duga teku od dospijeća do isplate kao i troškove ovršnog postupka sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi te da radi prisilne naplate tražbine odredi ovrhu. Uz prijedlog za ovrhu tužitelj je dostavio izvod otvorenih računa da dan 22. prosinca 2020.

2. Javni bilježnik u Solinu, Maja Radovani, donijela je 30. prosinca 2020. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovnog broja Ovrv-2293/2020 kojim je naloženo tuženiku u roku od osam dana namiriti tužitelju tražbinu zajedno s nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 1.542,65 kn te je određena ovrha radi prisilne naplate tih tražbina.

3. Protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik je podnio prigovor u kojem je izjavio da obavlja županijski linijski prijevoz na linijama koje su kraće od 40 km, pa da prema Zakonu o prijevozu u cestovnom prijevozu nije dužan koristiti se autobusnim kolodvorom. Izjavio je da je 31. siječnja 2019. obavijestio autobusni kolodvor Trogir da neće koristiti usluge autobusnog kolodvora prilikom dolazaka, no unatoč toj obavijesti, da je autobusni kolodvor Trogir obračunao peronizaciju dolazaka. Tuženik da je prigovorio računima i u tom prigovoru obavijestio da su krivo izvršeni obračuni i tražio da se računi isprave, a što nije učinjeno. U prigovoru na račun da je traženo da se izvrši obračun prema stvarno pruženim uslugama, što nije napravljeno. Iz očevidnika koji je dostavljen tuženiku da je vidljivo da je Autobusni kolodvor Trogir vršio obračun peronizacije u dolascima, unatoč tome što je obaviješten da tuženik neće koristiti kolodvor u dolascima te da je vršio obračun peronizacije u odlascima prijevozniku koji prijevoz nije obavljao. Iz očevidnika koji se sastoji od prometnog dnevnika da je vidljiv niz nedostataka, odnosno da su napamet upisani podaci reg.oznaka vozila, polazaka i dolazaka u periodu kad tuženik nije vozio i slično. Izjavio je i to da je Autobusni kolodvor Trogir putem prometnika i osobno tuženika upoznat s tim da je na dozvole upisan prijevoznik koji će obavljati prijevoz na linijama te su autobusnom kolodvoru dostavljene dozvole iz kojih je to vidljivo.

4. Pored toga, tužitelj da ne pruža usluge autobusnog kolodvora svim prijevoznicima pod istim uvjetima, odnosno da iskorištava i zloupotrebljava svoj vladajući položaj na tržištu i mogućnost da vrši prodaju samo svojih karata ne poštujući pravila tržišnog natjecanja. To da je i razlog otkazivanja korištenja kolodvorskih usluga koje je tužitelj, unatoč svemu, obračunao.

5. Uz prigovor je dostavio ispisane poruke elektroničke pošte od 31. siječnja 2019. i 1. veljače 2019., potom dozvola za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu broj C103073, vozni red za tu autobusnu liniju, potom dozvola za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu broj C030176 i vozni red za tu liniju, rješenje tužitelja od 11. siječnja 2021. i zahtjev za pristup informacijama od 27. prosinca 2020.

6. Odlučujući o prigovoru tuženika, tada ovršenika, ovaj sud je rješenjem poslovnog broja 3Povrv-100/2022-2 od 7. ožujka 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi poslovnog broja Ovrv-2293/2020 kojeg je 30. prosinca 2020. donijela Maja Radovani, javni bilježnik u Solinu, u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je odlučeno postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

7. Tužitelj je izjavio da je tuženiku pružao usluge prema zakonskoj regulativi, ugovoru o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga i općim uvjetima obavljanja kolodvorske djelatnosti. Sve usluge za koje su ispostavljeni računi da su pružene tuženiku. Osporio je tužitelj tvrdnju tuženika da je primio službenu obavijest od tuženika da je za prijevoz po dozvolama za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu upisan Hiems d.o.o. i da tuženik neće koristiti uslugu tužiteljevog autobusnog kolodvora. Dozvole izdane od strane Županije Splitsko-dalmatinske glase uostalom na tuženika i Hiems d.o.o., pa vrijede i za tuženika i za Hiems d.o.o. Stoga da je tužitelj i primio obavijest tuženika, ne bi došlo do prestanka poslovnog odnosa i mogućnosti korištenja kolodvorskih usluga i tužitelj i da je obavijest primio, ne bi mogao uskratiti uslugu dolazaka i polazaka sa kolodvora. Svi prijevoznici imaju pravo korištenja usluge autobusnog kolodvora i tužitelj to nikome ne smije i ne može zabraniti. Svako službeno evidentirano korištenje kolodvora od bilo kojeg korisnika se naplaćuje bez iznimki. Izjavio je da nema uvid u međusobni odnos tuženika i Hiems d.o.o. i da ima pravo ispostaviti račun bilo kojoj osobi upisanoj u dozvoli u slučaju korištenja kolodvorskih usluga tim više što s tuženikom ima ugovorni odnos. Izjavio je da su dozvole za obavljanje prijevoza izdane zbog potreba stanovnika-putnika na određenom području, a ne radi prijevoznika, pa da je upitno zašto tuženik nije raskinuo ugovor s tužiteljem i tražio od Županije da ukine dozvole na svoje ime, ako ne obavlja prijevoz po dozvolama i ako nije htio koristiti kolodvorske usluge. Osim toga da je nejasno i zašto tuženik u utuženom razdoblju putem tužitelja prodaje autobusne karte za svoj prijevoz. Prema stranačkom ugovoru, tužitelj je obvezan koristiti usluge autobusnog kolodvora sukladno izdanim dozvolama i nema pravo samoinicijativno poslati dopis da neće koristiti usluge, već ako doista ima razloga za nekorištenje usluga, treba raskinuti ugovor sukladno članku 12. ugovora, što nije učinio. Izjavio je da je prema obavijesti elektroničkom poštom od 31. siječnja 2019. tužitelj u svrhu dobrih poslovnih odnosa uvažio obavijest tuženika da od 1. veljače 2019. i obavijestio svoje prometnike putem oglasne ploče. No da je i dalje imao mogućnost obračunati naknadu za usluge tuženiku kad je tuženik koristio kolodvor za odlaske i dolaske. Kad je tuženik iskrcao putnike, računao mu se dolazak, a ako putnici ne bi izašli iz autobusa, nije mu se računao dolazak, već polazak. Tuženik da je upozoren putem e-maila da ne iskrcava putnike u neposrednoj blizini kolodvora, na što je tužitelj obvezan reagirati u cilju očuvanja sigurnosti putnika i prometa općenito. Iskrcavanje putnika u blizini kolodvora, što tuženik radi da bi izbjegao plaćanje naknade za kolodvorske usluge, da je vrlo opasna radnja, koju tuženik nije mogao uvijek provesti, zbog čega je često morao iskrcati putnike upravo na autobusnom kolodvoru, pa mu je tužitelj i zaračunao uslugu dolaska.

