REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PAZINU
Stalna služba u Poreču-Parenzo
Turistička ulica 2, 52440 Poreč
Posl.br. 31 P-1950/2019-33
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
R J E Š E N J E
i
P R E S U D A
Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. M.,
OIB, iz U., V., K. 6, zastupanog po punomoćnicima
u OD Š., K., B. d.o.o., odvjetnicima iz P., M. 12, protiv tuženika
P. banka Zagreb d.d., OIB, F. R. 6, zastupanog po
punomoćnicima iz O. L. i partneri, odvjetnicima iz Z., radi utvrđenja i isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 06. studenog 2023. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 20. prosinca 2023. godine
r i j e š i o j e
Odbacuje se tužba u odnosu na tužbene zahtjeve koji glase:
"I. Utvrđuje se ništetnom odredba o jednostranoj promjeni kamatne stope sadržana u čl. 4.1. Ugovor o kreditu broj 9012576436 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 08.06.2007.godine, a koja glasi:
« … promjenjiva sukladno odluci Banke … »
te u odredbi čl.4.2 koja glasi:
« … visinu kamatne stope Banka može promijeniti … », pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana.
III. Utvrđuju se ništetnim odredbe o nepoštenom ugovaranju valutne klauzule švicarskog franka sadržane u Ugovoru o kreditu broj 9012576436 kojeg su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili dana 08.06.2007 godine, a kojima se glavnica i anuiteti kredita valutu švicarskog franka, i to u odredbi čl.1. koja glasi: « …po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan korištenja kredita. »,
u odredbi čl.4.3. koja glasi:
« … kamata se obračunava u CHF …. » te u
odredbi čl.5.2. koja glasi:
« … obračunava se u CHF,a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja…. »
te u odredbi čl.6.2. koja glasi:
« … obračunava se u CHF, a naplaćuje u kunama po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja kamate…. »
te u odredbi čl.7.2. koja glasi:
« … plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja…. »
pa stoga navedene odredbe ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovornih strana."
i
p r e s u d i o j e
I Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:
"Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati novčani iznos od 20.525,21 € / 154.647,28 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na iznos od: na iznos od 154,64 € / 1.165,17 kn od 5.9.2007
na iznos od 152,66 € / 1.150,25 kn od 4.10.2007
na iznos od 152,46 € / 1.148,73 kn od 3.11.2007
na iznos od 153,05 € / 1.153,18 kn od 22.12.2007
na iznos od 153,83 € / 1.159,01 kn od 11.1.2008
na iznos od 163,96 € / 1.235,34 kn od 1.2.2008
na iznos od 284,89 € / 2.146,54 kn od 8.3.2008
na iznos od 287,74 € / 2.167,96 kn od 12.4.2008
na iznos od 279,06 € / 2.102,54 kn od 14.5.2008
na iznos od 280,26 € / 2.111,65 kn od 17.6.2008
na iznos od 279,96 € / 2.109,35 kn od 15.8.2008
na iznos od 299,69 € / 2.258,03 kn od 15.8.2008
na iznos od 300,02 € / 2.260,53 kn od 16.9.2008
na iznos od 318,82 € / 2.402,14 kn od 14.10.2008
na iznos od 318,14 € / 2.397,06 kn od 18.11.2008
na iznos od 308,03 € / 2.320,82 kn od 13.12.2008
na iznos od 335,73 € / 2.529,53 kn od 17.1.2009
na iznos od 337,42 € / 2.542,28 kn od 25.3.2009
na iznos od 327,43 € / 2.467,00 kn od 25.3.2009
na iznos od 327,08 € / 2.464,39 kn od 21.4.2009
na iznos od 324,50 € / 2.444,92 kn od 28.5.2009
na iznos od 324,35 € / 2.443,82 kn od 24.6.2009
na iznos od 324,16 € / 2.442,41 kn od 28.7.2009
na iznos od 324,72 € / 2.446,60 kn od 28.8.2009
na iznos od 324,42 € / 2.444,33 kn od 29.9.2009
na iznos od 321,02 € / 2.418,70 kn od 20.10.2009
na iznos od 324,78 € / 2.447,05 kn od 14.11.2009
na iznos od 327,24 € / 2.465,60 kn od 22.12.2009
na iznos od 334,35 € / 2.519,15 kn od 27.2.2010
na iznos od 318,14 € / 2.397,01 kn od 15.4.2010
na iznos od 324,24 € / 2.442,98 kn od 15.4.2010
na iznos od 323,01 € / 2.433,75 kn od 5.5.2010
na iznos od 323,55 € / 2.437,75 kn od 5.5.2010
na iznos od 327,72 € / 2.469,20 kn od 5.6.2010
na iznos od 345,56 € / 2.603,63 kn od 25.8.2010
na iznos od 352,70 € / 2.657,41 kn od 25.8.2010
na iznos od 352,96 € / 2.659,41 kn od 22.9.2010
na iznos od 350,51 € / 2.640,91 kn od 22.10.2010
