- 1 -              Rev 467/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 467/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vjeća, u pravnoj stvari tužitelja V. Š. iz Z., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik Š. B., odvjetnik u Odvjetničkom društva B. i Č. u Z., protiv tuženika Zavoda za hitnu medicinu Zadarske županije, Z., OIB:..., kojeg  zastupanju punomoćnice A. K.-N. i N. K., odvjetnice u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude  Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-1193/20-2 od 15. prosinca 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj  Pr-139/20 od 16. studenoga 2020., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda drugog stupnja odbijena je tužiteljeva žalba kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja kojom je suđeno:

 

"I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjevi tužitelja, koji glasi:

 

"I/. Utvrđuje se nedopuštenom tuženikova Odluka o prestanku Ugovora o radu od 01.07.2019. god. Broj:01-2291/2019 i tuženikova Potvrda od 29.04.2019.god. Ur.broja; 01-1355/2019 te se utvrđuje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.

 

II/. Nalaže se tuženiku Zavodu za hitnu medicinu Zadarske županije vrati tužitelja V. Š. iz Z., ..., OIB;... na posao na radno mjesto Vozač na kojem je radio temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 01.4.2019. godine, u roku od 8 dana.

 

III/. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama."

 

kao i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, koji glasi:

 

"I/. Utvrđuje se da je između tužitelja V. Š. iz Z., ..., OIB;... i tuženika Zavoda za hitnu medicinu Zadarske županije ..., Z., OIB;... dana 01.04.2019. god. sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

 

II/. Nalaže se tuženiku Zavodu za hitnu medicinu Zadarske županije vrati tužitelja V. Š. iz Z., ..., OIB;... na posao na radno mjesto Vozač na kojem je radio temeljem Ugovora o radu na određeno vrijeme od 01.4.2019. godine, u roku od 8 dana.

 

III/. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju troškove postupka u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, a u slučaju zakašnjenja zajedno sa pripadajućim zakonskim kamatama."

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troška postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana."

 

2. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijane nižestupanjske presude, prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti i obvezati tuženika na plaćanje troška postupka ili ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti drugom sucu prvostupanjskog suda na ponovno suđenje.

 

3. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

4. Revizija je neosnovana.

 

5. Odredbom čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 24/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) propisano je da u povodu revizije iz članka 382.a ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

6. Predmet spora  u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o prestanku ugovora o radu od 1. srpnja 2019. i tuženikove potvrde od 29. travnja 2019., zahtjev za utvrđenje da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao te zahtjev da sud naloži tuženiku tužitelja vratiti na posao na radno mjesto vozača na kojem je radio na temelju ugovora o radu na određeno vrijeme od 1. travnja 2019.

 

6.1. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužitelj je zahtijevao utvrđenje da je s tuženikom 1. travnja 2019. sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme te zahtjev da ga tuženik vrati na posao na radno mjesto vozača.

 

7. Tijekom postupka nisu bile sporne slijedeće odlučne činjenice:

 

- da je tužitelj s tuženikom sklopio više ugovora o radu na određeno vrijeme za poslove vozača u sanitetskom prijevozu u R.J. O. u trajanju od mjesec dana,

 

- da su stranke sklopile i pisani ugovor o radu na određeno vrijeme za poslove vozača u sanitetskom prijevozu u R.J. O. za razdoblje od 1. ožujka 2019. do 31. ožujka 2019.,

 

- da je tuženik svim djelatnicima koji rade na određeno uputio obavijest da dođu potpisati ugovore o radu na određeno vrijeme za daljnjih mjesec dana,

 

- da se tužitelj tom pozivu nije odazvao nakon travnja 2019. i nije potpisao daljnji pisani ugovor o radu na određeno vrijeme,

 

- da je tužitelj nastavio obavljati navedene poslove sve do 30. lipnja 2019. nakon čega je zaprimio pobijanu obavijest tuženika o prestanku ugovora o radu,

 

- da je tuženik tužitelju za razdoblje za koje između stranaka nije bio sklopljen pisani ugovor o radu izdao potvrde od 29. travnja 2019. i 31. svibnja 2019.

 

8. Pošavši od utvrđenja da je tužitelj od strane tuženika, nakon isteka mjesec dana na koji rok je tužitelj imao sklopljen (pisani) ugovor o radu sa tuženikom na određeno vrijeme, bio uredno pozvan na sklapanje novog ugovora o radu na određeno vrijeme za razdoblje svibanj i lipanj 2019., radi obavljanja istih poslova, da se tužitelj na taj poziv oglušio i nastavio u utuženom razdoblju obavljati iste poslove za tuženika pod istim uvjetima kakvi su bili ugovoreni ugovorom o radu sklopljenim 1. ožujka 2019., koji ugovor je bio sklopljen radi zamjene radnika A. Š., odnosno do provedbe natječaja povodom upražnjenog mjesta njegovim odlaskom u mirovinu, a najkasnije od 30. lipnja 2019., da je tužitelj bio upoznat sa činjenicom da je u spornom razdoblju njegov ugovor o radu vremenski ograničen i to do provedbe natječaja povodom upražnjenja radnog mjesta zbog odlaska radnika A. Š. u mirovinu, a najduže do 30. lipnja 2019., sudovi su zaključili da je u spornom razdoblju između stranaka bio sklopljen usmeni ugovor o radu na određeno vrijeme o čemu je tuženik tužitelju izdao i potvrdu o radu, da je isti sukladan odredbama Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 - dalje: ZR) jer je sklopljen radi zamjene nenazočnog radnika (A. Š.) odnosno do provedbe natječaja za upražnjenje radnog mjesta na kojem je taj radnik radio te da je tužitelju, sukladno odredbi čl. 112. st. 3. ZR, ugovor o radu prestao istekom vremena na koje je bio sklopljen, a da tužitelj nije udovoljio uvjetima natječaja zbog čega je tužbeni zahtjev na utvrđenje nedopustivosti odluke tuženika o prestanku ugovora o radu od 1. srpnja 2019. i tuženikove potvrde od 29. travnja 2019. neosnovan.

 

8.1. Pošavši od utvrđenja da sve da je i u pravu tužitelj kada navodi da između njega i tuženika ne bi bio sklopljen usmeni ugovor o radu na određeno vrijeme već da je tužitelj nakon isteka ugovora koji je istekao 31. ožujka 2019. nastavio raditi tijekom travnja i svibnja 2019. kod tuženika na istim radnim zadacima sudovi su ocijenili da se u konkretnom slučaju ne bi se smatralo da je, u smislu odredbe čl. 12. st. 7. ZR, između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme jer se za zasnivanje radnog odnosa za sve poslove u javnim službama, u skladu sa odredbom čl. 24. st. 1. i 3. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 128/18, 47/18 i 123/19 - dalje: TKU), raspisuje javni natječaj radi ispunjavanja ustavnih odredbi o jednakosti dostupnosti javnih službi svim građanima Republike Hrvatske s time da predmetni slučaj ne predstavlja iznimku propisanu čl. 27. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 29/18, 16/19, 35/19, 78/19 i 92/19). Slijedom navedenog sudovi su ocijenili neosnovanim i tužiteljev eventualno kumulirani tužbeni zahtjev.

 

9. Suprotno navodima revidenta iznesenim u reviziji tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer su u obrazloženju drugostupanjske presude navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Osim toga, izreka i obrazloženje revizijom pobijane presude nisu nerazumljive niti proturječne, a razlozi o odlučnim činjenicama nisu proturječni sadržaju isprava koje prileže spisu. Prema tome, revizijom pobijane drugostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati zakonitost i pravilnost te odluke.

 

10. U odnosu na opširne navode revidenta kojima u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenične navode kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i zaključak drugostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i u odnosu na tužiteljeve navode iznesene u reviziji kojima izričito navodi da reviziju podnosi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja treba navesti da prema odredbi čl. 386. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga ovaj sud nije ovlašten ispitivati osnovanost činjeničnih navoda iznesenih u reviziji.

 

11. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.

 

12. Prema ocjeni vijeća na pravilnost i zakonitost revizijom pobijane presude ne utječe tužiteljev revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava kojim tužitelj tvrdi da Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne predviđa obvezu raspisivanja javnog natječaja za zasnivanje radnog odnosa u zdravstvenim ustanovama. To stoga što iz utvrđenja sudova proizlazi da su tužitelj i tuženik sklopili usmeni ugovor o radu na određeno vrijeme, da je tužitelj bio upoznat sa vremenskim trajanjem ugovora o radu, da mu je tuženik tužitelju izdao potvrdu o radu na određeno vrijeme jer je ugovor o radu između stranaka bio sklopljen na određeno vrijeme radi zamjene nenazočnog radnika (A. Š.) odnosno do provedbe natječaja za upražnjenje radnog mjesta na kojem je taj radnik radio, odnosno najduže do 30. lipnja 2019., nakon čega je tužitelju ugovor o radu prestao istekom vremena na koje je bio sklopljen (čl. 112. st. 3. ZR).

 

13. Zbog navedenog je, na temelju čl. 393. st. 2.  ZPP, tužiteljeva revizija odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 7. veljače 2024.