Poslovni broj: Gž-2247/2023-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke kojeg je izradila viša sudska savjetnica Helena Silić Ivanković, u pravnoj stvari tužitelja M. K., OIB:…, iz Z., kojeg zastupa punomoćnica S. D., odvjetnica u Z., protiv 1. tuženog Grada Z., OIB:…, Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. & L. d.o.o., Z., i 2. tuženog Z. H d.o.o., P. Z. C., OIB:…, Z., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. i G. d.o.o., Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama 1. tuženog Grada Z. i 2. tuženog Z. H. d.o.o. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-943/2011 od 19. svibnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe 1. tuženog Grada Z. i 2. tuženog Z. H. d.o.o. kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-943/2011 od 19. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom odlučeno je kako slijedi:

"Nalaže se 1. i 2. tuženicima solidarno naknaditi tužitelju iznos 15.100,59 kn sa zateznim kamatama i to na iznos:

- 8.900,00 kn po osnovi neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, tekućim od 28. veljače 2011. do isplate;

- 250,00 kn po osnovi imovinske štete, tekućim od 7. veljače 2009. do isplate;

- 250,00 kn po osnovi imovinske štete, tekućim od 19. ožujka 2009. do isplate;

- 25,00 kn po osnovi imovinske štete, tekućim od 8. svibnja 2009. do isplate;

- 25,00 kn po osnovi imovinske štete, tekućim od 3. veljače 2009. do isplate;

- 420,00 kn po osnovi nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć), tekućim od 19. svibnja 2022. do isplate;

- 687,29 kn po osnovi imovinske štete (izgubljena zarada), tekućim od 16. veljače 2009. do isplate;

- 2.571,94 kn po osnovi imovinske štete (izgubljena zarada), tekućim od 16. ožujka 2009. do isplate i

- 1.971,36 kn po osnovi imovinske štete (izgubljena zarada), tekućim od 16. travnja 2009. do isplate, te naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 34.230,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2022. do isplate, sve po kamatnoj stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja je do 31. srpnja 2015. određena, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te nadalje, od 1. kolovoza 2015. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku 15 dana."

2. Protiv citirane odluke žali se 1. tuženi Grad Z. zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, a koji su žalbeni razlozi predviđeni odredbom članka 353. stavka 1. točaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19.; dalje: ZPP-a), predlažući ovom sudu presudu preinačiti na način da u cijelosti odbije tužbeni zahtjev u odnosu na njega kao 1. tuženika, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2.1. Protiv citirane odluke žali se i 2. tuženi Z. H. d.o.o. i to zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a, predlažući ovom sudu da istu preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba 1. tuženog Grada Z. nije osnovana.

3.1. Žalba 2. tuženog Z. H. d.o.o. također nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u okviru propisanom odredbom članka 365. stavka 2. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske oduke iz razloga kako slijedi.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete koju da je pretrpio nakon što je 15. siječnja 2009. kao vozač osobnog automobila, zbog prekrivenosti kolnika ledom i snijegom, izgubio nadzor nad vozilom, izletio s ceste i udario u betonski stup.

6. Prvotno je za navesti da, suprotno žalbenim navodima 2. tuženog Z. H. d.o.o., u postupku pred prvostupanjskim sudom nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Za postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a potrebno je da je izreka presude nerazumljiva ili da proturječi sama sebi ili razlozima presude, da presuda uopće nema razloga ili su ti razlozi nejasni i nerazumljivi, odnosno da postoji proturječnost o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Izreka pobijane presude je jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Razlozi pobijane presude su jasni, jer se iz njih bez dvojbe može iščitati kakav zaključak je prvostupanjski sud izvodio o postojanju odlučnih činjenica i iz kojih dokaza, a ne postoji ni proturječje o odlučnim činjenicama između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Nadalje, s obzirom da 2. tuženi Z. H. d.o.o. u žalbi posebno inzistira i na tome da ne postoji njegova odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja, a to iz razloga što nije obustavio ili neredovito obavljao svoju djelatnost u smislu odredbe članka 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11.; dalje: ZOO-a), za navesti je slijedeće.