na iznos od 354,30 € / 2.669,49 kn od 24.12.2010
na iznos od 307,40 € / 2.316,13 kn od 29.1.2011
na iznos od 298,04 € / 2.245,60 kn od 26.2.2011
na iznos od 302,44 € / 2.278,74 kn od 2.3.2011
na iznos od 300,90 € / 2.267,16 kn od 29.4.2011
na iznos od 297,22 € / 2.239,41 kn od 29.4.2011
na iznos od 310,52 € / 2.339,65 kn od 26.5.2011
na iznos od 263,88 € / 1.988,22 kn od 11.6.2011
na iznos od 269,32 € / 2.029,17 kn od 12.8.2011
na iznos od 317,43 € / 2.391,68 kn od 21.9.2011
na iznos od 229,64 € / 1.730,20 kn od 20.10.2011
na iznos od 224,26 € / 1.689,67 kn od 22.11.2011
na iznos od 224,25 € / 1.689,62 kn od 14.12.2011
na iznos od 225,21 € / 1.696,84 kn od 4.1.2012
na iznos od 229,36 € / 1.728,15 kn od 10.2.2012
na iznos od 221,04 € / 1.665,40 kn od 6.3.2012
na iznos od 221,18 € / 1.666,48 kn od 13.4.2012
na iznos od 219,58 € / 1.654,41 kn od 4.5.2012
na iznos od 220,28 € / 1.659,69 kn od 5.6.2012
na iznos od 221,26 € / 1.667,06 kn od 3.8.2012
na iznos od 219,68 € / 1.655,19 kn od 12.9.2012
na iznos od 219,23 € / 1.651,76 kn od 12.10.2012
na iznos od 216,64 € / 1.632,27 kn od 14.11.2012
na iznos od 217,86 € / 1.641,50 kn od 6.12.2012
na iznos od 219,19 € / 1.651,46 kn od 3.1.2013
na iznos od 218,03 € / 1.642,72 kn od 5.2.2013
na iznos od 218,44 € / 1.645,85 kn od 19.3.2013
na iznos od 215,70 € / 1.625,20 kn od 30.4.2013
na iznos od 215,67 € / 1.624,98 kn od 24.5.2013
na iznos od 215,03 € / 1.620,16 kn od 25.5.2013
na iznos od 210,88 € / 1.588,86 kn od 25.5.2013
na iznos od 212,89 € / 1.604,05 kn od 28.6.2013
na iznos od 212,07 € / 1.597,81 kn od 29.8.2013
na iznos od 214,18 € / 1.613,76 kn od 27.9.2013
na iznos od 215,67 € / 1.624,93 kn od 15.10.2013
na iznos od 215,13 € / 1.620,90 kn od 21.11.2013
na iznos od 215,85 € / 1.626,31 kn od 10.12.2013
na iznos od 216,98 € / 1.634,87 kn od 3.1.2014
na iznos od 215,78 € / 1.625,80 kn od 10.1.2014
do isplate sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate, zatim po stopi od 14% godišnje počev od 1. siječnja 2008. godine te po stopi od 12% godišnje počev od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, po stopi 8,14% počev od 1. kolovoza 2015. godine, te u slučaju promjene zakonskih zateznih kamata po stopi koju utvrdi HNB uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 23.280,02 € / 175.403,73 kn zajedno sa zateznim kamatama koje kamate teku na iznos od 6,47 / 48,78 kn od 3.8.2007 do isplate, na iznos od 5,10 / 38,43 kn od 5.9.2007 do isplate, na iznos od 1,27 / 9,55 kn od 11.1.2008 do isplate, na iznos od 14,56 / 109,73 kn od 1.2.2008 do isplate,
na iznos od 27,66 / 208,44 kn od 8.3.2008 do isplate,
na iznos od 36,28 / 273,34 kn od 12.4.2008 do isplate,
na iznos od 10,41 / 78,45 kn od 14.5.2008 do isplate,
na iznos od 14,14 / 106,51 kn od 17.6.2008 do isplate,
na iznos od 13,33 / 100,45 kn od 15.8.2008 do isplate,
na iznos od 4,00 / 30,12 kn od 15.8.2008 do isplate, na iznos od 5,01 / 37,72 kn od 16.9.2008 do isplate,
na iznos od 56,77 / 427,76 kn od 14.10.2008 do isplate,
na iznos od 55,06 / 414,86 kn od 18.11.2008 do isplate,
na iznos od 27,37 / 206,19 kn od 13.12.2008 do isplate,
na iznos od 103,67 / 781,12 kn od 17.1.2009 do isplate,
na iznos od 108,50 / 817,48 kn od 25.3.2009 do isplate,
na iznos od 81,16 / 611,52 kn od 25.3.2009 do isplate,
na iznos od 80,37 / 605,57 kn od 21.4.2009 do isplate,
na iznos od 73,41 / 553,08 kn od 28.5.2009 do isplate,
na iznos od 73,19 / 551,43 kn od 24.6.2009 do isplate,
na iznos od 72,83 / 548,76 kn od 28.7.2009 do isplate,
na iznos od 74,55 / 561,67 kn od 28.8.2009 do isplate,
na iznos od 73,90 / 556,80 kn od 29.9.2009 do isplate,
na iznos od 64,72 / 487,66 kn od 20.10.2009 do isplate,
na iznos od 75,31 / 567,43 kn od 14.11.2009 do isplate,
na iznos od 82,30 / 620,09 kn od 22.12.2009 do isplate,
na iznos od 102,11 / 769,33 kn od 27.2.2010 do isplate,
na iznos od 104,34 / 786,15 kn od 15.4.2010 do isplate,
na iznos od 122,39 / 922,14 kn od 15.4.2010 do isplate,
na iznos od 119,08 / 897,21 kn od 5.5.2010 do isplate,
na iznos od 120,90 / 910,89 kn od 5.5.2010 do isplate,
na iznos od 133,36 / 1.004,78 kn od 5.6.2010 do isplate,
na iznos od 185,80 / 1.399,94 kn od 25.8.2010 do isplate,