8. Radnici tužitelja na radnom mjestu prometnika, između ostalog, registriraju određeni dolazak i polazak prijevoznika, tako što uz druge čimbenike provjeravaju tablu postavljenu na prednju stranu autobusa, gdje je obvezno naveden logotip prijevoznika i linija koju vozi. Stoga da nije moguće da prometnik ne uoči logotip i naziv prijevoznika u polascima i dolascima i usporedi ga s predviđenim rasporedom dolazaka i odlazaka i uz ostale poznate karakteristike prijevoznika zabilježi korištenje kolodvora od prijevoznika. Prijevoznici mogu imati neograničeni broj vozila kojima vrše prijevoz za svoj račun. Tužitelju, a ni prometnicima koji rade za tužitelja, ne može biti poznato jesu li vozila kojima je tuženik u predmetnom razdoblju obavljao usluge prijevoza i koristio usluge autobusnog kolodvora Trogir u njegovom vlasništvu ili vlasništvu nekog trećeg. Izjavio je da ima saznanja da je tuženik, osim svojih vozila i vozila partnera Hiems d.o.o, u poslovanju koristio i vozila poslovnih partnera s kojima ima poslovnu suradnju na temelju zakupa autobusa radi obavljanja djelatnosti tuženika.

9. Izjavio je tužitelj da Hiems d.o.o. koji je poslovni partner tuženika i ima zajedničke dozvole za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu s tuženikom, ima pravni interes biti obaviješten o ovoj parnici, pa je tražio da sud Hiems d.o.o. obavijesti o parnici.

10. Tužitelj je predložio izvesti dokaze čitanjem isprava ugovora o korištenju i pružanju kolodvorskih usluga od 20. ožujka 2013., općih uvjeta obavljanja kolodvorske djelatnosti od 10. srpnja 2019., računa broj 1219-702-82066, obračuna broj 265, računa broj 1308-702-82066, obračuna broj 286, računa broj 69-702-82066, obračuna broj 19, računa broj 179-702-82066, obračuna broj 30, računa broj 276- 702-82066, obračuna broj 53, računa broj 371-702-82066, obračuna broj 6, računa broj 441-702-82066, obračuna broj 84, računa broj 513-702-82066, obračuna broj 101, računa broj 582-702-82066, obračuna broj 123, računa broj 661-702-82066, obračuna broj 139, računa broj 739-702-82066, obračuna broj 152, opomene pred tužbu od 17. studenoga 2020., povratnice Hrvatske pošte d.d. o primitku opomene pred tužbu, dozvole za obavljanje prijevoza, dviju fotografija obavijesne table tuženika i partnera Hiems d.o.o. za putnike na prednjem staklu autobusa tijekom korištenja usluga autobusnog kolodvora tužitelja, e-mail korespondencije od 31. siječnja i 1. veljače 2019., obavijesti prometnicima od 1. veljače 2019., očevidnika zabilježenih dolazaka i odlazaka vozila tuženika na autobusni kolodvor Trogir od 1.siječnja 2019. do 30. studenoga 2020., dozvole za obavljanje županijskog linijskog prijevoza te uvjerenja Centra za vozila Hrvatske d.o.o. o vlasništvu cestovnih vozila registriranih od tuženika i Hiems d.o.o.

11. Predložio je da se izvede dokaz saslušanjem tuženika, svjedoka Željka Lovrića, voditelja autobusnog kolodvora Trogir i Vlade Baleka i Ante Ivakića, prometnika tužitelja te Hrvoja Reljića. Predložio je i da se izvede dokaz saslušanjem prijevoznika zvanog "Boban".

