Republika Hrvatska
Županijski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 1
Poslovni broj: Gž Ovr-293/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Bjelovaru, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od suca Alena Goluba kao predsjednika vijeća, suca Antuna Dominka kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vesne Šuflaj Šestak kao članice vijeća u ovršnom predmetu ovrhovoditelja H. T. d.d., OIB: …, Z., zastupanog po punomoćnicima - odvjetnicima iz OD H. i p. d.o.o. u Z., protiv ovršenika T. B. iz S., OIB: …, radi naplate novčane tražbine, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2614/2009-13 od 27. studenog 2020., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 20. prosinca 2023.,
r i j e š i o j e
I.) Žalba ovrhovoditelja se uvažava kao osnovana pa se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2614/2009-13 od 27. studenog 2020. godine, u točki II. izreke, u dijelu u kojem je obustavljena ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovrv-8021/02 od 15. siječnja 2003. godine na stalnom novčanom primanju ovršenika
– plaći / mirovni.
II.) Prvostupanjsko rješenje u preostalom ne pobijanom dijelu točke II. izreke, i u točki I. izreke, ostaje neizmijenjeno.
Obrazloženje
1.) Rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Ovr-2614/2009-13 od 27. studenog 2020. godine obustavljen je postupak ovrhe određen rješenjem o ovrsi istog suda poslovni broj Ovr-2614/09 od 06. svibnja 2014. godine (točka I. izreke), i obustavljen je postupak ovrhe određen rješenjem o ovrsi istog suda poslovni broj Ovrv-8021/02 od 15. siječnja 2023. godine.
2.) Protiv navedenog rješenja, i to samo protiv odluke sadržane u točki II. izreke, žalbu izjavljuje ovrhovoditelj zbog apsolutno bitne povrede postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava pa predlaže da ju nadležni drugostupanjski sud uvaži tako da pobijano rješenje, u dijelu u kojem je obustavljena ovrha na stalnom novčanom primanju (plaći / mirovini) ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
3.) Žalba je osnovana.
4.) Pobijano rješenje o obustavi ovrhe na stalnom novčanom primanju (plaći / mirovini) ovršenika sud prvog stupnja donosi pozivom na odredbu čl.67.st.2. Ovršnog zakona (NN broj 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 151/04. 88/05., 121/05. i 67/08. – dalje: OZ/96), jer ovrhovoditelj nikada tijekom postupka nije dostavio podatak o ovršenikovu dužniku – isplatitelju stalnog novčanog primanja, slijedom čega da je provedba ovrhe nemoguća.
5.) U sporenju pravilnosti i zakonitosti navedene odluke ovrhovoditelj u žalbi ističe da mu je onemogućeno raspravljanje čime je učinjena bitna povreda postupka iz odredbe čl.354.st.2.t.6. Zakona o parničnom postupku (NN. broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19.– dalje: ZPP), koja se temeljem čl.19.st.1. OZ/96 na odgovarajući način primjenjuju i u ovršnom postupku. To stoga što je sud nikada nije niti započeo sa provedbom ovrhe na stalnom novčanom primanju već je pokušavao provedbu ovrhe samo na pokretninama ovršenika, slijedom čega nikada nije niti pozvao ovrhovoditelja na dostavu podatka o isplatitelju plaće odnosno isplatitelju mirovine ovršeniku. Smatra da je zbog navedenog sud prvog stupnja pogrešno primijenio i odredbu čl.67.st.2. OZ/96.
5.1.) Naprijed navedene žalbene tvrdnje o pogrešnoj primjeni odredbe čl.67.st.2. OZ/96 pri obustavi ovrhe na stalnom novčanom primanju, mogu se prihvatiti kao pravno utemeljene, i to zbog razloga koji će biti navedeni u nastavku obrazloženja ove odluke.
6.) Naime, iz stanja predmetnog spisa proizlazi da je ovrha, koja je obustavljena točkom II. izreke pobijanog rješenja, određena rješenjem o ovrsi Ovrv-88021/02 od 15. siječnja 2003. godine (list 1), a to rješenje je doneseno na temelju vjerodostojne isprave, i njime je ovrha određena točno određenim sredstvom, i to: pod a) na pokretninama ovršenika, i pod b) na stalnom novčanom primanju – 1/3 plaće / mirovine.
7.) Budući da je navedeno rješenje o ovrsi doneseno 2003. godine, na postupak određivanja i provedbe ovrhe primjenjuju se odredbe OZ/96, koje su važile u momentu predlaganja i određivanja ovrhe, dakle, odredbe navedenog zakona bez izmjena i dopuna izvršenih 2005. godine (NN broj 88/05) kojima je propisano sudjelovanje javnih bilježnika u određivanju ovrhe te postupak sudske i izvan sudske ovrhe.
7.1.) Dakle, u smislu navedenog za provedbu ovrhe određene navedenim rješenjem o ovrsi – kako na pokretninama tako i na stalnom novčanom primanju nadležan je sud koji je i donio rješenje o ovrsi.
8.) U pravu je ovrhovoditelj da je ovršni sud, u provedbi ovrhe određene naprijed navedenim rješenjem o ovrsi Ovrv-88021/02 od 15. siječnja 2003. godine, poduzimao samo radnje (pokušaj pljenidbe) glede ovrhe na pokretninama ovršenika, koja ovrha je točkom II. izreke pobijanog rješenja također obustavljena, no ta odluka, prema navodima obrazloženja žalbe, nije pobijana u ovom postupku.
9.) Točne su žalbene tvrdnje da ovršni sud, nakon donošenja rješenja o ovrsi od 15. siječnja 2003. godine nije niti započeo sa provedbom ovrhe na stalnom novčanom primanju ovršenika, a to nije niti mogao s obzirom da ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu nije naveo tko je isplatitelj stalnog novčanog primanja, tj. nije naveo tko je njegov poslodavac kod kojeg prima plaću, odnosno tko mu isplaćuje mirovinu.
9.1.) U smislu odredbe čl.173.st.1. OZ/96 rješenjem o ovrsi na plaći određuje se pljenidba određenoga dijela plaće i nalaže se poslodavcu koji ovršeniku isplaćuje plaću da novčani iznos za koji je određena ovrha isplati odnosno isplaćuje ovrhovoditelju nakon pravomoćnosti toga rješenja, s tim da u skladu sa odredbom čl.176. OZ/06 rješenje o ovrsi djeluje i prema novom poslodavcu ukoliko nakon donošenja rješenja o ovrsi dođe do promjene osobe poslodavca koja isplaćuje plaću ovršeniku, a sve navedeno se odnosi i kada je ovrha određena na drugom stalnom novčanom primanju, na primjer na mirovini.
10.) Dakle, u smislu navedenog da bi se ovrha na stalnom novčanom primanju ovršenika mogla provesti, on bi već u prijedlogu za ovrhu trebao naznačiti tko je isplatitelj stalnog novčanog primanja ovršenika, no ako je on to propustio učiniti sud bi ga bio dužan pozvati da to učini, i bez tog pozivanja, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ne bi bile ispunjene pretpostavke niti za odbačaj prijedloga za ovrhu, ali niti za obustavu ovrhe pozivom na odredbu čl.67.st.2. OZ, koja propisuje obustavu ovrhe za slučaj kada je ovrha postala nemoguća ili se zbog drugih razloga ne može provesti. O ispunjenju pretpostavki za obustavu u smislu navedene odredbe moglo bi se govoriti samo ukoliko ovrhovoditelj nije zaposlen niti je korisnik mirovine, tj. kada nema stalnog novčanog primanja, ili onda kada na poziv nije sudu dostavio podatke o osobi isplatitelja navedenih primanja.
11.) Budući da nije sporno da sud nije ovrhovoditelja prije određivanja ovrhe pozivao na ispravak prijedloga za ovrhu, a niti ga je nakon određivanja ovrhe na stalnom novčanom primanju pozivao da dostavi podatak o ovršenikovu poslodavcu ili isplatitelju mirovine, pogrešno je primijenjena odredba čl.67.st.2. OZ/96, temeljem koje je obustavljena ovrha na stalnom novčanom primanju ovršenika.
12.) Zbog naprijed navedenog valjalo je, temeljem odredbe čl.380.t.3. ZPP-a u svezi čl.19.st.1. OZ/96, uvažiti žalbu ovrhovoditelja i ukinuti pobijano rješenje a predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
12.1.) U ponovnom postupku ovršni sud će postupiti u skladu sa naprijed izloženim, te zavisno o postupanju i prijedlozima ovrhovoditelja ili nastaviti sa postupanjem u provedbi rješenjem o ovrsi određene ovrhe, ili donijeti drugu odgovarajuću na zakonu utemeljenu odluku
Bjelovar, 20. prosinca 2023.
Predsjednik vijeća
Alen Golub v. r.
