REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1200/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Jasenke Žabčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Javna ustanova Nacionalni park Mljet, Goveđari, Pristanište 2, OIB 41720834491, kojeg zastupa punomoćnik Denis Orlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Orlić i Partneri u Dubrovniku, Vukovarska ulica 26, protiv tuženika TAKALA d.o.o. Praputnjak, Praputnjak 18, OIB 25912557674, kojeg zastupa punomoćnica Vinka Nobilo, odvjetnica u Zagrebu, Amruševa 7/1, radi raskida ugovora i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4940/2017-2 od 11. prosinca 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-647/14 od 29. lipnja 2017., u sjednici održanoj 20. prosinca 2023.,

p r e s u d i o  j e :

I. Revizija tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4940/2017-2 od 11. prosinca 2020. u dijelu stavka II točke 1. izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev na raskid Ugovora o izgradnji i isporuci broda dvotrupca za prijevoz posjetitelja Nacionalnog parka Mljet od 24. kolovoza 2010., Ur.broj: 64-91-5/10, odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tužitelja te se ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4940/2017-2 od 11. prosinca 2020. u dijelu stavka II točke II izreke kojom je odbijen tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od 3.339.374,00 kune, kao i u dijelu točke III i IV izreke kojima je odlučeno o troškovima parničnog postupka te se predmet u tom dijelu vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja raskinut je Ugovor o izgradnji i isporuci broda dvotrupca za prijevoz posjetitelja nacionalnog parka Mljet od 24. kolovoza 2010. (stavak I izreke). Tuženiku je naloženo platiti tužitelju ukupan iznos od 3.339.374,00 kune sa zakonskom zateznom kamatom (stavak II izreke). Odbijen je ujedno kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio od tuženika isplatu iznosa od 258.026,42 kune sa zateznom kamatom (stavak III izreke), dok je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 475.760,00 kuna, a odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 107.450,00 kuna (stavak IV izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja u stavku I izreke odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanoj točki III izreke i dijelu točke IV izreke kojim je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 107.450,00 kuna. Prema stavku II izreke preinačena je prvostupanjska presuda u pobijanim stavcima I i II izreke te u dijelu stavka IV izreke kojim je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 475.750,00 kuna te je u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev na raskid ugovora o izgradnji i isporuci broda dvotrupca za prijevoz posjetitelja nacionalnog parka Mljet od 24. kolovoza 2010., Ur.broj: 64-91-5/10 između tužitelja i tuženika (točka 1.), na naknadu iznos od 3.339.374,00 kuna sa zateznom kamatom. Prema stavku III izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku prouzročene parnične troškove u iznosu od 435.348,25 kuna dok je u stavku IV izreke odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 113.656,25 kuna kao i za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 33.394,00 kuna.

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju koja je dopuštena rješenjem ovog suda poslovni broj Revd 1434/2021-2 od 13. travnja 2021. podnosi tužitelj zbog postavljenog pravnog pitanja:

"Ako ugovor nije raskinut jednostranom izjavom volje jedne od ugovornih strana prije podnošenja tužbe, smatra li se da podnošenje tužbe radi raskida ugovora, a koja sadržajno odgovara izjavi o raskidu ugovora, ima pravni učinak davanja izjave o raskidu tog ugovora?".

4. U odgovoru na reviziju tuženik se protivi navodima revizije te predlaže da se ista kao neosnovana odbije. Potražuje trošak odgovora na reviziju.

5. Na temelju odredbe čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 79/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

6. Revizija je djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za raskid ugovora o izgradnji i isporuci broda dvotrupca za prijevoz posjetitelja nacionalnog parka Mljet od 24. kolovoza 2010., a time i osnovanost zahtjeva za isplatu iznosa 3.339.374,00 kune na ime isplaćene kupoprodajne cijene, dodatnih radova na brodu od 73.530,00 kuna te na naknade štete u iznosu od 258.026,42 kune.

8. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da stranke tužitelj kao kupac i tuženik kao izvođač sklopili 24. kolovoza 2010. Ugovor o izgradnji i isporuci dvotrupca Moračnik, za prijevoz posjetitelja Nacionalnog parka Mljet, kao i Anexi 1, 2, i 3 navedenog Ugovora,

- da je između tužitelja i Franje Flescha zaključen Ugovor o autorskom djelu 10. rujna 2009.,

- da je između tužitelja i tvrtke Yacht design d.o.o. sklopljen Ugovor o izradi projektne dokumentacije 26. lipnja 2008.,

- da je 18. studenoga 2010.između tužitelja i tvrtke Yacht design d.o.o. sklopljen Ugovor o nadzoru izgradnje broda dvotrupca za prijevoz posjetitelja Nacionalnog parka Mljet,

- da je tužitelj ukupno platio tuženiku iznos od 3.339.374,00 kune,

- da je primopredaja izvršena 23.listopada 2012.,

- da je posljednja testna vožnja bila dana 29.listopada 2013. prilikom koje je došlo do loma osovine elektromotora,

- da brodu Moračnik nije izdana svjedodžba o sposobnosti za plovidbu od strane Hrvatskog registra brodova (u daljnjem tekstu HRB).

9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud prihvaća u cijelosti tužbeni zahtjev ocijenivši da tužitelj nije ispunio svoju ugovornu obvezu pa sukladno odredbi čl. 433. i čl. 438. Pomorskog zakonika ("Narodne novine" broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13 i 26/15 – dalje: PZ) prihvaća tužbeni zahtjev za raskid ugovora i isplatu primljenog iznosa zajedno sa kamatama, jer je tuženik visinu tužbenog zahtjeva dokazao dostavljenim uplatama dok odbija tužbeni zahtjev za troškove održavanja broda i korištenja broda na dizel pogon, kao i troškove nadzora nad gradnjom jer ovaj trošak tužitelj nije dokazao.