12. Tuženik je izjavio da je 12. lipnja 2019. tužitelju dostavio pisanu izjavu da od 17. lipnja 2019. neće koristiti usluge tužitelja, a u prilogu te izjave da je dostavio dozvole za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu. Izjavio je da je učinio zbog kontinuiranog kršenja ugovora o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga i općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti od strane tužitelja jer tužitelj nije prodavao putne karte za tuženika niti mu osiguravao perone uza ukrcaj i iskrcaj putnika, već je to radio isključivo za svog prijevoznika Promet Split d.o.o. Zbog toga što tužitelj nije tuženiku osiguravao perone, voditeljica Julijana Grbeša da je nakon pregleda fotografija koje su zabilježili vozači i videonadzora, nakon što se uvjerila u točnost tuženikovih tvrdnji, samoinicijativno korigirala izdane račune, odnosno odobravala popust tuženiku koji nije predstavljao pravičnu naknadu pretrpljene štete nanesene tuženiku. Izjavio je da je tužitelj naplaćivao peronizaciju i nakon što je istekla dozvola 3056 31. svibnja 2020.

13. Iz očevidnika dolazaka i polazaka koji je sačinio tužitelj da je razvidno da za pojedine dolaske i odlaske nisu evidentirani reg.brojevi vozila, a oni koji su evidentirani, nisu svi u vlasništvu tuženika, niti je tuženiku poznato iz kojih razloga se njega tereti za dolazak i polazak tih vozila. Stoga što tužitelj tuženiku nije pružio adekvatne kolodvorske usluge, da nema pravo tražiti naknadu.

14. Predložio je tuženik izvesti dokaze čitanjem isprava - pisane izjave od 12. lipnja 2019, ugovora o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga, općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti, očitovanja na dopis tužitelja od 10. svibnja 2021., dozvole za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu broj 30563308 i 3322, fotografija snimljenih od strane vozača, pregled e-mail korespondencije te saslušanjem svjedoka Lea Pavića, Ante Ursića, Julijane Grbeše, Josipa Škero i Ivana Mikelića. Predložio je da sud naloži tužitelju da u spis dostavi evidenciju prodanih karata po prijevoznicima.

15. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit i pravilan platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi, pa slijedom toga odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva da mu tuženik plati iznos od 83.822,17 kn. Tužitelj u ovoj parnici nastoji od tuženika ostvariti novčanu tražbinu koja se odnosi na plaćanje tužiteljevih računa ispostavljenih tuženiku s osnove ugovora o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga. Utuženi računi odnose se na razdoblje od studenoga 2019. do listopada 2020. i u njima je označeno da tužitelj naplaćuje „peronizaciju“ i proviziju od prodaje karata.

16. Radi utvrđenja bitnih činjenica za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu sud je izveo dokaze čitanjem isprava ugovora o korištenju i pružanju kolodvorskih usluga od 20. ožujka 2013., općih uvjeta obavljanja kolodvorske djelatnosti od 10. srpnja 2019., računa broj 1219-702-82066, obračuna broj 265, računa broj 1308-702- 82066, obračuna broj 286, računa broj 69-702-82066, obračuna broj 19, računa broj 179-702-82066, obračuna broj 30, računa broj 276-702-82066, obračuna broj 53, računa broj 371-702-82066, obračuna broj 6, računa broj 441-702-82066, obračuna broj 84, računa broj 513-702-82066, obračuna broj 101, računa broj 582-702-82066, obračuna broj 123, računa broj 661-702-82066, obračuna broj 139, računa broj 739- 702-82066, obračuna broj 152, opomene pred tužbu od 17. studenoga 2020., povratnice Hrvatske pošte d.d. o primitku opomene pred tužbu, dozvole za obavljanje prijevoza, dviju fotografija obavijesne table tuženika i partnera Hiems d.o.o. za putnike na prednjem staklu autobusa tijekom korištenja usluga autobusnog kolodvora tužitelja, e-mail korespondencije od 31. siječnja i 1. veljače 2019., obavijesti prometnicima od 1. veljače 2019., očevidnika zabilježenih dolazaka i odlazaka vozila tuženika na autobusni kolodvor Trogir od 1.siječnja 2019. do 30. studenoga 2020. te dozvole za obavljanje županijskog linijskog prijevoza, uvjerenja Centra za vozila Hrvatske d.o.o. o vlasništvu cestovnih vozila registriranih od tuženika i Hiems d.o.o., pisane izjave od 12. lipnja 2019, ugovora o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga, općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti, očitovanja na dopis tužitelja od 10. svibnja 2021., dozvole za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu broj 30563308 i 3322 i ispisanih fotografija.

17. Sud je izveo i dokaze saslušanjem svjedoka Željka Lovrića, Vlade Baleka, Ante Ivakića, Hrvoja Reljića, Lea Pavića, Ante Ursića i Julijane Grbeša. Sud je izveo i dokaz saslušanjem tuženika.

18. Sud nije izveo dokaz saslušanjem svjedoka Josipa Škero i Ivana Mikelića jer je te svjedoke tuženik predložio saslušati radi utvrđenja istih činjenica za utvrđenje kojih je predložio izvesti dokaz saslušanjem Lea Pavića i Ante Ursića, pa kad je sud stekao dovoljno saznanja od saslušanih svjedoka, nije bilo potrebe za saslušanjem i ovih svjedoka. Sud nije prihvatio niti prijedlog tužitelja da se izvede dokaz saslušanjem prijevoznika Boban. Prema članku 241. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP) stranka koja predlaže da se određena osoba sasluša kao svjedok mora prije toga naznačiti o čemu ona treba da svjedoči i navesti njezino ime i prezime i boravište.

