- 1 -              Revd 4214/2023-2

Broj: Revd 4214/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. A., iz Egipta, OIB ..., zastupane po punomoćniku R. M.-B., odvjetniku u P., protiv tuženika D. C., iz S., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima M. J., odvjetniku u Z. i T. S. M., odvjetnici u P., radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju i dr., odlučujući o prijedlozima tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-579/2023-2 od 22. svibnja 2023. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1268/17-204 od 13. ožujka 2023., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e:

I. Odbijaju se prijedlozi tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja.

II. Odbacuju se prijedlozi tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih ljudskih prava.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio dva prijedloga za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske odluke naznačene u uvodu ovog rješenja.

2. Postupajući sukladno odredbi čl. 385.a st. 1. i čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske ocijenilo je da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije.

3. U prvom prijedlogu tuženik postavlja dva pitanja, te je ovaj sud u odnosu na prvo pitanje naznačeno u tom prijedlogu ocijenio da ne predstavlja pravno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Pitanje koje se postavlja mora se odnositi na određeno pravno shvaćanje u primjeni konkretne pravne norme izraženo u pobijanoj odluci, te mora biti jasno i određeno i ne može ostavljati dvojbe o tome o čemu bi ovaj sud trebao izraziti svoje shvaćanje koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Za drugo pitanje u tom prijedlogu tuženik nije dao razloge važnosti, te je ocjena suda da se ne radi o pitanju koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4.1. U drugom prijedlogu tuženik postavlja osam pitanja, od kojih prvo pitanje nije važno za odluku u sporu jer se pobijana odluka temelji na zaključku da je predmetni ugovor ništetan zbog nesposobnosti za rasuđivanje pok. ugovarateljice u vrijeme zaključenja ugovora. Stoga pozivanje tuženika na odluke revizijskog suda Rev-1728/18 od 15. prosinca 2021., Rev-2425/19 od 9. lipnja 2021., Rev-207/10od 24. veljače 2010. i sjednicu Građanskog odjela od 14. studenog 2013. Su-IV-127/13 nije od utjecaja.

4.2. Drugo pitanje nije bilo predmet razmatranja drugostupanjskog suda jer se navedeno nije isticalo kao žalbeni razlog. Treće pitanje nije bilo predmet razmatranja u postupku niti je to bio žalbeni razlog. Stoga se ne radi o pitanjima iz čl. 385.a st. 1. ZPP.

4.3. Za četvrto pitanje odgovor proizlazi iz zakonskih odredaba ZPP, a pri tom treba reći da se navedeno u smislu povrede postupka nije isticalo kao žalbeni razlog. Odluka Vrhovnog suda Rev-x-755/15 od 13. listopada 2015. na koju se poziva tuženik odnosi se na postupanje drugostupanjskog suda u situaciji kada koristi ovlaštenje iz čl. 373.a ZPP, tako da ista nije primjenjiva u konkretnom slučaju. Stoga se ne radi o važnom pitanju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

4.4. Za peto pitanje za koje tuženik navodi da se radi o pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda i poziva se odluke viših sudova, nisu dati odgovarajući razlozi važnosti. Odluka Županijskog suda u Splitu Gž R-1190/2022 od 8. prosinca 2020. (prema onome što se navodi u prijedlogu kao citat iz te odluke jer uz prijedlog nije dostavljena ta odluka, a ovaj sud odluku s tim brojem i datumom kako je naznačena u prijedlogu nije mogao naći ni u e-Spisu niti u Supranovi) i odluka Visokog trgovačkog suda RH Pž-8822/13 od 2. prosinca 2013. ne predstavljaju razlog važnosti jer u njima nije izraženo pravno shvaćanje u odnosu na naznačeno pitanje, te po ocjeni ovog suda ne radi se o pitanju koje bi bilo važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP.

4.5. Za šesto pitanje za koje tuženik navodi da se radi o pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, treba reći da taj navod tuženika ne dokazuje važnost pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava, i razlozi koje iznosi nisu dostatni za zaključak da bi bile ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pri čemu ni sam ne navodi da bi makar praksa viših sudova bila nejedinstvena.

4.6. Za sedmo pitanje treba reći da isto polazi od pogrešne pretpostavke da je bilo provedeno nadvještačenje po jednom vještaku individualno, jer je sud odredio novo vještačenje po ustanovi koja je navela da nije potrebno konzilijarno vještačenje, tako da se ne radi o pitanju koje bi bilo važno za odluku u sporu. Isto tako, ni osmo pitanje nije od utjecaja za odluku u sporu, s obzirom na utvrđenje ništetnosti ugovora zbog nesposobnosti za rasuđivanje pok. ugovarateljice.

5.1. Iz sadržaja oba prijedloga proizlazi da su isti sastavljeni i u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP kojom je propisano da će se revizija dopustiti ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku. Tuženik je u svojim prijedlozima naveo da mu je povrijeđeno pravo na pošteno i nepristrano suđenje, pravo na sud i pristup sudu, pravo na djelotvorno pravno sredstvo, pravo na pravnu sigurnosti i legitimno očekivanje, pravo na jednakost pred zakonom, pozivajući se odredbe čl. 29. st. 1., čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, čl. 6. st. 1., čl. 13., čl. 14. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čl. 1. Protokola br. 12 uz Konvenciju.

5.2. Prvenstveno valja reći da tuženik, što se tiče povreda za koje navodi da su učinjene u prvostupanjskom postupku, nije dokazao da je iscrpio pravni put. Ocjena je ovog suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava bila povrijeđena temeljna ljudska prava na koja se poziva. Pri tome se posebno naglašava da u primjeni članka 385.a st. 2. ZPP st. 2. čl. 385.a ZPP, ne treba svaku nezakonitost olako proglašavati očitom i time pretjerano širiti privatnu funkciju revizije po dopuštenju, jer i ta revizija ima javnu funkciju (kao što je imala i izvanredna) koja funkcija je primarno vezana uz donošenje presuda s precedentnim učinkom, a ne uz kontrolu zakonitosti. Stoga nije svaka nezakonitost ili nepravilnost u radu suda ujedno i povreda temeljnoga ljudskog prava. Navedeno primijenjeno na okolnosti konkretnog slučaja, a imajući u vidu činjenična utvrđenja u postupku pred nižestupanjskim sudovima (koja ne mogu biti predmet preispitivanja u ovom stadiju postupka), sadržaj prijedloga tuženika ne upućuje na vjerojatnost povrede temeljnih ljudskih prava na koja se poziva, koja bi opravdavala intervenciju najvišeg suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno bila razlog za dopuštenje revizije.

6. Slijedom navedenog, kako nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem su prijedlozi koncipirani u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 7. veljače 2024.

                                                                                                                Predsjednica vijeća:

              Renata Šantek, v.r.