7.1. Odredbom članka 1084. ZOO-a propisano je da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju svoju djelatnost. Odgovornost osobe na koju upućuje odredba članka 1084. ZOO-a se, dakle, predmnijeva. Kako bi se oslobodila odgovornosti za štetu, ta osoba je dužna dokazati da je šteta nastala bez njezine krivnje.

7.2. Odredbom članka 131. stavka 1. Odluke o komunalnom redu ("Službeni glasnik Grada Z.", br. 4/08.,5/08., 8/09., "Narodne novine", broj 113/10., "Službeni glasnik Grada Z.", br. 17/10., 5/11.) propisano je da snijeg i led s javnih površina (kolnika, staze na parkovnim površinama i slično) uklanja fizička osoba obrtnik ili pravna osoba kojoj je Grad povjerio uklanjanje snijega i leda, dok odredba stavka 2. istog članka propisuje da se snijeg uklanja kada napada do visine 5 cm, a ako pada neprekidno, da se mora uklanjati više puta.

7.3. Tijekom postupka, ali i u žalbi, 2. tuženi Z. H. d.o.o. tvrdi, a kojim se tvrdnjama pridružuje i 1. tuženi Grad Z., da se u noći s 14. na 15. siječnja 2009. na terenu nalazilo 9 ralica koje da su cijelu noć vršile raljenje snijega i posipavanje kolnika solju, nakon čega da nije bilo novih padalina, a iz čega da bi proizlazilo da je komunalna djelatnost uredno obavljana.

7.4. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, dokazi u vidu dnevnika baze zimske službe (list 58 spisa), naloga za rad na zadacima zimske službe (list 53 spisa) te Izvješća o izvršenom nalogu (list 56 spisa) ne mogu s uspjehom otkloniti odgovornost 2. tuženika, a posljedično ni 1. tuženika koji je 2. tuženiku povjerio obavljanje poslova uklanjanja snijega i leda za predmetni štetni događaj.

7.5. Naime, iz potvrde Državnog hidrometeorološkog zavoda (dalje: DHMZ-a) proizlazi da je na postaji Z.-M., a koja je postaja najbliža mjestu nastanka štetnog događaja, 15. siječnja 2009. iz noći pa sve do 8:30 sati zabilježeno padanje snijega, a da je u 7 sati visina snježnog pokrivača iznosila 11 centimetara. Iz naloga za rad na zadacima zimske službe i izvješća o izvršenom nalogu proizlazi da je vozač ralice reg. br. ZG … koji je, među ostalim, trebao proći i kroz ulicu u kojoj se dogodio štetni događaj, krenuo na zadatak 14. siječnja 2009. u 20:03 sati, a da je rad završio 15. siječnja 2009., odnosno na dan nastanka štetnog događaja, u 6:28 sati, dakle završio je rad prije prestanka padalina u 8:30 sati. Povrh navedenog, iz spomenutog izvješća o izvršenom nalogu ne proizlazi da bi ulica u kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja uopće bila očišćena u gore spomenutom periodu, a to iz razloga što su za sve druge prijeđene ulice navedene i površine čišćenja, dok su za ulicu spomenute vrijednosti označene nulom. Iz dnevnika baze zimske službe proizlazi da je vozilo (ralica) iste registarske oznake na dan štetnog događaja ponovno bila u prometu sa zadatkom raljenja od 8:15 sati do 11:35 sati, a što bi išlo u prilog navodima tuženika da je snijeg očišćen nakon prestanka padalina, a prije nastanka predmetnog štetnog događaja, međutim, za navedeni vremenski period spisu nije priloženo izvješće o izvršenom nalogu iz kojeg bi se moglo iščitati je li tada očišćena i ulica u kojoj je došlo do predmetnog štetnog događaja, posebno imajući u vidu da iz naprijed spomenutog izvješća o izvršenom nalogu za vrijeme od 20:03 sati (14. siječnja) do 6:28 sati (15. siječnja) proizlazi da upravo ta ulica nije bila čišćena.