19. Među strankama nije sporno da su bile u ugovornom odnosu na temelju Ugovora o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga broj 899/2 od 20. ožujka 2013., ali je sporno je li tužitelj tuženiku pružio ugovorenu uslugu, odnosno je li tu uslugu pružio u skladu s ugovorom.

20. Propisano je člankom 98. stavkom 3. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu („Narodne novine“ broj 41/2018., 98/2019., 30/2021., 89/2021. i 114/2022. dalje: ZPCP) da autobusni kolodvori obavljaju prihvat i otpremanje svih autobusa u javnom linijskom županijskom, međužupanijskom i međunarodnom prijevozu putnika prema izdanim dozvolama ili sukladno sklopljenim ugovorima o prijevozu putnika i važećim voznim redovima.

21. Propisano je člankom 98. stavkom 6. ZPCP da si izdavatelji dozvola za prijevoz putnika ili druga nadležna tijela za prijevoz putnika obvezni dostaviti sve ovjerene i odobrene vozne redove prijevoznika onim autobusnim kolodvorima čije je korištenje predviđeno tim voznim redovima.

22. Propisano je člankom 100. stavkom 1. ZPCP da u mjestu u kojem postoji autobusni kolodvor prijevoznik koji obavlja javni linijski prijevoz putnika na županijskim, međužupanijskim i međunarodnim linijama dužan je koristiti se tim autobusnim kolodvorom, osim na linijama kraćim od 40 kilometara.

23. Propisano je člankom 101. stavkom 1. ZPCP-a, da je pružatelj kolodvorskih usluga na autobusnom kolodvoru dužan voditi očevidnik o dolascima i polascima autobusa, u predviđenom radnom vremenu kolodvora.

24. Propisano je člankom 101. stavkom 3. ZPCP-a da je vozač autobusa dužan prijaviti pružatelju kolodvorskih usluga na autobusnom kolodvoru vrijeme svakog dolaska i polaska autobusa, a autobusni kolodvor prijavu je dužan ovjeriti na putnom radnom listu i unijeti je u očevidnik o polascima i dolascima autobusa.

25. Propisano je člankom 103. stavkom 1. ZPCP-a da usluge pružanja kolodvorskih usluga na autobusnim kolodvorima i teretnim kolodvorima moraju biti pod istim uvjetima dostupne svim korisnicima.

26. Propisano je člankom 103. stavkom 2. ZPCP-a da Opći uvjeti obavljanja kolodvorskih djelatnosti moraju biti objavljeni na vidljivom mjestu i dostupni korisnicima.

27. Člankom 3. općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti određene su usluge koje pruža tužitelj na autobusnom kolodvoru Trogir i to prihvat i otprema autobusa, korištenje parkirališta za parkiranje autobusa, prodaju putnih karata, organizaciju rasporeda prodaje putnih karata i pružanje informacija o prijevozima i druge usluge povezane s prijevozom putnika.

28. Člankom 4. općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti određeno je da prihvat i otpremanje autobusa podrazumijeva rezervaciju dolaznog i/ili odlaznog perona i omogućavanje nesmetanog korištenja dolaznog i/ili odlaznog perona za polaske i/ili dolaske pojedinog prijevoznika prema dostavljenim dozvolama i organizaciju prometovanja na površini autobusnog kolodvora u skladu s mogućnostima. Pod pojmom "polazak" podrazumijeva se polazak autobusa sa perona kao polaznog mjesta po voznom redu ili posebnog linijskog i povremenog prijevoza, a pod pojmom "dolazak" podrazumijeva se dolazak autobusa na peron kao posljednjeg mjesta pristajanja, odnosno iskrcaja putnika po voznom redu u javnom linijskom prijevozu ili posebnom linijskom i povremenom prijevozu.

29. Člankom 6. općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti određeno je da se kolodvorske usluge prijevoznicima u javnom linijskom prijevozu pružaju prema dostavljenim dozvolama, a kolodvorske usluge prijevoznicima u posebnom linijskom, povremenom i naizmjeničnom prijevozu, pružaju u skladu s raspoloživim kapacitetima autobusnog kolodvora.

30. Člankom 10. općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti određeno je da tužitelj svim prijevoznicima koji ispunjavaju opće uvjete dužan kolodvorske usluge pružati na jednak način, da je za svaki tranzitni dolazak/polazak iz voznog reda prema dostavljenoj dozvoli, dužan rezervirati prijevozniku dolazni/odlazni peron prema dolaznim/odlaznim vremenima iz voznog reda, da je za svaki polazak iz voznog reda prema dostavljenoj dozvoli dužan rezervirati prijevozniku dolazni/odlazni peron prema dolaznim/odlaznim vremenima iz voznog reda i to petnaest minuta prije polaska u tuzemnom linijskom prijevozu, javnom, povremenom, posebnom prijevozu i međunarodnom linijskom prijevozu. Određeno je člankom 10. da je tužitelj dužan na zahtjev voznog osoblja prijevoznika ovjeriti dolazak/odlazak autobusa na autobusni kolodvor za dolaske/odlaske koji se izvrše.