na iznos od 206,99 / 1.559,58 kn od 25.8.2010 do isplate,
na iznos od 208,11 / 1.568,01 kn od 22.9.2010 do isplate,
na iznos od 201,25 / 1.516,31 kn od 22.10.2010 do isplate,
na iznos od 212,69 / 1.602,54 kn od 24.12.2010 do isplate,
na iznos od 281,50 / 2.120,95 kn od 29.1.2011 do isplate,
na iznos od 247,87 / 1.867,60 kn od 26.2.2011 do isplate,
na iznos od 264,38 / 1.992,00 kn od 2.3.2011 do isplate,
na iznos od 259,23 / 1.953,14 kn od 29.4.2011 do isplate,
na iznos od 246,29 / 1.855,66 kn od 29.4.2011 do isplate,
na iznos od 295,34 / 2.225,27 kn od 26.5.2011 do isplate,
na iznos od 311,14 / 2.344,28 kn od 11.6.2011 do isplate,
na iznos od 335,60 / 2.528,56 kn od 12.8.2011 do isplate,
na iznos od 496,08 / 3.737,68 kn od 21.9.2011 do isplate,
na iznos od 344,63 / 2.596,64 kn od 20.10.2011 do isplate,
na iznos od 317,19 / 2.389,85 kn od 22.11.2011 do isplate,
na iznos od 317,86 / 2.394,93 kn od 14.12.2011 do isplate,
na iznos od 323,64 / 2.438,49 kn od 4.1.2012 do isplate,
na iznos od 346,16 / 2.608,17 kn od 10.2.2012 do isplate,
na iznos od 357,58 / 2.694,18 kn od 6.3.2012 do isplate,
na iznos od 359,19 / 2.706,30 kn od 13.4.2012 do isplate,
na iznos od 351,13 / 2.645,57 kn od 4.5.2012 do isplate,
na iznos od 355,81 / 2.680,82 kn od 5.6.2012 do isplate,
na iznos od 362,03 / 2.727,71 kn od 3.8.2012 do isplate,
na iznos od 354,15 / 2.668,33 kn od 12.9.2012 do isplate,
na iznos od 352,49 / 2.655,86 kn od 12.10.2012 do isplate,
na iznos od 339,04 / 2.554,51 kn od 14.11.2012 do isplate,
na iznos od 346,64 / 2.611,73 kn od 6.12.2012 do isplate,
na iznos od 354,88 / 2.673,86 kn od 3.1.2013 do isplate,
na iznos od 349,32 / 2.631,93 kn od 5.2.2013 do isplate,
na iznos od 352,49 / 2.655,81 kn od 19.3.2013 do isplate,
na iznos od 338,21 / 2.548,28 kn od 30.4.2013 do isplate,
na iznos od 338,96 / 2.553,93 kn od 24.5.2013 do isplate,
na iznos od 336,36 / 2.534,29 kn od 25.5.2013 do isplate,
na iznos od 314,07 / 2.366,33 kn od 25.5.2013 do isplate,
na iznos od 326,29 / 2.458,44 kn od 28.6.2013 do isplate,
na iznos od 322,61 / 2.430,74 kn od 29.8.2013 do isplate,
na iznos od 335,44 / 2.527,37 kn od 27.9.2013 do isplate,
na iznos od 344,69 / 2.597,07 kn od 15.10.2013 do isplate,
na iznos od 342,71 / 2.582,16 kn od 21.11.2013 do isplate,
na iznos od 347,75 / 2.620,13 kn od 10.12.2013 do isplate,
na iznos od 355,14 / 2.675,82 kn od 3.1.2014 do isplate,
na iznos od 349,46 / 2.633,01 kn od 10.1.2014 do isplate,
na iznos od 350,00 / 2.637,11 kn od 1.2.2014 do isplate,
na iznos od 353,89 / 2.666,35 kn od 16.4.2014 do isplate,
na iznos od 352,59 / 2.656,59 kn od 16.4.2014 do isplate,
na iznos od 346,58 / 2.611,30 kn od 1.5.2014 do isplate,
na iznos od 346,59 / 2.611,37 kn od 18.7.2014 do isplate,
na iznos od 351,12 / 2.645,52 kn od 18.7.2014 do isplate,
na iznos od 352,88 / 2.658,75 kn od 30.8.2014 do isplate,
na iznos od 362,13 / 2.728,50 kn od 10.9.2014 do isplate,
na iznos od 360,80 / 2.718,43 kn od 1.10.2014 do isplate,
na iznos od 360,00 / 2.712,44 kn od 1.11.2014 do isplate,
na iznos od 367,36 / 2.767,84 kn od 1.12.2014 do isplate,
na iznos od 369,28 / 2.782,36 kn od 1.1.2015 do isplate,
na iznos od 375,01 / 2.825,55 kn od 17.2.2015 do isplate,
na iznos od 375,01 / 2.825,55 kn od 17.3.2015 do isplate,
na iznos od 375,01 / 2.825,55 kn od 29.4.2015 do isplate, na
iznos od 375,01 / 2.825,55 kn od 30.5.2015 do isplate, na iznos
od 375,01 / 2.825,55 kn od 4.6.2015 do isplate, na iznos od
375,01 / 2.825,55 kn od 15.7.2015 do isplate, na iznos od 375,01
/ 2.825,55 kn od 1.8.2015 do isplate, na iznos od 375,01 /
2.825,55 kn od 22.9.2015 do isplate,
na iznos od 375,01 / 2.825,55 kn od 17.10.2015 do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime razlike pogrešno obračunate glavnice iznos od 10.390,81 E/78.289,54 kuna zajedno sa zateznim kamatama, a koje kamate teku od 30.09.2015.godine.
Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak, u roku od 15 dana od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 8.709,93 eura[1] / 65.625,00 kn u roku od 15 dana od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate sa zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.
III Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj je 11. lipnja 2019. godine podnio tužbu protiv tuženika radi utvrđenja ništetnim određenih odredbi Ugovora o kreditu i isplate. U tužbi navodi da je tužitelj kao korisnik kredita sa tuženikom, kao bankom, sklopio Ugovor o kreditu broj 9012576436 dana 08. lipnja 2007. godine na iznos od 315.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti uz kamatnu stopu od 4,15% godišnje na rok otplate 360 mjeseci, a što da je potvrđeno i Dodatkom ugovora o kreditu. Tužitelj i nadalje da isplaćuje predmetni kredit. Čl. 4. Ugovora da je ugovorena kamatna stopa u visini od 4,15% godišnje, s tim da je kamatna stopa promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama banke na čiju je primjenu tada tužitelj pristao budući da se radi o standardnom i tipiziranom ugovoru, o čijim pojedinačnim odredbama tužitelj kao potrošač nije mogao pregovarati, niti na iste utjecati. U vrijeme zaključenja Ugovora tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali o promjenjivoj kamatnoj stopi, te Ugovorom nisu utvrđeni egzaktni parametri ili metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni kamatne stope ugovorene kamate, te da je prema tome sama odredba o visini kamatne stope i njezinim promjenama sastavljena nerazumljivo i netransparentno. Od početka otplate kredita pa nadalje kamatna stopa se u nekoliko navrata povećavala što je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta. Ističe da je odredba o redovnoj kamatnoj stopi temeljna odredba ugovora o kreditu, bitni sastojak ugovora, te ista sukladno ZOO-u mora biti određena, odnosno barem odrediva. Poziva se i na čl. 272. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO) kojim da je propisano da je ugovor, odnosno pojedina odredba, ništetna ako je činidba neodređena ili neodrediva, a činidba je odrediva samo ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, te da je izričito zabranjeno ugovoriti da jedna ugovorna strana sama određuje svoju činidbu/obvezu ili pak obvezu druge ugovorne strane i kao sankcije je propisana ništetnost takve odredbe. Poziva se na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 potvrđenu Presudom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. P-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, na Presudu Vrhovnog suda RH posl.br. Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. godine i presudu Visokog trgovačkog suda RH posl. br. Pž-6632/17 od 04. lipnja 2018. Tužitelj se poziva i na Presudu suda EU u predmetu C-51/17 od 20. rujna 2018. i C-186/16 od 20. rujna 2017. godine. U navodima tužbe navodi da predlaže u skladu s odredbama čl. 12. ZPP-a i čl. 327. ZOO-a da sud odluči o ništetnosti odredbi vezanih uz valutnu klauzulu (odnosno dio odredbe čl. 7.) i promjenjivu kamatnu stopu (tj. dio odredbe čl. 4.) predmetnog Ugovora o kreditu kao o prethodnom pitanju. Dalje navodi da su tužitelj i tuženik sklopili dodatak Ugovoru o kreditu kojim je sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15 ZIDZPK) izvršena konverzija predmetnog kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u eur, te je tuženik tužitelju ispostavio novi eur otplatni plan s novo utvrđenom eur glavnicom, novom kamatnom stopom i novom visinom anuiteta. Rješenjem VSRH br. 2868/18 od 12. veljače 2019., da je utvrđeno da korisnici kredita koji su temeljem ZIDZPK zaključili dodatak ugovoru o kreditu da ne znači da su isti izgubili pravni interes za utvrđenje da su pojedine odredbe Ugovora o kreditu ništetne, već suprotno, da korisnici kredita imaju pravni interes te da mogu tražiti utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga ostvarili eventualna prava za koja smatraju da im pripadaju. Odredbe Ugovora o jednostavnoj promjenjivosti kamatne stope i po valutnoj klauzuli da su protivne kogentnim odredbama čl. 81. i 82. Zakona o zaštiti potrošača, s posljedicom ništetnosti ugovornih odredaba.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je istakao prigovor mjesne nenadležnosti Naslovljenog suda obzirom da je, sukladno odredbi čl. 46. Zakona o parničnom postupku, u konkretnom slučaju opće mjesno nadležan sud prema sjedištu tuženika, odnosno Općinski građanski sud u Zagrebu, stoga tuženik predlaže Naslovljenom sudu da se u ovom postupku oglasi mjesno nenadležnim te predmet ustupi Općinskom građanskom sudu u Zagrebu. Tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe da su tužba i tužbeni zahtjev neuredni i nepodobni za postupanje. Dalje tvrdi da je tužitelj svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti prestao postojati, obzirom da je tužitelj s tuženikom 2015.g. sklopio Dodatak ugovoru o kreditu sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Ističe da sukladno odredbama ZZP, interes za podizanje tužbe iz odredbe čl. 131. ZZP 09 postoji samo ako i dok postoji povreda koju je potrebno otkloniti, odnosno potrebno je utvrditi da u trenutku donošenja odluke suda postoji povreda kolektivnih interesa potrošača koju je potrebno otkloniti.
