REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3924/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. Š. F. iz B., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik S. S., odvjetnik u P., protiv tuženice Opće bolnica P., P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnica T. T., odvjetnica u P., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž R- 241/2023-2 od 25. travnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli- Pola broj Pr-24/18 od 4. kolovoza 2022., ispravljenog rješenjem istoga suda broj Pr- 24/18 od 1. rujna 2022., u sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e :
I. Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljeno pitanje.
II. Odbacuje se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Županijskog suda u Splitu broj Gž R-241/2023-2 od 25. travnja 2023., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-24/18 od 4. kolovoza 2022., ispravljenog rješenjem istoga suda broj Pr-24/18 od 1. rujna 2022.
2. U prijedlogu postavlja pitanje koje glasi:
„Može li odluka Vrhovnog suda kojom se jasno utvrđuje obveza sudova u primjeni KU, njegovih dopuna i tumačenja Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredaba KU, a koja je suprotna dosadašnjoj sudskoj praksi i odlukama općinskih i županijskih sudova, predstavljati osnovani razlog za ponavljanje postupka?“.
3. Tuženica se poziva i na odredbu članka 385.a stavak 2. ZPP koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda u vidu prava na pravično suđenje. U tom smislu postavlja pitanja koja glase:
„Je li ostvarena gruba povreda postupovnog prava, koja ugrožava pravnu sigurnost uz povredu prava stranke na pravičan sudski postupak u okolnostima u kojima je drugostupanjski sud pri odlučivanju o žalbi tuženika počinio očitu pogrešku u prosudbi o tome da li odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske predstavlja odluku nadležnog tijela koje je pravomoćno riješilo prethodno pitanje (procijenivši da se ne radi o prethodnom pitanju i da odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske ne predstavlja odluku nadležnog tijela kojom je naknadno riješeno prethodno pitanje), pri čemu je zbog takve očite pogreške drugostupanjski sud pri odlučivanju o žalbenim razlozima propustio uzeti u obzir sve relevantne činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za ocjenu žalbenih razloga protiv prvostupanjske odluke, a obrazloženje drugostupanjske odluke ne sadrži obrazloženje niti ocjenu žalbenih navoda koji su od odlučnog značaja, niti jasne razloge iz kojih se može provjeriti na kojim utvrđenjima i uvjerenjima je sud temeljio svoju ocjenu o (ne)osnovanosti žalbe tuženika protiv prvostupanjske odluke?
Da li se radi o povredi prava stranaka na pravično suđenje ako sud ne primjenjuje ugovorne odredbe koje su stranke među sobom zaključile, dodatke ugovoru, kao niti tumačenje tih odredbi koje ima snagu odredaba ugovora?“.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da postavljeno pravno pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer o tome predstavlja li nešto prethodno pitanje, odnosno novu činjenicu ili dokaz kao razlog za ponavljanje postupka odlučuje se na temelju činjenica iznesenih u prijedlogu za ponavljanje postupka. Dakle, odluka o tome prvenstveno ovisi o činjenicama svakog konkretnog slučaja. Osim toga, u konkretnom slučaju sud u pobijanoj odluci zaključuje da bi se radilo o pogrešnoj primjeni materijalnog prava jer je nakon donošenja pravomoćne odluke promijenjena sudska praksa, što da nije zakonom propisan razlog za ponavljanje postupka.
6. Naime, saznanje tuženice za odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske nakon pravomoćnosti odluke u ovoj pravnoj stvari i gdje je zauzeto drugačije pravno shvaćanje u odnosu na predmet spora ne predstavlja novu činjenicu niti novi dokaz u smislu članka 421. stavak 1. točka 10. ZPP, a niti se radi o prethodnom pitanju da bi se pod tim osnovama moglo tražiti ponavljanje postupka. Takvo je pravno shvaćanje u skladu s pravnim shvaćanjem ovoga suda izraženom u rješenju broj Rev-450/1995 od 17. svibnja 1995. prema kojem razlog za ponavljanje postupka ne može biti izraženo pravno stajalište u sudskoj odluci ni u onom slučaju, kada ona predstavlja promjenu sudske prakse. Stoga je izraženo pravno shvaćanje iz pobijane odluke u skladu sa shvaćanjem ovoga suda, pa u odnosu na postavljeno pitanje nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP. Stoga je ovaj sud na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. i 2. ZPP riješio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
7. Tuženica se, kroz pitanja, poziva na odredbu članka 385.a stavak 2. ZPP koja daje mogućnost dopuštenja revizije u slučajevima povrede temeljnih ljudskih prava zajamčenim Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje. Međutim, s obzirom na gore izneseno nije učinila vjerojatnim da bi postojale osobito teške povrede odredaba postupka zbog kojih bi joj bila povrijeđena ova prava. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe članka 389.a stavak 3. ZPP te je odlučeno kao u točki II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 20. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.