31. Člankom 14. općih uvjeta obavljanja kolodvorskih djelatnosti određeno je da se obračun kolodvorskih usluga obavlja prema cjeniku kolodvorskih usluga, i to za pristajanje u javnom linijskom prijevozu na način da se broj polazaka, dolazaka ili tranzita koje prijevoznik ima registrirane prema voznom redu na autobusnom kolodvoru, pomnoži s cijenom prihvata i otpreme autobusa.

32. Tužitelj je u prilog postojanju utužene tražbine dostavio račune i obračune prodanih voznih karata te mjesečna izvješća o dolascima i polascima autobusa za tuženika kao prijevoznika.

33. Stranke su ugovorom (članak 2.) odredile da će tužitelj pružati tuženiku usluge autobusnog kolodvora u Trogiru, a tuženik se obvezao koristiti te usluge i plaćati mu naknadu. Člankom 4. ugovora je određeno da se posada autobusa prijevoznika, čiji autobusi odlaze ili polaze s autobusnog kolodvora, obvezuje odmah prijaviti svaki dolazak ili odlazak autobusa prometnoj službi kolodvora.

34. Računom broj 739-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 6.665,53 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 1,91 kn za listopad 2020.

35. Računom broj 661-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 6.496,88 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 21,04 kn za rujan 2020.

36. Računom broj 582-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 5.771,25 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 55,46 kn za kolovoz 2020.

37. Računom broj 513-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 6.817,50 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 58,95 kn za srpanj 2020.

38. Računom broj 441-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 6.041,25 kn za lipanj 2020.

39. Računom broj 371-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 3.881,25 kn za svibanj 2020.

40. Računom broj 276-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 6.918,75 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 6,75 kn za ožujak 2020.

41. Računom broj 179-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 10.378,13 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 3,39 kn za veljaču 2020.

42. Računom broj 69-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 10.614,38 kn za siječanj 2020.

43. Računom broj 1308-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 9.990,00 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 9,56 kn za prosinac 2019.

44. Računom broj 1219-702-82066 obračunata je naknada za peronizaciju u iznosu od 10.074,38 kn i provizija od prodaje karata u iznosu od 5,74 kn za studeni 2019.

45. Dakle, iz navedenih računa vidljivo je da je tužitelj obračunao tuženiku naknadu za korištenje kolodvora (peronizaciju), a osim toga i proviziju za prodaju karata.

46. Tuženik nije osporavao obračune provizije prodanih karata već je u pogledu pružanja usluge prodaje karata problematizirao postupanje tužitelja, iznoseći tvrdnje da tužitelj ne prodaje jednako karte privatnih prijevoznika i svoje karte. No, kao što je rečeno, nije osporavao činjenicu da je tužitelj zaista prodao onoliko karata koliko je prikazano u obračunima priloženim predmetnim računima, pa je utoliko na temelju sadržaja obračuna i dostavljenih računa, a temeljem članka 15. općih uvjeta obavljanja kolodvorske djelatnosti i članka 3. i 6. ugovora o pružanju i korištenju kolodvorskih usluga, prihvaćen tužiteljev zahtjev da mu tuženik plati proviziju za prodaju putnih karata.

47. Spor stranaka je nastao u odnosu na tražbinu naknade za kolodvorsku uslugu prihvata i otpremanja autobusa. Naime, tuženik je tvrdio da nije koristio kolodvorske usluge koje je tužitelj obračunao predmetnim računima, dakle u razdoblju od studenoga 2019. do listopada 2020. Stoga je u ovoj parnici trebalo utvrditi je li tuženik u tužbom obuhvaćenom razdoblju, dakle od studenoga 2019. do listopada 2020. koristio usluge koje tužitelj pruža na autobusnom kolodvoru u Trogiru.

48. Tužitelj je pored računa kojima je pozivao tuženika platiti naknadu za kolodvorske usluge dostavio i isprave "pregled vozila za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 30. studenoga 2019. iz očevidnika o dolascima i polascima autobusa.

49. Iz poruke elektroničke pošte koju je tuženik poslao tadašnjoj voditeljici autobusnog kolodvora Julijani Grbeša 31. siječnja 2019. vidljivo je da je tuženik obavijestio tužitelja da će od 1. veljače 2019. koristiti autobusni kolodvor u dolasku i polasku po dozvolama C1 01949 i C1 02811, a po ostalim dozvolama samo u polascima.

50. Na tu poruku tuženiku je odgovoreno porukom od 1. veljače 2019. i rečeno mu je da će prometno osoblje biti obaviješteno o tome i da se dolasci neće evidentirati niti naplaćivati, ukoliko autobus dođe na kolodvor bez putnika. Dolazak autobusa s putnicima bit će naplaćen. Tužitelj je potom obavijestio prometnike o tome da tuženik ne želi koristiti usluge u dolascima na liniji Vranjic- Trogir s određenim voznim redom i liniji Vranjic- Plano- trogir .

51. U dopisu od 19. svibnja 2021. koji je tuženik naslovio na tužitelja, tuženik je naveo da su mu obračunate usluge kolodvora u dolascima, iako je u veljači 2019. obavijestio voditelja kolodvora da ne koristiti usluge u dolascima. Tuženik je naveo da je do te odluke došlo zbog tužiteljeva diskriminirajućeg ponašanja.