Pitanje valjanosti sklopljenih Dodataka ugovorima o kreditu u CHF koji su sklopljeni sukladno izmjenama i dopunama ZID ZPK (konverzija) konačno da je riješio Vrhovni sud u tzv. Oglednom postupku. Nastavno na objavljeno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u broj Gos-1/2019 od 04.03.2020. godine, tuženik dodatno ističe kako je navedenim rješenjem Vrhovnog suda odlučeno je kako sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje: ZID ZPK) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, a i sudska praksa Europskog suda jasno je poduprla stav da kod „zakonskih“ konverzija nema mjesta nikakvom dodatnom isticanju ništetnosti bilo osnovnog ugovora, a posebno ne ugovora o konverziji koji detaljno regulira zakon, te posljedično nema mjesta niti postavljanju bilo kakvog zahtjeva upravljenog na isplatu ili „dodatnu“ restituciju bilo koje vrste, obzirom da je ista već provedena u okviru konverzije. Dodaci ugovorima o kreditu kojima je izvršena konverzija sklopljeni sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona u kojem je detaljno reguliran i objašnjen mehanizam konverzije na kojem se baziraju i svi izračuni konverzije predočeni potrošaču prije sklapanja same konverzije, slijedom čega je nedvojbeno da je takvim postupanjem ispunjen uvjet slobodnog i informiranog pristanka na konverziju svakog potrošača koji je istu prihvatio. Također, u slučaju primjene odredaba ZID ZPK, sam zakon utvrđuje na koji se način konverzija provodi te banke nisu imale bilo kakav utjecaj niti mogućnost utjecaja na sadržaj ugovora već se radilo o zakonom propisanom sadržaju. Dakle, volja kreditora je isključena te se radi o prisilnoj mjeri za kreditora u pogledu obveze ponude potrošaču dodatka ugovora i to u sadržaju koji je strogo zakonski propisan. Pred Vrhovnim sudom RH postavljeno je, u okviru oglednog spora, sukladno čl. 502.k ZPP-a, upravo ovo konkretno pitanje koje tužitelj smatra spornim, odnosno odlučnim za presuđenje, o tome jesu li pravno valjani Dodaci ugovorima o kreditu sklopljeni sukladno odredbama ZID ZPK, te je u navedenom postupku Vrhovni sud izrijekom potvrdio da se radi o Sporazumima koji su sklopljeni sukladno kogentnim odredbama Zakona, isti su kao takvi u potpunosti pravno valjani, te nema mjesta isticanju ništetnosti takvih Dodataka u bilo kojem kontekstu niti njihovom osporavanju na bilo koji način. Posljedično, kod konverzije koja je u svim segmentima uređena zakonom, nema mjesta osporavanju izračuna konverzije, niti tvrdnji da potrošač sklapanjem konverzije ne bi bio obeštećen, u cijelosti ili djelomično, u odnosu na osnovni ugovor o kreditu koji sadrži odredbe koje su zamijenjene konverzijom. Vezano za prigovor ništetnosti odredbe o promjenjivosti kamate jednostranom odlukom Banke i valute iz osnovnog ugovora valja reći da su te odredbe izmijenjene Dodatkom osnovnom ugovoru koji je tužitelj prihvatio i potpisao upravo s namjerom da se izvrši konverzija (čl. 1. st. 3. Dodatka) te da je prihvatio izračun konverzije (čl.2. Dodatka), a za ništetnost odredbi iz Dodatka ugovora o kreditu (konvertirani kredit) valja reći kako ta ugovorna odredba ne podliježe testu poštenosti ako je banka postupala u skladu sa Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, jer su u tom slučaju, odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi jasne i razumljive (rješenje ŽS u Karlovcu, posl.br. Gž-1310/15 od 5.10.2016.g.).
Završno, tuženik je istakao i prigovor zastare.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: ugovor o kreditu (11-15), otplatnu tablicu (16-19), prijedlog (20), plan otplate (21-24), pregled uplata (25-26), knjigovodstvenu karticu (27-54), dopis (55-56), izračun konverzije (57-61), izvadak otvorenih stavaka (62), provedeno je financijsko vještačenje, te je pročitan nalaz i mišljenje financijskog vještaka (163-180), te je saslušan tužitelj kao parnična stranka.
3.1. Druge dokaze sud nije provodio, jer je na temelju provedenih dokaza dostatno utvrđeno činjenično stanje za donošenje meritorne odluke u ovom predmetu.
4. Tužba tužitelja u odnosu na tužbene zahtjeve za utvrđenje ništetnosti (one opisane u izreci Rješenja) predstavlja tužbu za utvrđenje (deklaratornu tužbu) iz čl. 187. st. 1. ZPP-a.
4.1. Prema čl. 187. st. 2. ZPP-a takva se tužba može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje, odnosno nepostojanje kakvog prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe.
4.2. Podizanje tužbe, s tužbenim zahtjevima kakvi su oni opisani u izreci Rješenja, nije predviđeno posebnim propisima.
4.3. Što se tiče pravnog interesa za podizanje tužbe za utvrđenje, isti ne postoji, ako se pravna zaštita može postići kondemnatornom tužbom. Tužitelj pravnu zaštitu može postići kondemnatornom tužbom, a što tužitelj i pokušava tužbenim zahtjevima opisanim u točki I izreke ove Presude. Zato tužitelj nema pravnog interesa za podizanje tužbe s tužbenim zahtjevima opisanim u izreci Rješenja.
4.4. U smislu čl. 288. st. 1. ZPP-a, ako se utvrdi da ne postoji pravni interes tužitelja za podnošenje tužbe, tada sud odbacuje tužbu.
4.5. A konačno, pozivanje tužitelja na utvrđenja iz sudske odluke koja je donijeta povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava u presudama u tzv. kolektivnom sporu (P-1401/12 koja je potvrđena odlukom Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine-u odnosu na valutnu klauzulu i Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine-u odnosu na kamatnu stopu) predstavlja činjenični navod u tužbi. Navedenim presudama pravomoćno je presuđeno u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, pa se radi i o presuđenoj stvari. Naime, na temelju tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava korisnici kredita mogu podnijeti posebne tužbe za isplatu ili naknadu štete odnosno da odluku u takvim parnicama u kojima je utvrđena povreda propisa zaštite potrošača donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje sudove u postupku, pa zato tužitelj više nema pravni interes ponovno podnijeti istovrstan zahtjev. Zato je sud odlučio i da je o tome već pravomoćno presuđeno, pa je i primjenom čl. 333. st. 1. ZPP-a u tom dijelu tužba odbačena.
4.6. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci Rješenja.
5. Tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu nije osnovan.
6. Tuženik je u ovom postupku istakao prigovor mjesne nenadležnosti ovog suda. Rješenjem posl.br. P-1950/2019-14 od 03. studenog 2022. godine odbijen je prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti ovog suda, kao neosnovan, te je isto postalo pravomoćno 24. studenog 2022. godine.
