REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 827/2020-7

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca, Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. J. N. pok. M. iz P., 2. I. N. pok. B. iz P., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva M. i p. j.t.d. iz Z. i 3. S. N. iz P. bb, 1. i 3. tužitelji zastupani po punomoćnicima mr. sc. Š. P. i N. S., odvjetnicima u Z. protiv tuženika B. P. iz C., (i na adresi u …, P. j.), zastupanog po punomoćniku G. N., odvjetniku u P., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji svih tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1487/12-2 od 8. veljače 2013., kojima su preinačeni presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-1703/05 od 13. ožujka 2012, na sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,

r i j e š i o  j e:

Ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 1487/12-2 od 8. veljače 2013., i toč. I., II. i III. presude te toč. II. rješenja Općinskog suda u Zadru broj P-1703/05 od 13. ožujka 2012. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1.1. Prvostupanjskom je presudom suđeno:

„I. Utvrđuje se da je tužitelj pod 1) J. N. pok. M. vlasnik:

-realnog dijela čest. zem. 2012/5 k.o. P. prikazane točkama 16-17-18-19-16 na skici broj IV. sa sudskog očevida održanog 1. lipnja 2010. godine u predmetu ovog suda pod brojem P-3116/04,

-realnog dijela čest. zem. 2113 k.o. P. prikazane točkama 14-15-16-13-14 na skici broj I. sa sudskog očevida održanog 1. lipnja 2010. godine u predmetu ovog suda pod brojem P-3116/04

-realnog dijela čest. zem. 2139 k.o. P. prikazane točkama 1-2-3-4-5-6-1 na skici broj III. sudskog očevida održanog 1. lipnja 2010. godine u predmetu ovog suda pod brojem P-3116/04

-realnog dijela čest. zem. 2169/4 k.o. P. prikazane točkama 43-44-45-48-43 na skici broj V. sa sudskog očevida održanog 1. lipnja 2010. godine u predmetu ovog suda pod brojem P-3116/04, što je tuženik B. P. dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude nakon njezine pravomoćnosti uknjiži na predmetnim nekretninama, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je tužitelj pod 2) I. N. pok. B. vlasnik:

-realnog dijela čest. zem. 2012/5 k.o. P. prikazane točkama 1-2-3-4-5-6-7-1 i 22-23-25-26-22 na skici broj IV. sa sudskog očevida održanog 1. lipnja 2010. godine u predmetu ovog suda pod brojem P-3116/04,

-realnog dijela čest. zem. 2113 k.o. P. prikazane točkama 55-56-57-58-2-3-55 na skici broj I. sa sudskog očevida održanog 1. lipnja 2010. godine u predmetu ovog suda pod brojem P-3116/04, što je tuženik B. P. dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude nakon njezine pravomoćnosti uknjiži na predmetnim nekretninama, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je tužitelj pod 3) S. N. vlasnik:

-realnog dijela čest. zem. 2113 prikazane točkama 50-52-53-54-51, točkama 44-45-51-54-56-57-44 i točkama 53-55-56-54-53 na skici broj I. sa sudskog očevida održanog 1. lipnja 2010. godine u predmetu ovog suda pod brojem P-3116/04,

-čest. zem. 2146/1 za cijelo, površine 2513 m2 prikazane točkama 7-8-9-10- 11-12-13-7 na skici broj III. sa sudskog očevida održanog 1. lipnja 2010. godine u predmetu ovog suda pod brojem P-3116/04, što je tuženik B. P. dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude nakon njezine pravomoćnosti uknjiži na predmetnim nekretninama, sve u roku od 15 dana.

IV. U preostalom dijelu, preko dosuđenog, tužbeni zahtjevi tužitelja pod 1) do 3) odbijaju se kao neosnovani.“

1.2. Prvostupanjskim je rješenjem, pod toč. I. izreke odlučeno da se smatra da je vrijednost predmeta spora 6.636,14 Eur/50.000,00 kn, pod toč. II. izreke, naloženo je tuženiku da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 1.484,12 Eur/11.182,00 kn, dok je u toč. III. izreke utvrđeno da su tužitelji povukli prijedlog za određivanje privremene mjere.

