REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3478/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice S. K. iz Z., OIB: ... i 2. tužitelja B. M. iz Z., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., Ministarstvo obrane, Z., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2133/2022- 2 od 11. srpnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu broj Pr-20/2018-39 od 2. ožujka 2022., u sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije se odbija.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na prijedlog tuženice.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
2. Tužitelji u odgovoru na prijedlog osporavaju navode tuženice i predlažu prijedlog odbiti, uz naknadu troškova odgovora na prijedlog.
3. Tuženica je u prijedlogu postavila pravno pitanje koje glasi:
„Može li se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena koje djelatna vojna osoba utroši radi pripremnih radnji, prilikom isplate plaće vrednovati kao redovno radno vrijeme i platiti djelatnoj vojnoj osobi po satnici redovnog rada?“,
a kao razlog njegove važnosti tuženica je navela da je o navedenom pravnom pitanju revizijski sud zauzeo shvaćanje u odluci broj Revr 466/2007 od 5. rujna 2007., a predmetna odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse revizijskog suda, te da je Vrhovni sud Republike Hrvatske za navedeno pravno pitanje svojim rješenjem broj Revd 136/2023 od 8. veljače 2023. dopustio reviziju tuženice.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja da im se plati sat vremena dnevno ranijeg odnosno kasnijeg dolaska /odlaska na posao, tvrdeći da su morali dolaziti 30 minuta prije početka radnog vremena radi zaduženja oružja i ostalih pripremih radnji, te da im je nakon završetka smjene bilo potrebno još 30 minuta radi razduženja oružja i ostale opreme.
5. Drugostupanjski sud je prihvatio odluku nižeg suda utemeljenu na provedenom vještačenju i sačinjenom obračunu i izračunu na način da je utvrđena visina plaće tužitelja za 30 minuta prije početka smjene i 30 minuta nakon završetka smjene (turnusa), odnosno 1 sat po svakoj smjeni (turnusu), po cijeni sata redovnog rada, kao i dodatke na plaću ovisno kada je taj rad odrađen (subotom, nedjeljom ili blagdanom).
6. Postupajući u skladu s odredbom članka 385.a i članka 387. ZPP revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje koje je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, pitanje vrednovanja vremena provedenog na radu u trajanju dužem od formalno propisanog radnog vremena i njegova vrednovanja prilikom isplate, pri čemu tuženica ističe da su nižestupanjske presude utemeljene na shvaćanju suprotnom od onoga izraženoga u odluci ovog revizijskog suda broj Revr 466/2007 od 5. rujna 2007., tuženicu se upućuje na dio obrazloženja drugostupanjske presude koji glasi: „Polazeći od pravnog shvaćanja izraženog u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr- 466/07 od 5. rujna 2007., prema kojemu se vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena radi zaduženja i razduženja po obavljenom poslu ne može podvesti pod pojam prekovremenog rada, već se može vrednovati, odnosno honorirati po osnovi rada u smjenama i rada u turnusima ... pravilno je prvostupanjski sud ... prihvatio tužbeni zahtjev“. Dakle, suprotno navodima tuženice iz prijedloga kako su nižestupanjske presude utemeljene na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s onim iz odluke ovog revizijskog suda broj Revr- 466/07 od 5. rujna 2007., one su donesene upravo pozivom na pravno shvaćanje iz te odluke, na koju se nižestupanjski sudovi izričito i pozivaju (tako i ovaj sud u odlukama broj Revd 4767/2021-2 od 13. srpnja 2022., Revd 4255/2021-2 od 5. listopada 2021.).
7. Isto tako pozivanje tuženice na rješenje broj Revd 136/2023-2 od 8. veljače 2023. kojim je dopušteno podnošenje revizije tuženici za identično pravno pitanje, nema značaj određeno izloženih razloga važnosti u smislu odredbe članka 387. ZPP jer u tom rješenju nije zauzeto shvaćanje koje bi davalo odgovor na postavljeno pitanje, a koje bi bilo različito od shvaćanja suda u pobijanoj presudi.
8. Kako nije točno ono što tuženica tvrdi u prijedlogu - da su nižestupanjske presude utemeljene na shvaćanjima koja nisu podudarna sa shvaćanjima ovog revizijskog suda, postavljeno pitanje nije važno u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP, te je valjalo na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP, riješiti kao u izreci.
9. Tužiteljima nisu dosuđeni troškovi sastava odgovora na prijedlog tuženice za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila potrebna prilikom donošenja odluke o prijedlogu (članak 155. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 166. ZPP).
Zagreb, 20. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