7. Tužitelj je iskazao da je predmetni kredit podigao 2007. godine u iznosu od 315.000,00 CHF u svrhu dovršetka izgradnje obiteljske kuće. Nazvao ga je direktor podružnice tuženika u Umagu i rekao mu da Privredna banka nudi povoljni kredit. Nedugo nakon toga otišao je u banku i zaista uvidio da taj kredit koji nude u CHF je dosta povoljniji u odnosu na kredit ukoliko bi ga podigao u eurima. Sjeća se da mu je prilikom izračuna rate u CHF tada rata kredita iznosila 6.400,00 kn, a ako bi isti iznos kredita bio podigao u eurima rata kredita bi bila 8.700,00 kn. Već to je ukazivalo da je kredit u CHF povoljniji u odnosu na kredit u drugoj valuti. Kada je dobio Ugovor o kreditu na potpis, Ugovor je već bio sastavljen, gotov, trebao ga je samo potpisati. Ugovor je pročitao i potpisao. Iskazao je da nije financijski savjetnik da bi mogao razumjeti sve odredbe Ugovora, posebno ne one odredbe koje se odnose na kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Početna rata kredita iznosila je 6.400,00 kn i rata je rasla do 13.000,00 kn. Već nakon godinu, dvije, uvidio je da rate kredita brzo i jako rastu, tako je npr. rata počela rasti na 6.700,00 kn, već drugi mjesec 7.100,00 pa već idući mjesec 8.200,00 kn itd. Zbog takvog rasta rate, zatražio je sastanak sa nadređenim osobama u Poslovnici Poreč i rekao im da fizički, ni financijski nije u mogućnosti više plaćati tako visoku ratu kredita, te im je dao na znanje da će vratiti što je dobio i neka mu se izbriše hipoteka, međutim rečeno mu je da to može vratiti ali da će svejedno ostati dužan barem još tri puta toliko. Kada je podigao kredit taj iznos je u protuvrijednosti kuna iznosio oko 1.400.000,00 kn, a kada se obratio Poslovnici Poreč bio je dužan oko 3.000.000,00 kn. Prodao je kuću u V. na adresi K. 6 da bi mogao vratiti predmetni
kredit i otplatio ga je u cijelosti. I ranije je imao kredit, u eurima, vjerojatno je bila promjenjiva kamatna stopa. Nikada nitko mu nije ukazao na postojanje mogućnosti da rata kredita može toliko porasti. 2007. za podizanje kredita se obraćao i drugim bankama, ali rata kredita je bila najpovoljnija kod tuženika u CHF. Nije razumio Ugovor kada ga je pročitao. Vjerovao je direktoru Podružnice u Umagu jer je profesionalac. Nije pregovarao u smislu da bi mu bilo objašnjavano koliko će mu točno rata kredita iznositi. Obratio se u Poslovnicu u Umag jedna mu je gospođa napravila plan koliko će mu iznositi mjesečni anuiteti, na 30 godina, jer je jedino kreditno bio sposoban za to razdoblje. Ne zna što znači promjenjiva kamatna stopa, niti valutna klauzula. Nitko da mu nije rekao da će mu se anuitet mijenjati, da je to znao ne bi bio podigao taj kredit. Nitko mu nije objasnio razliku između valute u euru i valute u CHF. Konačno je iskazao da je podigao kredit u iznosu cca 1.400.000,00 kn, a banci da je vratio skoro 3.000.000,00 kn.
7.1. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je predmetni kredit podigao za dovršetak izgradnje obiteljske kuće, da je imao status potrošača, da nije imao saznanja, a niti da mu je na to ukazano od strane tuženika da bi rata kredita mogla biti toliko povećana s obzirom na ugovorene odredbe koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Dalje proizlazi da tužitelj nije imao mogućnost pregovaranja sa tuženikom za izmjenu ugovornih odredbi vezanih za promjenjivu kamatnu stopu i valutnu klauzulu. Vjerovao je službenicima banke i zato je prihvatio i potpisao predmetni Ugovor o kreditu.
8. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 9012576436 od 08. lipnja 2007. godine utvrđeno je da su Ugovor sklopili tužitelj kao korisnik kredita i založni dužnik, D. M. kao solidarni dužnik, D. Ć. i A. M. kao založni dužnici s
jedne strane i tuženik kao kreditor s druge strane. Tuženik je tužitelju odobrio kredit u iznosu od 315.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita. Prema članku 2. Ugovora o kreditu isti je odobren za izgradnju stana ili obiteljske kuće i otplatu kredita u banci. Prema članku 7.1. na rok otplate od 360 mjeseci. U članku 4. ugovorena je kamata na način da se tužitelj obvezuje platiti tuženiku kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,15% godišnje. Ugovorena je i valutna klauzula kojom se tužitelj obvezao na povrat novčanih obveza iz predmetnog ugovora u protuvrijednosti domaće valute uz valutnu klauzulu vezanu uz valutu CHF prema tečajnoj listi tuženika na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je bila sastavni dio Ugovora.
9. Između stranaka je nesporno da su stranke sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15). Tim Dodatkom su ugovorne strane izmijenile svoje ugovorne odnose i to i u pogledu valute tj. izvršena je konverzija iz CHF u EUR, i u pogledu kamatne stope.
10. Tužitelj tvrdi da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu nije prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužitelj potražuje u ovom postupku.
10.1. Tuženik tvrdi upravo suprotno tj. da je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu prestao postojati prijašnji Ugovor o kreditu te da tužitelj više nema osnova potraživati možebitno stečeno bez pravne osnove.
10.2. Dakle između stranaka, u ovoj pravnoj stvari, sporno je da li je sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu, sukladno ZIDZKP/15, prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa kojeg tužitelj potražuje.
11. Stajalište je suda da je sklapanje predmetnog Dodatka ugovoru o kreditu kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, kako u pogledu valute tako i u pogledu kamate – od utjecaja na pravo tužitelja da potražuje razliku na koju se poziva u tužbi, na način da je sklapanjem predmetnog Dodatka prestala obveza tuženika da izvrši povrat iznosa koji tužitelj potražuje u ovom postupku.
11.1. Dodatak Ugovoru o kreditu koji podrazumijeva konverziju predmetnog kredita iz CHF u EUR, sklopljen je na temelju ZIDZPK/15. Vezano za valjanost sporazuma stranaka o konverziji, a koja konverzija je izvršena na temelju ZIDZPK/15 izjasnio se VSRH u Rješenju od 04. ožujka 2020. godine u oglednom sporu pod brojem Gos-1/2019. U navedenom postupku VSRH je trebao odgovoriti na pitanje da li je sporazum o konverziji sklopljen temeljem ZIDZPK nepostojeći ili ništetan u slučaju kad su ništetne odredbe odnosnog Ugovora o krediti o promjenjivoj stopi i valutnoj klauzuli, te je VSRH odgovorio da sporazum o konverziji sklopljen na temelju ZIDZPK/15 ima pravne učinke i da je valjan u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.
