- 1 -              Rev 4486/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4486/2019-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. K. iz K. K., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u N. G., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-184/2018-3 od 4. travnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-937/16 od 17. studenoga 2017., u sjednici održanoj 7. veljače 2024.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tuženice, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-184/2018-3 od 4. travnja 2019. i presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-937/16 od 17. studenoga 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužitelju na ime neisplaćenih dodataka na plaću bruto iznos 161.384,87 kn s pripadajućim zateznim kamatama na pojedine mjesečne iznose navedene u izreci presude (toč. I. izreke), te mu naknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 53.625,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, a kako je to pobliže navedeno u toč. II. izreke.

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tuženica pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP).

 

4. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju te preinačiti pobijanu presudu na način da tužbeni zahtjev bude u cijelosti odbijen kao neosnovan, podredno, ukinuti nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

5. U odgovoru na reviziju tuženice tužitelj je predložio istu odbaciti kao nedopuštenu, odnosno odbiti kao neosnovanu.

 

6. Revizija je osnovana.

 

7. U povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 392.a st. 2. ZPP). U reviziji tuženica je postavila pravno pitanje koje se u bitnom svodi na slijedeće:

 

"Može li se tužitelju sve vrijeme provedeno u višednevnoj službi na brodu nakon redovnog radnog vremena priznati kao prekovremeni rad?".

 

8. Što se tiče razloga važnosti u smislu st. 3. čl. 382. ZPP tuženica ukazuje na odluku ovog suda broj Revr 1015/15-2 od 5. listopada 2016.

 

9. Predmet spora je zahtjev za isplatu dodataka na plaću za prekovremeni rad, za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i u smjenama u razdoblju od siječnja 2005. do veljače 2008., koji rad je tužitelj obavljao kao policijski službenik MUP-a RH, Policijske uprave ..., Postaje pomorske policije S., time da je utvrđeno da je njegov rad organiziran na način da se upućuje na višednevne službe na moru, da je tužena na temelju izvještaja sastavljenih na temelju navedenih radnih naloga vodila evidenciju rada tužitelja i izdavala naloge za obračun plaće, da tuženica nije donijela rješenje o preraspodjeli radnog vremena tužitelja o korištenju slobodnih dana, te o radu u turnusu, da je tužena upućivala tužitelja kao pomorskog policajca detaljno opisanim radnim nalozima na višednevne plovidbe, za koje vrijeme da je tužitelj morao biti na moru. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili zahtjev tužitelja u cijelosti jer su ocijenili da tužitelju pripada pravo na dodatke na plaću za obavljeni rad sukladno propisima Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 64/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04 i 137/04), Zakona o pomorskoj policiji ("Narodne novine", broj 129/00 i 41/08), te čl. 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 92/04, 141/04 i 150/04). Pritom su sudovi zaključili da tužitelju pripada pravo na plaćanje s osnove prekovremenog rada za sve vrijeme provedeno na brodu preko 40 sati, time da navedeno shvaćanje u bitnom temelje na činjenici da tužitelj nije imao mogućnost napuštanja mjesta rada za vrijeme plovidbe.

 

10. Ispitujući pobijanu presudu u dijelu koji se pobija revizijom i samo zbog pravnog pitanja navedenog u reviziji, a sukladno odredbi čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud je ocijenio da je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova nepodudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u više odluka, pa tako i pravnom shvaćanju navedenom u odluci broj Revr 1085/13-2 od 25. siječnja 2017. (u činjenično i pravno podudarnom predmetu), a koje glasi:

 

"Prema pravnom shvaćanju ovog suda nije životno prihvatljivo da bi efektivni rad djelatnika trajao neprekidno 24 sata dnevno, više dana uzastopno (u tom smislu i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Revr 753/09-2 od 17. studenoga 2009.). Naime, životno i logično da djelatnik koji zbog naravi posla ne smije ili ne može napustiti brod tijekom višednevnih službi na moru ima slobodno vrijeme odnosno vrijeme za odmor u trajanju od osam sati. Tako provedeno vrijeme izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč tome što tužitelj ne može napustiti mjesto rada, ne može se smatrati prekovremenim radom."

 

U tom smislu i ovaj sud u Rev 487/2023-2 od 22. studenoga 2023.

 

11. Slijedom izloženog, nema uvjeta za preinaku pobijane presude jer zbog pogrešne primjene materijalnog prava činjenično stanje je ostalo nepotpuno utvrđeno budući nisu utvrđene odlučne činjenice – stvarno odrađeni sati rada te vrijeme odmora tužitelja.

 

12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP, nižestupanjske presude valjalo je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Zagreb, 7. veljače 2024.