REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4149/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja Branal, Trgovina in storitve d.o.o. iz Republike Slovenije, Postojna, Jenkova ulica 10 Podružnica Tršće, Tršće (Grad Čabar), Srednja Draga 1/1 (OIB:88008092197) kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Rađenović, odvjetnik u Jastrebarskom protiv tuženika Sunger Trade d.o.o. (OIB:13058525100) iz Mrkoplja, Sunger, Sunger 99, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3708/2022-2 od 16. svibnja 2023. kojom je potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-212/2021- 19 od 11. svibnja 2022., na sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-3708/2022-2 od 16. svibnja 2023. kojom je potvrđena i preinačena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, poslovni broj P-212/2021-19 od 11. svibnja 2022.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanje koje glasi:
„Kada dužnik posebne naknade za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem s ispunjenjem novčane obveze u poslovnim transakcijama iz čl. 13. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, pada u zakašnjenje?“
Kao razlog važnosti postavljenog pitanja tuženik navodi odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6511/2017 od 12. studenoga 2019. i Pž-4542/2021 od 13. prosinca 2021. Dostavlja i stajališta teorije u vidu članka dr. sc. ĐG.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Sud drugoga stupnja u pobijanoj odluci polazi od činjenice da je tužitelj podneskom od 25. lipnja 2021. preinačio tužbu tako da je zatražio i posebnu naknadu, pa pitanje dospijeća kamata veže uz takvu činjenicu. U odlukama na koje se poziva tužitelj činjenično i pravno stanje nije bilo isto. Prije svega, u tim odlukama nije izričito izraženo pravno shvaćanje koje bi bilo suprotno onom iz pobijane odluke. Osim toga, u tim je postupcima zahtjev za posebnu naknadu već bio sadržan u platnom nalogu, dok je u ovom slučaju zatražen tek kasnije tijekom postupka preinačenjem tužbe. Dakle, pravne i činjenične situacije iz ovoga postupka i postupaka u kojima su donesene odluke na koje se tužitelj poziva nisu istovjetne. Stoga nije bilo uvjeta za intervenciju ovoga suda, pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučeno kao u izreci.
Zagreb, 20. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa