Poslovni broj Gž 99/23-3
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Svjetlane Pražić i članice vijeća Kristine Vukelić Aničić, u pravnoj stvari tužitelja G. R. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku G. L. odvjetniku iz D., protiv tuženika RH, OIB: ....., zastupano po ODO u D., Građansko-upranvi odjel, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Pn 69/21 od 7. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2023.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika RH, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli, poslovni broj Pn 69/21 od 7. prosinca 2022., u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 3.391,07 eur[1] / 25.550,00 kn (slovima: tritisućetristodevedesetjedan eur sedam centi / dvadesetpettisućapetstopedeset kuna) kao i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke.
II.Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, preinačuje se citirana prvostupanjska presuda u točki I. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu za iznos od 484,44 eur / 3.650,00 kn (slovima: četiristoosamdesetčetiri eura četrdesetčetiri centa / tritisućešestopedeset kuna), sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i sudi:
Odbija se tužitelj G. R. sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim koji glasi: „Nalaže se tuženici RH, OIB ..., u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, tužitelju G. R., OIB ....., isplatiti iznos od 484,44 eur / 3.650,00 kn (slovima: četiristoosamdesetčetiri eura četrdesetčetiri centa / tritisućešestopedeset kuna), sa zateznom kamatom koja teče od 11. svibnja 2021. pa do isplate, a koja se obračunava, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu
.“
Obrazloženje
1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 3.875,51 eur / 29.200,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, točkom II. izreke naloženo da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 625,22 eur / 4.713,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
2.Protiv citirane presude, žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, u daljnjem tekstu ZPP-a).
3.Odgovor na žalbu nije podnesen.
4.Žalba tuženika je djelomično osnovana.
5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu suda prvog stupnja u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.
6.Djelomičlno su osnovani navodi tuženika, kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava, iz razloga koji će se nastavno iznijeti.
7.Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od od 3.875,51 eur / 29.200,00 kn na ime naknade neimovinske štete nastale kao posljedice pritvaranja i vođenja kaznenog postupka u tijeku kojeg je tužitelj oslobođen.
8.Iz rezultata dokaznog postupka u bitnome proizlazi:
-da je tužitelj bio u pritvoru, odnosno istražnom zatvoru u trajanju od 73 dana i to od 8. veljače 2021. do 21. travnja 2021.,
-da je tužitelj lišen slobode temeljem rješenja istražnog suca poslovni broj Kir 45/21 od 9. veljače 2021., kojim mu je rješenjem određen istražni zatvor, produljen rješenjem istog suda od 24. veljače 2021., te ukinut rješenjem od 21. travnja 2021., -da je tužitelju ukinut istražni zatvor nakon što je presudom poslovni broj K 99/21 odbijena optužba protiv optuženika – ovdje tužitelja, a koja je postala pravomoćnom 21. travnja 2021.,
-da je kod tužitelja tijekom boravka u istražnom zatvoru bilo utvrđeno prisustvo virusa SARS-COV,
-da je tužitelj 11. svibnja 2021. uputio zahtjev za nagodbu o naknadi štete,
-da je Ministarstvo dopisom od 16. lipnja 2021. odgovoreno da tužitelju pripada iznos od 20.440,00 kn,
-da do podnošenja tužbe tužitelju ništa nije isplaćeno na ime naknade štete.
9.Polazeći od ovakvih utvrđenja, pravilnim drži ovaj sud stajalište prvostupanjskog suda u dijelu u kojem zaključuje da među strankama nije sporan osnov tužbenog zahtjeva, kao ni visina zahtjeva do 2.712,85 eur / 20.440,00 kn. Sukladno tome, pravilno je sud cijenio sadržaj čl. 14. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, dalje ZKP-a/08), čl. 480. st.1. t.1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06, dalje ZKP-a/97), čl. 19.st.1. i 1100. st.1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i dr., dalje ZOO-a), te utvrdio da tužitelju pripada pravo na novčanu naknadu.