2.1. Drugostupanjskom je presudom, u toč. I. izreke, preinačena prvostupanjska presuda i suđeno je:

„Odbijaju se kao neosnovani tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

I. Utvrđuje se da je tužitelj pod 1) J. N. pok. M. vlasnik:

- realnog dijela čest. zem. 2012/5 k.o. P. prikazane točkama 16-17-18-19-16 na skici broj IV. sa sudskog očevida održanog 1. lipnja 2010. godine u predmetu ovog suda pod brojem P-3116/04,

- realnog dijela čest. zem. 2113 k.o. P. prikazane točkama 14-15-16-13-14 na skici broj I. sa sudskog očevida održanog 1. lipnja 2010. godine u predmetu ovog suda pod brojem P-3116/04

- realnog dijela čest. zem. 2139 k.o. P. prikazane točkama 1-2-3-4-5-6-1 na skici broj III. sudskog očevida održanog 1. lipnja 2010. godine u predmetu ovog suda pod brojem P-3116/04

- realnog dijela čest. zem. 2169/4 k.o. P. prikazane točkama 43-44-45-48-43 na skici broj V. sa sudskog očevida održanog 1. lipnja 2010. godine u predmetu ovog suda pod brojem P-3116/04, što je tuženik B. P. dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude nakon njezine pravomoćnosti uknjiži na predmetnim nekretninama, sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je tužitelj pod 2) I. N. pok. B. vlasnik:

- realnog dijela čest. zem. 2012/5 k.o. P. prikazane točkama 1-2-3-4-5-6-7-1 i 22-23-25-26-22 na skici broj IV. sa sudskog očevida održanog 1. lipnja 2010. godine u predmetu ovog suda pod brojem P-3116/04,

- realnog dijela čest. zem. 2113 k.o. P. prikazane točkama 55-56-57-58-2-3-55 na skici broj I. sa sudskog očevida održanog 1. lipnja 2010. godine u predmetu ovog suda pod brojem P-3116/04, što je tuženik B. P. dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude nakon njezine pravomoćnosti uknjiži na predmetnim nekretninama, sve u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se da je tužitelj pod 3) S. N. vlasnik:

- realnog dijela čest. zem. 2113 prikazane točkama 50-52-53-54-51, točkama 44-45-51-54-56-57-44 i točkama 53-55-56-54-53 na skici broj I. sa sudskog očevida održanog 1. lipnja 2010. godine u predmetu ovog suda pod brojem P-3116/04,

- čest. zem. 2146/1 za cijelo, površine 2513 m2 prikazane točkama 7-8-9-10- 11-12-13-7 na skici broj III. sa sudskog očevida održanog 1. lipnja 2010. godine u predmetu ovog suda pod brojem P-3116/04, što je tuženik B. P. dužan priznati i trpjeti da se tužitelj temeljem ove presude nakon njezine pravomoćnosti uknjiži na predmetnim nekretninama, sve u roku od 15 dana.“

2. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja pod 1) J. N. pok. M., 2) I. N. pok. B. i 3) S. N. i potvrđuje prvostupanjska presuda u toč. IV. izreke.“

2.2. Drugostupanjskim je rješenjem odlučeno: „Uvažava se žalba tuženika B. P., preinačuje rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-1703/05 od 13. ožujka 2012. godine u toč. II. izreke na način da se odbija zahtjev tužitelja pod 1) J. N. i 2) S. N. za naknadom troškova postupka.“.

3. Protiv drugostupanjske presude i rješenja reviziju su podnijeli 1. – 3. tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da se drugostupanjska presuda i rješenje preinače na način da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, podredno da se iste odluke ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. Ne traži troškove za sastav revizije.