7.6. Kada se sve navedeno dovede u vezu s iskazom tužitelja te podatkom iz Zapisnika o očevidu da je kolnik bio prekriven snijegom, proizlazi da tuženici nisu ispunili svoje naprijed opisane obveze održavanja javne površine, ili barem nisu dokazali da su ih ispunili, pri čemu su žalbeni navodi 1. tuženika o tome da su policijski službenici na dan štetnog događaja svojim automobilom bez problema izišli na mjesto štetnog događaja u potpunosti irelevantni, posebno imajući u vidu i to da u ovoj fazi postupka nije sporno da je automobil tužitelja bio opremljen propisanom zimskom opremom.

8. Nadalje, odredbom članka 1100. ZOO-a propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

8.1. S obzirom da tuženici u svojim žalbama posebno obrazloženo ne osporavaju visinu dosuđene pravične novčane naknade nego tek paušalno navode da je ista dosuđena u previsokom iznosu, ovaj sud smatra potrebnim navesti samo da je dosuđeni iznos na ime pravične novčane naknade primjeren specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, uvažavajući brojnost povreda i njihov lokalitet, tijek liječenja, fizičke bolove, strah, trajne posljedice, i sve ostale kvalifikatorne okolnosti koje utječu na težinu povrede i visinu naknade, dok će dodatno obrazlaganje zbog suvišnosti biti izostavljeno.

9.1. tuženik, pak, posebno osporava iznos koji je tužitelju dosuđen s osnova naknade izgubljene zarade zbog privremene nesposobnosti za rad, a to iz razloga što smatra da tužitelju naknada izgubljene zarade nije trebala biti obračunata prema planiranom rasporedu rada sačinjenom od strane MUP-a kao tužiteljevog poslodavca već da mu je trebala biti obračunata u iznosu pretpostavljene plaće koju bi tužitelj primio da mu se svi sati rada obračunavaju kao redovan rad. Takvi žalbeni navodi tužitelja su u cijelosti neosnovani, a sve iz razloga kako slijedi.

9.1. Odredba članka 1090. ZOO-a propisuje da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u onom iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja, dok odredba članka 1095. stavka 1. ZOO-a regulira situaciju u kojoj oštećenik kao osoba kojoj je nanesena tjelesna ozljeda ili je narušenog zdravlja gubi zaradu zbog nesposobnosti za rad tijekom liječenja i to na način da je onaj koji je odgovoran za štetu dužan oštećeniku naknaditi zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad.

9.2. Šteta zbog gubitka zarade iz radnog odnosa ne očituje se samo gubitkom plaće kao stalnog oblika primanja iz radnog odnosa već se može očitovati i gubitkom drugih primanja, primjerice primanja iz prekovremenog rada, dnevnica i slično. Imajući u vidu naprijed citirane materijalnopravne odredbe, razvidno je da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je tužitelju dosudio naknadu štete s osnova izgubljene zarade na temelju varijante nalaza i mišljenja vještaka sačinjene sukladno planiranom rasporedu rada za tužitelja dostavljenog od strane tužiteljevog poslodavca. Naime, iz spomenutog rasporeda rada razvidno je da bi tužitelj, da nije bilo štetnog događaja, u utuženom razdoblju, osim redovnog rada obavljao i rad u turnusu, noću, subotom i drugo pa se jedino obračunom naknade štete s osnova izgubljene zarade na temelju dostavljenog rasporeda rada tužitelju može osigurati potpuna naknada štete u smislu naprijed citiranih odredaba materijalnog prava.

10. Na koncu je još za navesti da tuženici nisu posebno obrazloženo osporavali odluku prvostupanjskog suda o troškovima postupka.

11. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Split, 20. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Boris Mimica, v. r.