52. Iz dozvole C1 03073 vidljivo je da je dozvola izdana tuženiku i trgovačkom društvu Hiems d.o.o. za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu u razdoblju od 17. lipnja 2019. do 31. svibnja 2020. prema redu vožnje koji je sastavni dio dozvole na županijskoj autobusnoj liniji Split Trogir. 53. Iz dozvole C1 03076 vidljivo je da je dozvola izdana tuženiku i trgovačkom društvu Hiems d.o.o. za obavljanje županijskog linijskog prijevoza putnika autobusom u cestovnom prometu u razdoblju od 17. lipnja 2019. do 31. svibnja 2023. prema redu vožnje koji je sastavni dio dozvole na županijskoj autobusnoj liniji Split Trogir. 54. Dakle, tuženik je u veljači 2019. uputio obavijest da će koristiti autobusni kolodvor u dolasku i polasku po dozvolama C1 01949 i C1 02811, a po ostalim dozvolama samo u polascima. Dakle i nakon te obavijesti iz veljače 2019. tuženik je koristio usluge tužitelja prilikom vožnje određenih linija i u odlascima i dolascima, a za ostale makar u polascima.

55. To u konačnici potvrđuje i sadržaja iskaza saslušanih svjedoka i samog tuženika. Saslušani su svjedoci Vlade Balek i Ante Ivakić koji kod tužitelja obavljaju poslove prometnika. Oni su opisali kako se stvarno obavljaju poslovi evidentiranja dolazaka, odnosno odlazaka autobusa na autobusni kolodvor. Kazao je svjedok Balek da se evidencija dolazaka i odlazaka vrši na način da prometnici, a nakon što prijevoznik prijeđe ulaznu rampu u kolodvor, provjere tablu koja se nalazi na prednjem desnom kraju vjetrobranskog stakla autobusa i provjere je li linijski prijevoznik. U programu Eurotera, u kojem rade, da imaju evidentirane termine planiranog dolaska i odlaska linijskih prijevoznika. Ukoliko utvrde da je planirani dolazak, odnosno polazak ostvaren, dakle da je prijevoznik došao i otišao s kolodvora, to evidentiraju u tom programu. Kazao je i to da se dolasci tuženika praznim autobusom na kolodvor nisu evidentirali i da se ti dolasci ne naplaćuju.

56. Svjedok Ivakić je izjavio da se dolazak autobusa evidentira kada dođe na ulaznu rampu. Ukoliko ukrca putnike da se evidentira polazak, a dolazak praznim autobusom da tuženiku nikad nije evidentirao. I svjedok Željko Lovrić koji je sada voditelj kolodvora, a koji radi obračune kolodvorskih usluga izjavio je da prometnici provjeravaju podatke na tabli istaknutoj od prijevoznika na autobusima. Tuženiku da se nisu obračunavale kolodvorske usluge za dolaske praznim autobusom. Izjavio je i to da je tuženik prigovarao da mu nije bio osiguran peron ponekad, pa da bi se znali korigirati računi. Svjedokinja Julijana Grbeša u svom je iskazu iznijela saznanja o stranačkom odnosu iz vremena prije razdoblja obuhvaćenog tužbom kada je bila voditeljica kolodovora. Kazala je da je tuženik predao zahtjev da ne koristi peronizaciju u dolasku, što da je uvaženo. Kazala je i da je tuženik ipak ponekad koristio usluge u dolasku jer da je činio iskrcaj putnika na kolodvoru. Dolazak praznim autobusom da nije evidentiran. Prigovori tuženika da su se odnosili na situacije kada ne bi bio slobodan peron broj 1, pa bi trebao koristiti neki drugi peron. On da je smatrao da u tom slučaju ne treba platiti uslugu. Kazala je i to da su prigovori tuženika na uslugu bili neosnovani, ali ponekad prihvaćeni s ciljem izbjegavanja sporova. Obračun usluga za tuženika da je sačinjen temeljem evidencije prometnika koji bilježe dolaske i odlaske prema podacima na tabli izloženoj u vjetrobranskom staklu vozila. Izjavila je da uslugu koristi onaj prijevoznik čija je tabla izložena u vjetrobranskom staklu, neovisno o tome čijim autobusom vrši prijevoz i ulazi u prostor kolodvora.

57. Sud je izveo dokaz saslušanjem i svjedoka Lea Pavića i Ante Ursića koji su kao radnici tuženika vozili autobuse linijama Trogir- Split. Svjedok Leo Pavić je kazao da je tuženik početkom 2019. kazao da ne iskrcavaju putnike na kolodovoru, već da na kolodvor ulaze praznim autobusom. Svaki put kad je došao na kolodvor prometnik da bi ga vidio i pozdravio, a da ne zna što je prometnik evidentirao. Svjedok Ante Ursić je radio za tuženika 13 godina, osim u razdoblju od lipnja ili srpnja 2020. do lipnja 2021. Kazao je i da nisu radili jedan mjesec nakon proglašenja pandemije korona virusa. Ovaj je svjedok potvrdio da je prilikom ulaska na kolodvor na rampi prisutan prometnik koji podiže rampu i vidi prema tabli koja je stavljena u vjetrobransko staklo koji prijevoznik dolazi.