4. U odgovoru na reviziju tuženik istu predlaže odbaciti.

5. Revizija je osnovana.

6.1. Ustavni sud Republike Hrvatske usvojio je odlukom od 28. svibnja 2020. broj U- III-2090/2017 (U-III-4322/2019) djelomično ustavne tužbe tužitelja i ukinuo rješenje ovoga revizijskoga suda poslovni broj Rev-1419/2013-8 od 6. srpnja 2016. uz vraćanje predmeta ovome sudu na ponovni postupak.

6.2. Obzirom da je drugostupanjska presuda donesena na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - dalje: ZPP), protiv pobijane presude dopuštena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP pa je, na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP, ovaj sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Suprotno navodima revizije, drugostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, niti pak proturječi sama sebi ili razlozima presude, razlozi presude su jasni i razumljivi, te ne postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku, dok revidenti kroz navedenu povredu zapravo osporavaju utvrđenje da je tuženik bio u dobroj vjeri (smatraju da su dokazi u vezi činjenice dobre vjere tuženika pogrešno ocijenjeni) pa time suštinski ističu da nižestupanjske presude nisu donesene u skladu s čl. 8. ZPP. U tom smislu, valja reći da je prema čl. 8. ZPP pravo određivanja i ocjene dokaza pridržano za prvostupanjski sud i iznimno kao u ovom konkretnom slučaju i za drugostupanjski sud u smislu čl. 373.a. ZPP, a ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju, jer nema proturječja između obrazloženja nižestupanjskih presuda i izvedenih dokaza.

8. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje prava vlasništva (suvlasništva) na nekretninama koje su pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude, upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo tuženika, pri čemu tužitelji tvrde da su njihovi prednici bili u posjedu istih preko 200 godina pa da su slijedom toga stekli vlasništvo putem dosjelosti, a tužitelji i nasljeđivanjem i dosjelošću, dok prednica tuženika, kao ni tuženik nisu bili posjednici niti vlasnici utuženih nekretnina, budući je prednica tuženika u dogovoru s braćom (prednicima tužitelja) samo formalno bila uknjižena na 10 nekretnina, jer su postigli dogovor o diobi po kojoj je ona dobila druge, a ne utužene nekretnine.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima, u bitnome je utvrđeno:

- da je Sreski sud u Obrovcu 10. travnja 1934. donio presudu broj Agr-309/31 po prijavi težaka K. N. pok. I., M. i M. N. te mldb. M. N. svih pok. Š., zatim mldb. A. N. pok. B., F. N. pok. I. žene M. P. protiv vlasnika A. c. B., E. R., V. ud. pok. c. B. i K. Z. O. crkve u T. radi razjašnjenja kmetskog odnosa po kojoj presudi su prednici tuženika F. N. pripale čest. zem. 2012/5; čest. zem. 2012/15; čest. zem. 2113; čest. zem. 2139, čest. zem. 2146/1; čest. zem. 2169/4; čest. zem. 2196/1; čest. zem. 2227/1 i čest. zem. 2250 k.o. P. dok su ostale nekretnine pripale ostalim prijaviteljima - težacima svakom za 1/3 dijela,

- da je obitelj K. N. brojala 14 članova i da se prema tom broju njemu i njegovoj obitelji moglo dosuditi samo 14 ha te je s viškom površine od 5 ha 97 ar, 11 m2 postupljeno na način da je ta površina kao višak presuđena u korist F. N. ud. P. - s. prijavitelja, koja je u to vrijeme bila udana i vodila samostalno kućanstvo te nije obrađivala predmetne nekretnine, dok je K. N. bio suglasan da se imovina uknjiži u korist njegove sestre, a on nije tražio naknade za eventualne poboljšice učinjene na ustupljenim nekretninama,

- da je sin F., B., otac tuženika, pomagao pri gradnji kuća tužitelja (na jednoj nekretnini su sagrađene kuće), te obrađivanja ostalih utuženih nekretnina te da ni pok. F. ni njeni nasljednici nisu poduzimali radnje usmjerene na osporavanje prava tužitelja i njihovih prednika na predmetnim nekretninama.