10. Drugostupanjski sud preinačuje prvostupanjsku presudu i odbija tužbeni zahtjev u odnosu na raskid Ugovora o izgradnji i isporuci broda dvotrupca i isplatu primljenog novčanog iznosa od 3.339.374,00 kune ocijenivši da u ovom konkretnom slučaju tužitelj koji u parnici traži sudski raskid ugovora o izgradnji i isporuci broda, povrat plaćenog novca po ugovoru i aneksima ukupno 3.339.374,00 kune te naknadu štete u iznosu od 258.026,42 kune zbog toga što tuženik nije ispunio svoje ugovorne obveze pa ne može konstitutivnom odlukom suda tražiti da se ugovor raskine jednostrano zbog promijenjenih okolnosti iz čl. 369. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08 – dalje: ZOO). Nadalje navodi da se zbog neispunjenja obveze ugovor raskida jednostranom izjavom odnosno na način propisan ZOO-om te da se u parničnom postupku može tražiti samo da se deklaratornom presudom utvrdi postojanje raskida ugovora. Obzirom da nije osnovan zahtjev za raskid ugovora samim time nisu nastupile ni pravne posljedice raskida, pa je neosnovan tužbeni zahtjev na vraćanje plaćenog iznosa.

11. Pitanje raskida ugovora zbog neispunjenja uređeno je odredbom čl. 360. do 368. ZOO-a.

12. Prema odredbi čl. 360. ZOO u dvostrano obveznim ugovorima, kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može, ako nije što drugo određeno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostranom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom Zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

13. Prema odredbi čl. 361. st. 1. ZOO kad je ispunjenje obveze u određenom roku bitan sastojak ugovora, pa dužnik ne ispuni obvezu u tom roku, ugovor se raskida po samom Zakonu.

14. Prema odredbi čl. 362. st. 1. ZOO kad ispunjenje obveze u određenom roku nije bitan sastojak ugovora, dužnik zadržava pravo da i nakon isteka roka ispuni svoju obvezu, a vjerovnik da zahtijeva njezino ispunjenje. Prema odredbi stavka 2. toga članka ako vjerovnik želi raskinuti ugovor, mora ostaviti dužniku primjereni naknadni rok ispunjenje, time da prema odredbi stavka 3. tog članka ako dužnik ne ispuni obvezu u naknadnom roku, nastaju iste posljedice kao i u slučaju da je rok bitan sastojak ugovora.

15. Odredbom čl. 366. ZOO propisano je da vjerovnik koji zbog neispunjenja dužnikove obveze raskida ugovor dužan je to priopćiti dužniku bez odgađanja.

16. Iz sadržaja citiranih odredbi proizlazi da u ugovorima kao što je ovaj (dvostrano obveznim) kad jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može zahtijevati ispunjenje obveze ili pod uvjetima propisanim zakonom raskinuti ugovor izjavom o raskidu, ako raskid ugovora ne nastupa po sili zakona.

17. To pak znači da do raskida ugovora dolazi na temelju jednostrane izjave ugovorne stranke, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a ne konstitutivnom odlukom suda. Naime pravo na konstitutivni zahtjev za sudski raskid ugovora zbog neispunjenja moguć je samo kad je to izričito propisano odredbama ZOO ili nekog drugog zakona.

18. U smislu citiranih odredbi, a polazeći od činjeničnih utvrđenja u ovom postupku između ostalog da je tužitelj podnošenjem tužbe sadržajno tuženiku dao izjavu o raskidu ugovora pravilno je shvaćanje drugostupanjskog suda da u takvoj pravnoj situaciji sud nije ovlašten konstitutivnom presudom raskinuti ugovor, a kako je to tužitelj postavio tužbenim zahtjevom, jer je jedino bio ovlašten donijeti deklaratornu odluku o raskidu ugovora, pod uvjetom da je takav zahtjev tužitelj podnio, što ovdje međutim nije slučaj. Upravo stoga je pravilno drugostupanjski sud preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev upravljen na raskid ugovora, pa je u odnosu na taj dio reviziju valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

19. Kako je prethodno obrazloženo, u okolnostima konkretnog slučaja, zbog neispunjenja dužnikove obveze tužitelj je podnošenjem tužbe, a koja sadržajno ima značaj njegovog priopćenja tuženiku o raskidu ugovora, otkazao ugovor zbog neispunjenja obveze, sve u smislu odredbe čl. 366. ZOO. Kako tuženik nije ništa poduzeo da otkloni nedostatak zbog kojeg je tužitelj dao izjavu o raskidu, ima se smatrati da je ugovor raskinut, a u skladu s tim, kod nesporne činjenice da je tužitelj isplatom kupoprodajne cijene tuženiku u iznosu od 3.339.374,00 kn u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu to na temelju odredbe 368. st. 1. ZOO pripada potraživati povrat isplaćene kupoprodajne cijene.

20. Stoga je u pobijanom dijelu u kojem je tuženik odbijen sa isplatom iznosa na ime uplaćene kupoprodajne cijene na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP valjalo ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje jer kod pogrešnog pravnog pristupa drugostupanjski sud nije razmotrio i odgovorio na sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja, a odnose se na isplatu kupoprodajne cijene i neispunjenja tuženikove obveze, a sve kraj činjenice da je tužitelj u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu.

21. S tim u vezi valjalo je ukinuti odluku o troškovima parničnog postupka, dok će se o troškovima revizijskog postupka odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 20. prosinca 2023.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil

Broj zapisa: 9-30857-4f413

Kontrolni broj: 0ea6e-0b494-b507b

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Ivan Vučemil, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.