58. Tuženik je izjavio da je motiviran povredama ugovora od strane tužitelja, ali i činjenicom što mu je to bilo skupo, odlučio ne koristiti usluge kolodvora u dolascima o čemu je obavijestio tužitelja i vozače. Kazao je da osobno nije vozio. Kazao je da je tužitelj neosnovano obračunao naknadu za usluge u dolasku jer za niti jedan obračunati datum nisu bile ispunjene pretpostavke jer su autobusi dolazili prazni i nije bilo iskrcaja putnika. Kazao je i to da smatra da usluge polazaka nije dužan platiti za one polaske za koje mu nije osiguran peron. Izjavio je da svakako od 12. lipnja 2019. nema obvezu plaćanja usluga u polascima jer je tužitelju poslao obavijest da usluge neće koristiti. Kazao je da je pregledao isprave o polascima i dolascima i da su u evidenciji zabilježene i neke registarske oznake njegovih autobusa, a i neke autobusa koji nisu u njegovu vlasništvu, kao i da mu nije jasno kako je tužitelj nakon 12. lipnja 2019. evidentirao dolaske njegovih vozila, kada od tog dana nisu pristupala na kolodvor. Kazao je da je zajednički s društvom Hiems d.o.o. obavljao prijevoz , ali da s tim društvom nije ni u kakvom odnosu i da prijevoz obavlja svatko za sebe svojim autobusima. No kazao je i to da je izrađena tabla koja se stavlja u vjetrobransko staklo na kojoj je napisana linija Split- Trogir- Split, a kao prijevoznici označeni i tuženik i Hiems d.o.o. Zajedničke table da su izradili da bi putnici imali povjerenje i u Hiems d.o.o. jer tuženik dulje obavlja poslove prijevoza od tog društva. Izjavio je da i danas ima dozvolu za obavljanje županijskog linijskog prijevoza na relaciji Trogir- Split, kao i u razdoblju obuhvaćenom tužbom.

59. Iz iskaza saslušanih svjedoka, a osobito radnika tuženika, a potom i sadržaja dostavljenih isprava evidencije odlazaka i dolazaka tuženika na kolodvor, zaključiti je da je tuženik u tužbom obuhvaćenom razdoblju koristio kolodvorske usluge koje mu je tužitelj obračunao i izdao predmetne račune. Naime, tuženik u svom iskazu otklanja mogućnost korištenja bilo koje tužiteljeve usluge u razdoblju obuhvaćenom tužbom, navodeći da od 12. lipnja 2019. ne koristi bilo koju tužiteljevu uslugu. S druge strane iz iskaza njegovih radnika, vozača autobusa zaključiti je da su se kolodvorske usluge koristile i nakon tog datuma. Naime, svjedok Pavić izjavljuje da nakon početka 2019. nisu koristili usluge u dolascima, a problematizira način pružanja usluga u polascima. Svjedok Ursić također izjavljuje da od 2019. nisu iskrcavali putnike na kolodvoru, ali opisuje radnje ulaska na kolodvor, kao i okolnosti na kolodvoru prilikom samog ulaska na kolodvor, ukrcaja putnika. Taj svjedok također iznosi zapažanja o kvaliteti pružanja usluge. Ovaj svjedok je osim toga kazao i to da nakon proglašenja pandemije korona virusa, koja je nastupila krajem ožujka 2020., nisu radili. To potvrđuje i sadržaj upisa u evidenciji dolazaka i odlazaka. Naime, u evidenciji na temelju koje je sačinjen obračun korištenja usluga zabilježen je odlazak tuženika 21. ožujka 2020., a sljedeći nakon toga tek 11. svibnja 2020. U evidenciji dolazaka upisani je dolazak tuženika 20. ožujka 2020., a prvi sljedeći dolazak 28. travnja 2020. U evidenciji su i nakon 12. lipnja 2019., koji tuženik prezentira kao datum nakon kojeg nije koristio niti jednu uslugu tužitelja, upisani i dolasci i odlasci vozila u tuženikovu vlasništvu. Tuženik nije tvrdio da je bilo kome dao na korištenje svoja vozila u tom razdoblju, pa je zaključiti da je i nakon datuma koji je naveo kao datum nakon kojeg nije koristio usluge, tuženik koristio kolodvorske usluge. Štoviše, svi koji su dali iskaz u ovom postupku, a pri tome posebno oni koji su neposredno sudjelovali u pružanju, odnosno korištenju usluga, dakle vozači tuženika i prometnici tužitelja, na jednaki su način opisali okolnosti prilikom dolazaka i odlazaka s kolodvora, odnosno da se evidencija vrši prema naznaci prijevoznika na tabli koju izloži u vjetrobranskom staklu vozila. Kada se to ima na umu i uostalom već prethodno spomenuta utvrđena činjenica da je tuženik koristio usluge, zaključiti je da je evidencija sačinjena od prometnika točna, pa posljedično i obračun usluge. Naime tuženik nije prigovarao da bi obračunata jedinična cijena bila pogrešna. On je naprosto osporavao tvrdnju tužitelja da je u promatranom razdoblju koristio kolodvorske usluge, iako suprotan zaključak proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka, poglavito radnika tuženika. Čitanjem evidencije dolazaka i polazaka tuženika utvrđeno je da zaista sve registracije nisu one koje pripadaju vozilima koje tuženik ima u vlasništvu prema uvjerenju Centra za vozila. Međutim, razumljivo je da tuženik ne mora koristiti isključivo vozila u svom vlasništvu za obavljanje usluga prijevoza, a pored toga u evidenciju se bilježe vozila koja dolaze s oznakom prijevoznika. To što je tuženik, a to je baš on rekao, izradio tablu izloženu u vjetrobranskom staklu, na način da je na njoj napisao i naziv drugog prijevoznika, koji osim njega obavlja prijevoz na toj liniji, pa ako je na taj način pridonio tome da se možda evidentiraju dolasci drugog prijevoznika kao njegovi dolasci je okolnost koja se tiče tuženika. Naime, to stoga što je svaki vozač autobusa dužan prijaviti pružatelju kolodvorskih usluga na autobusnom kolodvoru vrijeme svakog dolaska i polaska autobusa prema članku 101. stavku 3. ZPCP-a, a uostalom i prema sadržaju stranačkog ugovora.