10.1.Pored toga, odlučujući o visini predmetne naknade, osnovano sud prvog stupnja uzima u obzir duljinu trajanja lišenja slobode (73 dana), činjenicu da je tužitelj lišen slobode u dobi od 20 godina, da je sloboda jedno od temeljnih prava i sloboda zajamčena ustavom RH, da lišenje slobode predstavlja grub napad na slobodu i prava čovjeka, te da sama činjenica boravka u istražnom zatvoru, kao i nelagodnosti s time povezane, te da sve ove okolnosti opravdavaju dosudu pravične novčane naknade kao satisfakcija za duševne boli koju svaki prosječan čovjek trpi.
10.2.Shodno navedenom, ocjena je suda prvog stupnja da je primjerena novčana naknada po 1 danu u iznosu od 53,09 eur / 400,00 kn, pri čemu uvažava i Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH, posljedično čemu u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja. O pravu istog na zatezne kamate, sud odlučuje primjenom čl. 1103. i 1086. ZOO-a.
O troškovima postupka odlučuje primjenom čl. 154. st.1. i 155. ZPP-a.
11.Međutim, pravilno tuženik u žalbi upire na pogrešnu primjenu materijalnog prava u odnosu na samu visinu dosuđene pravične naknade, napose u kontekstu činjenice da nije proveden dokaz saslušanjem samog tužitelja kao stranke, odnosno da tijekom ovog postupka, nije nedvojbeno dokazano da bi tužitelj tijekom boravka u istražnom zatvoru, trpio posebne nelagodnosti, duševne bolove i sl., a koje bi eventualne okolnosti, mogle opravdati dosudu naknade u iznosu kako je to učinio prvostupanjski sud.
Kako, osim ranije navedenih činjenica, nisu utvrđene dodatne otegotne okolnosti koje bi opravdale dosudu pravične naknade u nekom većem iznosu, to je prosudba je ovog suda, da u konkretnom slučaju primjerena novčana naknada za proveden 1 dan u istražnom zatvoru za tužitelja, iznosi 46,45 eur / 350,00 kn, što znači da tužitelju pripada naknada u ukupnom iznosu od 3.391,07 eur / 25.550,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok se preostali dio dosuđenog iznosa naknade štete u visini od 484,44 eur / 3.650,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.
12.Slijedom prethodno izloženog, a napose cijeneći protek vremena, neutemeljenim drži ovaj sud žalbene tvrdnje tuženika u dijelu u kojem smatra da bi primjerena naknada za 1 dan u istražnom zatvoru iznosila 21,24 eur / 160,00 kn, pri čemu se poziva na praksu iz 2017.
13.U odnosu na odluku o parničnom trošku, valja reći da je ista prema prosudbi ovog suda ipak pravilna i utemeljena na zakonu.
Naime, iako je iz dosadašnjeg dijela obrazloženja razvidno da je djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, preinačena prvostupanjska presuda, u konačnici je tužitelj u ovoj parnici ipak uspio s pretežitim dijelom zahtjeva u omjeru od 94% (s osnovom u omjeru od 100%, a s visinom u omjeru od 88%, 100+88=188:2=94%),
Nastavno tome, stajalište je ovog suda, da tužitelju pripada pravo na cjelokupni parnični trošak sukladno čl. 154. st.5. ZPP-a, budući da u konačnici tužitelj ipak nije uspio samo sa razmjerno neznatnim dijelom svog zahtjeva.
14.Zbog svih iznesenih razloga, valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke u dosuđujućem dijelu za iznos od 3.391,07 eur / 25.550,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u odluci o parničnom trošku sadržanoj u točki II. izreke, sve primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.
Djelomičnim uvažavanjem žalbe tuženika, valjalo je preinačiti pobijanu presudu u točki I. izreke u preostalom dosuđujućem dijelu, primjenom primjenom čl. 373. t.3. ZPP-a, na način kako je to pobliže navedeno u točki II. izreke ove presude.
U Rijeci 20. prosinca 2023.
Predsjednica vijeća
Filka Pejković v.r.