11.2. Svrha koju je zakonodavac donošenjem ZIDZPK/15 namjeravao ostvariti i djelom ostvario bila je trajni temelj za rješenje problema u CHF, osigurati redovitu otplatu kreditnih zaduženja dužnika, u iznosu i pod uvjetima koji dužnika ne dovode u neravnopravan i dužnički ovisan položaj u odnosu na vjerovnika, pri tome vodeći se načelom kojim se osigurava ravnopravan, a nikako povoljniji položaj u odnosu na dužnike koji su ugovorili zaštitni mehanizam u valuti EUR.
11.3. Predmetna konverzija provedena je s retroaktivnim djelovanjem, tj s djelovanjem od trenutka zaključenja Ugovora i na taj je način potrošača stavila u poziciju u kojoj bi se on nalazio da je zaključio Ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u valuti EUR. Predmetnim Dodatkom ugovora ugovorne strane potvrdile su da je izračun konverzije kredita izvršen sukladno ZIDZPK/15 te je tužitelj prihvatio izračun konverzije.
11.4. VSRH je u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ocijenio da je riječ o posebnom uređenju, novoj pravnoj osnovi, i da pobuda nije bila relevantna za zaključenje konverzije. VSRH posebno u svom pravnom shvaćanju apostrofira da su potrošači, u primjeni ZIDZPK/15 imali mogućnost izabrati da li će zaključiti Ugovor o konverziji ili ne, čime taj sud pravi distinkciju između Presude u predmetu suda EU broj C-118/17 Dunai vs Erste Bank Hungary od 14. ožujka 2019. godine, jer je ta Presuda donesena povodom izravne zakonske intervencije u svaki ugovorni odnos, dok su prema ZIDZPK/15 korisnici kredita kao potrošači mogli odbiti konverziju koju su im prethodno banke morale ponuditi.
11.5. Stajalište VSRH je da bi tužitelj kao korisnik kredita imao pravni interes i bio ovlašten tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi kako bi na temelju toga mogao ostvariti neka eventualna prava koja mu pripadaju, a riječ je o kondemnatornim tužbenim zahtjevima, i bez obzira na sklapanje Dodatka Ugovora o kreditu, ali samo u slučaju postojanja razloga eventualne nevaljanosti koji izviru iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZIDZPK/15. To pravno shvaćanje primjenjuje se i u odnosu na postavljene zahtjeve tužitelja u ovoj pravnoj stvari.
11.6. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu ugovorne strane su se suglasile o načinu izračunavanja ugovorne obveze u skladu s člankom 22. Zakona o obveznim odnosima. (NN 35/05, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, dalje: ZOO), koju obvezu tužitelj ispunjava u EUR u protuvrijednosti kuna, te je potpisivanjem Dodatka Ugovoru o kreditu izrazio suglasnost tj. volju za izmjenom načina obračuna obveza preuzetim Ugovorom o kreditu.
11.7. Dakle, sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu riješeni su svi međusobni odnosi između stranaka koji proističu iz uplaćenog iznosa na ime kamata po stopama koje su jednostrano bile određivane od strane tuženika, a po osnovu kojih tužitelj potražuje utužene iznose, a to sve temeljem članka 19c. i 19e. Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 112/12, 143/13, 147/13, 95/15, 78/15 i 102/15, dalje: ZPK), obzirom da je na dan 30. rujna 2015. godine predmet konverzije preračunat na način da je sadržavao jasan pregled svih promjena iz kojih mora biti razumljivo na koji način je utvrđen iznos preostalih neotplaćenih glavnica u EUR i kunama sa valutnom klauzulom u EUR u slučaju prihvata konverzije.
11.8. Nesporno je da su stranke provele konverziju kredita u CHF na način propisan glavom 4. ( članak 19a do 19i) Zakona o potrošačkom kreditiranju koje su odredbe u navedeni Zakon unesene ZIDZPK/15.
11.9. Člankom 19c. stavak 1. ZPK propisano je da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se:
1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredit iste vrste i trajanja denominirane u EUR i kunama sa valutnom klauzulom u EUR pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita,
2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominirane u CHF i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF primjeni jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama sa valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenje kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama sa valutnom klauzulom u EUR na dan sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF,
3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama sa valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojih su izračunati obroci, odnosno anuiteti u CHF i u kunama sa valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s t. 1. i 2. i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci, odnosno anuiteti u EUR i kunama sa valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice, te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta,
4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka, odnosno anuiteta u CHF i kunama sa valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na dan uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koje je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama sa valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu predstavljaju osnovu za namirenje obroka, odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli i EUR iz t. 3. ovog stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavajući zatezne kamate.
12. S obzirom na činjenicu da je tužitelj prihvatio izračun konverzije, da na to nije bio obvezan niti prinuđen, te da je u konačnici i sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu, kako je to vidljivo iz odredbe čl. 19.e st.6. ZPK, prema kojem se ako potrošač ne prihvati izračun konverzije kredita, da se otplata kredita nastavlja prema važećim ugovorenim uvjetima, a s obzirom da su stranke sklapanjem Dodatka ugovoru o kreditu izmijenile svoj ugovorni odnos i to ne samo u pogledu valute već su i predefinirale i ugovorenu kamatnu stopu, to proizlazi da ta odredba nije i ne može biti ništetna.