60. No za naglasiti je i to da je svjedok Hrvoje Reljić, kao zastupnik po zakonu Hiems d.o.o. izjavio da je od tuženika preuzeo obavljanje prijevoza na dijelu linija relacije Split- Trogir-Split za koje tuženik ima dozvolu, dakle ne na svima.

61. Iz sadržaja iskaza saslušanih svjedoka te sadržaja isprava, poglavito evidencije dolazaka i odlazaka, zaključiti je da je u tužbom obuhvaćenom razdoblju tuženik koristio usluge tužitelja u količini obračunatoj predmetnim računima, pa je temeljem stranačkog ugovora dužan platiti naknadu za usluge prema računima, u ukupnom iznosu od 11.125,11 EUR/ 83.822,17 kn koji odgovara zbroju iznosa svakog pojedinog računa naznačenima u izreci ove presude. Osim toga tuženik je temeljem članka 29. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022. i 156/2022., dalje: ZOO) te članka 9. stranačkog ugovora dužan platiti i zatezne kamate jer se nalazi u zakašnjenju s ispunjenjem obveze tužitelju.

62. Pri tome je kazati i to da je tuženik prigovarao kvaliteti ispunjenja obveze tužitelja, odnosno prigovorio je da su postojali nedostaci u ispunjenju obveze.

63. Prema članku 357. stavku 1. ZOO-a kod naplatnog ugovora svaki ugovaratelj odgovara za materijalne nedostatke svog ispunjenja. Međutim tuženik nije istaknuo zahtjev za ostvarenjem bilo kojeg od prava koje ugovaratelj ima ukoliko ispunjenje ima nedostatke. No osim toga, iz iskaza saslušanih svjedoka ne može se zaključiti da su postojali nedostaci u ispunjenju. Naime, tužitelj je prema ugovoru bio dužan rezervirati prijevozniku dolazni/odlazni peron prema dolaznim/odlaznim vremenima iz voznog reda, ali ne i konkretni peron, pa okolnost što je tuženik bio onemogućen koristiti peron broj 1, a mogao je koristiti koji drugi peron, ne upućuje na zaključak o manjkavom ispunjenju obveze. U konačnici iz sadržaja iskaza svjedoka utvrditi je i to da su se takvi događaji, kad tuženika ne bi čekao slobodan peron broj 1, događali iznimno, u vrijeme velikog prometa na kolodvoru.

64. U platnom nalogu iz pobijanog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sadržan je i nalog za plaćanje troškova ovršnog postupka, pa je i o tom dijelu pobijanog rješenja o ovrsi trebalo odlučiti.

65. Propisano je člankom 14. stavkom 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. i 114/2022., dalje: OZ) da je ovršenik dužan ovrhovoditelju naknaditi troškove koji su bili potrebni za ovrhu. Propisano je člankom 30. stavkom 3. OZ-a da će sud na prijedlog ovrhovoditelja odrediti naplatu zateznih kamata na troškove ovršnog postupka po propisanoj stopi od dana kada su ti troškovi učinjeni, odnosno plaćeni, do dana naplate.

66. Odluka o troškovima ovršnog postupka donesena je na temelju prethodno citiranih članaka OZ-a te članka 6. Pravilnik o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine", broj 8/2011.,112/2012., 114/2012. i 131/2020., dalje: Pravilnik).

67. Sud je prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove javnobilježničke nagrade u iznosu od 197,12 EUR/ 1.485,22 kn sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 30. prosinca 2020. kao dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima. Utoliko je zahtjev za plaćanje zateznih kamata na troškove ovršnog postupka po višoj stopi od one određene člankom 29. stavkom 2. ZOO-a koja se primjenjuje u ostalim odnosima trebalo odbiti.

68. Sud je odbio zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi trošak dostave rješenja u iznosu od 7,62 EUR/ 57,38 kn sa zateznim kamatama jer prema članku 6. Pravilnika nagrada obuhvaća i taj trošak.

69. Stoga je, a sukladno članku 451. stavku 3. ZPP-a o platnom nalogu sadržanom u pobijanom rješenju o ovrsi, odlučeno kao u izreci ove presude pod točkama I i II.

70. Propisano je člankom 154. stavkom 1. ZPP-a da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

71. Tuženik je izgubio parnicu pa je dužan tužitelju naknaditi troškove parničnog postupka i to trošak sudske pristojbe presude u iznosu od 157,48 EUR/1.188,22 kn, sukladno članku 2. stavku 1. ZPP-a u vezi s Tar.br.1. Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/2023.).

U Splitu 20. prosinca 2023.

Sudac

Ana Misir Šarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o tom ročištu) odnosno od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o tom ročištu). Žalba se podnosi Trgovačkom sudu u Splitu, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.

DNA:

- Promet Split d.o.o.

- Odvjetnik Ljubica Vuković

- u spis

Broj zapisa: 9-30861-4d4fa

Kontrolni broj: 06a0c-dd620-4aea1

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ANA MISIR ŠARIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.