REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 4281/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Đura Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz Z., OIB ..., zastupan po Odvjetničkom društvu B. & Č. d.o.o. u Z., protiv tuženika N. N. C. d.o.o. iz Z., OIB ..., zastupan po punomoćnici I. S. G., odvjetnici u Z., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1/2023-3 od 17. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-527/2020. od 3. studenoga 2022., u sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 40.000,00 kuna odnosno 5.308,91 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom od 3. studenoga 2022. do isplate, kao i da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 4.444,00 kuna odnosno 589,82 EUR-a (točka I. izreke), dok je preostali dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 50.000,00 kuna odnosno 6.636,14 EUR-a odbijen (točka II. izreke).
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda suda prvog stupnja.
3. Protiv presude suda drugog stupnja prijedlog za dopuštenje revizije podnosi tuženik zbog pitanja:
„1. Može li sudska praksa u Republici Hrvatskoj odstupati u tolikoj mjeri od prakse Europskog suda za ljudska prava, u vidu ograničenja slobode izražavanja medija u odnosu na javno eksponirane osobe, ako se uzme u obzir stav prakse Europskog suda za ljudska prava da su granice prihvatljive kritike šire u slučaju same ličnosti istih, odnosno da ograničenja slobode izražavanja moraju biti strogo tumačena, a potreba za istima uvjerljivo utvrđena?
2. Može li prvostupanjski sud donijeti presudu kojom dosuđuje naknadu neimovinske štete u nerealno visokom iznosu, s obrazloženjem da je šteta navodno nastala uslijed naslova članka, točnije radi riječi „optužen“, odnosno može li sud diskrecijski odlučiti pogrešno tumačiti riječ u semantičkom smislu i na temelju svog tumačenja dosuditi naknadu štete?“,
ističući da se radi o pitanjima koja udovoljavaju uvjetima dopuštenosti iz čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje: ZPP).
3. Na prijedlog nije odgovoreno.
4. Prijedlog nije osnovan.
5. U ovoj odštetnoj parnici sudovi su utvrđivali odštetnu odgovornost tuženika kao nakladnika zbog nanošenja neimovinske štete koju trpi zbog napisa u tjedniku kojeg izdaje tuženik.
Odgovor na pitanja koja postavlja tuženik leže isključivo u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja kako glede postojanja odštetne odgovornosti tako i visine štete koja se u određenoj mjeri mora individualizirati s obzirom na okolnosti povrijeđenog dobra i intenzitetu neimovinske štete koju tužitelj trpi štetnom radnjom.
Stoga pitanja ne sadrže onaj stupanj nema onaj stupanj univerzalnosti koji je nužan u smislu odredbe čl. 385.a ZPP-a koji bi doveo do dopuštanja podnošenja revizije i odluke ovog suda u koja bi se povodom dopuštenog pitanja iznjedrila pravno shvaćanje kojim bi se ujednačila sudska praksa, osigurala jedinstvena primjena zakona ili razvilo pravo kroz sudsku praksu i koje bi u budućnosti riješilo svaki takav isti procesnopravni ili materijalnopravni prijepor.
6. Zbog svega gore navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a.
Zagreb, 20. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina, v.r.
