REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3898/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. G. iz T., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica J. S., odvjetnica u B. n. M., protiv 1. tuženice S. G. iz T., OIB: …, 2. tuženice P. G. iz T., i 3. tuženice B. R. iz T., (sve kao nasljednice I. G., a on kao nasljednik R. G.), zastupane po punomoćnici A. Š., odvjetnici u Z. te 4. tuženika Lj. G. iz T., OIB: … (kao nasljednika R. G., I.), radi utvrđenja, odlučujući o prijedlogu 1. – 3. tuženica za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-808/2022-3 od 23. svibnja 2023., kojom su potvrđeni presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, broj P- 1215/2021-19 od 5. srpnja 2022., na sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog 1. – 3. tuženica za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog 1. – 3. tuženica za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tuženice S. G., P. G. i B. R. (dalje: tuženice) podnijele su ovom sudu prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž- 808/2022-3 od 23. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, broj P-1215/2021-19 od 5. srpnja 2022., postavljajući tri pitanja koja drže važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Je li tužitelj mogao steći više prava nego li je imao njegov pravni prednik?
2. Je li diobeni zapisnik iz 1961. jasan i nedvosmislen, odnosno valjani pravni temelj stjecanja prava vlasništva u odnosu na djedove stranaka?
3. primjenjuje li se na odluku o zahtjevu tužitelja Zakon o obveznim odnosima, Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima koji je stupio na snagu 1. 1. 1997. ili raniji OGZ?"
2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatraju važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagateljice se u odnosu na postavljena pitanje pozivaju na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-III103/2008 od 14. lipnja 2011. i na raniju odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici u istoj pravnoj stvari (Gž-3/2021 od 1. lipnja 2021.). Tuženici navode da su im donošenjem pobijane presude povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom – pravo na jednakost pred zakonom, posebice prava stranaca i građana RH te pravo na pravično suđenje (čl. 14., 26. i 29. Ustava Republike Hrvatske - "Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav).
3. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj predlaže isti odbiti.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i st. 2. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 - službeni pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP) revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja istaknuta u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, tuženice postavljaju pitanja vezana za činjenice spora i opširno obrazlažu zašto smatraju da su odlučne činjenice pogrešno utvrđene, odnosno da na iste nije pravilno primijenjeno materijalno pravo prilikom donošenja pobijane presude, ali ne izlažu razloge važnosti pitanja i odgovora na ta pitanja u smislu odredbe čl. 385.a ZPP. Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske na koju se tuženice pozivaju donesena je u nepodudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, a ranija odluka u istoj pravnoj stvari kojom je ukinuta donesena prvostupanjska presuda i predmet vraćen na ponovan postupak također ne predstavlja razlog važnosti u smislu odredbe čl. 385.a. ZPP.
5. Nadalje, predlagateljice su navele da im povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom – pravo na jednakost pred zakonom i pravo na nepristrano i pravično suđenje (čl. 29. Ustava). Međutim, ovaj sud u tvrdnjama o arbitrarnosti pobijane drugostupanjske odluke ne nalazi da bi se radilo o povredi takve naravi i intenziteta da bi za posljedicu imalo povredu temeljnog prava. Naime, arbitrarnim se može ocijeniti pojedinačni akt pri čijem je donošenju njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim. Iz osporenih presuda razvidno je da je prvostupanjski sud proveo postupak i izveo dokaze na način utvrđen mjerodavnim postupovnim zakonskim odredbama. Također je razvidno da su podnositeljice bile u mogućnosti pratiti postupak i sudjelovati u njemu uz odgovarajuću stručnu pomoć te poduzimati sve zakonom dopuštene postupovne radnje i ulagati pravne lijekove, dok je osporena odluka donesena u skladu s mjerodavnim pravom Republike Hrvatske, a pravno stajalište i primjenu zakona drugostupanjski sud obrazložio je na valjan i prihvatljiv način.
Dakle, predlagateljice nisu učinile vjerojatnim da bi im osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bilo povrijeđeno koje gore navedeno temeljno Ustavom zajamčeno pravo.
6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 20. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
