REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 2090/2021-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek, predsjednice vijeća, Željka Šarića, člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, Željka Pajalića, člana vijeća, te mr. sc. Igora Periše, člana vijeća, u pravnoj stvari ovrhovoditelja: 1. ŠŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa] ([adresa]), [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Zoranu Belušiću, odvjetniku u Bujama, protiv ovršenika M – ISTRANKA d.o.o., Umag, Joakima Rakovca 2, OIB: 03009933331, zastupanog po punomoćniku Marku Markoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi ovrhe, odlučujući o prijedlogu ovršenika za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ovr- 422/2020-2 od 21. prosinca 2020., kojim je potvrđeno rješenje o namirenju sadržano u t. III. izreke rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie poslovni broj Pu Ovr-78/2019-73 od 26. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog ovršenika za dopuštenje revizije (uključujući i dopunu prijedloga) odbacuje se.
Obrazloženje
1. Ovršenik je u prijedlogu za dopuštenje revizije predložio dopustiti reviziju protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž Ovr-422/2020-2 od 21. prosinca 2020., kojim je potvrđeno rješenje o namirenju sadržano u t. III. izreke rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Bujama – Buie, poslovni broj Pu Ovr-78/2019-73 od 26. kolovoza 2020. Podnio je i pravodobnu dopunu prijedloga za dopuštenje revizije.
2. Odgovora na prijedlog nije bilo.
3. Drugostupanjski sud u pobijanom rješenju navodi kako Republici Hrvatskoj treba isplatiti ostatak kupovnine u iznosu od 1.454.026,09 kn jer je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj: P-208/2015 od 19. siječnja 2017. utvrđeno da je nevaljana uknjižba prava vlasništva na predmetnim nekretninama ovršenika M-Istranka d.o.o. pa ovršenik nije vlasnik predmetnih nekretnina (niti je to bio u trenutku pokretanja ovršnog postupka) i stoga mu ne može pripasti zatraženi neutrošeni iznos kupovnine, i jer je Republika Hrvatska vlasnik predmetnih nekretnina.
4. U prijedlogu za dopuštenje revizije ovršenik postavlja sljedeća pitanja:
''1) Da li se, naime, pri ovrsi na nekretnini može iz prodajne cijene prodane nekretnine položene kod suda namiriti, odnosno izvršiti isplata nekome tko ne ide u krug osoba iz članka 112. OZ-a?
2) Da li se preostatak kupovne cijene po namirenju vjerovnika prema članku 113. i 114. OZ-a umjesto ovršeniku može isplatiti zainteresiranoj trećoj osobi čije se potraživanje utvrđuje dedukcijom iz deklaratorne presude (Trgovački sud u Rijeci, Stalna služba Pazin broj P-1217/13) i daljnjim zaključivanjem, a da pri tome ista nema nikakvu ovršnu ispravu, a pogotovo ne na isplatu konkretne svote novca?, te u dopuni prijedloga,
3) Može li drugi sud makar i implicitno drugačije riješiti pravno pitanje nego li ga je već riješio jedan sud svojom pravomoćnom (u ovom konkretnom slučaju i konačnom) odlukom?''
5. Postupajući prema odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
6. Naime, za prvo pitanje ovršenik nije iznio razlog važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP. Za drugo pitanje ovršenik se kao na razlog važnosti u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP pozvao na odluke u kojima se radilo o drukčijim činjeničnim i pravnim situacijama – odluku Županijskog suda u Rijeci broj Gž 865/01 od 6. ožujka 2002. u kojoj je zauzeto shvaćanje da treća osoba koja sudjeluje u ovršnom postupku ne može izjaviti žalbu protiv rješenja kojim je, na prijedlog stranke, uvjetovana odgoda ovrhe, odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U-III-709/2015, 26.02.2018, u kojoj je zauzeto shvaćanje da je ovršni postupak - postupak strogo formalnog legaliteta, a ne kognicijski postupak, i na odluku Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 23.5.2006. poslovni broj Pž-2333/06 prema kojoj deklaratorna presuda nema svojstvo ovršne isprave.
7. Za treće pitanje ovršenik se pozvao na odluku ovoga suda poslovni broj Rev- 977/09-2 od 27. travnja 2010. na temelju koje je upisano pravo vlasništva ovršenika u zemljišnim knjigama, s čim u vezi je, međutim, već u rješenju ovoga suda broj Revd 140/2020-2 od 11. veljače 2020. navedeno da se ''suprotno tvrdnji tuženika obrazloženje pobijane presude ne temelji na pravnom shvaćanju koje je suprotno pravnom shvaćanju na kojemu se temelji obrazloženje rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-977/09 od 27. travnja 2010., jer je navedeno rješenje doneseno u zemljišnoknjižnom predmetu u kojemu se osnovni dio obrazloženja svodi na shvaćanje da Republika Hrvatska nije aktivno legitimirana pobijati rješenje o upisu prava vlasništva u zemljišne knjige, pa je slijedom toga odbačena žalba Republike Hrvatske, i određen upis prava vlasništva''. Pritom je u tom rješenju shvaćanje ''da Republika Hrvatska nije aktivno legitimirana pobijati rješenje o upisu prava vlasništva u zemljišne knjige'' obrazloženo i time da je tada eventualno knjižno pravo mogao imati Hrvatski fond za privatizaciju, a ne Republika Hrvatska, s čim u vezi je, međutim, nakon donošenja te odluke ovoga suda poslovni broj Rev-977/09-2 od 27. travnja 2010. donesen Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije ("Narodne novine", broj 92/10) koji navedenu situaciju regulira drugačije. Posljedično svemu navedenom, obrazloženje pobijanog rješenja ne odstupa od pravnog shvaćanja zauzetog u rješenju ovoga suda poslovni broj Rev-977/09-2 od 27. travnja 2010., ali niti od pravnog shvaćanja zauzetog u odluci ovoga suda broj Rev- 1327/2012-2 od 15. veljače 2017. (na koju se ovršenik također poziva u prijedlogu) prema kojemu ''pravomoćna sudska odluka donesena u parnici obvezuje stranke i njihove univerzalne sljednike''.
8. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije iz čl. 385.a st. 1. ZPP, valjalo je, na temelju odredaba čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 20. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća
Renata Šantek