13. Stoga imajući u vidu sadržaj zakonskih odredbi, te nesporno utvrđenje da su stranke sklopile Dodatak ugovoru o kreditu sukladno ZIDZPK/15 temeljem odredbi čl. 19.c ZPK i da stranke nisu ni dovodile u dvojbu da je Dodatak sklopljen uz pravilnu primjenu navedene zakonske odredbe, tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
14. U ovom postupku provedeno je financijsko vještačenje, unatoč zauzetog stava suda da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan. Naime, u slučaju da protiv ove Presude bude podnijeta žalba, a da viši sud ima drugačiji stav moći će ako smatra da su svi potrebni dokazi provedeni, eventualno preinačiti ovu Presudu.
14.1. Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije T. P., dipl. oec., je dana 14. rujna 2023. godine izradio nalaz i mišljenje, te je nakon proučene dokumentacije, te izvršenih izračuna vještak dao sljedeće mišljenje:
1. Pod pretpostavkom da se tijekom cijelog razdoblja otplate kredita kamatna stopa nije mijenjala, odnosno da je korištena kamatna stopa u visini kamatne stope koja je bila poznata na dan sklapanja ugovora o kreditu, tužitelj je, na ime kamata, do konverzije kredita više uplatio 20.525,21 € / 154.647,28 kn.
2. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika do konverzije više uplatio 23.280,02 € / 175.403,73 kn.
3. Pod pretpostavkom da je tijekom cijelog razdoblja otplate kredita tečaj CHF bio jednak tečaju na dan isplate kredita, tužitelj je, na ime tečajnih razlika do konverzije manje uplatio 18,51 € /139,48 kn.
4. Nepriznati iznos umanjena glavnice u provedenoj konverziji (razlika glavnice) na dan 30.09.2015. iznosi 10.390,81 € / 78.289,54 kn. Dakle, tuženik je za navedeni iznos manje umanjio glavnicu prilikom konverzije.
5. Što se tiče iznosa iz točaka 1 i 2 (preplate po kamati i valuti), tuženik je u obzir uzeo sve uplate tužitelja po CHF kreditu, uključujući i navedene iznose, te ih stavio u odnos sa uplatama koje su bile potrebne da bi se namirila potraživanja po simuliranom EUR kreditu, te primijenjenim tečajem EUR/kn na dan pojedinih uplata tužitelja., te je slijedom svega navedenoga tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30.09.2015, sukladno odredbama ZIDZPK/15, te je na taj način matematički izjednačio tužitelja sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR. Vještak ističe da je to usporedba sa simuliranim EUR kreditom, tj. to nije matematičko izjednačavanje koje bi bilo jednako onome kada bi ga usporedili sa kreditom sa valutnom klauzulom u CHF, pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa i tečaj, a čega je predmet prethodna točka zadaće vještačenja i kada iznosi preplata ne bi bili sadržani u novoj glavnici.
15. Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je konverzija kredita izvršena sukladno odredbama ZIDZPK/15.
15.1. Tužitelj se u činjeničnim navodima u tužbi poziva da je konverzija kredita izvršena sukladno odredbama ZIDZPK/15, te ističe visinu preplaćenih iznosa vezano za promjenjivu kamatnu stopu i za ugovorenu valutnu klauzulu, a ne i druge činjenice, dok u postavljenom tužbenom zahtjevu nakon provedenog financijskog vještačenja potražuje i isplatu razlike obračunate glavnice (10.390,81 EUR/78.289,54 kn), a koji iznos ne proizlazi iz toga da bi provedba konverzije bila protivna odredbama ZIDZPK/15.
16. Tužitelj je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, te je preinačio tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja na način kako je to odbijajuće opisano u točki I. izreke ove presude.
17. Sud je prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva, pozivom na Zaključak Vrhovnog suda RH od 26. studenog 2021. godine, u kojem se navodi: "U predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena je preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem."
18. Tuženik osporava u cijelosti nalaz i mišljenje vještaka, smatra da je rezultat vještačenja bespredmetan s obzirom na činjenicu da je između stranaka sklopljen Dodatak Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija sukladno ZIDZPK-u. Ističe da je konverzija provedena sukladno izričitim i prisilnim odredbama zakona u kojem je detaljno reguliran i objašnjen mehanizam konverzije. Zato se protivi korištenju rezultata provedenog vještačenja.
19. U slučaju da između stranaka ne bi bio sklopljen Dodatak ugovora o kreditu, tj. da nije izvršena konverzija, izrađeni nalaz i mišljenje vještaka bio bi osnov za određivanje visine iznosa koji bi se naložio tuženiku da isplati tužitelju.
20. I tužitelj i tuženik su potraživali parnični trošak.
21. Prema odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a ona strana koja izgubi parnicu dužna je protivnoj strani naknaditi parnični trošak. Tužitelj je izgubio ovu parnicu pa je dužan tuženiku naknaditi parnični trošak. Tuženiku je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu, za sastav podnesaka od 07. srpnja 2022. godine i 20. rujna 2023., te za zastupanje na ročištima 03. studenog 2022., 13. veljače 2023., 24. travnja 2023. i 06. studenog 2023. za svaku radnju po 995,42eur/7.500,00kn, plus PDV u iznosu 1.741,98eur/13.124,95kn, a što sveukupno iznosi 8.709,93 eura/65.625,00 kn. Tuženiku nije priznat trošak za sudsku pristojbu za odgovor na tužbu jer istu nije ni platio. Visina priznatog i obračunatog troška temelji se na tarifnom broju 8/1., 9/1., 42., 48. i 50. Tarife o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 142/2012, 103/2014, 118/2014,107/2015, 37/2022, 126/2022, dalje: Tarifa).
21.1. Tužitelju nije priznat parnični trošak, jer isti nije uspio u ovom postupku.
22. Slijedom svega naprijed navedenog, presuđeno je kao u izreci.
U Poreču - Parenzo, dana 20. prosinca 2023. godine.
S u t k i nj a:
mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.
DNA:
1. Pun. tužitelja,
2. Pun. tuženika.