10.1. Na temelju navedenih utvrđenja, prvostupanjski je sud prihvatio tužbeni zahtjev ocjenjujući da su prednici tužitelja vlasništvo predmetnih nekretnina stekli dosjelošću po tada važećim pravnim pravilima iz paragrafa 1.460 do 1.465, te paragrafa 1.472. Općeg građanskog zakonika, a koja pravna pravila se primjenjuju na temelju Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 1941. godine (Narodne novine, broj 73/91), odnosno po odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92 - dalje: ZOVO), a tužitelji i nasljeđivanjem, jer su ih posjedovali kao pošteni posjednici i bili u neprekidnom savjesnom posjedu predmetnih nekretnina u trajanju duljem od 70 godina, a utvrđujući da je postojao sporazum između F. N. i njene braće, jer ona zbog udaje inače ne bi bila obuhvaćena agrarnom odlukom, otklanjajući, ujedno, tvrdnju tuženika da su navedene nekretnine dane u prekarij.

Prvostupanjski se sud, pritom, pozvao i na čl. 128. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06 i 146/08 - dalje: ZV), odbijajući tužbeni zahtjev u dijelu u kojem traže utvrđenje prava suvlasništva, obrazlažući da je utvrđeno da je svaki od tužitelja vlasnik i posjednik realnog dijela nekretnina, a koji je u prostoru odvojen od preostalog dijela čestica. Ujedno je u odnosu na trećetužitelja odbijen tužbeni zahtjev na čest. zem. 2169/4 k.o. P., jer je utvrđeno da trećetužitelj nije u posjedu te nekretnine.

10.2. Preinačujući prvostupanjsku presudu, drugostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, utvrdivši prethodno, na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a. ZPP, da je prednica tuženika, kao podnositeljica agrarne prijave po Zakonu o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine D. iz 1930. („Službene novine“ broj 254 od 5. studenoga 1930.), vlasnica točno navedenih nekretnina u posjed kojih je stupila (oslanjajući se na izjavu K. N. da ne traži poboljšice sa nekretnina koje su ustupljene F.), a koja je preminula 1936., a njezin suprug osam dana kasnije, i njih je naslijedio sin u dobi od 16 godina za kojega nije dokazano je li imao kakva saznanja o navodnom sporazumu o diobi pa da bi, posljedično tome, mogao i ostvarivati svoja vlasnička prava na nekretninama koje su prema agrarnoj odluci pripale njegovoj majci. Stoga drugostupanjski sud smatra da faktična dioba predmetnih nekretnina u suvlasništvu prednika stranaka nije dokazana, a ujedno smatra pogrešnim i stav prvostupanjskog suda da su tužitelji i njihov prednik bili pošteni posjednici, jer su prednici stranaka kao suvlasnici predmetne nekretnine bili braća, zbog čega nema poštenja u posjedovanju pa nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 159. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (”Narodne novine”, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - dalje: ZVDSP). Pritom dodaje da pok. F. N. ne može biti tek formalno upisana kao vlasnica, a osobito ne može biti utvrđena vlasnicom ukoliko joj to pravo na temelju zakona ne bi pripalo pa smatra da odluka Sreskog suda predstavlja osnovu za stjecanje prava vlasništva u korist prednice tuženika, a naročito kod tvrdnje tužitelja da su njihovi prednici stekli vlasništvo razrješenjem agrarnih odnosa feudalnog karaktera ostvarenjem agrarnog maksimuma, što isključuje stjecanje prava vlasništva putem dosjelosti (u smislu da postojanje kmetskog odnosa isključuje stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti).

11. Pravno shvaćanje da tužitelji nisu ni po kojoj od istaknutih osnova stekli pravo vlasništva navedenih nekretnina, barem za sada, ne može se prihvatiti kao pravilno. 12.1. Prema odredbi čl. 36. ZOVO, koja odgovara čl. 128. ZVDSP, nasljednik stječe vlasništvo nasljeđivanjem stvari u času otvaranja nasljedstva.

12.2. Prema čl. 129. Zakona o nasljeđivanju objavljenoga u „Narodnim novinama“ broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13 i 33/05 - dalje: ZN, (čl. 128. i 135. ranijeg Zakona o nasljeđivanju objavljenoga u „Službenom listu FNRJ“ broj 20/55, „Službenom listu SFRJ“ broj 12/65, „Narodnim novinama“, broj 52/71, 47/78, 71/91, 37/94, 56/00) u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo.

12.3. Prema odredbi čl. 72. ZOVO, savjesnost posjeda se pretpostavlja, a prema odredbi čl. 28. ZOVO nasljednik postaje savjestan od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavilac bio nesavjestan posjednik. Slična je odredba i st. 3. čl. 160. ZVDSP kojom je propisano da nasljednik postaje poštenim posjednikom od trenutka otvaranja nasljedstva i u slučaju kad je ostavitelj bio nepošteni posjednik, ali ne ako je nasljednik to znao ili morao znati.

13.1. U konkretnom slučaju tužitelji su zahtjevom tražili utvrđenje prava vlasništva, a kao pravnu osnovu stjecanja vlasništva naveli su, pored diobe između pravnih prednika i nasljeđivanja i dosjelost, tvrdeći da su i osobno stekli pravo vlasništva na spornim nekretninama dosjelošću (od trenutka kada su ih nasljeđivanjem stekli iza svojih pravnih prednika).

13.2. Nasljednik se postaje i nasljedno pravo stječe po zakonu, trenutkom smrti umrle fizičke osobe, a rješenje o nasljeđivanju u svojem je bitnom dijelu deklaratorne naravi jer se njime utvrđuje ono što se zbilo već u trenutku ostaviteljeve smrti tj. tko je postao njegov nasljednik i uz koje modalitete.

13.3. Sudovi su u postupku koji je prethodio reviziji raspravljali o načinu stjecanja vlasništva, ali samo u okviru pitanja jesu li diobom između tužiteljevih i tuženikovih pravnih predaka, nakon predmetne odluke Sreskoga suda, pravnim prednicima tužitelja, koje su oni naslijedili, pripale predmetne čestice, propuštajući pritom ispitati jesu li ispunjene i zakonom određene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću tužitelja neposredno (kvaliteta i trajanje posjeda, sposobnost tužitelja da budu vlasnikom stvari i dr.) od trenutka otvaranja nasljedstva do dana podnošenja tužbe, a koju su osnovu stjecanja prava vlasništva tužitelji također isticali tijekom postupka. Pritom se ukazuje da spisu predmeta, između ostalog, prileži pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskoga suda u Z. iza pok. N. M. pok. Š. poslovni broj O- 478/81 od 2. srpnja 1981. u kojemu su navedeni J. pok. M. i I. pok. M., kao i pravomoćno rješenje o nasljeđivanju Općinskoga suda u Zadru iza pok. S. N. pok. K. poslovni broj O-163/94 od 25. travnja 1994. iz kojega je vidljivo da je sin S. N. naslijedio osobni automobil, traktor, bačve, kosilicu, plug i prikolicu, a ne i nekretnine.

14.1. Kako sudovi nisu uopće ispitivali i ocijenili jesu li ispunjene pretpostavke za valjano stjecanje prava vlasništva dosjelošću tužitelja neposredno, a ne samo njihovih pravnih prednika, nije bilo uvjeta za preinačavanje drugostupanjske odluke, već je primjenom čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti i prvostupanjsku i drugostupanjsku odluku i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

14.2. U ponovljenom postupku sudovi će, u kontekstu gore navedenog, utvrditi jesu li ispunjene pretpostavke za valjano stjecanje prava vlasništva dosjelošću tužitelja, a sve u situaciji kada se poštenje nasljedničkog posjeda presumira, a njihov daljnji pošten i neprekidan posjed nije osporen te će, u skladu s navedenim, donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku.

Zagreb, 20. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Đuro Sessa, v.r.